U Hrvatskoj nije jaka tajna policija, ni u Jugoslaviji nije bila jaka tajna policija (UDBA).
Veći problem je nepostojanje tržišne privrede na konkurentskim osnovama.
Hrvatska je tutorski vođena na prijelazu od AU carevine (u krivom smjeru, ka srpsko-jugoslavenskoj kraljevini i teoriji troplemenog naroda (jugoslavenskog), tutorski je vođena od početne industrijalizacije i seoskog stanovništva (u krivom smjeru, ka radničkoj državi s izrazitim državnim monopolom na proizvode).
Krivi smjer je samo trebalo nastaviti. To je osigurano "besplatnim" školstvom, koje je stvorilo pozamašnu konkurenciju bez osnove na ograničen broj radnih mjesta. Održavanje krivog smjera se postiže kadrovima koje ne kontrolira UDBA, ili ih namješta. Iseljavanje i depopulacija se postiže nefunkcioniranjem države.
Opasnije od UDBe je titoističko školstvo koje je stvorilo neprincipijelnu većinu.
Postojanje tržišne privrede bi lustriralo, razobličilo, demontiralo sve jugoslavensko-komunističke kadrove. Zakonom ponude i potražnje. (Bez potraživanja orjunaških ili komunjarskih kadrova i proglašavanja takvih nepodobnim.)
Tko bi birao Bandića da ne potkupljuje proračunskim novcem?
Čovjek je samoinicijativno vratio bistu "narodnom heroju", koji je imenovan kao "IVO LOLO Ribar".