29
srijeda
travanj
2020
Tko je bačen u Savu?
Jasenovac nije mit. Jasenovac je stvarnost koja se svakodnevno pojavljuje (s razlogom).
Trenutno je Jasenovac spomenut kao sredstvo odvraćanja pozornosti (od trgovačke prakse namještanja izbornih rezultata).
Sve ukazuje na duboku promašenost hdz-sdp vladavine, komesarsko-partijskog oblika vladanja.
Nakon pojave korone (koja traje), potresa u Zagrebu, kolapsa (svjetske) privrede (pa i hrvatske).
Vrijeme je detaljne rasčlambe (pa i uloge mArić-pLenkovićeve alkemije, rušenja zdravstvenog sustava, produbljavanja dužničke krize, ...).
To je ono što vladajućoj kamarili najmanje treba. Jasenovac.
Ploču (koju ploču?, trebalo je podići spomenik s vječnim plamenom hosovim vitezovima) treba baciti, jer smeta Srbima koje su (po Dodiku) možda bacali u Savu. Možda u Jasenovcu bacaš likvidirane u Savu, ali ih nizvodno nitko ne vadi iz Save ... (??).
Koliko moraš biti poremećen i tvrditi kako su organizatori likvidacija genocidnih razmjera mrtve žrtve možda bacali u rijeku (Savu) koja protiče kroz naselja ...?
Dobro. Bitno je prebaciti lopticu na drugi teren. I pokazuje kako u Hrvatskoj nitko ne brine za Hrvatsku. Takvi smo, stoga nam mogu izmišljati prošlost i oduzimati budućnost.
Za Dom spremni
Oznake: Jasenovac, Mit, stvarnost, odvraćanje pozornosti, komesarsko-partijski oblik vladavine, korona kriza, ploča u Jasenovcu, sava, izmišljena prošlost, oduzeta budućnost
komentiraj (1) * ispiši * #
31
četvrtak
prosinac
2015
Zašto je fašizacija ustaša mit?
Ustrajavanje na proglašavanju ustaškog pokreta fašističkim sadrži (neznastveni) krivi pristup. To je mit.
Uobičajna, socio-politiološka, rasčlamba smatra taj pokret ultra-nacionalističkim.
Upravo poimanje ustaša nacionalistima, a ustaškog pokreta nacionalističkim predodžba ustaša (kao fašista) zbog stanja hrvatskog naroda (na putu stvaranja nacije) upućuje na nepostojanje unificiranog (jednoobraznog) pojma ustaše. Službena jugoslavenska historigorafija je ustrajavala na tipskom pojmu ustaša, time i ustaškog pokreta mada sociologija potvrđuje nemogućnosti postojanja jednobraznog ponašnja i odnosa prema društvenim događajima (država, rat, narod, nacija) jer su ustaše ustrajavale na ubrzanju stvaranja hrvatske nacije. Nepostojanje nacije ( i nepostojanje imperijalizma, kao posljedica kašnjenja stvaranja nacije) jamac su nepostojanja fašističkog karaktera ustaškog pokreta. Jugoslavenski historiografski prikaz tog pokreta je tipičan postupak stvaranja mita.
Vratimo se tvrdnji o fašizaciji ustaškog pokreta i neznastvenosti te tvrdnje. Tvrditi za pokret koji u svojim osnovama nije imao karakteristike fašističkog pokreta, ali je surađivao sa fašistima (začudo, sa talijanskim fašistima koji su tvorci prvog/izvornog fašističkog pokreta) bez dopuštanja (po međunarodnom pravu dozvoljene) privremene suradnje s okupatorom i osporavanja prava na samodređivanja karaktera te suradnje je protupravni i anticivilizacijski čin osporavanja međunarodnog ratnog prava.
Hrvatska živi!
Oznake: ustaški pokret, neznastveni pristup, Mit, ultra-nacionalistički pokret, jednobraznost, pravo na privremenu suradnju s okupatorom, samodređenje karaktera suradnje
komentiraj (1) * ispiši * #
