Mnoštvo je kanibala koji se hrane hrvatskim mesom

Za dom spremni! postaje prijeporni slogan čije se porijeklo i smisao ne određuju nego se vremenski i smisleno izobličuje.

Spominjanje doma (domovine) u vrijeme kad postoji ustaški i domobranski pokret, a član oba pokreta je Ante Pavelić, traži kronološki prikaz pojave i uporabe tog pozdrava. (Tko bi koristio Za dom spremni!?)

(Ustaški pravilnici i uporaba ne ukazuju na ustaški korijen nastanka tog pozdrava. Poistovjećivanje tog pozdrava s ustašama je plod krivotvorenja povijesti (što izumiteljima jugoslavenske nacije nije nezamislivo). Ustaše su popularnu inačicu pozdrava prihvatili u nadi kako će im pomoći približiti se narodu. Zašto onda ustrajavanje na tvrdnjama bez dokaza i dokumenata!? Dokumenti su uglavnom povjesničarski klasificirani i objavljeni.)

Kriminalizacija pozdrava proglašavanjem ustaškim pozdravom sustavna je i mehanizirana rutina ispitivanja socioloških spoznaja u rastakanju identiteta jednog naroda. Hrvati su sustavno demonizirani kao opomena malim narodima o sudbini koja ih može zadesiti, te time hrvatska patnja postaje svjetski poznata.

Daljnje ustrajavanje na krivotvorinama nema zadaću ocrniti ustaški pokret ili potpomoći jugoslavenstvo i partizanštinu, već ovladati istinom (poviješću) kako bi se laži uspostavile kao vrijednost.



Dopis zamjenika tajnika Hrvatskog domobrana u SAD-u Luke Grbića, 3. kolovoza 1936.

Oznake: kanibali, za dom spremni, domovina, ustaški pokret, domobranski pokret, Ante Pavelić, mehanizirana rutina, sociološke pojave, identitet jednog naroda, vrijednosti