Više je ustašizaciji Hrvatske pridonio Ivo JuSipović nego Ante Pavelić

Ustaški pokret je bio revolucionarni, oslanjao se na nasilne metode promjene stanja, i kao takav nije imao brojno članstvo (po uzoru na IRA-u).
Hrvatska politička javnost najviše je nade polagala u radićevu nanasilnu politiku uspostave hrvatske države (HSS), iseljeniištvo je bilo priklonjeno domobranskom pokretu (HD - Hrvatski Domobran)); od svih domobranskih organizacija (vojna u AU, iseljenička politička, vojna u NDH, vojna u RH) ona koja je koristila Za dom spremni!.

Sustavno rastakanje hrvatske državnosti, progon i iseljavanja Hrvata pridonijelo je radikalizaciji (ubojstvo Radića u Beogradskoj skupštini).

K*pilad tezom o genocidnoj i fašistoidnoj Hrvatskoj nastoji zamagliti uzroke pojave radikalnih opcija, vlastitu bezobrazno agresivnu i zločinačku politiku osporavanja hrvatske državnosti i prava naroda na upravljanje vlastitom sudbinom. Jugoslaveni su čak osporavali pravo naroda na hrvatstvo (teorija troplemenog južnoslavenskog naroda- jugoslavena).
I danas zamjenom uloga, pričama o ustašizaciji-fašizaciji Hrvatske nastoje stvoriti prostor za svoje zločinačke nakane.

K*pile juSipović, umno poremećeni rusko-srpski potrčko, kompozitor bez talenta, pravnik bez prava, frfljator i falsifikator politike koja je dovela do ustašizacije, više je pridonio svojim debilnim pričama i podupiranjem politike rastakanja temelja jednog naroda ustašizaciji nego Ante Pavelić (poglavnik).

Popularizaciji ustaša nije pridonijela ustaška zločinačka ideologija (domoljublje ne može iznjedriti zločinstvo), već zločinački postupci jugoslavena i velikosrba. Ustaše su posljedica a ne uzrok.

JuSipović to iznova dokazuje.
(Rusko-sovjetsko-ruska psihološka škola provociranja i pripajanja tuđih teritorija (prostranstva Sibira, i druge zemlje) podjednako je primijenjeno na laži o jugoslavenskom i ostalim pokretima. Lažima su uspjeli nametnuti tezu o zločinačkom ratu na etničkoj a ne osvajačko-podjarmljivačkoj osnovici.)(Nekada smo mi graničili s Rusijom (Galicija), sada Rusija graniči s nama (Banja Luka).)

Kako smo od Države u čijem je sastavu bio Zemun, Boka, obala do Bara postali RH??

Oznake: ustaški pokret, fašizacija, domobranski pokret, stjepan radić, rastakanje hrvatske državnosti, Ivo JuSipović, debil, zločini jugoslavena

Dva hrvatska antifašizma i jedan hrvatski četnički pokret

Hrvatska je na političkoj razdjelnici.
Raskid sa socijalizmom i Jugoslavijom nije polučio društvo koje smo priželjkivali.

Politika (i političko udruživanje) i država (državno organiziranje) spadaju u društvenu nadogradnju.
Hrvatska (narod) je priželjkivala vlastitu državu. Vlastita država je pojednostavljena vizija organizacije naroda kojom se osiguravaju uvjeti života i upravljanja vlastitom sudbinom. Suverenitet.

Hrvatski narod je na temelju pripadajućeg državnog prava ustrajavao na nacionalnoj, samostalnoj državi. Iako je imaoa vlastitu kraljevinu ( s vanjskim kraljem, prvotno Ugarskim pa Habsburgom) pučem je ugurana bez državnog prava u novovjeku eksperimentalno nakaradnu tvorevinu južnih slavena (jugoslaviju).

Protest protiv takve (okupacijske) politike stvorio je dvije suprotstavljene strane. Nametanje (produžene) okupacije je stvorilo nepremostive razdore između tih strana.
Politika pomirbe (koja se odnosila na komunističku, ali ne i državno-jugoslavensku prošlost) polučila je rezultate, ali samo u segmentu na koji se odnosila. Orjunaško-četnički (hrvatski) politički ešalon nije se u 27 godina postojanja RH približio niti milimetra hrvatskom državnom pravu (suverenitetu).
Stoga je neophodno istaknuti kako se pomirba odnosila na posljedice totalitarizma (komunizma), a ne na one koji su samovoljno pristajali na protu-državnu i protu-narodnu politiku.

Hrvati imaju pravo na vlastitu državu (suverenitet), makar netko i bio fašist, ali nitko nema pravo Hrvatima osporiti pravo na državu taman da su svi Hrvati fašisti.
Nemate pravo, pod izlikom borbe protiv fašizma, ometati i osporavati Hrvatima pravo na suverenu državu i pripadajuću vlast.
Život u državi se ne odvija samo oko pitanja fašizma ili antifašizma.
U Hrvatskoj postoje dva antifašizma. Jedan je utkan u demokratizaciju društva (kojoj teži hrvatski narod bježeći od komunizma i socijalizma), a drugi je antifašizam bijeg od hrvatske narodne države (orjunaši, komunjare, jugoslavenčine).
Pojedini antifašisti (orjunaši, hrvatski četnici) ne mogu okupirati vlast i negirati državno pravo kako bi spriječili fašizaciju Hrvatske.
Postoji i hrvatski antifašizam (antifašisti kojima je cilj demokratska Hrvatska) koji nije bučan, ali je jasan. Hrvatska je demokratska država u kojoj hrvatski četnici neće obnašati državne funkcije.

Narod ima pravo na međunarodnim pravom (po čijim su standardima Hrvati stari politički narod) zajamčenu vlast, bez obzira tko je sve narodu davao za pravo a pri tom se oslanjao na politike koje današnji svijet ne dopušta. Podjednako ovaj svijet ne dopušta komunistički totalitarizam, iako svesrdno ustrajava na onome što je svetogrđe - negiranje prava hrvatskom narodu pravo na suverenitet.
Onaj tko gradi EU i slične tvorevine (otuđujući političku moć) nije sposoban podržavati istinski narodni suverenitet. (Osim domovine demokracije, USA.)

orjuna, Split

Oznake: politički narod, držabva, međunarodno pravo, narodno pravo, Fašizam, fašizacija, demokracija, dva hrvatska antifašizma, negiranje hrvatskog državnog prava, komunistički totalitarizam, domovina demokracijde