Sewen

Mislim da je ljubav divnija od svega!
To su tvoji koraci kojima razbijaš muk,
I onaj savršen osmjeh koji me topi.
Ljubav je sama po sebi, samodovoljna (pa ipak...)
I ja se trudim svakim danom izgovoriti nešto
Što se pamti, što ostaje, a nije...

Springsteen iz devedesetih, divlja na sceni
Ja s pivom u ruci, nudim ti gutljaj.
Da li smo dovoljno u ljubavnom filmu?

Mislim da je ljubav kao doniranje srca!
I onda kada se utopim u tvojim očima
I zalijepum se za trepavice kao suza.
Kao mahovina za kovanu ogradu ispred fakulteta
Ispred kojeg mi je stalo čekati do jutra.
A jutro si ti, moje svitanje, moj dan.

Ljubav je i uvreda koju nenamjerno činim
Samo da bih se dodvorio drugim ljudima
Iz neznanja i naivnosti koja je od mene jača.
Ljubav je raznolikost u svakoj sličnosti.
I svaki naš bijeg od jučer i danas.
To smo mi, nesavršeni i ludi od mladosti.

Mislim da je ljubav dominacija dobrote
Hrana koja i hladna prija.
I jedemo je rukama, a na dvoru živimo
Pod krunama zlatnim što sjaje...

Uvijek sam tražio put za kući
I skoro sam stigao umirući,
Da, skoro...
Sve je bilo tako sporo!

Uvijek sam pratio put kući,
Postao ljut pa ljući...
Strasno,
I opet stigoh prekasno!

Gdje je i što je dom?
Okupljanje nedjeljom?!
Ne naviknut sam na to...
Niti dobio, niti izgubio...

Split, Ancona, ja i ona,
Sebe san stavija na prvo misto
Al gentleman san isto!
Jer iša bi prvi rasčistit stazu
I po suncu i po mrazu.

Ancona, Split, lipo će bit
Neš ti daljine za srca dva,
Da nema broda, ja bi pripliva.
Al tu je pa veslam, bez vesla
Izmišljam ka da sam Tesla.

S tobom mi lipo da dikod zaboli,
Al kažu, tako je kada se voli.
Najpravije, najljubavnije, najluđe
Tako je kad ti ona u srce uđe...

Prosječan s osmjehom,
Ko glineni junak...
Gledam napukle zidove ostarjelih boja
I smirujem misli - biti će bolje...

Najlakše je zavarati nesretnog,
Ko dijete zamjenskom igračkom...
Pjevam da razbijem tremu pred jutro,
Jer jutro donosi novi dan za koji nisam spreman...

Ne znam što je danas na popustu, osim milosti?!
A ja je ne osjećam ni jednoga trena.
Noćas sam se izvlačio kroz izgrađene rovove,
Čovjek nisi, ako nisi spreman...

Lako je meni, ja znam izbaciti svoje neposluhe.
Lako je meni ja vrištim uz vjetar s mora.
Na moju fasadu nacrtajte nove grafite!
Dijete socijalizma je naviklo na parole!

Čelo ko orošen gemišt u čaši,
Alkohol nikad mozak ne promaši.
Malo se igralo kao i na svakom piru
I nisam je htio pustit na miru

Jer bila je kraljica i dana i noći,
Znam da me i trijeznoga neće proći.
Valjda sam netaktički uletio ko amater
Možda sam nesvjesno spominjao i mater

Ne svoju, izvini luče,
Sad me sve riječi muče...

A mislio sam imat ćemo sve,
Ispravit i popravit ću se
Nije do nje, do mene je.
Al rekla je vruća ko čaj
Thank you, hi and bye!

Kako te uvirit da mi je do tebe stalo,
Opet san nacrta srce na morsko žalo,
Znan da će ga nova plima isto izbrisat,
Ma ja ću svako jutro iznova pisat...

Dva imena u tome srcu, tvoje i moje,
Jer lipo ih je vidit i lipo stoje
Meni je to ka i zavit, jer mi se sviđa
Najlipše lice i na njemu kosa riđa.

Gleda san kako se gubiš i skoro zaplaka
Prista san disat, a uvik mi fali zraka.
Gleda san sve dok ti i sjena nestala nije,
A ti'š opet reć, ta priča ti vodu ne pije.

Odlazim za Beč
Ova me država slabo čuva
Nema tu za me kruva.
Nisam prida meč
Samo sam se umorija više
Neist slatkiše.

Odlazim u Beč
Znam nisam mlad ka i rosa
Ma tamo ću nać novi posa.
Nije mi život skeč
Opet želim naučit svirat
Uzet sve konce i dirigirat.

Odlazim i bit ću stranac
Šezdesetdevete zasađen u kamen
Takav sam i amen
Po puno sam pitanja starac
Al ne daju se ove žile
Još bi se širile.

Odlazim prema Beču
Izlazim iz komfort zone
Da zaradim milione
Misli se uzvodno kreću
Pomolija sam se svecu svom
Da nađem novi dom.

Opet se pričalo da mangup jesi
Al otkrili se svi tvoji grijesi.
Izveo si posljednji skeč
Al izgubio si meč.

Dospio si na TV ko vijest
A ovaj put si pao test.
Sve u svemu je krenulo po zlu...
Al zašto si ubio Nju?!

Poznavao sam tvoj humor i fore
Sad nisu prosječne, već su gore!
I sve što čuvah, bacam hitno
Nemam vremena za nebitno!