01

subota

lipanj

2024

Razlika između genocida i genskog mapiranja




Pojam gen u znanost je ušao s danskim botaničarem Johannsenom koji ga je prvi upotrijebio 1909.g.
https://ideje.hr/evolucija-pojma-gen-pitanje-koje-je-proglaseno-filozofskim-i-nebitnim-postalo-je-bitno/




Gen je osnovna jedinica nasljedne biološke informacije. Geni se nalaze na molekulama DNK-a i RNK-a. Prosječan gen sastoji se od oko 1000 nukleotida. Geni sadrže sve upute za izgradnju i održavanje živog organizma.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Gen



Mapiranje gena je realizacija svakog metoda koji je omogućava lociranje gena i njihove međusobne udaljenosi i rasporeda na hromosomu.[1] Suština svih genomskih mapiranja je da se uspostavi kolekcija molekularnih markera na odgovarajućim pozicijama u genomu. Molekulski markeri su poželjni u svim oblicima. Geni se mogu posmatrati i kao jedna posebna vrsta genetičkih markera u izgradnji mape genoma, mapiranih na isti način kao i svaka drugi marker.[2][2][3]
https://bs.wikipedia.org/wiki/Mapiranje_gena






Pojam genocid definiran je u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida koju je Opća skupština Ujedinjenih naroda prihvatila 9. prosinca 1948. godine. Preuzet je u hrvatsko zakonodavstvo nakon osamostaljenja potvrđivanjem ratifikacije Konvencije SFRJ. Zločin genocida unesen je u Kazneni zakon RH (1997).


Međunarodnopravna definicija genocida
Statut međunarodnog kaznenog suda
članak 6.
Za svrhe ovoga Statuta, izraz "genocid" znači bilo koje od niže opisanih djela, počinjeno u namjeri da se u cijelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao što je: (a) ubijanje pripadnika skupine; (b) nanošenje teške ozljede ili duševne boli pripadnicima skupine; (c) namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje; (d) nametanje mjera s namjerom sprečavanja rađanja unutar skupine; (e) prisilno premještanje djece iz jedne skupine u drugu.


Zaštićene grupe

Žrtve genocida su grupe, a ne pojedinci. Četiri zaštićene grupe su nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina. Skupine koje ne čine ove četiri (političke grupe, invalidi, seksualne manjine) nisu zaštićene i teoretski mogu biti istrebljene bez da se pravno radi o genocidu. To je npr. slučaj sa sustavnom likvidacijom duševnih bolesnika u nacističkoj njemačkoj.

Politički motovirani progoni, čak i kada se radi o totalitarnim državama, čak i ako obuhvaćaju milijune žrtava, ne smatraju se genocidom. To je npr. slučaj pogoroma nad "kulacima" u SSSR-u krajem 1920-ih i početkom 1930-ih godina.

Polemike oko Jasenovca, Bleiburga i sl.

Problemi s definicijom genocida i emotivni naboj koji ta karakterizacija nosi stvaraju često žučne diskusije. Tako se recimo postavljaju pitanja:

Može li se ustaški pogrom Srba u Jasenovcu (i uopće na području NDH) nazvati genocidom?
Mogu li se četnički pokolji Hrvata i muslimana u isto doba mogu smatrati genocidom?
Može li se ubijanje zarobljenih vojnika Hrvatskih oružanih snaga nakon rata (Bleiburški pokolj i Križni put) nazvati genocidom?
Jesu li masovni pokolji (primjerice na Ovčari) za vrijeme Domovinskog rata bili genocidnog karaktera?

O tome postoje drastično različiti stavovi. Nije sporno da su se u svakom od navedenih slučajeva događale gore navedne radnje; ali pitanje je je li postojala namjera »da se u cijelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina«?

Izvan sumnje je, međutim, da je i u Jasenovcu i općenito na području pod kontrolom NDH provođen genocid Srba, Židovâ i Româ. (??)
https://hr.wikipedia.org/wiki/Genocid



Iskrivljavanje povijesti različitim metodama sa svrhom približavanja događaja pravnoj definiciji genocida je politički a ne povjesničarski proces i pokazuje kako je nemoguće provesti jugoslavenizaciju, pravoslavizaciju i komunizaciju te pretočiti jedan narod u srpsko-rusko pravoslavni kulturološko civilizacijski okvir.
Uostalom, ako su se ustaše pobunile protiv integralnog jugoslavenstva (a. kArađorđević kao kralj-suveren kraljevine jUngoslavije, pa i sve strukture vlasti služeći kRalju tvrdili da su da su S(rbi)H(rvati)S(slovenci) tri plemena a jedan narod) je li moguće počiniti genocid unutar istog naroda (??).
Ustaše su provodile mjere pobijanja teorije o jednom narodu (na Domobranskim načelima)(ustrajavanjem na samostalnosti i suverenosti hrvatskog naroda i države).
Programska načela ustaškog pokreta nisu genocidnog karaktera i sam pokret se ne bi smio karakterizirati kao genocidni. A ipak je (druga strana) ustrajnost u takvom prikazu ustaša (bez mogućnosti "revizije" povijesti) svakodnevna (??), što upućuje na ciljeve druge strane (zatiranje hrvatskog naroda, hrvatske države i hrvatskog suvereniteta)(koji po definiciji političkih skupina ne bi bio genocid).

Dogovorili smo se, nije provođen genocid ali je provođen politički obračun (koji i sada traje), koji s vremena ne vrijeme preraste u oružani sukob sa žrtvama koje bi rado prikazali žrtvama genocida.

(j*bo vas klasić i sdp)(partija bez titA, tito bez partije, ruska i srpska pretenzija)(i ratovi koji ne prestaju)

Za dom spremni

https://blog.dnevnik.hr/goto/2016/04/1632015605/sociologija-ustaske-gluposti.html


Oznake: ustaše, genocid, međunarodno pravo, rat, politika

komentiraj (0) * ispiši * #

10

četvrtak

prosinac

2020

Što je meni (danas) Tuđman?




Hrvatska je nastala na temelju narodnog prava koji je posljedica i povijesnog prava.
Treba uzeti u razmatranje današnje međunarodno pravo koje bi bitno razjasnilo međunarodno priznanje Hrvatske.


c.) pojam subjekta međunarodnog prava se kroz historiju mijenjao:
i. vladari država
ii. nosioci prava i obveza
iii. suverene države
iv. danas i «međuvladine» međunarodne organizacije
v. priznati ustanici i oslobodilački pokreti koji se bore za državnost (oni su privremeni subjekti s ograničenom pravnom i poslovnom sposobnošću)

Iako međunarodno pravo nije zaštićeno djelotvornom državnom sankcijom, ipak se radi o pravu! (iako se ta pravila često krše) U mnogo čemu se razlikuje od unutarnjeg prava:


Izvori međunarodnog prava su:
- običaji
- ugovori
- opća pravna načela
- sudske odluke
- učenja pravnih stručnjaka
- jednostrani akti država
- odluke međunarodnih organizacija

Međunarodni običaji[uredi | uredi izvor]
Međunarodni običaji primjenjuju se na sve subjekte međunarodnog prava bez obzira da li su oni prihvatili običaje svojim unutrašnjim pravom ili ne. S druge strane, ugovori obavezuju samo one međunarodne subjekte koji su pristupili međunarodnim ugovorima.

Međunarodno pravo dijelimo na međunarodno javno pravno i međunarodno privatno pravo.
Međunarodno javno pravo, kao grana prava, ima nekoliko svojih podgrana od kojih su najvažnije:
- diplomatsko pravo
- ratno i humanitarno pravo
- pravo mora
- ugovorno pravo i sl.

Država kao subjekt međunarodnog prava[uredi | uredi izvor]
NASTANAK DRŽAVE:
a. Originarni: kada neka država nastane na području koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj državnoj vlasti, tj. na ničijem području (terra nullius).

Međunarodno pravo ipak postavlja određene kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka zajednica zaista transformisala u novu državu, a to su slijedeći uvjeti: a. određeni teritorij b. stanovništvo c. vlada – organizovana politička vlast d. sposobnost da se ulazi u odnose sa drugim državama (ovo može potpadati i pod «c»)


a. Državni teritorij (područje) - Svaka država mora imati podruje na kojem njeni organi vrše svoje nadležnosti. Gubitak cijelog državnog područja u nekom ratu ima za posljedicu nestanak države. Međutim, tokom dva posljednja svjetska rata, ratna okupacija cijelog državnog teritorija nekih država od strane neprijatelja, nije imala te učinke. To stoga što su njihove vlade s dijelovima oružanih snaga nastavile neprijateljstva u inostranstvu. b. Stanovništvo – Ne može postojati država bez stalno naseljenog stanovništva. Stoga Antarktik nikad ne može postati država. Svi državljani ne moraju govoriti ni isti jezik, niti moraju biti istog etničkog porijekla. c. Organizovana politička vlast (suverenost) – Svaka država mora imati organe vlasti. Suverenost jeste «vrhovna vlast države na njenom teritoriju, koja isključuje vlast drugih država, i nije podvrgnuta nikakvoj višoj vlasti. U odnosu na inostranstvo, suverenost se očituje kao nezavisnost. U savremenoj međunarodnoj zajednici, državna suverenost je pravni pojam, te je regilsan međunarodnim pravom. Tako «Deklaracija iz 1970.g.» pod načelom suverene jednakosti podrazumijeva da su «države pravno jednake».

https://bs.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodno_pravo


Dakle, kad bi pristali na jednu osobu kao tvoritelja (ovakve) Hrvatske negirali bi današnje međunarodno pravo (i vratili se u prošlost, kad su vlastodršci bili subjekti međunarodnog prava), priznali bi nedemokratsku narav države, negirali važnost stanovništva u stvaranju države, negirali bi značenje stanovništva u formiranju oblika vlasti, negirali bi značenje stanovništva u obrani vlasti i države. Negirali bi i agresiju koju su okupatorska JNA i agresorska srpska vojska izvršili na Hrvatsku.

Njihovo stalno isticanje jedne osobe je obrazac negiranja naroda i njegove prave uloge. Narod postoji, radi sebe formira državu i vlast (u toj državi i takvoj vlasti za njih nema mjesta ... što vrijedi za sve pLenkovićeve klošare).
Nakon prijevarne i zločinačke otmice države i porobljavanja naroda 1945. iznova su iza obrambenog rata 1991.-1995. isti narod porobili.

Kad te detalje izdvojimo iz biografije F. Tuđmana, tek na temelju dokumenata, zapisa i svjedočenja možemo otkriti ulogu F. Tuđmana u povijesnom redoslijedu koji nas je doveo do oslobađanja od one okupacije (u granicama koje danas postoje).

Retorika i ponašanje ukazuje na zločinačku narav vlasti, koje se tek moramo osloboditi.

Hrvatska za sva vremena. Za slobodnu Hrvatsku. Za Hrvatsku dostojnu življenja!




Oznake: Hrvatska, međunarodno pravo, subjekti međunarodnog prava, teritorij, stanovništvo, vlast, retorika, demokracija, agresija, okupacija, sloboda

komentiraj (1) * ispiši * #

15

petak

svibanj

2020

Bleiburško polje - početak i kraj jUgoslavije: tko se boji Ustaša?



Stradanje hrvatskog naroda na Bleiburškom polju sustavni je čin obespravljenja naroda do genocida.
Naredbu (produženje proširenja ruskog interesnog teritorija (partizanija je ušetala u Trst)) je dala Moskva, provela titova zločinačka armija.
Tektonski poremećaj u shvaćanju vlasti i međunarodnog prava je izazvao Drugi svjetski rat, mu tijeku kojeg je pripremana nova svjetska organizacija (UN), na novim međunarodno pravnim osnovama. Samo narod može tražiti državu.
Hrvatski narod koji bi tražio vlastitu državu na tim načelima je posmican na Bleiburškom polju i Križnim putevima. Jedini krimen im je bio mogućnost traženja Hrvatske države (s kojom se Moskva nije slagala).

Zločinačka armija (titova) je izvršila genocidan pokolj stvarajući jUgoslaviju, ali je i prije nego je započela stvarati tu marionetsku i zločinačku tvorevinu prouzročila kraj jUgoslavije (u bilo kojem obliku) pokoljem koji su napravili nad hrvatskim narodom (katoličke i muslimanske vjeroispovijesti).

Divljanje barbara s Istoka (ruske necivilizirane horde) prikrivene sustavnim jednoumljem (veličanja antifašizma), korištenjem partizansko-četničkih paravojski (partizani ni četnici nisu bile priznate vojske) vratilo je Ustaše u fokus propagandne mašinerije: zar 400 Ustaša može biti prijetnja državama i vojskama?

Na Bleiburškom polju su oteli državu hrvatskom narodu. (Nevažno je što oni kažu.)

Tuđmana i Šuška su otrovali Rusi, jer su im kvarili geostrateško pozicioniranje. Iza njihove smrti ljigavci gmižu hrvatskim tlom. (Nagla promjena smjera vlasti - umjesto vladavine naroda (demokracija) - vratila se ruska praksa postavljanja debila: tiTo, predsjednik predsjedništva, miLošević, rAčan, mEsić, jUsipović, kOsor, miLanović, pLenković, miLanović, ...)
Ako su pLenković i bratija zastrašeni ruskim prijetnjama, moraju odstupiti. Ako se slažu s ruskim promicanjem krvave partizansko - četničke prakse moramo ih najuriti.

Zato, složno: Bog i Hrvati, Za Dom spremni!



Oznake: Bleiburško polje, stradanje Hrvatas, obepravlenje naroda, genocid, međunarodno pravo, početak i kraj jUgoslavije, Ktižni putevi, zločinačka armija, pokolj, jednoumlje, veličanje partizansko - četničke prakse, partizanska i četnička paravojska, barbari s Istoka, Tuđman, šušak, gmizavci

komentiraj (1) * ispiši * #

13

utorak

studeni

2018

hDz je doveo kretena ...



Jedan (iako ih je više) kreten je poništio tisućgodišnju borbu Hrvata u izgradnji i učvršćenju civilizacije. (Kako ne bi bilo zabune, postoji više civilizacija.)
Taj je kreten u ekspresnom postupku (zlouporabe) otvorio vrata neciviliziranim, nepismenim nakupinama. Nakupinama bez povijesti. I time izbrisao tisuću godina povijesti hrvatskog naroda.

Dostignuće vrijedno prokletstva.


Politička (partijska) grupacija koja je omogućila (svome laureatu) takav rušilački pohod - radi se o hdzenjarama - ostat će upamćena kao grobar hrvatskog naroda.

Povijest stvaranja, uništenja nacija i stvaranja nacija (pobjednika) je trajni proces čovječanstva.
Rat bez rata zahtijeva naciju sposobnih, a nacije jesu društvene formacije oformljene zbog preživljavanja.
Nacija u sociologiji prva zanemaruje krvno srodstvo i prihvaća nekrvne pripadnike kao ravnopravne članove društva.

Iznova formiranje nacija (potaknutim preseljenjima) rat je bez rata.

Novogovor drži migracije legalnim, obavezu postupanja s migrantima. Nitko nije objasnio kako novo međunarodno pravo objašnjava negiranje dosadašnjeg po kojem je stalno stanovništvo odrednica države, UN-ove pravne norme osporavaju poticanje iseljavanja stanovništva država, ...
Zbog tog treba instalirati kretena koji nema dovoljno neurona kako bi održavao ravnotežu dok hoda (i p*di).
A to može samo (kretenska) partija. hDz.


hDz je prestao postojati. Svojim su se postupcima svrstali u grobare hrvatskog interesnog udruživanja s ciljem opstanka.
Ako su država i nacija društvena nadogradnja koja olakšava opstanak, mi smo svoj opstanak povjerili kretenima (hDzu i pLenkoviću) kojima je zadaća onemogućiti naš opstanak. (To je prepoznalo stotine tisuća Hrvata koji su iselili u zemlje u kojima ne mogu politički osigurati svoj opstanak.)
Opstanak se uvijek izbori u krvi. Mi ćemo svoju krv za opstanak (ponovo) iznova tek proliti.




komentiraj (1) * ispiši * #

14

četvrtak

rujan

2017

Dva hrvatska antifašizma i jedan hrvatski četnički pokret



Hrvatska je na političkoj razdjelnici.
Raskid sa socijalizmom i Jugoslavijom nije polučio društvo koje smo priželjkivali.

Politika (i političko udruživanje) i država (državno organiziranje) spadaju u društvenu nadogradnju.
Hrvatska (narod) je priželjkivala vlastitu državu. Vlastita država je pojednostavljena vizija organizacije naroda kojom se osiguravaju uvjeti života i upravljanja vlastitom sudbinom. Suverenitet.

Hrvatski narod je na temelju pripadajućeg državnog prava ustrajavao na nacionalnoj, samostalnoj državi. Iako je imaoa vlastitu kraljevinu ( s vanjskim kraljem, prvotno Ugarskim pa Habsburgom) pučem je ugurana bez državnog prava u novovjeku eksperimentalno nakaradnu tvorevinu južnih slavena (jugoslaviju).

Protest protiv takve (okupacijske) politike stvorio je dvije suprotstavljene strane. Nametanje (produžene) okupacije je stvorilo nepremostive razdore između tih strana.
Politika pomirbe (koja se odnosila na komunističku, ali ne i državno-jugoslavensku prošlost) polučila je rezultate, ali samo u segmentu na koji se odnosila. Orjunaško-četnički (hrvatski) politički ešalon nije se u 27 godina postojanja RH približio niti milimetra hrvatskom državnom pravu (suverenitetu).
Stoga je neophodno istaknuti kako se pomirba odnosila na posljedice totalitarizma (komunizma), a ne na one koji su samovoljno pristajali na protu-državnu i protu-narodnu politiku.

Politički je ispravno priznati hrvatsko državno pravo iskazano kao slijed povijesti, poduprto narodnom voljom. Podjednako je ispravno priznati narodnu volju za vlastitim odavno postojećim suverenitetom, jer je hrvatski narod odavno politički i državno organiziran (kao samosvojan i politički narod).
Neispravno je boreći se protiv fašizma osporavati (negirati) državno pravo takvog naroda zbog političke struje koja je ojačavanje suvereniteta gradila suradnjom s (izvornim) fašistima.
Neispravno je graditi politiku osporavanja hrvatskog državnog prava, jačanjem jugoslavenske dogme (o starim, politički ne-organiziranim narodima koje je politička avangarda spašavanjem od fašizma-nacizma uzdigla u red jedinstvenog političkog naroda).

Hrvati imaju pravo na vlastitu državu (suverenitet), makar netko i bio fašist, ali nitko nema pravo Hrvatima osporiti pravo na državu taman da su svi Hrvati fašisti.
Nemate pravo, pod izlikom borbe protiv fašizma, ometati i osporavati Hrvatima pravo na suverenu državu i pripadajuću vlast.
Život u državi se ne odvija samo oko pitanja fašizma ili antifašizma.
U Hrvatskoj postoje dva antifašizma. Jedan je utkan u demokratizaciju društva (kojoj teži hrvatski narod bježeći od komunizma i socijalizma), a drugi je antifašizam bijeg od hrvatske narodne države (orjunaši, komunjare, jugoslavenčine).
Pojedini antifašisti (orjunaši, hrvatski četnici) ne mogu okupirati vlast i negirati državno pravo kako bi spriječili fašizaciju Hrvatske.
Postoji i hrvatski antifašizam (antifašisti kojima je cilj demokratska Hrvatska) koji nije bučan, ali je jasan. Hrvatska je demokratska država u kojoj hrvatski četnici neće obnašati državne funkcije.

Narod ima pravo na međunarodnim pravom (po čijim su standardima Hrvati stari politički narod) zajamčenu vlast, bez obzira tko je sve narodu davao za pravo a pri tom se oslanjao na politike koje današnji svijet ne dopušta. Podjednako ovaj svijet ne dopušta komunistički totalitarizam, iako svesrdno ustrajava na onome što je svetogrđe - negiranje prava hrvatskom narodu pravo na suverenitet.
Onaj tko gradi EU i slične tvorevine (otuđujući političku moć) nije sposoban podržavati istinski narodni suverenitet. (Osim domovine demokracije, USA.)

orjuna, Split

Oznake: politički narod, držabva, međunarodno pravo, narodno pravo, Fašizam, fašizacija, demokracija, dva hrvatska antifašizma, negiranje hrvatskog državnog prava, komunistički totalitarizam, domovina demokracijde

komentiraj (0) * ispiši * #

20

ponedjeljak

ožujak

2017

Hrvati u Haagu



Žalbeni postupak šestorke iz Herceg-Bosne ocrtava stupanj razvoja međunarodnog prava.
Agresiju na BiH, genocid u BiH, agresiju s teritorija BiH na RH (dokazivi ili ne) logistički je bila sposobna uraditi samo srbizirana JNA. JNA nesklona Hrvatima (u Hrvatskoj i BiH), Bošnjacima nije ostavljala mogućnost za zločinački pothvat dijela stanovništva koje je sustavno marginalizirano u strukturama JNA, SFRJota.

Višedesetljetna priprema za agresiju (i genocid) prisilili su stanovništvo na (zajamčeno) samoorganiziranje. Dosezi Zajednice Herceg-Bosne (bez diplomacije i međunarodnog priznanja (do kao prava na samoorganiziranje u uvjetima agresije s genocidnim namjerama)) ne prelaze red zatečenih u ratnom vihoru (s nemogućnošću planiranja zločinačkog pothvata (pripajanja Republici Hrvatskoj, progona nehrvata).

Međunarodna zajednica nije u mogućnosti prijeći prag logičkog i zdravo-razumskog zaključivanja. Premda je to nedostatno za potpuno razobličavanje srpske agresije. Na sudu su potrebni (barem je Sud sebi postavio tu zadaću) dokazi koji ne ostavljaju dvojbu o naravi rata u BiH.

Ako već zaključuju, bitno je svesti odnos prema šestoro optuženih (prvostepenom presudom optuženih na visoke kazne zatvora) na sudsku praksu ne osuđivanja u uvjetima koji nisu potkrijepljeni onim dokazima koje međunarodno pravo traži za kvalificiranje nekog rata agresijom ili obrambenim ratom.
U protivnom bi prekoračili vlastite mogućnosti (i zagazili u područje nepravde).
Međunarodni sud to sebi ne može dozvoliti (jer bi uspostavom presedana kao sudske prakse teško narušio ionako slabe međunarodno sudske temelje).

Dužnost je svakog pojedinca sudjelovati u obrani (suprotstavljanju agresiji), makar i ne postojala (paradoksalno) organizacija obrane koja jamči dosljednu primjenu međunarodnog ratnog prava.
Objasniti kako je netko neorganiziran vojno se braniti od agresije (sustavno je desetljećima srbizacijom JNA stvorena navedena neorganiziranost Hrvata i Bošnjaka), a istovremeno je organiziran za zločinački pothvat zadaća je međunarodnog suda, ali s obavezom ne ugrožavati krhke dosege međunarodnog prava.

Hrvatska za/kroz sva vremena


Oznake: Haag, žalbeni postupak, šestorka, međunarodno pravo, srbizirana JNA, agresija, genocid, zaključivanje, nepravda, međunarodno sudski dosezi

komentiraj (1) * ispiši * #

19

ponedjeljak

prosinac

2016

Krvoločnost je preduvjet preživljavanja


Partizanski antifašizam nije obrana ljudskog dostojanstva već obrana Moskve u plićacima Jadranskog mora.

Sustavno (u jednoumlju jedino) ustrajavanje na tumačenju komunističkog ustanka kao jedinog ispravnog (i humanističkoga) puta pod okupacijskim uvjetima je iskrivljavanje povijesnih i tada važećih pravnih činjenica.
Kapitulacija je međunarodno pravno legalni instrument (poštede daljnjih stradanja civila). Kolaboracija je slijed kapitulacije (podjednako instrumentalizirana u zaštiti civila).
Moralizirati o isključivosti (antifašizmu) pri tada važećem ratnom pravu na odmazde nad civilima u slučaju oružanih napada na okupacijsku vojsku nakon potpisivanja kapitulacije (sa svrhom zaštite civila) je antihumani čin.
Cilj komunističkog ustanka nije progon okupatora već simbiotičko provođenje komunističke revolucije u ratnim uvjetima (što je tadašnjim ratnim pravom bilo zabranjeno).
Dakle, međunarodno pravno (uključujući konvencije o ratnom pravu), partizane i Tita ne smatraju legalistima (već banditima). To što je Crvena armija "pregazila" Poljsku, Bugarsku, Rumunjsku, Bugarsku, Istočnu Njemačku, Estoniju, Litvu, Latviju, Kurilske otoke i Jugoslaviju nije odraz humanosti antifašizma, već strategije koju je Staljin promovirao u ratnim i poratnim međunarodnim odnosima: obrana komunizma/socijalizma i Moskve uspostavom marionetskih režima odanih Moskvi.

Danas se podjednako sitnim novcima stvara politička struja (plaćena i logistički vođena iz Moskve) koja izaziva podjelu nacije (na prorusko-pročetničku manjinu i uplašenu hrvatsku/nacionalnu većinu). Problem Hrvatske nije strah od Srba, četnika, Rusa već siromaštvo u kojem su gladni spremni (odbacujući pripadnost naciji) djelovati protiv zajedničkog interesa.
Hrvati moraju takve ili nahraniti kruhom ili ugušiti jastukom.

Josipović (ruski agent, frflja, priglup, ambiciozan - (rođeni) izdajica ). Mesić (četničko-ruski agent, priglup, neambiciozan, svejedno (jer je rođeni) izdajica). Milanović (rođen jadan - izdajica). Pusićka (koju je Savka (izdajica) inaugurirala, rođena nikakva, cijeli život nikakva, izdajica).
Po sitne novce se zaputio Pernar (pa stalno tracka gluposti o kapitalizmu, NATO-u i koječemu). Markovina, Pilsel, Pupovac ... sitni kokošari kojima rusi vladaju bićem. Robotizirani ruski agenti. Koji se bez straha suprotstavljaju razumu.
Vrhunac je rusko potpomaganje obnovi antifašističkih spomenika sa stotinjak tisuća eura godišnje. Znaju li Rusi da se 1945.,, 1991., u Hrvatskoj bježalo od njihovih pokolja, podjednako kao danas u Alepu? Gdje god dolaze ili potpomažu humanost krv teče u potocima. Oni koje Rusi plaćaju i potpomažu nemaju pravo propovijedati humanost. Bando primitivna (potukli ste narode sibira, Poljske, Hrvatske, ... i koristite njihova prirodna bogatstva).
Hrvatska ljevica je ruska krvoločno-izdajnička svojta (koju ćemo ugušiti brutalno).
Krvoločnost je preduvjet preživljavanja.





Oznake: partizanski antifašizam, jednoumlje, komunistički ustanak, kapitulacija, kolaboracija, zaštita civila, međunarodno pravo, ratne konvencije, Staljinov koncept marionetskih režima, današnji koncept ruske sigurnosti, plaćenici, manjina, glad, odstupanje od zajedničkih interesa, krvoločnost

komentiraj (1) * ispiši * #

06

nedjelja

prosinac

2015

Vrijeme je za međuhrvatski obračun

Dugo su se Hrvati sakrivali iza slavenstva (u Austro-Ugarskoj), južnog slavenstva (unutar Kraljevine i socijalističke Jugoslavije), hrvatstva različitih vjeroispovijesti (NDH).
Ostali smo sami sa sobom (unatoč politici sdp-a imenovati srpske ministre/ake).
Hrvatska je ostala na ogoljenom međuhrvatskom sučeljavanju. Na hrvatskom sukobu.
Milanović je skandiranjem Hrvatska, Hrvatska i mahanjem hrvatskim zastavama otklonio vjeru srpske nacionalne (etničke) manjine u državnu ideologiju srpstva, slavenstva, jugoslavenstva (i SDP).

Vrijeme je za ratni vihor u Međimurju, okolici Varaždina, dijelu Zagorja, dijelu Gorskoga Kotara, Istri, dijelu jadranskih otoka.
Red je da kamenjarci odahnu i dobiju prigodu (pošteđeni ratnih stradanja) uzdignuti vlastita gospodarstva (poboljšanjem radnih navika).
Neka gori radišna Hrvatska, lijena će ih sustići dok gore.

Vrijeme je za unutarhrvatski obračun.

Hrvatska (istkana u plamenu rata). Cijela će Hrvatska imati kolektivno sjećanje na ratna stradanja, zajedničke nacionalne vrednote. I neće imati polupijanih štakora koji služe tuđinskom interesu.

Rat je organizirani sukob naoružanih ljudi, kao produženje politike država, nacija, klasa sredstvima oružanog nasilja u cilju ostvarivanja određene političke, gospodarske i druge dobiti. Rat je društvena pojava uvjetovana i povezana s pojavom i razvitkom klasnog društva čiji su osnovni zakoni ujedno i opći zakoni razvitka rata. Osnovni sadržaj rata čini oružana borba, ali se rat ne svodi samo na nju, on je širi, složeniji jer uključuje i druge oblike borbe (političke, gospodarske itd.) koje imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Rat

Da, u Hrvatskoj rat bijesni jer se ne svodi samo na oružanu borbu. Uključuje i druge oblike (političke, gospodarske, ...).
Zaključak: trajni rat u Hrvatskoj je došao do svog ishodišta, sveo se na obračun nas samih.
Rat za demokraciju.

Specijalni rat (prikrivanja uzroka i sudionika rata), u svijetu međunarodnog prava razgolitio je unutarhrvatske generatore rata (jer međunarodno pravo ne trpi terorizam, agresiju, genocid, zločine protiv čovječnosti, ...).
Demokracija mora pobijediti sile zla.

To moraju znati sdpejci, mostaš, živo zidaši, njihovi glasači, sudbena vlast, para obavještajno podzemlje. (Od Ostojića se to ne očekuje, njegov je mentalni sklop na razini kineskoga pisma ... nešto se (zamršeno) dešava u njegovoj glavi ali ni on sam nije sposoban odgonetnuti te procese ... klasika socijal utopista ... neuke postavljaju za mjerilo društvene vrijednosti.)


Oznake: slavenstvo, hrvatski sukob, rat, vođenje rata, demokracija, međunarodno pravo

komentiraj (1) * ispiši * #