Sewen

Kakva je to ljubav bila
Al nikada ko idila,
Sve što biva tajno,
Ne zaživi trajno.

Prave ljubavi nema,
Ni dobrih uspomena.
Al osta zapis o nama,
To traje godinama.

Notre Dame, le zvonar
To sam ja, ti ljepotica
Svojim stasom,
Svojim glasom me zavela...
Neka si, nije mi žao
Makar sa vrha pao!

Ne sanjam jer zbog njih sam na straži.
Nadamnom stigma i sjena laži.
Probao sam bezbroj izgubljenih sati, sebe dati,
Morao sam odustati...

Slabiji sam od pjene što kroz prste klizi,
Ovakvih sam sudbina pronašao u svakoj drugoj knjizi
Pa se za sreću sve manje brinem
A iznova ginem...

Svaki put kad osjetim nešto jače,
Svaki put srce proplače.
Nije ljubav za gubitnike kao ja,
Nije me zapratila i svijeća se ugasila...

Svaki put kad se zaljubim u iluziju, sjeta klizne
Kao suza preko obraza boje grimizne...

I pokvaren parfem ostavi trag
Ne trpe se vino i bijeli sag.
Još gore ako je crvenije od krvi
A ponašao sam se kao da si prvi.

Magla je na tvojim zidovima pljesan
Život je sam po sebi dosta stresan.
A ja još vojnički kročio mjesto da šetam
Valjda sam bio spreman da zasmetam.

Uvijek je bolje raskrinkati sve na početku
Uvijek je bolje izmaći ciljanom metku
Makar te okrzne, ostavi uspomenu vruću
Al barem znaš tko neće u tvoju kuću!

Umoran sam od toga da učim na teži način,
Treba mi netko tko će me rasmijati!
Treba mi magičan začin kao dotičan spoj, da bih bio svoj.
Rasplakato i nasmijati - rasmijati.

Neki ljudi samo postoje, a neki žive,
Želim biti među pobjednicima, među njima,
Ne želim prečeste obveze i krive...
Sve se to memorira i snima pa udari
I sve je to u ovoj mojoj ludari.

Nije dovoljan samo ovaj moj pozitivan stav,
Nisam dovoljan sav, ni u djelovima,
Samo žudnju želim, cjelovima...

Jedno joj oko biži,
Jedna joj je noga kraća.
Strašno vidljivi friži,
Koje malo ko shvaća.

Smijanjem krije traume,
A one nikad ne stare.
Ono što ljudi naume
To bez prepreke ostvare.

Sve češće ostaje doma,
U spizi je prid zatvaranje.
Čitav je život koma,
Čitav je život varanje.

Ja sam to lakše pribolija,
Meni je sve to u duši.
Ja nikad nisam zavolija
Jer sve se jednom svrši.

Ma nisam uopće dobro i pravim se zdrav,
Smijem se kriv kao da sam prav.
Muči me i alergija i želučane tegobe.
Filozifiram da su sve dobrice i rugobe!

Imao sam loše jučer, a i danas...
Život mi kao penjanje na Parnas.
Naručio sam prvi put kavu bez mlijeka
Da me za stolom čeka...

Ne podnosim prepucavanja i kad sam u pravu,
Nosim uvijek ovu glavu,
Nečešljanu, u bljeskovima padaju ideje.
A žrvanj života melje...

Kupit ću psa da ti se približim, da te bolje upoznam.
Za svaku prevaru, naravno da posljednji doznam.
Kupit ću bicikl da ne čuješ dok se noću vozim.
Nitko neće primjetiti da sam u biciklističko-rozim...

Sanjao sam te opet, držiš konce u rukama,
A mene držiš u neznanju i pržiš u mukama.
Proljevaš me vrelim uljem da ostani plikovi...
Uvijek me dopadnu neki čudni likovi!

Kupit ću budilicu da me drži budnim,
Već sam se nauživao u radnjama bludnim,
I sad bih htio nešto smirenije, pa da traje.
Svako moje poznanstvo uzima i ne daje!

Kupit ću ipak samo bocu crvenog vina.
Moji roditelji ne znaju kakvog imaju sina.
Neka ostane sve kako i treba ostati...
A znam da idealan nikada neću postati.