Danas zalupih vrata za sobom,
Onako sjetno, tužno,
Posljednji put...
I pustiti suzu bijaše nužno!
Mnoge smo opjevali dane,
Do zaborava, drži me sjeta.
I lakše mi je kada pomislim
Oduvijek smo bili dva svijeta.
Nikad više drame, a ni smijeha,
Nikad više mrkih pogleda iz sjene.
Nikad više onih veličanstvenih,
I nikad više mene...
Post je objavljen 30.06.2022. u 15:25 sati.