Tko tu koga drži spremnoga?

Predsjednik strančice (rusko-srpske orjunaško komunjarsko lopovske zločinačko koljačke) koju su osnovali ratni zločinci i bila je pokretač genocidnog rata proziva pripadnika hrvatskih vojnih obrambenih postrojbi za korištenje pozdrava ZDS kao uznemirujućeg (dakle, onog koji je dvosmisleno uporabljen).

Suludo. neDvosmisleno.
Hrvatska je pod orjunaškom svitom poklekla do neprepoznatljivosti. rUska kamarila prekraja pamet, logiku, činjenice i slobodnu volju jednog naroda.

Za Dom spremni nije ni ustaški ni hosovski već od Cicerona republikanski (vlast naroda, (od lat. res publica = javna stvar)).

Sudaranje civilizacija ne mora nužno izazivati sukobe, ali ako ih izaziva onda treba proglasiti zabranjenim one koji pripadaju civilizaciji koja nije domicilna.

Pitate se tko je od Hrvata (osim ustaša) koristio ZDS? Pa Radići (Antun Radić je (hss - ali bez talibana beljka) hspovcima u zamjenu za starčevićevu Bog i Hrvati koju je koristio Stjepan (brat) "iskovao" Za Dom Spremni - zapravo podmetnuo Ciceronovu Pro patria paratus - Za Dom (vazda) spremni).

Kome smeta neka se ne laća zabrana, već neka razmisli o svojoj civilizacijskoj pripadnosti.

Hrvati su veliki narod ali nas ima malo. (Jungoslavenski lopovi, kad im se vlast (bilo jUngo-hDz ili jUngo-sDp) zatetura političku snagu koja bi civilizacijsku pripadnost istakla manevrima pokušavaju proglasiti zločinačkom. To što su u 100 godina jUngoslavijama i prorusko prosrpskom politikom izazvali 3 rata, genocide i razaranja ne smatraju svojom krivicom. Usklađivanje javnog prostora (protivno volji naroda) s rUskim planovima o širenju majčice rU(munije)ske na zapad ne smatraju prijetnjom već sve koji su sposobni i spremni zaustaviti rastakanje hrvatskog identiteta i opstojnosti proglašavaju krivcima.

I za to smo spremni. Bog i Hrvati (izdajice).

Oznake: stranica, Ciceron, ZDS, sudar civilizacija, krivnja, genocid, agresija

Obnova Banovine i Hrvatske

Hrvatska je od (1918.) 91. do 95. vodila rat za neovisnost. Pravedan, oslobodilački rat, rat protiv agresije i genocida.

U ratu su stradala mnoga područja (trećina Hrvatske je bila okupirana, raseljena, popaljena i porušena).
Rat/zne štete nisu naplaćene.

Pljačka Hrvatske (zbog čega je i došlo do rata) je pred rat pojačana (kako bi Hrvatska bila što slabija), u ratu je zamijenjena pljačkom, paleži i ubojstvima (etničko čišćenje). Po završetku rata uistinu nije bilo sredstava za razbacivanje.

Kako i od čega je vršena obnova?
Obnavljalo se na temelju procjene stradalih objekata. Ono što je vrijedilo 10 tisuća (nečega) nije se moglo obnoviti potroškom 100 tisuća nečega.
Toliko o nestručnoj obnovi poslije rata.

Ali ta vremena su obilježavali neki drukčiji politički okviri. Hrvatska je polagala računa na kvalitetu državnih djelatnika, za razliku od današnjih koje predvodi taliban pLenković.
Ondašnja politička svita se odupirala jačoj vojnoj sili (direktna agresija), političkim talibanima (EU/sladoledari), UN-ovoj naklonjenosti agresoru (politički komplot rusko-tko zna čijih špijunčića).
Narodno zajedništvo u tako teškim trenucima omogućavalo je novačenje kvalitetnih i stručnih Hrvata kojima je bila čast sudjelovati u povijesnim trenucima, za razliku od današnjeg stanja poltronstva i ulizništva koji g*vnar pLenković provodi, a odazivaju mu se samo umno retardirani - uključujući retarda medveda.

Hrvatska je nesposobna nositi se s dnevnim problemima (zaposlenost, zdravstvo, školstvo, obrana, ... svima su smanjili plaće i urušili kvalitetu tih djelatnosti), a kako bi se nosila sa svjetskim problemima (pandemijska kriza) ili elementarnim nepogodama (potresi).
Cilj pLenkovićeve strahovladavine (strahota proizlazi iz nesposobnosti napraviti išta dobrog), začudo ne proizlazi iz njegove potkapacitiranosti već iz ciljanog navođenja destruktivnosti.
pLenkovićevi talibani sustavno rastaču hrvatsko zajedništvo (svojstveno civilizacijskom dosegu naroda i spoznaje o važnosti uređenja države u svakodnevnom životu svakog pojedinca, kao i na utjecaju te tvorevine na budućnost naroda), sve ono što je narod krasilo u obrani, a protivilo se međunarodnoj (okupatorskoj) strategiji.

Pamtimo ultimatume EU, razne komisije i prosrpsku naklonjenost vrhuške Europske unije. Pamtimo Mitterranda koji je otrčao u okupirano Sarajevo kako bi srbe spasio od NATO bombardiranja. Pamtimo EU promatrače koji nisu znali tko napada.
Tko je onda doveo krkana pLenkovića koji je otrčao europskim talibanima?

Ratna razaranja su prouzročili oni koji su i sada na vlasti ( jugoslavenska vojska, jugoslavenska komunistička partija, orjunaši, izdajice, međunarodna antihrvatska koalicija sa rusima i srbima). Oni obnoviti potresom pogođena područja neće.
Posljedice će platiti pogođeni i prevareni (nitko drugom ne obnavlja kuću a svoje nema), država će to razvodniti i razliti po glavi stanovnika.

Zadaća pLenkovića je slomiti zajedništvo i ispravnost volje za vlastitom državom. Osporiti suverenitet i narod baciti u nevolje (raseljavati, osiromašiti i porobiti).

Ondašnji HDZ je odražavao snagu naroda, današnji narodu oduzima snagu.
Nije važan HDZ, nego narod i njegova sposobnost nositi se s nedaćama.

Obnova pogođenih područja će se obavljati (s više ili manje uspjeha). Stoga je svaka pomoć dobro došla.
Posebno ako je od srca.
Obnova potresom pogođenih krajeva je obnova Hrvatske.


Hrvatska za sva vremena

Oznake: Rat za neovisnost, Hrvatska, agresija, genocid, pljačka Hrvatske, obnova, kvaliteta državnih kadrova, nesposobnost, EU politika, Plenković, osiromašenje, porobljavanje, snaga naroda, pomoć od srca

Što je meni (danas) Tuđman?

Hrvatska je nastala na temelju narodnog prava koji je posljedica i povijesnog prava.
Treba uzeti u razmatranje današnje međunarodno pravo koje bi bitno razjasnilo međunarodno priznanje Hrvatske.

Dakle, kad bi pristali na jednu osobu kao tvoritelja (ovakve) Hrvatske negirali bi današnje međunarodno pravo (i vratili se u prošlost, kad su vlastodršci bili subjekti međunarodnog prava), priznali bi nedemokratsku narav države, negirali važnost stanovništva u stvaranju države, negirali bi značenje stanovništva u formiranju oblika vlasti, negirali bi značenje stanovništva u obrani vlasti i države. Negirali bi i agresiju koju su okupatorska JNA i agresorska srpska vojska izvršili na Hrvatsku.

Njihovo stalno isticanje jedne osobe je obrazac negiranja naroda i njegove prave uloge. Narod postoji, radi sebe formira državu i vlast (u toj državi i takvoj vlasti za njih nema mjesta ... što vrijedi za sve pLenkovićeve klošare).
Nakon prijevarne i zločinačke otmice države i porobljavanja naroda 1945. iznova su iza obrambenog rata 1991.-1995. isti narod porobili.

Kad te detalje izdvojimo iz biografije F. Tuđmana, tek na temelju dokumenata, zapisa i svjedočenja možemo otkriti ulogu F. Tuđmana u povijesnom redoslijedu koji nas je doveo do oslobađanja od one okupacije (u granicama koje danas postoje).

Retorika i ponašanje ukazuje na zločinačku narav vlasti, koje se tek moramo osloboditi.

Hrvatska za sva vremena. Za slobodnu Hrvatsku. Za Hrvatsku dostojnu življenja!

Oznake: Hrvatska, međunarodno pravo, subjekti međunarodnog prava, teritorij, stanovništvo, vlast, retorika, demokracija, agresija, okupacija, sloboda

Tko je tko u politici (agresije)

Hrvatska je na granici civilizacija (s razlogom).
Stalna opasnost od prodora očvrsla je hrvatski narod.

A onda je stigao naučni socijalizam (marksizam). Koji je društvo razarao iznutra.
Napad iznutra (bolje da propadne selo nego običaji) nikad nije uspio bez vanjske pomoći.
Društva se mijenjaju, ali tek pristankom većine.

Zašto onda u Hrvatskoj marksisti 65 godina drže narod u okovima?
Jer su na Bleiburškom polju i Križnim putevima zločinački (genocidom) pobili političke protivnike.
Uz pomoć vanjskih faktora (Crvena armija, Kominterna, Staljin).

Što su sovjeti-srbi-komunjare uspjeli postići tim pokoljem?
Proširiti srbijicu, smanjiti Hrvatsku, promjeniti povijest ka nepodnošljivosti.

Nakon sloma sovjetskog (varšavskog) bloka, preslagivanjem ruske agresivne politike njihovo (rusko) agitpropovsko finaciranje skupinica (sukob s Poljskom zbog spomenika Crvenoj armiji, sukob s Češkom zbog spomenika Crvenoj armiji, ...) koje veličaju rusko-sovjetske okupacije i krvave marionetske režime u Hrvatskoj je (umjesto proruskog naroda) iznjedrio (nakon pokolja na Bleburškom polju i Križnim putevima) još očitiju skupinu prodanih duša koji ruskim novcima pokušavaju upravljati (okrnjenim genocidom i progonima) društvom.

U Hrvatskoj je potrebno zabraniti rad svih političkih stranaka i političara jer svi dopuštaju rusko zločinačko uplitanje u odnose društva, bez jasnog imenovanja krivca za razaranje društva. To razaranje (koje rusi podržavaju i provode) od pojave komunističke partije (101 godinu), uz sva prijašnja razaranja (prodor turaka, huna, ....), karakerizira sve političke snage kao nesposobne (onda su oni suučesnici) braniti društvo od agresije.
Svi su oni, na ovaj ili onaj način, povezani s ruskim planom razaranja Hrvatske iznutra.

Koji hdz, sdp,ids,hns,sdss,ovi-oni ...
Sve su to ništice ljudskog postojanje. Hrvatsko društvo s njima i njihovim lažima neće nigdje stići.

Lidera nema, niti će ih više biti. Nitko narod ne može voditi. Jedino je moguće biti lider u obrani demokracije, ali to nije unosno (to nije borba za vlastitu moć i vlastita materijalna dobra).
A takvog nećete dobiti.

Hrvatska je (opet) zaspala (sanjajući državu u kojoj je sve dobro).
Borite se i gradite demokraciju da bi vam bilo dobro.

Sablja i kaciga Nikole Šubića Zrinskog

Oznake: tko je tko, agresija, naučni socijalizam, društvo, narod u okovima, agitpropovsko finaciranje, lideri, demokracija

Logična nalogičnost jugoslavenskog antifašizma

Svakodnevno se bespotrebno prepiremo o temeljima države (temelji države ne postoje jer bi time negirali volju onih koji državu čine državom, naroda).
Nekad kneževine, kraljevine, carevine, današnja republika proizlazi iz volje naroda (koji može volju mijenjati) a ne iz temelja (koje netko pokušava nametnuti kao ishodište današnje države).

Dvojakost (volja naroda je u temeljima) tvrdnje o nepostojanju temelja, dokazana tvrdnjom o volji naroda kao temelju, negirajući takozvani antifašistički temelj složenošću dopušta pojedincima tvrdnje o antifašističkim temeljima (oni koji su cio život na pijonirskim, omladinskim/skojevskim, partijskim seansama učili kako je antifašizam temelj ne mogu razlučiti volju naroda od partijske indoktrinacije) potakli su me na drugo poimanje antifašističke borbe.

Izvorno, fašizam je italijanska tvorevina, iako je Italija granična država nikada jugo-antifašisti nisu prozivali i osuđivali fašizam (talijanski). Ratni ekspanzionizam talijanskog fašizma nisu osuđivali, niti sudjelovali u zaustavljanju ratnog osvajanja italijanskih fašista.

Komunistička partija, malobrojna i ilegalna, u dostupnim dokumentima njemačko-talijansku ratnu ekspanziju nacizma i fašizma nije osuđivala već podržavala borbu nacističke njemačke protiv zapadnih imperijalno-kapitalističkih snaga (V. Britanije).
Napadom Njemačke na SSSR, ilegalno-malobrojna partija nespremna i neorganizirana proglašava fašizam-nacizam neprijateljem (naroda)(iako je i taj čin proveden u ilegalnosti).

Proglašavanja partije su upotpunjena pobjedom partije nad fašizmom (dolaskom Crvene armije), iako nitko nije dokumentirao učešće (ilegalnog i terorističkog djelovanja komunističke partije) u ratnim naporima antifašističke koalicije.
Štoviše, teroristički akti usmjereni na dozvoljene odmazde nad civilnim stanovništvom izazvale su stradanje nedužnog civilnog stanovništva koje nije bilo po volji komunističkoj partiji. Provodili su revoluciju u ratu (što je po ženevskim konvencijama ratni zločin). Iako Drugi svjetski rat nije započeo zbog fašizma ili antifašizma, već zbog britanskog monopola, a partija se sama hvalila kako je provodila i provela revoluciju u tom ratu, poslije rata (sovjetski dominion) se služila sintagmom antifašizam.

Ostaje dvojbeno tko danas koristi fašizam i antifašizam u političkom prostoru, a upitno je i tko antifašizam drži temeljima države (kakvu imamo danas).

Hrvatska državnost i država postoje u kontinuitetu (osobina civiliziranog i organiziranog naroda). Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (jedna u nizu) je nastala 1868.g., plod je političkih nastojanja jednog naroda koji je okrunio svoja htijenja pobjedom bana Jelačića nad Mađarima (1848.g.). Pozdrav Za dom spremni, umrijeti! je pozdrav banove vojske. Prvo bijelo polje na hrvatskom grbu (iako povijest geba seže dublje u povijest) je službeno iz razdoblja Trojedne Kraljevine.
Zatiranje državne povijesti (nametanjem antifašističkih temelja ili protu tvrdnjama o temeljima u Domovinskom ratu) ima zadaću povijesno izbrisati ulogu i htijenja bana Jelačića (objedinjavanje hrvatskih zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu).

Danas nas pokušavaju uvjeriti kako je Hrvatska nastala 1945.g. ili 1991.g., iako je Hrvatska nastala davno prije (ustaša, partizana, udbaša, partijaša, jugoslavija i besplatnog školovanja).
Hrvatska je na razmeđi civilizacija, predziđe kršćanstva, država s bogatom poviješću bez vlastite povijesti, žrtva vanjske i unutarnje agresije. Raspeta.

Oznake: temelji države, antifašizam, domovinski rat, volja naroda, Fašizam, italija, kp, ilegana, malobrojna, ban Jelačić, Trojedna kraljevina, Bih, hrvatsko ujedinjenje, povijest, agresija

Hrvatsko bošnjačka sloga, srpske agresije, međunarodni sud za ratne zločine

BiH je doživjela: napad na Republiku Hrvatsku s vlastitog teritorija (JNA, Srbi). napad na nesrbe u Hrvatskoj s vlastitog teritorija, napad na Hrvate u BiH (JNA, Srbi), napad na muslimane u BiH (JNA, Srbi).

JNA i Srbi, jer je JNA bila srbizirana, držali su monopol na oružje i diplomatske aktivnosti (diplomacija je bila srbizirana).

Odnos JNA-srpskih snaga i ostalih je bio nesrazmjeran (u korist JNA-Srba).


Jedini način obrane protiv srpske agresije je bio povećanje oružja u BiH. To je izvedeno hrvatsko-bošnjačkim sukobom i prisustvom vojske Republike Hrvatske na teritoriju BiH.
Međusobni sukob hrvatskih i bošnjačkih snaga, iako je izglasana rezolucija UN o zabrani izvoza oružja u zemlje bivše Jugoslavije (uvezana diplomacija kojoj je pogodovala srbizirana jugoslavenska diplomacija),pridonio je naoružavanju nesrpskih snaga, a ulazak vojske Republike Hrvatske u modernoj strategiji obrane prevagnuo slomu srpske agresije.

Ako su ostvareni ciljevi uspostave vojne ravnoteže, deblokada Bihaća i Sarajeva, zašto je dvojben hrvatsko-muslimanski sukob?
Osuda ICTY-a je samo pridonijela novim raspravama o položaju nesrba u Jugoslavijama, o stoljetnoj srpskoj agresiji, o stoljetnoj diplomatskoj podršci toj agresiji. Iznova nas je podsjetila na našu stoljetnu nespremnost odlučivati o vlastitoj sudbini gradnjom (a ne rastakanjem) vlastite države. Vojska, diplomacija, ...

Iznova dobivamo/koristimo prigodu (interes šire javnosti) ukazati na beznadnost koja je prisilila dvije slabije, napadnute strane na međusobni sukob kako bi se spasili brutalne i krvave srpske agresije.
Podjednako je ukazao na nesposobnost međunarodnog prava ovladati materijom (što je dugo bio razlog nepostojanja stalnog suda za ratne zločine), do prikrivati međunarodnu diplomatsku uvezanost koja proizvodi ratne agresije i ratne zločine.

Podsjetila nas na stoljetnu nemirnu granicu civilizacija i geostrateških sukoba za prevlast.

Centralni događaj je stoljetna srpska agresija. (Sud je morao otkloniti interes od uloge međunarodne diplomacije u srpskim agresijama.)

Oznake: Bih, agresija, srbizirana Jugoslavija, srbizirana JNA, srbizirana diplomacija, uvezana diplomacija, relnost ratišta BiH, ciljevi obrane, srpska stoljetna agresija, nesposobnost međunarodnog suda, prikrivanje zločina diplomacije

Je li strah od UDBA-e opravdan?

U Hrvatskoj nije jaka tajna policija, ni u Jugoslaviji nije bila jaka tajna policija (UDBA).

Veći problem je nepostojanje tržišne privrede na konkurentskim osnovama.

Hrvatska je tutorski vođena na prijelazu od AU carevine (u krivom smjeru, ka srpsko-jugoslavenskoj kraljevini i teoriji troplemenog naroda (jugoslavenskog), tutorski je vođena od početne industrijalizacije i seoskog stanovništva (u krivom smjeru, ka radničkoj državi s izrazitim državnim monopolom na proizvode).

Krivi smjer je samo trebalo nastaviti. To je osigurano "besplatnim" školstvom, koje je stvorilo pozamašnu konkurenciju bez osnove na ograničen broj radnih mjesta. Održavanje krivog smjera se postiže kadrovima koje ne kontrolira UDBA, ili ih namješta. Iseljavanje i depopulacija se postiže nefunkcioniranjem države.

Opasnije od UDBe je titoističko školstvo koje je stvorilo neprincipijelnu većinu.

Postojanje tržišne privrede bi lustriralo, razobličilo, demontiralo sve jugoslavensko-komunističke kadrove. Zakonom ponude i potražnje. (Bez potraživanja orjunaških ili komunjarskih kadrova i proglašavanja takvih nepodobnim.)
Tko bi birao Bandića da ne potkupljuje proračunskim novcem?

Čovjek je samoinicijativno vratio bistu "narodnom heroju", koji je imenovan kao "IVO LOLO Ribar".

U tržišnoj ekonomiji mjesto gradonačelnika glavnog grada ne može obnašati prodana komunjarska nakaza koja nema pojma da je NARODNI HEROJ skraćenica od NARODNI HEROJ JUGOSLAVIJE, a osoba se zove IVO LOLA RIBAR ( a ne Ivo Lolo Ribar).
Takve su osobe stekle "ugled" u taboru koji je bacao Hrvate u jame 1941.-1948. (pa i kasnije), a 1991. naoružan do zuba oružjem kupljenim hrvatskim novcima popalio pola Hrvatske.
Hrvatska je nastala u ratnom vihoru sukoba s Jugoslavenskom narodnom armijom koja je branila velikosrpsku politiku (izazivanja ustavne krize i rušenjem monetarnog sustava (doštampavanjem novca za potrebe srpske agresije).

(Obnova spomenika NOB-i, antifašizmu, partizanima, skojevcima i komunistima je posljedica financiranja Ruske Federacije s ciljem održavanja straha od povratka Rusa (i Srba). Protivno interesu Hrvatske koja se želi oslobodi krivotvorenja povijesti, datuma i osoba bez značaja. U takve beznačajne osobe spada i Ivo Lola Ribar (što je vidljivo iz pogrešaka pri ponovnom podizanju biste).)

Hrvatska se mora osloboditi znanjem i radinošću.

Ovi križevi simboliziraju nestale vukovarce.

Svi se sramite

Mi bez HDZa možemo, oni bez nas ne mogu


HDZ je postao smutnja i smetnja.
Treba oformiti hrvatski pokret kojim će se opozvati nehrvatska, izdajnička, nenarodna vlast.
Treba oformiti pokret koji će na izborima s 2 000 000 glasova preuzeti vlast bez prolijevanja krvi, bez građanskog rata ili (dogledno) nove agresije kojoj bi nesposobna i razorena Hrvatska bila izložena (nap. nova migrantska kriza, ratovi za vodu, ...).

Formiranje HDZa kao pokreta s ciljem ovladavanja hrvatskim suverenitetom je neslavno propao nametanjem politike pomirbe (izjednačavanja orjunaša, komunjara s hrvatskim domoljubima).

Kratkotrajni pokret (s nejasnim ciljevima, oslonjen uglavnom na udbo-kosovske ostatke), zbog ratnih uvjeta i krnje pobjede u tom ratu, nisu prerasli u ozbiljniju političku snagu kao temelj ozbiljne države. Prvi hdzovi kadrovi su se jagmili za obilnim novčanim naknadama (i u vrijeme rata). Čvrsta ruka koja je državi davala ozbiljnost posljedica je fokusiranosti svjetske javnosti na prvi rat u Europi nakon krvavog 2. svjetskog rata i nužnosti vanjske vojne, političke, diplomatske, materijalne i humanitarne pomoći.

Nakon završetka rata (u kojem srbija nije poražena) Hrvatska je utonila u orjunaško-četničko bezakonje (kršenja Ustava, zakona, zlouporabe pravosuđa, zlouporabe izbornih procesa, ...).
Povratak sdp-a na vlast s Račanom glogov je kolac tuđmanovom konceptu pomirbe Hrvata (jer Račan i njegovi drugari nisu sudjelovali u stvaranju RH). Ako Račan sa svojm svitom nije stvarao RH, kako je onda (po kojim zaslugama) preuzeo vodstvo u toj državi? Normalno, od prvog je trenutka radio na rastakanju i slabljenju te države.

Mogu shvatiti povratak političkih snaga koje su služile velikosrpstvu, ali ne mogu shvatiti HDZ (koji je očigledno premrežen prosrpsko projugoslavenskim kadrovima)(šeks, granić, manolić, kosor, mesić, plenković, ...) koji je restituciju (povratak) projugoslavenske struje omogućio. Ipak je HDZ bio pokret ... Bilo je potrebno samo pozvati narod na načela suvereniteta, domoljublja. Nisu to uradili.

Pokret je u tom trenutku prerastao u protuhrvatski.

Poigravanje s politički neformiranim (seksualno frustriram) Sanaderom je izrodio novi veliki propust HDZ-a (koji se više ni sam nije nazivao pokretom). Ustoličenje Jadranke Kosor.
Žena koja je do 1995.g. bila u Pokretu za održanje Jugoslavije je postala predsjednica stranke (kojoj je cilj održanje Jugoslavije) i predsjednica Vlade (kojoj je cilj žurnim mjerama prenijeti suverenitet na treću stranu).

Novi kolaps hrvatskog suvereniteta je nastao dolaskom milanovića na vlast. Orjunaško vražje kolo se okreće. Pred očima zapanjene hrvatske javnosti. HDZ kao politički pokret ne postoji. HDZ kao stranka ne postoji.

Oskudni birački odaziv karamarkovom HDZu se smanjio plenkovićevu HDZu.
Plenković je iz južnoslavenske obitelji, član HSLSa do 2008.g.
Nije sudjelovao u političkom svrgavanju komunista s vlasti, nije sudjelovao u obrani od oružane agresije, nije sudjelovao u stvaranju HDZa, nije sudjelovao u stvaranju RH.
Tko takvog mamlaza može staviti na čelo HDZa i na čelo države.
HDZ (i izborno povjerenstvo)(u stranci i na državnim izborima).
Dakle, HDZ ne postoji kao hrvatska politička snaga, već služi za promoviranje i nametanje orjunaških polupolitičara i velikosrpskih ciljeva.

Sanaderovo brže bolje koaliranje s Pupovcem (3 glasa srpske manjine u Saboru, gubitak 10-12 saborskih glasova HSPa, gubitak 200-tinjak tisuća glasova na izborima) nije slučajnost. Istovjetno popuštanje srpskoj strani (u namjeri okrnjiti suverenitet i omalovažiti narod kojem taj suverenitet pripada) radi Plenković. To nije slučajnost, već obespravljivanje hrvatslkog biračkog tijela na štetu Hrvata i Hrvatske. Služinčad.
HDZ se nije politički distancirao od nedjela svojih čelnih ljudi. I zaslužio hudu sudbinu.

Vrijeme je za potpuno devastiranje HDZa i formiranje hrvatskog političkog pokreta koji će s 2 000 000 biračkih glasova preuzeti odgovornost za državu i narod. Vrijeme je za sposobne i odgovorne koji će raditi u interesu hrvatske države i hrvatskog naroda.

Za državu dostojnu življenja, bez političke korupcije i bezakonja. Za uređenu državu u kojoj suverenite pripada narodu.

Hrvatska Hrvatom!

p.s.
Vremenska podudarnost "rješavanja" jasenovačke ploče sa završetkom sudskog procesa bosanskohercegovačkoj šestorci orjunaški je način njihova doprinosa političkom procesu u Haagu.
Ako su haški procesi političke naravi, orjunaška svita u RH je odlučila pritiskom sudjelovati u osudi.
Onaj tko sam ne vjeruje u obrambenu narav rata, ne može ni drugima dokazati plemenite namjere.
Sramite se svi koji ste aktivno ili pasivno pridonijeli raspletu koji ne prikazuje Hrvate u pravom svjetlu.
Pripadati naciji znači osjećati nepravdu koja je učinjena pripadniku vlastite nacije.

Oznake: HDZ, politički pokret, nenarodna vlast, Suverenitet, agresija, rat, obrana, bezakonje, ustav, zakoni, povratak velikosrpstva, protuhrvatski pokret, sanader, Kosor, Milanović, Plenković, pokret za Jugoslaviju, HSLS, 2000000 glasova

Hrvati u Haagu

Žalbeni postupak šestorke iz Herceg-Bosne ocrtava stupanj razvoja međunarodnog prava.
Agresiju na BiH, genocid u BiH, agresiju s teritorija BiH na RH (dokazivi ili ne) logistički je bila sposobna uraditi samo srbizirana JNA. JNA nesklona Hrvatima (u Hrvatskoj i BiH), Bošnjacima nije ostavljala mogućnost za zločinački pothvat dijela stanovništva koje je sustavno marginalizirano u strukturama JNA, SFRJota.

Višedesetljetna priprema za agresiju (i genocid) prisilili su stanovništvo na (zajamčeno) samoorganiziranje. Dosezi Zajednice Herceg-Bosne (bez diplomacije i međunarodnog priznanja (do kao prava na samoorganiziranje u uvjetima agresije s genocidnim namjerama)) ne prelaze red zatečenih u ratnom vihoru (s nemogućnošću planiranja zločinačkog pothvata (pripajanja Republici Hrvatskoj, progona nehrvata).

Međunarodna zajednica nije u mogućnosti prijeći prag logičkog i zdravo-razumskog zaključivanja. Premda je to nedostatno za potpuno razobličavanje srpske agresije. Na sudu su potrebni (barem je Sud sebi postavio tu zadaću) dokazi koji ne ostavljaju dvojbu o naravi rata u BiH.

Ako već zaključuju, bitno je svesti odnos prema šestoro optuženih (prvostepenom presudom optuženih na visoke kazne zatvora) na sudsku praksu ne osuđivanja u uvjetima koji nisu potkrijepljeni onim dokazima koje međunarodno pravo traži za kvalificiranje nekog rata agresijom ili obrambenim ratom.
U protivnom bi prekoračili vlastite mogućnosti (i zagazili u područje nepravde).
Međunarodni sud to sebi ne može dozvoliti (jer bi uspostavom presedana kao sudske prakse teško narušio ionako slabe međunarodno sudske temelje).

Dužnost je svakog pojedinca sudjelovati u obrani (suprotstavljanju agresiji), makar i ne postojala (paradoksalno) organizacija obrane koja jamči dosljednu primjenu međunarodnog ratnog prava.
Objasniti kako je netko neorganiziran vojno se braniti od agresije (sustavno je desetljećima srbizacijom JNA stvorena navedena neorganiziranost Hrvata i Bošnjaka), a istovremeno je organiziran za zločinački pothvat zadaća je međunarodnog suda, ali s obavezom ne ugrožavati krhke dosege međunarodnog prava.

Hrvatska za/kroz sva vremena

Oznake: Haag, žalbeni postupak, šestorka, međunarodno pravo, srbizirana JNA, agresija, genocid, zaključivanje, nepravda, međunarodno sudski dosezi

U Saboru je službeni jezik hrvatski, ali i obaveza prethodno misliti na hrvatskom

Moralna superiornost (jednog jadnog jugoslavenskog (kvazi)ljevičara/jezičara)


Obilježavati Međunarodni dan Holokausta u Sabornici spominjanjem HOS-ovih ploča u Jasenovcu nema zadaću osporavati spomen obilježje na nedužne hrvatske žrtve srpsko-jugoslavenske agresije, već osporavanje hrvatske države (u čijoj su obrani dragovoljci HOS-a, u pravednom i obrambenom ratu, izgubili živote).
Osporavati znakovlje i izričaj (kao da su riječi i grbovi ubijali) proširenje je djelokruga krivično-zločinačkog djelovanja (na sve hrvatsko) i postavljanja prava na naciju i državu u taj (zločinački) kontekst u svim vremenima. Iako je kontekst stradanja HOS-ovaca kazneno i moralno neupitan. Optužujući.
Nametanjem moralne superiornosti ima zadaću otkloniti sve sumnje u agresorsku zločinačku narav. I to sve u Sabornici (koja je korištena i za trajanja NDH). Bleso, nećeš dugo frfljati ...

Ma*munu nitko nije osporio (jadne) teze, nitko ga nije uputio kako je u Saboru službeni jezik Hrvatski, ali prije ikakvog izjašnjavanja obavezan je misliti na hrvatskom, pa tek onda pričati hrvatski.

Oznake: Dan Holokausta, HOS, ploče, agresija, pravedni rat, žrtve agresije, proširenje djelokruga zločinačkog djelovanja, nametanje moralne superiornosti, službeni jezik

Verbalni o(š)kršaj

O verbalnoj za*ebanciji

(Ili o idiotima koji kradu izbore)


Teza o potrebi verbalne kvalitete za osvajanje parlamentarnih (ili bilo kojih drugih) izbora u Hrvatskoj poprimila je tragi-komičan epilog.
Hrvatska je ratom (pravednim i nametnutim, uslijed agresije) izišla iz socijalizma (i jugoslavije koja je nametnula socijalizam). Zašto bi se parlamentarnim putem vraćala u socijalizam (zašto bi prihvaćala socijaldemokraciju?)?

Gubitnička (nenarodna) sdpovska i orjunaška politička kamarila potkrada izbore. Orkestrirano trubljenje o Karamarkovim propustima u verbalnom nadmetanju s Milanovićem kao osnovnom razlogu gubitka saborske većine (na parlamentarnim izborima) ima zadaću skrenuti pozornost sa izbornoga mehanizma (izbornoga povjerenstva, obrade rezultata, sustava glasovanja, izbornih prevara, ...). prikriti proteklu izbornu prevaru i istovremeno otvoriti mogućnost za novu izbornu krađu ...

Verbalno: kradete izbore, lažete i j*bem vam m*jku (četničku)!

HDZ nije promijenio socijalistički ustav i poredak, nije uveo demokraciju i tržišnu privredu, nije osigurao jednakost vlasništva, nije osigurao pravnu državu, ... samo su hrvatske komunjare preuzele vlast od srpskih ...
Zbog toga su paradirali Jadranka Kosor, Vladimir Šeks i mnoštvo (nezrelih) državnim saborom i državnim ministarstvima (u ime HDZa koji je pozvao narod u potraživanja vlastitih prava ...).

Verbalno se tu ne da ništa poboljšati (s komunjarama verbalno stoji još gore, najbolji su kad su u mišjoj rupi).

Do parlamentarnih izbora verbalno ćete biti suočavani sa istinom i vlastitim zlodjelima (protiv naroda i države) ...

(Zna se! zna ..)

Oznake: teza, verbalne kvalitete, obrambeni i pravedni rat, agresija, socijalizam, jugoslavija, potkradanje izbora, skretanje pozornosti, HDZ, socijalistički ustav, hrvatske komunjare, zlodjela

Katarza hrvatskog društva

Socijalizam/komunizam je devastirao hrvatsko društvo.
Zagovornici i sljedbenici tih ideja (nakon međusobnih krvavih obračuna) postali su poznatiji kao titoisti.
Protivili su se hrvatskoj neovisnosti, u nerasvijetljenim povijesnim okolnostima organizirali i izveli pokolj na Bleiburgu i Križnom putu, Hrvatsku okovali hipotekom ratnih zločina, Hrvatsku podredili Jugoslaviji, Hrvate podredili Srbima i Jugoslavenima, Hrvatsku usmjerili na tešku industriju, brisali katolički i prozapadni identitet Hrvatske, iseljavali Hrvate, dodijelili (kao da se njih pitalo) konstitutivnost Srbima na teritorijima na kojim nikad nisu bili konstitutivni (što je kasnije dovelo do agresije na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Kosovo), opremali (srbiziranu) JNA (što je kasnije dovelo do agresije na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Kosovo), proizvodili siromaštvo (pričama o pravednosti), proizvodili inflacijom i hiperinflacijom nesposobnost društva odgovoriti na (nove) izazove, proizvodili radničku klasu koja nije brinula o svojim portrebama već je svoje živote ugrađivala u (fiktivni) socijalistički koncept kolektivnosti, ...

Hrvatska je (pri razlazu s neostvarivim socijalizmom/komunizmom), zbog prevelike socijalističke ostavštine (stotine tisuća socijalističkih umirovljenika, koji su ujedno i zdravstveni osiguranici) propustila provesti katarzu hrvatskog društva.
Politikom pomirbe (u ratnim okolnostima) zamaglila je stvarne razloge sloma i ratnog razlaza Jugoslavije.
Vrlo složeni uvjeti nastanka Republike Hrvatske doveli su do politike jedinstva (u ratu) koja je kasnije izrodila novom katastrofom. (Hrvatska politika jugounitarista suprotstavljena politici hrvatskog državnog prava stvarala je okvire za ispuštanje BiH iz hrvatskog integracijskog procesa ...)
Potplaćeni (i protunarodni) elementi su sustavno zaštićeni (u pripravi Hrvatsku iznova baciti u ralje velikosrpske-rusko-britanske regionalne zajednice)(nekad održavane u okvirima jugoslavija).

Da je hrvatsko društvo bilo prisiljeno proći katarzu (suočavanja sa zabludama socijalizma/jugoslavija), takvi elementi bi ostali bez političke zaštite, na vjetrometini povijesne osude (za zločine i izdajstvo).
Bez katarze, država je poludiktatura, osuđena na sektaške borbe za vlast, nedemokratska i neprepoznatljiva, bez mogućnosti stvarati okvire napretka društva i pojedinca.
Hrvatska bez katarze (suočavanja s posljedicama socijalizma i jugoslavenstva) nema budućnosti ...
Katarza se odnosi i na sve pripadnike društva koji koriste socijalističke stečevine (mirovine, stručne spreme, radna mjesta, uloge u društvu (kvaziliderske uloge svojstvene članovima partije i njihovim simpatizerima, koji nas truju svojim djelovanjem zastrašivanja i stvaranja nereda ...).

Oznake: socijalizam, komunizam, hrvatsko društvo, titoisti, hrvatska neovisnost, Bleiburg, križni put, teška industrija, katolički i prozapadni identitet, agresija, siromaštvo, inflacija i hiperinflacija, kolektivnost, socijalistički umirovljenici, jugounitaristi, društvena katarza, kvaziliderska uloga partijaša i simpatizera

Četnički (priprosti) reformator (Martin lUther u Omišu)

Omiš na tvrdoj stini (Omiš nije u Q(ataru))


Reforma (antiHDZ kampanja) hrvatskih državnih institucija (zasnovana na četničkoj jugonostalgiji ("mešanih" brakova i pravoslavne zatvorenosti (pravoslavizaciji vlaha i katolika, zasnovane na sustavnom stvaranju kriza i kupovini gladnih duša sićom otetom od naroda))) sustavni je (i nametani) obrazac zastrašivanja hrvatskog (narodnog) političkog tijela.
Politička prepredenost (četničke) djece (Pusić, Kovačević, Pupovac, ...) u antiHDZ kampanji nije politička zrelost, već politička bezobraznost.

Tko vas drži iznad (i protiv) naroda?

Francuzi su svoje vlastodršce giljotinirali (kako bi ostvarili republiku i državu sloboda).

Četničko derište psovkama izaziva strpljivost (nepartizanskih) odreda ... nevolja je na vidiku!

Propovijedati reforme zagovaranjem jugo-četničkih političkih ciljeva, kojih smo se riješili obranom u nametnutom ratu (agresiji) nije reforma. Vrijeme je za političku okrutnost. Laži i protivljenje narodnoj volji zaslužuje lustraciju.
Četnici ne mogu politički djelovati u Hrvatskoj.
(Svakodnevna radikalizacija orjunaško-četničkih snaga zahtjeva smislen i odlučan odgovor hrvatskih (narodnih) snaga. Zaustavite četničko divljanje lustracijom na radnom mjestu, trgovini, ulici, biračkom mjestu, biranjem tv kanala, biranjem radio stanice ...
Lustrirajmo ih potpunim bojkotom (neka uginu od žeđi, gladi, samoće, ...).(One službe koje podupiru i potiču antihrvatske elemente doživjet će okrutnu sudbinu.)

Omiš nije četnička utvrda. Omiš je bio i bit će hrvatski ... i zaslužuje gradonačelnika Hrvata.

Oznake: reforma, antiHDZ kampanja, četnička jugonostalgija, pravoslavizacija kupovinom osiromašenih, obrazac zastrašivanja Hrvata, politička bezobraznost, giljotina, strpljivost, agresija, politička okritnost, lustracija, četničko divljanje, lustracija bojkotom, antihrvatsko djelovanje, Omiš i gradonačelnik

Hrvatska, kroz sva vremena!

Hrvatska, od Kolomanove nagodbe (Pacta conventa, 1102.), sklona nagodbenjaštvu (što je izrodilo trajnim slojem potpuno otuđenih ljudi, koje danas uobičajeno nazivamo orjunašima) stalno je izložena nenarodnim nastojanjima osporavanja hrvatskog (državnog) suvereniteta.
Iako kroz (tešku) povijest izloženi osvajanjima i pokoravanjima (okupacijama), današnje odbijanje služenja hrvatskom suverenitetu (zbog međunarodnog prava i obaveze riješavati sporove diplomatskim putem, postojanje nenarodnih elemenata u državnoj vlasti je pogubnije i štetnije do ikad u prošlosti.

Uobičajeno, postojeća država (usto članica UN-a) ima prednost pri diplomatskom ili oružanom sporu (posebno ako je unutarnji sukob u pitanju).
Hrvatska je (presedanom u povijesti UN-a) spor sa federalnim (četničkim, velikosrpskim) vlastima uspjela dovesti do razvidnosti o agresiji i kršenju povelje UN-a od strane federacije (koja se obavezala ispunjavati obaveze prema vlastiom stanovništvu). Sam rat (agresija) koji su federalne vlasti nametnule, svojim trajanjem je kršio osnovna načela UN-a (i izazvao odbijanje diplomatske međunarodno pravne podrške takvoj (zločinačkoj) tvorevini).
Hrvatski branitelji su (u sinergiji s hrvatskom diplomacijom i voljom naroda) aktivno sudjelovali u stvaranju Republike Hrvatske.
Nakon međunarodnog priznanja RH, branitelji su sudjelovali u obrani RH.

Razvidno je kako u današnjem svijetu vojske (i ratovi) imaju nepouzdan učin (UN svojom poveljom rat zabranjuje), a diplomacija postaje moćno oružje.

Povijesno ukorijenjena sklonost nagodbenog pristajanja na odricanje od hrvatskog suvereniteta, i na vojnom i na diplomatskom planu je stvarao uvjete odricanja od državnosti i samosvojnosti. Prava na vlastiti put. Ovisno o vanjskoj vlasti s kojom se Hrvatska nagađala, unutarnji politički ustroj je bio popunjen (uvijek sa neobično otuđenim) kadrovima. Naročito je taj karakter isplivao u kombinaciji srpske i komunističke vlasti.
Srbo-komunistička okupacija (potpomognuta zavnojevskim nagodbenjaštvom, očekivano pregaženo i zametnuto; na jugoslavenskoj platformi) iznjedrila je najgoru (najlošiju) garnituru (otuđenih) nagodbenjaka (u vrijeme kad je takva garnitura mogla napraviti najveću štetu u povijesti Hrvatske).
Sedmoligaška svita ...

Dopustiti takvoj sorti 4 godine po završetku srbo-četničke agresije povratak na vlast (i, uopće, držati ih ravnopravnim političkim sudionicima demokratskih procesa (koje oni koče i osporavaju)) je suludo.
Ne postoje škole ili propisi za stručnost političkog vođenja države.Iako sva manje zahtjevne djelatnosti uvjetuju stručnu spremu (političari i zastupnici nemaju stručnu spremu; što je i vidljivo ...). To omogućava posebno nadarene, ali i sunovrat u talog ljudskog društva. Hrvatska nije našla načina kako izbjeći birati s dna (društva) ...

Lustracija (koja je bila obaveza), zbog složenosti (i emotivne vezanosti tadašnjeg političkog rukovodstva za orjunašku svitu) političkih prilika nije isključila sedmoligaše iz utrke za vlast (!!).
Ustroj demokratske države je nedovoljno (zbog rata) promoviran kao ideal. Svi kritizirani su se ogriješili o Ustav i pojedine zakone RH; što je dovoljno za isključivanje iz procesa biranja.
Treći put je javno političko prokazivanje (bez lustracije i kaznenog progona), izborima na kojim bi glasači lustrirali sve za koje smatraju da su nedostojni žrtve podnesene za slobodnu i suverenu državu, državu hrvatskog naroda.

Hrvatska za sva vremena!

Ivo Dulčić (Dubrovnik, 1916. - Zagreb, 2. ožujka 1975.), hrvatski slikar

Oznake: Koloman, Pacta conventa, nagodbenjaštvo, orjunaši, osporavanje suvereniteta, okupacije, rat, diplomacija, UN, agresija, branitelji i država, federalna vlast, važnost državne uprave, kadar državne uprave, sedmoligaška svita, talog ljudskog društva, tri puta pročišćavanja

Totalitarizam i pomirba

Bivši (vukovarski) borac (u međuvremenu se s odmetnutim Glavaševićevim sinom predomislio ...) Matić, bivši savjetnik, bivši ministar je produkt službi.
Sigurnosne službe ga moraju i deinstalirati.

U trgovini (specijalnom ratu) sa srpskim (vojnim) službama, Matić je dobio prigodu (mimo stvarnih zasluga) obnašati državne funkcije.
Hrvatske obavještajne službe (pri sigurnosnim provjerama) nisu sposobne (zbog nepostojanja ideološkog okvira) kadrovirati državne službenike.
U Jugoslaviji su podrivali Jugoslaviju (vodeći je u ratni kaos), u Hrvatskoj su (podjednako neodgovorno) stvarali kadrove koji će podrivati Hrvatsku, sutra će (neodgovorno) stvarati neku novu (ratnu) krizu.
Problem hrvatskih službi, isprepletenih od starih (jugoslavenskih) kadrova i njihovih metoda (radi se o sedmoligaškoj, moralno neprihvatljivoj, blatno priglupoj sviti), je nepostojanje kvalitetnog kadra i kvalitetnih odredbi (djelovanja)).

Hrvatska nije suprotstavljanjem agresiji (srbo-četničke vojske) htjela jugoslaviju i socijalizam. Htjela je slobodnu, nacionalnu, suverenu državu utemeljenu na demokraciji i kapitalističkom sustavu. (O propagandističkom prikazu kapitalizma nekom drugom prigodom ...)
Politika pomirbe (iako krivo interpretirana) nije nudila suživot jugoslavena, komunista, socijalista, partizana i njihovih sinova sa nacionalnom, vjerskom, Hrvatskom ustaških sinova.
Hrvatska je ponudila politiku pomirbe kao sredstvo prevladavanja totalitarizma (i kapilarne pojave prisile stanovništva u nametanju totalitarizma). Hrvatska (osim u krivom publicističkom prikazivanju) nije nudila Hrvatsku koju će braniti ustaški i partizanski sinovi, već Hrvatsku koja će na demokratskim načelima (osporavanja totalitarizma) pružiti prigodu svima kojima je takva Hrvatska ideal.

Republika Hrvatska nije nastala na pomirbi partizanske i ustaške Hrvatske, već na suprotstavljanju agresiji koja je posljedica želje hrvatskog puka za nacionalnom. demokratskom državom.
Hrvatska zaslužuje sigurnosne službe (kao temelj državne i nacionalne sigurnosti) dostojne veličine cilja kojem su stremili i žrtve koju su Hrvati podnijeli na tom putu.

Kako se uopće usudite pomisliti da bi sdp mogao obnašati vlast u RH?

Oznake: sigurnosne službe, sigurnosne provjere, sedmorazredni karakter hrvatskih sigurnosnih služb, agresija, politika pomirbe, totalitarizam, kapilarnost, uzroci i ciljevi Domovinskog rata, demokracija, slobode