ŠKVERSKA TIŠINA
Danas zalupih vrata za sobom,
Onako sjetno, tužno, Posljednji put... I pustiti suzu bijaše nužno! Mnoge smo opjevali dane, Do zaborava, drži me sjeta. I lakše mi je kada pomislim Oduvijek smo bili dva svijeta. Nikad više drame, a ni smijeha, Nikad više mrkih pogleda iz sjene. Nikad više onih veličanstvenih, I nikad više mene... |
FJAKA
Ka u loncu dan se krčka
Ko je najranije upalija cvrčka Pa mi se ne da ni disat više Uvik po liti zavolim kiše. Ona se negdi u moru brčka Nije ti pametno boginjo grčka Opalit će te sunce moja smeđa Samnom ti nebi izgorila leđa. Iz kafića bacaju litnje hitove, Fjaka se ne dira u tuljane i kitove Šta bili su nekad galebovi pravi Ma sve ti je to u glavi... Od mene neš napravit potrčka Udavit ću majkemi dosadnog cvrčka. I bacit u nesvist "ono" bez muke To mi oduvik ide od ruke. |
ZA PRIJATELJA PITAN...
I da si na drugom kraju svita, a da znan da si moj, lako bi mi bilo protiv križeva koji me prate.
A svak ima pravo nosit svoju milost ako drugoga ne gazi i reče Gospodin - meni pripadate... Ja te nemam ka šta ti nemaš mene i ne znamo se srest dok je na svitu našega trajanja. Jeli vridno ovo življenje za druge nauštrb vlastite sriće, nauštrb vlastita izgaranja... Puno me toga srišće otkad otvorim oči, a mislija sam da je lako bit vilenjak u svitu bez bajki i basni. Prosipam želje i napuštam sigurnost doma u kojem sam gost, a računi su svaki misec masni... Samo bi volija tebe, i kaza svitu da sam sritan... Ovo samo za prijatelja pitan.... |
MONADE
Mi smo odgajani za svit koji ne postoji više,
Za svit za koji nikad i nije bilo nade. A isto smo virovali šta u knjigama piše, I činili smo monade... Mi smo sanjali da će nam jednom bit lipo, Mi smo uvik gledali kako drugi život grade. Danas je svak od nas isto posta čovik ipo I činimo monade... Nemoreš ispravit korito rijeke Ni minjat uvale i rive, Sve su to uspomene lipe i daleke, A opet i danas žive. Ne moreš imat ništa kad ništa nemaš, Ne valja drugog krivit. Znanom se putu za života spremaš A do tada valja živit. |
VOLIT ĆU TE
Volit ću te do smrti znan,
Jer san čovik običan I ne znan varat Ne znan se pritvarat. Volit ću te dok je svita Sa i bez celulita Sa kosom sidom I slabim vidom. Volit ću te nek se pripovida I kad mi se srce kida I kad mi sve dobro ide Da znaju i vide. Volit ću te i kad se ne sitiš Šuškat ću ka i sitniš U žepu da golica Makar za kolica. Volit ću te kroz svaki sat Neću ništa zauzvrat Samo nek znaš to Moja putanjo... |
ZRELE TREŠNJE
Kao da u snovima trajem,
Što stariji, to više me vuku. Malo uzimam, a više dajem, I slabije podnosim buku. A još me pjesma zazove Sve note ja odavno znam Nosim je kao snove Da jednom još zapjevam. Tamo gdje teče hladna rijeka Tamo još majka na prozoru čeka Tamo još otac pred kućom sjedi, I baka nudi, aj sine jedi... Tamo se vraćam kad dođe slava, Za zore rane, dok selo spava Jednom će i moja duša tu stati Snovima bosim zrele trešnje brati |
135
Svi smo na raspolaganje dobili isti broj sekunda,
Ja mislim na tebe i što izvodi glava luda... Makar tih nekoliko sekunda I sad vjerujem u čuda. Svi smo na raspolaganje dobili isti broj minuta, I znam da su moja sutra zbrinuta, nezabrinuta, Makar tih nekoliko minuta Dosta da duša odluta... Svi smo na raspolaganje dobili isti broj sati, Ja tvoju sjenu da moju u stopu prati, Makar tih nekoliko sati, I sve će u život stati! Svi smo na raspolaganje dobili isti broj dana I svi smo rođeni srca razuzdana... Makar tih nekoliko dana, I živjet ću bez plana! Svi smo na raspolaganje dobili mjesece i godine Razumiješ li ti mene, moj Gospodine... I sve je neograničen tren A ja kao.... |
ŽIVOTNA
Moš poletit, bit tica u jatu,
Da je lipo i sve po zanatu. I kad odaš, da nije u krugu Jer neš nikad dobit šansu drugu. Moreš pivat, smijat se sa svima Viruj lipšeg od toga nam nima. Provaj guštat i od sriće skakat. Jer već sutra možda ćeš zaplakat. Život more bit portun bez zraka Izaša san, ja san ti se maka! Više volin disat punih pluća, Di god iden, samnom je i kuća. Nemoš život razvrstat ka smeće. Nemoš živit ka da umrit nećeš. Jednom kad se zamiriš životu To je ka kad falija si notu. I cila je sinfonija falša Živija si, a nisi se snaša... |
MJESTO
Ostani još tren, a onda neka te srce pusti,
Uvijek ću biti za tebe blizu kada zagusti. Sve sam slike upamtio da bi ih sobom nosio, Da li je pravo vrijeme da bih te zaprosio?! Ostani još malo, a onda ću smisliti što kad se vratiš. Od tebe želim čuti - ti sada igru pratiš! Otvorio sam kutiju, u njoj za dvoje mjesta ima. Dosta je bilo oseke, neka nas preplavi plima... Mjesto ti je meni s lijeva, Kad zaškripi da se pjeva, Kad zatrese da sve štima Jer netko odozgor snima.... Mjesto mi je gdje se dijeli Gdje su nam se puti sreli Kad zatreba da sam tu, Svi drugi nek čekaju... |
NEDOSTAJEŠ
Kako naći mir u dugim noćima što predamnom kleče,
Razbijenim čašama ne možeš nazdravit, ne zveče. Ja kao ranjena zvijer u mraku sobe osluškujem čekanje Svima bih rekao da bio sam tvoj, al očekujem nijekanje... Teško se protiv vjetra boriti u koridi! Jer vjetar te uvijek povrijedi i postidi... Svejedno, nedostaješ ko drugi dio plana, Nedostaješ na kraju svakog dana, Nedostaješ da izgubim se u radosti Da pripadam, kao dug iz mladosti. Kako biti svoj kada ne znam gdje mi je mjesto bez tvoje blizine. Ovdje je bilo polje, al netko je namjerno posijao mine. Nekad sam znao bez razloga pronaći razloge za smjeh. Nekad sam išao dušom, a danas hladan kao pleh... Teško se protiv vjetra boriti u koridi! Jer vjetar te uvijek povrijedi i postidi... |
< | lipanj, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |