Što je meni (danas) Tuđman?

Hrvatska je nastala na temelju narodnog prava koji je posljedica i povijesnog prava.
Treba uzeti u razmatranje današnje međunarodno pravo koje bi bitno razjasnilo međunarodno priznanje Hrvatske.

Dakle, kad bi pristali na jednu osobu kao tvoritelja (ovakve) Hrvatske negirali bi današnje međunarodno pravo (i vratili se u prošlost, kad su vlastodršci bili subjekti međunarodnog prava), priznali bi nedemokratsku narav države, negirali važnost stanovništva u stvaranju države, negirali bi značenje stanovništva u formiranju oblika vlasti, negirali bi značenje stanovništva u obrani vlasti i države. Negirali bi i agresiju koju su okupatorska JNA i agresorska srpska vojska izvršili na Hrvatsku.

Njihovo stalno isticanje jedne osobe je obrazac negiranja naroda i njegove prave uloge. Narod postoji, radi sebe formira državu i vlast (u toj državi i takvoj vlasti za njih nema mjesta ... što vrijedi za sve pLenkovićeve klošare).
Nakon prijevarne i zločinačke otmice države i porobljavanja naroda 1945. iznova su iza obrambenog rata 1991.-1995. isti narod porobili.

Kad te detalje izdvojimo iz biografije F. Tuđmana, tek na temelju dokumenata, zapisa i svjedočenja možemo otkriti ulogu F. Tuđmana u povijesnom redoslijedu koji nas je doveo do oslobađanja od one okupacije (u granicama koje danas postoje).

Retorika i ponašanje ukazuje na zločinačku narav vlasti, koje se tek moramo osloboditi.

Hrvatska za sva vremena. Za slobodnu Hrvatsku. Za Hrvatsku dostojnu življenja!

Oznake: Hrvatska, međunarodno pravo, subjekti međunarodnog prava, teritorij, stanovništvo, vlast, retorika, demokracija, agresija, okupacija, sloboda

Bleiburško polje - početak i kraj jUgoslavije: tko se boji Ustaša?

Stradanje hrvatskog naroda na Bleiburškom polju sustavni je čin obespravljenja naroda do genocida.
Naredbu (produženje proširenja ruskog interesnog teritorija (partizanija je ušetala u Trst)) je dala Moskva, provela titova zločinačka armija.
Tektonski poremećaj u shvaćanju vlasti i međunarodnog prava je izazvao Drugi svjetski rat, mu tijeku kojeg je pripremana nova svjetska organizacija (UN), na novim međunarodno pravnim osnovama. Samo narod može tražiti državu.
Hrvatski narod koji bi tražio vlastitu državu na tim načelima je posmican na Bleiburškom polju i Križnim putevima. Jedini krimen im je bio mogućnost traženja Hrvatske države (s kojom se Moskva nije slagala).

Zločinačka armija (titova) je izvršila genocidan pokolj stvarajući jUgoslaviju, ali je i prije nego je započela stvarati tu marionetsku i zločinačku tvorevinu prouzročila kraj jUgoslavije (u bilo kojem obliku) pokoljem koji su napravili nad hrvatskim narodom (katoličke i muslimanske vjeroispovijesti).

Divljanje barbara s Istoka (ruske necivilizirane horde) prikrivene sustavnim jednoumljem (veličanja antifašizma), korištenjem partizansko-četničkih paravojski (partizani ni četnici nisu bile priznate vojske) vratilo je Ustaše u fokus propagandne mašinerije: zar 400 Ustaša može biti prijetnja državama i vojskama?

Na Bleiburškom polju su oteli državu hrvatskom narodu. (Nevažno je što oni kažu.)

Tuđmana i Šuška su otrovali Rusi, jer su im kvarili geostrateško pozicioniranje. Iza njihove smrti ljigavci gmižu hrvatskim tlom. (Nagla promjena smjera vlasti - umjesto vladavine naroda (demokracija) - vratila se ruska praksa postavljanja debila: tiTo, predsjednik predsjedništva, miLošević, rAčan, mEsić, jUsipović, kOsor, miLanović, pLenković, miLanović, ...)
Ako su pLenković i bratija zastrašeni ruskim prijetnjama, moraju odstupiti. Ako se slažu s ruskim promicanjem krvave partizansko - četničke prakse moramo ih najuriti.

Zato, složno: Bog i Hrvati, Za Dom spremni!

Oznake: Bleiburško polje, stradanje Hrvatas, obepravlenje naroda, genocid, međunarodno pravo, početak i kraj jUgoslavije, Ktižni putevi, zločinačka armija, pokolj, jednoumlje, veličanje partizansko - četničke prakse, partizanska i četnička paravojska, barbari s Istoka, Tuđman, šušak, gmizavci

hDz je doveo kretena ...

Jedan (iako ih je više) kreten je poništio tisućgodišnju borbu Hrvata u izgradnji i učvršćenju civilizacije. (Kako ne bi bilo zabune, postoji više civilizacija.)
Taj je kreten u ekspresnom postupku (zlouporabe) otvorio vrata neciviliziranim, nepismenim nakupinama. Nakupinama bez povijesti. I time izbrisao tisuću godina povijesti hrvatskog naroda.

Dostignuće vrijedno prokletstva.


Politička (partijska) grupacija koja je omogućila (svome laureatu) takav rušilački pohod - radi se o hdzenjarama - ostat će upamćena kao grobar hrvatskog naroda.

Povijest stvaranja, uništenja nacija i stvaranja nacija (pobjednika) je trajni proces čovječanstva.
Rat bez rata zahtijeva naciju sposobnih, a nacije jesu društvene formacije oformljene zbog preživljavanja.
Nacija u sociologiji prva zanemaruje krvno srodstvo i prihvaća nekrvne pripadnike kao ravnopravne članove društva.

Iznova formiranje nacija (potaknutim preseljenjima) rat je bez rata.

Novogovor drži migracije legalnim, obavezu postupanja s migrantima. Nitko nije objasnio kako novo međunarodno pravo objašnjava negiranje dosadašnjeg po kojem je stalno stanovništvo odrednica države, UN-ove pravne norme osporavaju poticanje iseljavanja stanovništva država, ...
Zbog tog treba instalirati kretena koji nema dovoljno neurona kako bi održavao ravnotežu dok hoda (i p*di).
A to može samo (kretenska) partija. hDz.


hDz je prestao postojati. Svojim su se postupcima svrstali u grobare hrvatskog interesnog udruživanja s ciljem opstanka.
Ako su država i nacija društvena nadogradnja koja olakšava opstanak, mi smo svoj opstanak povjerili kretenima (hDzu i pLenkoviću) kojima je zadaća onemogućiti naš opstanak. (To je prepoznalo stotine tisuća Hrvata koji su iselili u zemlje u kojima ne mogu politički osigurati svoj opstanak.)
Opstanak se uvijek izbori u krvi. Mi ćemo svoju krv za opstanak (ponovo) iznova tek proliti.

Dva hrvatska antifašizma i jedan hrvatski četnički pokret

Hrvatska je na političkoj razdjelnici.
Raskid sa socijalizmom i Jugoslavijom nije polučio društvo koje smo priželjkivali.

Politika (i političko udruživanje) i država (državno organiziranje) spadaju u društvenu nadogradnju.
Hrvatska (narod) je priželjkivala vlastitu državu. Vlastita država je pojednostavljena vizija organizacije naroda kojom se osiguravaju uvjeti života i upravljanja vlastitom sudbinom. Suverenitet.

Hrvatski narod je na temelju pripadajućeg državnog prava ustrajavao na nacionalnoj, samostalnoj državi. Iako je imaoa vlastitu kraljevinu ( s vanjskim kraljem, prvotno Ugarskim pa Habsburgom) pučem je ugurana bez državnog prava u novovjeku eksperimentalno nakaradnu tvorevinu južnih slavena (jugoslaviju).

Protest protiv takve (okupacijske) politike stvorio je dvije suprotstavljene strane. Nametanje (produžene) okupacije je stvorilo nepremostive razdore između tih strana.
Politika pomirbe (koja se odnosila na komunističku, ali ne i državno-jugoslavensku prošlost) polučila je rezultate, ali samo u segmentu na koji se odnosila. Orjunaško-četnički (hrvatski) politički ešalon nije se u 27 godina postojanja RH približio niti milimetra hrvatskom državnom pravu (suverenitetu).
Stoga je neophodno istaknuti kako se pomirba odnosila na posljedice totalitarizma (komunizma), a ne na one koji su samovoljno pristajali na protu-državnu i protu-narodnu politiku.

Hrvati imaju pravo na vlastitu državu (suverenitet), makar netko i bio fašist, ali nitko nema pravo Hrvatima osporiti pravo na državu taman da su svi Hrvati fašisti.
Nemate pravo, pod izlikom borbe protiv fašizma, ometati i osporavati Hrvatima pravo na suverenu državu i pripadajuću vlast.
Život u državi se ne odvija samo oko pitanja fašizma ili antifašizma.
U Hrvatskoj postoje dva antifašizma. Jedan je utkan u demokratizaciju društva (kojoj teži hrvatski narod bježeći od komunizma i socijalizma), a drugi je antifašizam bijeg od hrvatske narodne države (orjunaši, komunjare, jugoslavenčine).
Pojedini antifašisti (orjunaši, hrvatski četnici) ne mogu okupirati vlast i negirati državno pravo kako bi spriječili fašizaciju Hrvatske.
Postoji i hrvatski antifašizam (antifašisti kojima je cilj demokratska Hrvatska) koji nije bučan, ali je jasan. Hrvatska je demokratska država u kojoj hrvatski četnici neće obnašati državne funkcije.

Narod ima pravo na međunarodnim pravom (po čijim su standardima Hrvati stari politički narod) zajamčenu vlast, bez obzira tko je sve narodu davao za pravo a pri tom se oslanjao na politike koje današnji svijet ne dopušta. Podjednako ovaj svijet ne dopušta komunistički totalitarizam, iako svesrdno ustrajava na onome što je svetogrđe - negiranje prava hrvatskom narodu pravo na suverenitet.
Onaj tko gradi EU i slične tvorevine (otuđujući političku moć) nije sposoban podržavati istinski narodni suverenitet. (Osim domovine demokracije, USA.)

orjuna, Split

Oznake: politički narod, držabva, međunarodno pravo, narodno pravo, Fašizam, fašizacija, demokracija, dva hrvatska antifašizma, negiranje hrvatskog državnog prava, komunistički totalitarizam, domovina demokracijde

Hrvati u Haagu

Žalbeni postupak šestorke iz Herceg-Bosne ocrtava stupanj razvoja međunarodnog prava.
Agresiju na BiH, genocid u BiH, agresiju s teritorija BiH na RH (dokazivi ili ne) logistički je bila sposobna uraditi samo srbizirana JNA. JNA nesklona Hrvatima (u Hrvatskoj i BiH), Bošnjacima nije ostavljala mogućnost za zločinački pothvat dijela stanovništva koje je sustavno marginalizirano u strukturama JNA, SFRJota.

Višedesetljetna priprema za agresiju (i genocid) prisilili su stanovništvo na (zajamčeno) samoorganiziranje. Dosezi Zajednice Herceg-Bosne (bez diplomacije i međunarodnog priznanja (do kao prava na samoorganiziranje u uvjetima agresije s genocidnim namjerama)) ne prelaze red zatečenih u ratnom vihoru (s nemogućnošću planiranja zločinačkog pothvata (pripajanja Republici Hrvatskoj, progona nehrvata).

Međunarodna zajednica nije u mogućnosti prijeći prag logičkog i zdravo-razumskog zaključivanja. Premda je to nedostatno za potpuno razobličavanje srpske agresije. Na sudu su potrebni (barem je Sud sebi postavio tu zadaću) dokazi koji ne ostavljaju dvojbu o naravi rata u BiH.

Ako već zaključuju, bitno je svesti odnos prema šestoro optuženih (prvostepenom presudom optuženih na visoke kazne zatvora) na sudsku praksu ne osuđivanja u uvjetima koji nisu potkrijepljeni onim dokazima koje međunarodno pravo traži za kvalificiranje nekog rata agresijom ili obrambenim ratom.
U protivnom bi prekoračili vlastite mogućnosti (i zagazili u područje nepravde).
Međunarodni sud to sebi ne može dozvoliti (jer bi uspostavom presedana kao sudske prakse teško narušio ionako slabe međunarodno sudske temelje).

Dužnost je svakog pojedinca sudjelovati u obrani (suprotstavljanju agresiji), makar i ne postojala (paradoksalno) organizacija obrane koja jamči dosljednu primjenu međunarodnog ratnog prava.
Objasniti kako je netko neorganiziran vojno se braniti od agresije (sustavno je desetljećima srbizacijom JNA stvorena navedena neorganiziranost Hrvata i Bošnjaka), a istovremeno je organiziran za zločinački pothvat zadaća je međunarodnog suda, ali s obavezom ne ugrožavati krhke dosege međunarodnog prava.

Hrvatska za/kroz sva vremena

Oznake: Haag, žalbeni postupak, šestorka, međunarodno pravo, srbizirana JNA, agresija, genocid, zaključivanje, nepravda, međunarodno sudski dosezi

Krvoločnost je preduvjet preživljavanja

Partizanski antifašizam nije obrana ljudskog dostojanstva već obrana Moskve u plićacima Jadranskog mora.

Sustavno (u jednoumlju jedino) ustrajavanje na tumačenju komunističkog ustanka kao jedinog ispravnog (i humanističkoga) puta pod okupacijskim uvjetima je iskrivljavanje povijesnih i tada važećih pravnih činjenica.
Kapitulacija je međunarodno pravno legalni instrument (poštede daljnjih stradanja civila). Kolaboracija je slijed kapitulacije (podjednako instrumentalizirana u zaštiti civila).
Moralizirati o isključivosti (antifašizmu) pri tada važećem ratnom pravu na odmazde nad civilima u slučaju oružanih napada na okupacijsku vojsku nakon potpisivanja kapitulacije (sa svrhom zaštite civila) je antihumani čin.
Cilj komunističkog ustanka nije progon okupatora već simbiotičko provođenje komunističke revolucije u ratnim uvjetima (što je tadašnjim ratnim pravom bilo zabranjeno).
Dakle, međunarodno pravno (uključujući konvencije o ratnom pravu), partizane i Tita ne smatraju legalistima (već banditima). To što je Crvena armija "pregazila" Poljsku, Bugarsku, Rumunjsku, Bugarsku, Istočnu Njemačku, Estoniju, Litvu, Latviju, Kurilske otoke i Jugoslaviju nije odraz humanosti antifašizma, već strategije koju je Staljin promovirao u ratnim i poratnim međunarodnim odnosima: obrana komunizma/socijalizma i Moskve uspostavom marionetskih režima odanih Moskvi.

Danas se podjednako sitnim novcima stvara politička struja (plaćena i logistički vođena iz Moskve) koja izaziva podjelu nacije (na prorusko-pročetničku manjinu i uplašenu hrvatsku/nacionalnu većinu). Problem Hrvatske nije strah od Srba, četnika, Rusa već siromaštvo u kojem su gladni spremni (odbacujući pripadnost naciji) djelovati protiv zajedničkog interesa.
Hrvati moraju takve ili nahraniti kruhom ili ugušiti jastukom.

Josipović (ruski agent, frflja, priglup, ambiciozan - (rođeni) izdajica ). Mesić (četničko-ruski agent, priglup, neambiciozan, svejedno (jer je rođeni) izdajica). Milanović (rođen jadan - izdajica). Pusićka (koju je Savka (izdajica) inaugurirala, rođena nikakva, cijeli život nikakva, izdajica).
Po sitne novce se zaputio Pernar (pa stalno tracka gluposti o kapitalizmu, NATO-u i koječemu). Markovina, Pilsel, Pupovac ... sitni kokošari kojima rusi vladaju bićem. Robotizirani ruski agenti. Koji se bez straha suprotstavljaju razumu.
Vrhunac je rusko potpomaganje obnovi antifašističkih spomenika sa stotinjak tisuća eura godišnje. Znaju li Rusi da se 1945.,, 1991., u Hrvatskoj bježalo od njihovih pokolja, podjednako kao danas u Alepu? Gdje god dolaze ili potpomažu humanost krv teče u potocima. Oni koje Rusi plaćaju i potpomažu nemaju pravo propovijedati humanost. Bando primitivna (potukli ste narode sibira, Poljske, Hrvatske, ... i koristite njihova prirodna bogatstva).
Hrvatska ljevica je ruska krvoločno-izdajnička svojta (koju ćemo ugušiti brutalno).
Krvoločnost je preduvjet preživljavanja.

Oznake: partizanski antifašizam, jednoumlje, komunistički ustanak, kapitulacija, kolaboracija, zaštita civila, međunarodno pravo, ratne konvencije, Staljinov koncept marionetskih režima, današnji koncept ruske sigurnosti, plaćenici, manjina, glad, odstupanje od zajedničkih interesa, krvoločnost

Vrijeme je za međuhrvatski obračun

Dugo su se Hrvati sakrivali iza slavenstva (u Austro-Ugarskoj), južnog slavenstva (unutar Kraljevine i socijalističke Jugoslavije), hrvatstva različitih vjeroispovijesti (NDH).
Ostali smo sami sa sobom (unatoč politici sdp-a imenovati srpske ministre/ake).
Hrvatska je ostala na ogoljenom međuhrvatskom sučeljavanju. Na hrvatskom sukobu.
Milanović je skandiranjem Hrvatska, Hrvatska i mahanjem hrvatskim zastavama otklonio vjeru srpske nacionalne (etničke) manjine u državnu ideologiju srpstva, slavenstva, jugoslavenstva (i SDP).

Vrijeme je za ratni vihor u Međimurju, okolici Varaždina, dijelu Zagorja, dijelu Gorskoga Kotara, Istri, dijelu jadranskih otoka.
Red je da kamenjarci odahnu i dobiju prigodu (pošteđeni ratnih stradanja) uzdignuti vlastita gospodarstva (poboljšanjem radnih navika).
Neka gori radišna Hrvatska, lijena će ih sustići dok gore.

Vrijeme je za unutarhrvatski obračun.

Hrvatska (istkana u plamenu rata). Cijela će Hrvatska imati kolektivno sjećanje na ratna stradanja, zajedničke nacionalne vrednote. I neće imati polupijanih štakora koji služe tuđinskom interesu.

Rat je organizirani sukob naoružanih ljudi, kao produženje politike država, nacija, klasa sredstvima oružanog nasilja u cilju ostvarivanja određene političke, gospodarske i druge dobiti. Rat je društvena pojava uvjetovana i povezana s pojavom i razvitkom klasnog društva čiji su osnovni zakoni ujedno i opći zakoni razvitka rata. Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji jer uključuje i druge oblike borbe (političke, gospodarske itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Rat

Da, u Hrvatskoj rat bijesni jer se ne svodi samo na oružanu borbu. Uključuje i druge oblike (političke, gospodarske, ...).
Zaključak: trajni rat u Hrvatskoj je došao do svog ishodišta, sveo se na obračun nas samih.
Rat za demokraciju.

Specijalni rat (prikrivanja uzroka i sudionika rata), u svijetu međunarodnog prava razgolitio je unutarhrvatske generatore rata (jer međunarodno pravo ne trpi terorizam, agresiju, genocid, zločine protiv čovječnosti, ...).
Demokracija mora pobijediti sile zla.

To moraju znati sdpejci, mostaš, živo zidaši, njihovi glasači, sudbena vlast, para obavještajno podzemlje. (Od Ostojića se to ne očekuje, njegov je mentalni sklop na razini kineskoga pisma ... nešto se (zamršeno) dešava u njegovoj glavi ali ni on sam nije sposoban odgonetnuti te procese ... klasika socijal utopista ... neuke postavljaju za mjerilo društvene vrijednosti.)

Oznake: slavenstvo, hrvatski sukob, rat, vođenje rata, demokracija, međunarodno pravo