Sewen

Nemaš pojma koliko mi nedostaješ!
Ionako ti nikada neću reći!
Osudio sam sam sebe na dugovječno utapanje u poljima pod maglom.
Osudio sam se na maštanje nemogućeg jer rođeni smo u raskoraku nespremni.
Zasvjetlim kao zvijezda i pravim se da mi je dovoljno nevoljen biti!

Svako tvoje "dobro jutro" je doživljaj i ako imam sreće, okrznut ćemo se u prolazu.
Ja ću tada pokušavati udahnuti sve što je ostalo u zraku. Da sve moje bude!
Jutros nisam uspio ništa reći...
Pokušavam živjeti oživljeno, samo meni znano,
Vapaji za blizinom se probudiše!

Po stisci ruke očitavam karakter simbola oko mene. Preslabo!
Moju tjeskobu i neizmjerenu sjetu, ne primjećuje nitko.
Godine glume sam utukao u život.
Prihvaćam pojam "tiha patnja" ko blaženo stanje nas neveselih.
U magli sam, jer u magli si i magla smo!

Ko upjevavanje mi se događa svaki dan.
A rado bih zapleo prste među tvojima.
I u ovim dosadnim godinama, još me radoznalost drži za ramena,
Još me sve vraća tebi kao da sam dječak željan ispunjenja.
Jer teško je opisati moje osjećaje prema tebi; jedinoj tajni moga jutra.
I zato spontano i spretno baratam poklicima, ne dajući nikome otkrivenje.

U snove ću pokoran, umoran i uporan,
Čekati tebe da dođeš, ne prođeš, ostaneš!