18
ponedjeljak
veljača
2019
Više je ustašizaciji Hrvatske pridonio Ivo JuSipović nego Ante Pavelić
Ustaški pokret je bio revolucionarni, oslanjao se na nasilne metode promjene stanja, i kao takav nije imao brojno članstvo (po uzoru na IRA-u).
Hrvatska politička javnost najviše je nade polagala u radićevu nanasilnu politiku uspostave hrvatske države (HSS), iseljeniištvo je bilo priklonjeno domobranskom pokretu (HD - Hrvatski Domobran)); od svih domobranskih organizacija (vojna u AU, iseljenička politička, vojna u NDH, vojna u RH) ona koja je koristila Za dom spremni!.
Sustavno rastakanje hrvatske državnosti, progon i iseljavanja Hrvata pridonijelo je radikalizaciji (ubojstvo Radića u Beogradskoj skupštini).
K*pilad tezom o genocidnoj i fašistoidnoj Hrvatskoj nastoji zamagliti uzroke pojave radikalnih opcija, vlastitu bezobrazno agresivnu i zločinačku politiku osporavanja hrvatske državnosti i prava naroda na upravljanje vlastitom sudbinom. Jugoslaveni su čak osporavali pravo naroda na hrvatstvo (teorija troplemenog južnoslavenskog naroda- jugoslavena).
I danas zamjenom uloga, pričama o ustašizaciji-fašizaciji Hrvatske nastoje stvoriti prostor za svoje zločinačke nakane.
K*pile juSipović, umno poremećeni rusko-srpski potrčko, kompozitor bez talenta, pravnik bez prava, frfljator i falsifikator politike koja je dovela do ustašizacije, više je pridonio svojim debilnim pričama i podupiranjem politike rastakanja temelja jednog naroda ustašizaciji nego Ante Pavelić (poglavnik).
Popularizaciji ustaša nije pridonijela ustaška zločinačka ideologija (domoljublje ne može iznjedriti zločinstvo), već zločinački postupci jugoslavena i velikosrba. Ustaše su posljedica a ne uzrok.
JuSipović to iznova dokazuje.
(Rusko-sovjetsko-ruska psihološka škola provociranja i pripajanja tuđih teritorija (prostranstva Sibira, i druge zemlje) podjednako je primijenjeno na laži o jugoslavenskom i ostalim pokretima. Lažima su uspjeli nametnuti tezu o zločinačkom ratu na etničkoj a ne osvajačko-podjarmljivačkoj osnovici.)(Nekada smo mi graničili s Rusijom (Galicija), sada Rusija graniči s nama (Banja Luka).)
Kako smo od Države u čijem je sastavu bio Zemun, Boka, obala do Bara postali RH??
Oznake: ustaški pokret, fašizacija, domobranski pokret, stjepan radić, rastakanje hrvatske državnosti, Ivo JuSipović, debil, zločini jugoslavena
komentiraj (2) * ispiši * #
17
nedjelja
veljača
2019
Mnoštvo je kanibala koji se hrane hrvatskim mesom
Za dom spremni! postaje prijeporni slogan čije se porijeklo i smisao ne određuju nego se vremenski i smisleno izobličuje.
Spominjanje doma (domovine) u vrijeme kad postoji ustaški i domobranski pokret, a član oba pokreta je Ante Pavelić, traži kronološki prikaz pojave i uporabe tog pozdrava. (Tko bi koristio Za dom spremni!?)
(Ustaški pravilnici i uporaba ne ukazuju na ustaški korijen nastanka tog pozdrava. Poistovjećivanje tog pozdrava s ustašama je plod krivotvorenja povijesti (što izumiteljima jugoslavenske nacije nije nezamislivo). Ustaše su popularnu inačicu pozdrava prihvatili u nadi kako će im pomoći približiti se narodu. Zašto onda ustrajavanje na tvrdnjama bez dokaza i dokumenata!? Dokumenti su uglavnom povjesničarski klasificirani i objavljeni.)
Kriminalizacija pozdrava proglašavanjem ustaškim pozdravom sustavna je i mehanizirana rutina ispitivanja socioloških spoznaja u rastakanju identiteta jednog naroda. Hrvati su sustavno demonizirani kao opomena malim narodima o sudbini koja ih može zadesiti, te time hrvatska patnja postaje svjetski poznata.
Daljnje ustrajavanje na krivotvorinama nema zadaću ocrniti ustaški pokret ili potpomoći jugoslavenstvo i partizanštinu, već ovladati istinom (poviješću) kako bi se laži uspostavile kao vrijednost.
Dopis zamjenika tajnika Hrvatskog domobrana u SAD-u Luke Grbića, 3. kolovoza 1936.
Proglas(i) Slavka Kvaternika, 10. travnja 1941.
Oznake: kanibali, za dom spremni, domovina, ustaški pokret, domobranski pokret, Ante Pavelić, mehanizirana rutina, sociološke pojave, identitet jednog naroda, vrijednosti
komentiraj (2) * ispiši * #
21
subota
travanj
2018
Antifašisti i anti antifašisti
Svima na znanje
Vojna svrstanost militantno-revolucionarnog komunističkog pokreta izrodio je unutarpartijskim smaknućima koja su pridonijela preuzimanju partijske vlasti. Nakon temeljnih priprema, takva je (komunistička) partija zaokrenula programsko i praktično djelovanje od rušenja Kraljevine Jugoslavije ka pripremama za svjetski rat. U tom zaokretu (proročanski) se odrekla suradnje s ustaškim pokretom koji je (unatoč partijskim zlim prognozama) programski ostao na rušenju Kraljevine Jugoslavije.
(I komunističko-partijski i ustaški pokret je djelovao u ilegali, što otežava utvrđivanje broja članova i simpatizera.)
Početak rata i formiranje partizanskog pokreta (ustanka na samom početku rata, ali tek nakon početka sukoba Njemačke i Sovjetskog saveza), oblika gerilskog rata kojem je cilj održavati stanje sukoba (ustanka) do dolaska drugih vojnih snaga (kojih?) iznova ukazuje na marionetsku ulogu komunističke partije i njenog rukovodstva.
U tijeku Drugog svjetskog rata samo djelovanje partizanskih jedinica, osim zastrašivanja i zločina, vojno je beznačajno (unatoč iskrivljenoj povijesti ispisanoj u vrijeme jednoumlja).
Osnova nastanka i sloma nacizma je njemačka revolucija, koja je u svjetskim previranjima planirano izvedena.
Njemačka zakašnjelo ujedinjenje (Bismarck) i zakašnjela industrijalizacija suočila se s tradicionalnom plemenitaško-militantnom (naročito pruskom) tradicijom, koju je morala savladati. Industrijsko društvo ima drukčije postavke od polufeudalnog društva. Ideja velikog sukoba (osvajanja prostranstava i kolonija - vazalskih teritorija) potakla je zastarjele militantne i osvajačke ambicije njemačkog tradicionalnog (feudalnog) društva na dodatan napor (stvaranje privida o započinjanju svjetskog rata).
Iza tog rata njemačka je ostala bez utjecaja tradicionalne (polufeudalne i izrazito militantne) vlasti. Slom tradicionalnog društva otvorio je vrata Njemačkoj za industrijski uzlet, koji su ostvarili neki drugi ljudi (poduzetnici, inovatori, ...). A resursi iz bivših britanskih kolonija su postali dostupni. To je dovelo do razvoja Njemačke koja je postala jedna od industrijski najrazvijenijih država svijeta (nekad drugo gospodarstvo svijeta, danas peto gospodarstvo svijeta s preko 3000 milijardi eura BDP-a).
Unutar njemački obračun, kao i uklapanje tog sukoba u svjetske promjene snaga (slom britanskog kolonijalnog suzstava i uspostave novog svjetskog poretka na čelu s UN-om) nema nikakve veze s izobličavanjem povijesti koje je provodila titoistička komunistička partija.
Antifašizam nije pridonio slomu fašizma, a jugoslavenski antifašizam je pridonio slomu stvaranja nacionalnih država, nametanju ropstva tim narodima i uspostavi proruske marionetske krvave diktature.
U tom kontekstu je antifašizam potakao stvaranje anti antifašizma koji je legitimni oblik borbe protiv nečovječnosti antifašističkog pokreta.
Bez ikavkog srama ili moralnih dvojbi, antifašizam je zlo koje treba pobijediti.
Dostaviti:
1) odjelu za revidiranje povijesti (Klasić. Kusić, Markovina, Jakovina)
2) svima na znanje
3) partijskoj upravi (Ostoja, Komadina, Mrak Sataraš)
4) jedan primjerak ovdašnjoj arhivi (pismohrana)
Svijet se okreće, povijest se prevrće u grobu
Oznake: antifašisti, anti antifašisti, komunistički pokret, ustaški pokret, proročanski, ilegalno djelovanje, početak rata, njemačka revolucija, prusko plemstvo, industrijsko društvo, polufeudalno društvo, novi svjetski poredak, kolonijalno društvo, nečovječnost sntifašističkog pokreta, dostava
komentiraj (3) * ispiši * #
28
srijeda
veljača
2018
Vrijeme (Vijeće) za suočavanje s prošlošću
Prošlost je jednoumljem pretvorena u nekome bolju, a nekome goru prošlost.
Titov komunistički sustav se temeljio na obmanama i sustavnim lažima. Uljepšavali su svoju prošlost. Prikazivali svoje djelovanje kao humano i spasiteljsko.
Protiv takvih obmana, krivog prikazivanja povijesnih uloga, ne postoji povjerenstvo.
Jedini način ozdravljenja hrvatskog društva je skidanje zabrane razračuna sa titoističko-komunističkim jugoslavensko-sovjetskim jednoumljem.
Razračun s prošlošću, onako kako su zamislili šeksijansko-plenkovićevski debilčeki, u paketu ustaško-partizanskih odnosa je kriva metodologija sagledavanja uzroka i posljedice. Ispada kako je pojavu titoizma prouzročio negativan ustaški režim (NDH), pa smo imali dvije negativne posljedice.
Logika me navodi kako je jedno imenovano zlo manje zlo od dva zla. Dakle, nesuvislo je razmatrati pojedine (složene) povijesne pojave u kompleksu s drugim istovremenim pojavama.
Povijest razmatra povijesne događaje pojedinačno, ali sagledavajući i međusobne odnose i uzročno-posljedične veze.
Komunistički pokret bi djelovao i bez pojave ustaškog pokreta, prije je i osnovan. Ali ustaški pokret bez postojanja jugoslavije (za koju su se zauzimali i komunisti) ne bi postojao.
Ako je Tito nametao povijesne sudove, a narod nije prihvaćao (čuvajući svoju mentalnu čistoću), kako će to Vijeće za suočavanje s prošlošću istom narodu dati preporuke o krvavoj povijesti koju je proživio?
Neobičan, nedemokratski, nestručni, pokušaj obmanjivanja.
Zločini komunističko-partizanske vlasti mogu se samo zasebno razmatrati, potrebno je sagledati sve zločine i posljedice proistekle iz tog povijesnog otklona od civilizacijskih normi. Dosadašnje zaklanjanje iza drugih pojava nije moguće.
Oznake: prošlost, jednoumlje, titoizam, komunizam, ustaški pokret, ozdravljenje hrvatskog društva, metodologija, nametanje povijesnih sudova, civilizacijske norme, zasebno razmnatranje
komentiraj (0) * ispiši * #
31
četvrtak
prosinac
2015
Zašto je fašizacija ustaša mit?
Ustrajavanje na proglašavanju ustaškog pokreta fašističkim sadrži (neznastveni) krivi pristup. To je mit.
Uobičajna, socio-politiološka, rasčlamba smatra taj pokret ultra-nacionalističkim.
Upravo poimanje ustaša nacionalistima, a ustaškog pokreta nacionalističkim predodžba ustaša (kao fašista) zbog stanja hrvatskog naroda (na putu stvaranja nacije) upućuje na nepostojanje unificiranog (jednoobraznog) pojma ustaše. Službena jugoslavenska historigorafija je ustrajavala na tipskom pojmu ustaša, time i ustaškog pokreta mada sociologija potvrđuje nemogućnosti postojanja jednobraznog ponašnja i odnosa prema društvenim događajima (država, rat, narod, nacija) jer su ustaše ustrajavale na ubrzanju stvaranja hrvatske nacije. Nepostojanje nacije ( i nepostojanje imperijalizma, kao posljedica kašnjenja stvaranja nacije) jamac su nepostojanja fašističkog karaktera ustaškog pokreta. Jugoslavenski historiografski prikaz tog pokreta je tipičan postupak stvaranja mita.
Vratimo se tvrdnji o fašizaciji ustaškog pokreta i neznastvenosti te tvrdnje. Tvrditi za pokret koji u svojim osnovama nije imao karakteristike fašističkog pokreta, ali je surađivao sa fašistima (začudo, sa talijanskim fašistima koji su tvorci prvog/izvornog fašističkog pokreta) bez dopuštanja (po međunarodnom pravu dozvoljene) privremene suradnje s okupatorom i osporavanja prava na samodređivanja karaktera te suradnje je protupravni i anticivilizacijski čin osporavanja međunarodnog ratnog prava.
Hrvatska živi!
Oznake: ustaški pokret, neznastveni pristup, Mit, ultra-nacionalistički pokret, jednobraznost, pravo na privremenu suradnju s okupatorom, samodređenje karaktera suradnje
komentiraj (1) * ispiši * #
