Blogovijesti

Komunjara (u regionu)


Javno nezadovoljstvo Hrvata izborima u BiH ima potpuno krive osnove.
Izbor K(o)mšića (koji se trudi svojim izjavama potpomoći nezadovoljstvo) je problematičan. Ali ne stoga što su za njega glasali bošnjački glasači, već stoga što je on komunjara.
Izbor komunjare u Predsjedništvo (koje je po Ustavu BiH tročlano; Srbin, Hrvat i Bošnjak) je problematično.
Vokabular i iskazane zamisli su komunjarsko-orjunaške, titoističke. Koncept države (BiH) je koncept jugoslavenske države (SFRJot) i jugoslavenske SR BiH (republika u republici).
Poseban animozitet prema hrvatskom, vjerski animozitet prema katoličkom. Što posebno uzbunjuje (preostale Hrvate u BiH).
Ali, birali su ga Bošnjaci-muslimani (Hrvati su uvjereni kako će Komšić štetiti Hrvatima) očito ne shvaćajući kako je komunjara veća šteta za njih nego Hrvate.
Hrvati imaju alibi, nisu ga birali. S pozicije člana predsjedništva, Komšić ne može ozbiljno naštetiti nikome (tko mu ne vjeruje) u BiH, ali biranje komunjare ukazuje na nepostojanje razbora o uzrocima raspada socijalističke Jugoslavije.

Cjelokupni koncept društva na eksperimentalnim osnovama samoupravnog socijalizma utemeljenog na naučnim osnovama (horde revolucionara koje su pridonosile razvoju i napretku socijalizma), federalnim osnovama, bratstvu i jedinstvu (unitarno jugoslavenstvo), partijskom monopolu (koje je polučilo jednoumlje), vojnoj i policijskoj državi (diktatura (proletarijata)), planska privreda i uravnilovka ...
Svi elementi su prisutni kod Komšića (ipak je on pri*lupi pravničić, kakvi su nas s povlaštenih položaja u jUgoslaviji odveli u siromaštvo i rat).
Nesposobnost izići iz okvira titoističkog poimanja države i društva teško optužuje političke takmace kao nesposobne razotkriti sve slabosti jednog nakaradnog sustava (koji je Komšića kreirao kao izrazito nesposobnu, vrlo opasnu beznačajnu osobu).

Takve osobe stvaraju smetnju na nepredvidiv način. Hrvatima je to najmanji problem (neće im smetati jer se u njega ne uzdaju).
Ustrajavanje hDza (BiH), ali i onog u RH na preobučenim komunjarama (ili komunistima, socijalistima) bez razumijevanja društva i oblika uređenja društva rezultiralo je smjenama nedemokratskih, anacionalni, ateističkih častohlepnih, vlasti žednih kadrova koji (kao i za vrijeme tita) nastoje nametnuti narodu svoju viziju društva (pljačka, palež, razbojstva, ubojstva, prekrajanje granica, tajnovita vojna i policijska djelovanja, ...).
Ne postoji politička snaga koja bi društvo vratila izvornim načelima: rad, vjera i domovina.

Strategija velikog miša

Medijska kampanja (zauzimanje javnog medijskoga prostora) promoviranja beznačajnih, iskompleksiranih osoba (Pernar, Komšić, Kerum, Josipović, Mesić, Pusić, Matić, Glavašević (ml.), Glavaš. Vrdoljak, Taritaš, ...) ima zadaću prikazati trenutno isturenog (pLenkovića) kao kompetentnu i vrlo sposobnu osobu (iako je riječ o krkanu epskih razmjera, intelektualnoj ništici, guzičaru i moralnoj nakazi).
Svojedobno su Račan, Mesić, Sanader, Kosor, Josipović, Milanović imali podjednak tretman. Osobe koje nemaju kvalitete potrebne za obnašanje odgovornih funkcija.
U demokraciji, odgovornost javnih djelatnika se svodi na poštivanje demokratske volje. Nitko od navedenih nije imao tu odgovornost. Ostalo je (loša) povijest.





Ni lustracija, ni promjena izbornog zakona

Hrvatska (i Hrvati) nema(ju) na horizontu ozbiljnu političku snagu koja bi preuzela liderstvo u demokratizaciji društva, koje bi smjenom kadrova u sva tri stupa vlasti dovelo do promjene u odnosu prema vlasništvu i načinu stjecanja imetka.
Hrvatsku (i Hrvate diljem svijeta) neće spasiti lustracija i promjena izbornog zakona. Spasit će ih promjena načina stjecanja imetka i promjena odnosa prema vlasništvu.
Sadašnji model državnog monopola na sve materijalne pogodnosti podobnika iznjedrio je sustav koji nam je poznat kao udbaški (tajna policija).
Zadaća tajne policije nije preusmjeravanje tijekova novca i čuvanje povlaštenog status državnih uzurpatora.

Oznake: BiH izbori, nezadovoljstvo, komunjara, Hrvat u Predsjedništvu, eksperimentalne osnove, društvo, partijski monopol, titoističko poimanje, preobučene komunjare, medijska strategija, uvećanje miša, odgovornost, demokracija, lustracija, promjena izbornog zakona, poštivanje vlasništva, tajna policija, udba

U budale je sve gore ...

... ali je lakše do toga doći


Pitanje udbinog dosjea S(tjepana) Mesića postaje pitanje hrvatske realnosti.
Mesić je (iako to u nestalom dosjeu ne piše) partizansko dijete odraslo (nikad sazrelo) u vitaminsko-prehrambeno-emotivnom deficitu.
Gladovanje u ranoj fazi razvoja, izloženo ratnom stresu stvara osjećaj nevoljenosti.

Kompleksnost odrastanja u ratnom okružju, gladovanju i emotivnom košmaru ostavlja karakteristične posljedice.
Tko je nižerazrednog provokatora inaugurirao u predsjednika RH s dvostrukim mandatom, u vrijeme kad se država morala održati kao demokratska i dostojna življenja? (Službe.)
Sigurnosne službe nisu bile na potrebnom nivou, utjecaj službe bivše države i utjecaj novostvorenih sigurnosnih službi u susjednim državama ( a bile su dio bivše države) je vidljiv. Možda su i hrvatske službe podrivale državu sudjelujući svjesno u Mesićevom promoviranju.

Ako je udbin dosje bio u posjedu hrvatskih sigurnosnih službi, a nisu ga iskoristile za odstranjivanje S(tjepana) Mesića iz političkog života, već je u dva mandata bio predsjednik RH, onda više nije pitanje S(tjepana) Mesića već sigurnosnih službi.

Lakše se okomiti na S. Mesića, nego preustrojiti rad sigurnosnih službi, ali to nije rješenje. Delikatnost zadiranja u rad takvih službi jamči kako Mesić nije jedini slučaj, niti smo sigurni ubuduće.
Mesić je samo pokazatelj vrlo lošeg rada, s katastrofalnim posljedicama (iako službe Mesićeve mandate tumači strateškim odabirom budale u korisne svrhe)(toliko je budala da odabir budale djeluje demokratski ali država ne napreduje s takvim već unatoč njima). Hrvatska, nažalost, ne napreduje.
Uništila je nekoliko vlastitih generacija jer nisu sposobni razlikovati slobodu naroda od vlastitih obaveza.
U budale je jedna cipela crna, a druga smeđa.

Razvidno, izbori se namještaju (nikada jedno zlo ne dolazi samo).


2 000 000 (glasova koji se moraju čuti).

nastavit će se ...

Oznake: udba, mesić, dosje, M. Nikić, razvoj djeteta, vitaminsko-prehrambeno-emotivni deficit, potrebe djece, splitting, sigurnosne službe, strateški odabir, budala, sloboda naroda, obaveze sigurnosnoih službi

Je li strah od UDBA-e opravdan?

U Hrvatskoj nije jaka tajna policija, ni u Jugoslaviji nije bila jaka tajna policija (UDBA).

Veći problem je nepostojanje tržišne privrede na konkurentskim osnovama.

Hrvatska je tutorski vođena na prijelazu od AU carevine (u krivom smjeru, ka srpsko-jugoslavenskoj kraljevini i teoriji troplemenog naroda (jugoslavenskog), tutorski je vođena od početne industrijalizacije i seoskog stanovništva (u krivom smjeru, ka radničkoj državi s izrazitim državnim monopolom na proizvode).

Krivi smjer je samo trebalo nastaviti. To je osigurano "besplatnim" školstvom, koje je stvorilo pozamašnu konkurenciju bez osnove na ograničen broj radnih mjesta. Održavanje krivog smjera se postiže kadrovima koje ne kontrolira UDBA, ili ih namješta. Iseljavanje i depopulacija se postiže nefunkcioniranjem države.

Opasnije od UDBe je titoističko školstvo koje je stvorilo neprincipijelnu većinu.

Postojanje tržišne privrede bi lustriralo, razobličilo, demontiralo sve jugoslavensko-komunističke kadrove. Zakonom ponude i potražnje. (Bez potraživanja orjunaških ili komunjarskih kadrova i proglašavanja takvih nepodobnim.)
Tko bi birao Bandića da ne potkupljuje proračunskim novcem?

Čovjek je samoinicijativno vratio bistu "narodnom heroju", koji je imenovan kao "IVO LOLO Ribar".

U tržišnoj ekonomiji mjesto gradonačelnika glavnog grada ne može obnašati prodana komunjarska nakaza koja nema pojma da je NARODNI HEROJ skraćenica od NARODNI HEROJ JUGOSLAVIJE, a osoba se zove IVO LOLA RIBAR ( a ne Ivo Lolo Ribar).
Takve su osobe stekle "ugled" u taboru koji je bacao Hrvate u jame 1941.-1948. (pa i kasnije), a 1991. naoružan do zuba oružjem kupljenim hrvatskim novcima popalio pola Hrvatske.
Hrvatska je nastala u ratnom vihoru sukoba s Jugoslavenskom narodnom armijom koja je branila velikosrpsku politiku (izazivanja ustavne krize i rušenjem monetarnog sustava (doštampavanjem novca za potrebe srpske agresije).

(Obnova spomenika NOB-i, antifašizmu, partizanima, skojevcima i komunistima je posljedica financiranja Ruske Federacije s ciljem održavanja straha od povratka Rusa (i Srba). Protivno interesu Hrvatske koja se želi oslobodi krivotvorenja povijesti, datuma i osoba bez značaja. U takve beznačajne osobe spada i Ivo Lola Ribar (što je vidljivo iz pogrešaka pri ponovnom podizanju biste).)

Hrvatska se mora osloboditi znanjem i radinošću.

Ovi križevi simboliziraju nestale vukovarce.

Glasnović opet proziva kodnim imenima

Saborski zastupnik general Željko Glasnović opet proziva saborske zastupnike i državne dužnosnike kodnim imenima.
Dokumentacija koju posjeduje ukazuje na SDB (UDBA) i KOS kadrove koji su infiltrirani na visoke državne pozicije i/ili igraju važnu ulogu u politici RH.

Miler (Müller), Flilter 57, Degenerik, Tereza ... tko su osobe skrivene iza kodnih imena? Vrbik, ustavni sudac?

(Dokumentacija je potpuna, stvarna imena su navedena u dokumentima.)

Radi li se o osobama koje upravljaju Plenkovićem, ili Plenković (očito) samovoljno krši Ustav i provodi političku samovolju?
Tko je uistinu sposoban upravljati (mrtvim) HDZ-om (osim kadrova koji su od početka infiltrirani u taj (sad već propali) pokret)? Samo politički istureni, pretrčali kadrovi UDBE i KOSa (Granić, Šeks, Manolić, Gregurić Franjo, ...).
Oni su od početka faktori koji su trebali onemogućiti HDZ u suverenističkim namjerama. Tada nisu uspjeli, sada su jedini politički mentori (mrtvog) HDZa.

Premijer Plenković (kao pravnik) mora znati kako je pravno neodrživa pozicija u kojoj jedan četnik, orjunaš, komunjara, nebranitelj, nehrvat, nesuverenist obnaša funkciju predsjednika stranke i predsjednika vlade u sprezi s osobama koje su surađivale i surađuju s nehrvatskim političkim snagama. Plenkovićevu političku (šuvarističku) karijeru nitko ne može spasiti.

Istrčavanje sa slučajem Todorić je samo neuki pokušaj skretanja pozornosti. Nisu sposobni boriti se protiv istine.

Todorić je KOSov/UDBAin povjerenik koji je (vojno) strateške firme objedinio u koncern AGROKOR. Sustavno je koristio državne poticaje, potplaćivao radnu snagu (zaposlenu u firmama koje nisu tržišno nastupale), iskoristioukrajinsku krizu i prekršio trgovinski embargo nametnut Ruskoj Federaciji.
Zašto bi 40-50 tisuća radnih mjesta u Agrokoru i tvrtkama koje posluju s Agrokorom bilo strateški, a 300 000 izgubljenih radnih mjesta u drugim socijalističkim i postsocijalističkim tvrtkama nisu strateški važne?
Zašto nije obrazložena strateška važnost Belja, Jamnice, Zvijezde i sl. firmi?

Jer se politikom bave osobe koje dokumentirano surađuju s UDBAom/KOSom, iz državnog proračuna financiraju prosrpsko/proruske vojne i političke interese.

Todorić nije bloger nego urotnik koji nas preko 20 godina pljačka, truje i uništava. Zajedno sa svojim nalogodavcima koji se kriju u saborskim klupama, foteljama vlade, foteljama sudskih instanci, savjetničkim foteljama, ...

Državu (Hrvatsku) koju je Jugoslavija krvavo gušila okupacijom prepustiti djelatnim osobama jugoslavenskog krvoločnog sustava nije preporučljivo.
Za slobodu i suverenitet ćemo se morati iznova boriti.
A za boljitak moramo pobijediti u toj borbi i nakon toga početi raditi.

Hrvatska za sva vremena!

Oznake: Glasnović, sabor, kodna imena, udba, kos, Plenković, četnik, orjunaš, komunjara, nebranitelj, nehrvat, nesuverenist, Ruska Federacija, sloboda, borba, pobjeda, rad

Zablude o UDB-i

UDBA (sr. Uprava državne bezbednosti, hr. Uprava državne sigurnosti) nije toliko moćna koliko se (mitski) pripisuje toj organizaciji (i njenom utjecaju u postjugoslavenskom razdoblju).
Režimska tajna policija koja se koristila brutalnošću u uspostavi i očuvanju jednog (krvavog) režima.
Bila je jedan od (važnijih) razloga sloma jugoslavenskog režima.

Hrvatska je izrazito malobrojna država/nacija za postojanje dvije ili više političkih opcija, naročito ako su ideološki suprotstavljene.
U Hrvatskoj je ta podijeljenost formalno (iako se iza kuloara odvija politička trgovina) izrazita. Smisao joj je stvoriti okvire podjele društva (u kojoj je manjina privilegirana a većina u političkoj nemilosti).
Nakon feudalizma, Hrvatska (niti kroz različite jugoslavije, niti kroz kraljevinu, pa ni socijalističku tvorevinu) nije prevladala feudalna obilježja.
Povlašteni sloj održava povlaštenost nad većinom političkim manipulacijama.
Koliko god bilo nevjerojatno, HDZ prednjači u tom obmanjivanju.
Postoji povlašteni (politički) sloj, postoji obespravljena većina, HDZ je obnašao vlast (uključujući odgovornost za ustavna i sigurnosna pitanja) 18.5 godina.

Stiglo je vrijeme naplate takvoj politici.
Pojavile su se političke grupe nezadovoljne sveukupnim stanjem (i nesposobnošću vladajućih riješiti osnovne političke probleme).

Osnova malobrojne države pri uspostavljanju političke vlasti mora biti spoznaja o ograničenosti kadrovskih resursa. I potrebi suglasnosti za obnašanje političke vlasti.
Samo kvalitetni kadrovi mogu unaprijediti državnu upravu i državu. (Nedostatak tih kadrova produbljujemo (fiktivnom) političkom podijeljenošću postojećih kadrova).
Nije UDBA premrežila Hrvatsku. Hrvatska je premrežena feudalnim obmanama i malobrojnošću kvalitetnih kadrova koji obnašaju državne službe.
UDBA u socijalističko doba (krvnici) nije bila sposobna, već brutalna. U Hrvatskoj je posebno oslabljena (te je teza i udbaškoj supremnaciji pri stvaranju RH začuđujuća, ali kao dio specijalnog rata učinkovita u osnovnoj zadaći - zamagljivanju razloga neuspješnog društva).
To je vidljivo, UDBA je samo izgovor za našu sljepoću, paravan za uspostavu/restauraciju/produžavanje feudalnog uređenja.

Oznake: udba, režimska tajna policija, razlog sloma jugoslavije, malobrojna država, ideološka suprotstavljenost, podjela društva, priveligiranje manjine, feudalna obilježja, brutalna služba