Blog.hr

Vijesti s bloga

pet

01/25

Majkan leti u nebo

Ne mogu se sjetiti kad sam posljednji put vidio Majkana. Pretpostavljam da je to bilo na prvoj ili drugoj godini fakulteta, dakle negdje 2010. ili 2011. godine, kad sam za vikende ili praznike dolazio doma.

Majkan je bio beskućnik. Siguran sam da u povijesti mog sela, koje broji oko tri tisuće žitelja, nije bilo beskućnika osim njega.
Koliko se sjećam, u moje selo, koje leži na obali Jadranskog mora u sjevernoj Dalmaciji, Majkan je doselio krajem rata.

Bio je rodom iz Vinkovaca. Kako i zašto je završio tu gdje je završio nitko točno ne zna, iako postoji jedna izgledna teorija o tome, piše na blogu Memoari propalog inženjera.

pet

01/25

"Daria, ljubav je odluka!"

Crveni mrak:
Jedno ljeto kad sam bila tinejdžerka, mamina prijateljica – teta Zvjezdana – je došla na klipiće. Spremala sam se v grad i izašla iz kuće prek terase di su sedele ona i mama.
Teta Zvjezdana, koja me dugo nije vidla, me odmjerila od glave do pete i rekla "Viš, viš, kak je to lepa puca… Joj, da su mi bar tvoja leta i moja pamet ! De bi mi bil kraj!".
Mislila sam si da pa kaj fali mojoj pameti? Istina da tek završavam osnovnu školu, ali imam sve pet, znam razmišljati, snalažljiva sam i jednog dana budem valjda i ja imala neku diplomu sličnu onoj tete Zvjezdane.
Nikad mi nije bila baš jasna ta poštapalica sredovječnih ljudi.
Sve dok se, par trenutaka kasnije, nisam probudila u sredovječnom tijelu tete Zvjezdane dvadesetak godina nakon tog njezinog komentara.
Ta pamet nije moj kvocijent inteligencije, ta pamet nisu moje europske diplome, ta pamet nije moj kapacitet usvajanja vještina, ta pamet nije moje znanje šest jezika.
Ta pamet je životno iskustvo.
Ta pamet je proživljavanje.
Preživljavanje.
Život.
Mama je mrtva već 4 godine, a za tetu Zvjezdanu više nismo čuli.
Možda zato jer nema više nikog da joj peče klipiće.

čet

01/25

Vježbe šetanja

Kid gloves:
Zaključene glave zveckale su ključevima u hodniku od vrata do vrata. Vrat bez brave zapravo ni nema ključanicu, a bravari danas ionako izrađuju samo ograde.

Vrata su bila otvorena, a jedinu svjetlost na sobu je bacao upaljeni televizor bez zvuka i nešto sitno kroz zavjese rasvjete s ulice. Tko zna kakva je šoderica danas, dopirala je misao iz zamišljenosti nad knjigom. Odavno se ne vadi šljunak, voda mora da je bistra i tko zna da li negdje sa strane stoji hrđava žlica od bagera. Vjerojatnije je da je sve zaraslo jer ljeta su sve toplija, to jest sve je manje oborina.

sri

01/25

Kapeler pita

E sad; recepti u ovoj kuharici nisu baš detaljni i precizni kao u nekim novijim kuharicama; gospođa Vlasta je očito smatrala da svaka kuharica dobro zna kak treba zamijesiti tijesto, kak sa šnešlagerom pripremiti taj nadjev i kolko dugo to treba peći, na donjoj ili srednjoj rešetki u starom tiš-šparetu na drva.
Finu Kapeler pitu trebalo je lijepo polako napraviti svojim rukama; tada nije bilo nikakvih miksera, robota i procesora; nije bilo takvih električnih kuhinjskih pomagala koja uništavaju prirodnu energiju hrane.
Moja Baka je pekla tu pitu točno tako: sve je pripremala svojim rukama, i zato je to bilo tak fino i slatko, napisala je Litterula.

uto

01/25

Umorne oči

Najljepša poglavlja o tuzi:

Umorne oči, umorne vjeđe - prošle su dugačak i dalek put;
Umorne od suza, umorne od grijeha – za uskrsnuće novo već ne žele čut;
Golgotom šibane, vječno ugibane – postojano sjaje svoju bol;
Samoćom potkovane, tragikom žigosane – iz duše prosipaju na živu ranu sol;
Nadama site, radostima gladne – spokojno čekaju nadolazeći kraj;

Prikaži još vijesti...