Sewen

Danas zalupih vrata za sobom,
Onako sjetno, tužno,
Posljednji put...
I pustiti suzu bijaše nužno!

Mnoge smo opjevali dane,
Do zaborava, drži me sjeta.
I lakše mi je kada pomislim
Oduvijek smo bili dva svijeta.

Nikad više drame, a ni smijeha,
Nikad više mrkih pogleda iz sjene.
Nikad više onih veličanstvenih,
I nikad više mene...