BROJ
Ka brod bez veza, tražim sebi misto,
Tako me život zeza i nije isto Nemaš, imaš, ne znaš, znaš, Nije isto baš... Ka zemlja suva; niko je ne čuva, Nit smrkava, nit sviće, nit će proliće, Ni gori, ni doli, ni desno, ni livo, I sve je krivo... Potopljen sam na dnu mora ka i važ, Al kažu mi sve će to u radni staž... Čovik stvori pa more izbrisat, Bitno ti je sve dok moreš disat, Dok se moreš mrdat, da si svoj, I da nisi na papiru broj. |
GRADE MOJ
Evo san prispija da nađen malo mira,
Gledan u ono ća mi staro srce dira. Ko more reć da palaču ima za kuću, Odavde netriba ti sanjat o bespuću. Dikod se zamislim dok gledam sa zvonika Koliko u meni je tvojih lipih slika. Samo zbog tebe mi od sriće suza kane, A srce puno kad zapivam moj Marjane. Grade moj, za te uvik tinja, Srca vatra jer si ka svetinja. Stat će srce, al će kucat isto Priuzet će neko moje misto! Sto puta propa san ma isto san se diga, Ne moreš čovik bit, a iza leđa figa! Oni ća domogne se tvojih granica, Zna da je raj i da je zadnja stanica! |
LAŽI
Ko da je noć na tvojoj strani
Pa mi se opet smijati brani, Ja krijem suzu što mi pobježe. Nisam se nadao da će proći, I više ništa nije u mojoj moći, A rekoj srcu da se ne veže... Opet sam uhvatio sebe u laži, Al ti si dama zato prva mi otkaži... Laži i ti, da nam bude lakše malo, Još ovo sati, što nam je ostalo, Da imam vremena da se naviknem na pad, Pa da kao gospodin odem tad... |
MALO SAM...
Sve češće se uvatin, sa sobom divanim,
Majkemi, dođe mi da se ranim! Misto da san se uzvizdija, Ja ka da san popizdija! Ma lako šta ja sa sobom razglabam glasno, Nego mi je neugodno, al kristalno jasno, Smijat će mi se svit ka luđaku, A bija bi luđak tek za dlaku... Ma to šta san danas ka frigano jaje, To se ne broji i ne priznaje. Drmnit ću jednu orahovicu pa nek puca, Na ova vrata sve manje svita kuca! |
...
Znam da život nikad nije lak,
Dikod je bolje stat nego dalje ić. Opet se neko bacija pod vlak, Opet na posa neću na vrime stić. Znam da su rekli da neće bit kiše, A ona pada ka da nikad pala nije. Svejedno, svi se cvitovi osušiše, Opet po obrazima ladan vitar brije. Mislim da sutra neću tit izać iz stana, Svit će propast i bez moga prisustva. Ja ti dođem ka neka bila vrana, Puno toga vidija, a opet bez iskustva! |
(OLI MORAN IMAT NASLOV...)
Sneveralo je iz čista mira,
Sparina po kući živcira. A ponistru otvorit neda, Ma nema se više reda. A ovo je moj bili svit, Neko vrime ću i ja pobilit. I čekat uru kad ću doma. Ode nema domačih poma. Baš mi je izgovor, jel da, Ovo san se bez veze izlaja. Iz daljine još malo blica. Na nebu sto nepoznatih lica. Zvuk je još brži od svitla Zato prije zore čujen pitla. Sve riđe pa nova pravila ruši Ako pod pekom ne svrši! |
VEDRANA
Vedrana se gubi iz minute u minutu,
Vedrana je i dalje na svom nekom putu, Vedrani je teže, al ona se borbom nosi, Vedrana je u čizmama, a mi smo bosi! Vedranu su susjedi uvijek voljeli više, Vedrana je nježna žena koja samo piše! Vedranu su proglasili i ludom i starom, Vedrana je priznajmo, žena s posebnim darom. Vedrana je čarobnica, ali i one umiru od raka, Vedrana ne osjeća više prstima i nema zraka. Vedrana neće imati ništa veću ploču od nas, Vedrana i sada ne koči već samo dodaje gas... |
ISPORUČENA SEKIRANCIJA
Izgubljeni sat;
Iznerviran zbog neučinjenosti! Psovke mi naviru i smišljam u hodu novije, zrelije, napadnije... Izgubljeni sat; I nikada više neću vratiti... Zbog čega sam imao čežnju za otići zapadnije... Izgubljeno vrijeme; Razočarenje je na najvećoj mogućoj razini, I neću šutjeti jer ne šutim ni samom sebi, a ja sam kruna! Izgubljeno vrijeme; Sad vidim da leđa istoku znače izdaju i predaju, Da li je uopće pametno što nas je napustila Kuna? Za smirenje mi ostaje navika; Ne možeš utjecati na dosta stvari na ovom svijetu, Ostavi emocije sa strane, a bez emocije jedva se držim! Za smirenje mi ostaje navika; Histerijom sve teže rješavam probleme! Valjda ću preprodajom vremena uspjeti nešto da utržim... |
NAJBOLJA
Da mi je koja godina manje,
A ova pamet po istom stupa, Dao bi da se okrene janje, I mi bi opet znam bili skupa. Da mi je vratit riječi i djela, I da se stisnem uz tvoje skute Dal bi me opet voljeti smjela? Pa da mi splasne bol rane ljute. Ako ti znači to što se kajem, Za tebe ja bih u vatru stao, I sve što zgriješih danas priznajem, Voljeti tada ja nisam znao. Godine opet prašinu dižu, Mladost se oko prstiju svila, Neka ih neka, neka se nižu, Meni si uvijek najbolja bila! |
GRADSKA PRIČA
Prije tebe sam nekoliko života imao!
Pitam se od koga li sam te uzimao? Kako smo samo naivni kada se trudimo, Nitko ne zna što nas čeka kada se probudimo! Postoji zimskih dana kada sam baš tužan I nikome ne trebam, a dostupan sam i uslužan. Držimo se za ruke, a ruke se suše i hlade. Bili smo vrtlari bez posla što ništa ne sade. Da li je bila privilegija o zabludi šutjeti? Gorjeti iznutra, a izreći nikako ne umjeti! Ni ovo neće uspjeti jer očima samo služimo! I neće proći dugo dok jedno drugo ne optužimo! |
RUSKINJA
Gledam je u vlaku, noga priko noge,
Savila se ka da je došla sa tečaja joge. U ušima stare sluše, nešto se ruski ljuti, Mislin se, nemoj, a opet lipo ju je čuti. Zalipija sam se cili, ne trepćem i ne dišem, Mirin je od glave do pete i u sebi uzdišem. A onda pogledam boršu, asti ljudi moji, Girl gang bedž i znak mira u duginoj boji... Naletija san na curu šta samo cure gleda, Onda se ona digla, sa onim očima od meda. A šta ćeš, sritno joj bilo i neka je ljubav prati, Bar zna šta je i kako će sebi odabrati! |
NE DA MI SE OPROSTIT OD VAS
Svi su umrili koje sam zna,
Na vrime, vrime sve otima. Kroz suze ne ispuštam glas, I ne da mi se oprostit od vas. Svi su otišli, bez da su znali, Sićaju me vrimena kad sam bija mali. Teško je živit sam ka pas I ne da mi se oprostit od vas. Stiska sam se ka riba u plitko, Prid ladan kamen dolazim ritko. Slikama tiram misli ka konje u kas, I teško mi se oprostit od vas... |
IZNUTRA
Ne sjećam se kad sam zadnji put podigao pogled i gledao zvjezde dok trepere.
Ne postoji deterdžent na ovom svijetu koji bi mogao izblijediti sve, da sve spere. Moje su misli suborci moji, moji meci i ovak alkohol oko mene snagu mi daje. Uvijek na kraju mokro lice zabijem u jastuk, al čini mi se da sve nekako predugo traje. Ja ovih dana kao kućanica serije pratim i mislim da se zbog toga osjećam kako treba. Ne sjećam se što me to iz prošlosti prati, a sve je kažu zapisano preko neba. Zato sam podigao glavu da nađem odgovor, ali opet postavljam pitanja koja tutnje. I gubim se bez rješenja sa starom maskom; neki su odgovori nedorečeni poput slutnje... |
ZAVOLILI SMO STVARI
Koraci su ka od olova,
Tilo osuto od bolova, Šta je tako pa samo se siti Čovik čoviku uvik priti. A opija bi ovo srce sitno, Triba krvi i to hitno! Triba ruka stisak tuđe ruke, Triba mira jer puno je buke! I nisu krive riči, jezik to je, I ništa nije tvoje, sve je moje! Šta se čudimo kad nam se čude, Jer zavolili smo stvari, misto ljude. |
RASTANAK
Potrošilo se vrijeme i satovi su stali,
Nismo se proslavili, a to smo znali... Što nema šanse, ne započinjemo. Pjesma bez aranžmana, samo je demo. Znam nije pravilo al jesenska magla je gusta, Opet je potvrda, bez godina nema iskustva. U ovim godinama kad samo tračevi kruže, Ljubav je trajanje, ne ide mladost na duže! Sad duže boli nego što je bolilo prije, Moraš razumjeti, iskustvo milion tajni krije. A mladost je takva kakva jest, letiš i u snu, Neka bude, za tebe u svaka doba bit ću tu... |
PLAGIJATOR
Izmišljeni plagijator oslobađa negativu, pogledom ka tlu.
I tako laži nastaju... Ljudi su stvoreni za paradu koristoljublja. Zapečaćene budalaštine! A stigli još jučer iz neimaštine! Obojeni u zeleno, ni nalik travama u proljeće, svježim poslije kiša... I najveća se galama, stiša! Ima nas raznih, probisvjetovi i kad nije vrijeme od nošenja maski haraju! Za loše se uvijek postaraju... |
...
Odnekud je u vlak vitar donija pahulju maslačka,
I stavija je na sidalo priko puta. Sad stoji zakačena ka na reveru značka, Smišno je gledat kud sve to sime luta! Ka da je živa, prpošna se po sidalu kotrlja, Na sljedećoj stanici nije dobila krila, Gledam kako se nešto veliko šulja! Jedna je dama bez pitanja na nju sila! |
SRCE
Ti ka da misliš, lako je meni,
I svi prošli dani su zaboravljeni. Nije se svit srušija za nas, A ja u sebi plačem naglas. Ne moremo bit svi perjanica I nismo svi svit bez granica, Mene je udrilo ka i struja, Od tada za tebe nisan čuja... Šta će sutra bit... Šta će se dogodit... Samo Bog to morebit zna, A ja.... Sve dok vira u meni tinja, Meni se ovo srce ne minja |
...
Namiriši se večeras za mene kao prije.
Na zamagljenom ogledalu nacrtaj smiley, Jer sve je komedija oko nas! Volim kad se lažemo jer sve nam je lakše! Mojim je mislima istekao rok trajanja! A opet... Spremit ću večeru koju sam zapravo naručio. Gledaj me u oči dok mi laštiš cipele! Slomio sam bravu da više ne možeš ući! Namiriši se večeras za mene, ne za druge, Tko je od nas dvoje slomljenija duša?! Svijet je pokvaren, a mi otvoreni za srastanje! |
ZA JOVANKU
Možda si bila i ovaka i onaka,
Kolaju priče, laž ima krila, Znan da ti nije falila ni dlaka, Ma poslin si svega željna bila. Možda si bila kopriva ljuta Možda si na krive podigla glas. Ma niko kad dođe do kraja puta, Nije zaslužija da umre ka pas! Ja san živija u ono neko vrime, Na osudi tvrdim slovima piše! Tad svi su znali za tvoje ime. Al bar da su te poštovali više! |
DANAS
Više je kamena u vodi,
Di nas sve ovo vodi? Svakim tuširanjem teži, Da se čovik naježi! I arija je drugačija, Baš sam se zakačija, Nema vrimena za stanku, U Zelenu ću stranku! Živimo samo sa plastikom, Svi smo oni sa svastikom! I činimo najgore za sebe, E pa ko nas... |
MOJA JE MATER
Moja je mater dotarica bila,
Nije to bilo saten i svila, Tek grubo sukno i dva lancuna U ono vrime zlato bi vuna. Moja se mater pokorila starom, To ti se danas ne smatra darom. Koliko se sićan, nije je bruka, Sisidu Bebu, njen bi istuka. Nije to bilo vrime za opuštat Život je surov, malo je za guštat. Radi i spremaj i peri i kuvaj Brini, ne spavaj i dicu čuvaj... Moja je mater sve uspila sama, Moja je mater zbog toga dama! Žaj mi je šta je sve za nas dala, A nikad uživat nit stigla, nit znala... |
KRIZA
S rodbinom nisam odavno na - ti,
Njih ti život samo, dodijeli, Nije ti jasno, tko ti ih preda... Spoznaš da ima, gorko od meda. I prijatelja je nekako sve manje, Od nekih odustah, neke život žanje. Upadne čovjek u to neko stanje... Da se razumijemo, nisam ni ja janje! Trudim se, shvaćam, i glumim tipa, Mogu bez toga, kao od šale! Mogu, al eto neću iz principa! Neka pričaju, nek kude i hvale! Ma ipak jesam, tipčina, lola, Berekin, dasa, gledam iz visa! Jučer sam kupio još bjesnija kola, Nije to ljudi momačka kriza... |
NAMRGOĐEN
Otvori prozore da upadne snijeg u sobu,
Da uđu vjetrovi i zalede nam dah! Pa da pričaju, hladno je ko u grobu, Pa da pričaju kako ih je strah! Ja sam izgorio prije nego sam shvatio, Koliko samoće je pod ovom kupolom želja. Samo sam bježao, nitko me nije pratio. Nikad za ručak mesa već samo kelja! Sretan sam u okvirima s kojima sam rođen. Sjećam se, zamišljam blagoslov dok klečim. Kažu da stoji mom licu bit namrgođen. A zapravo samo vlastite komplekse liječim... |
ZA NJU
Kakva je to bila ženska,
Kakva je to borba genska U stomaku meni bila I skroz me je prominila. Kakvi je to bio komad, Zbog nje postao sam nomad, Takve tribaju u gradu bistu Najlipša je u mom mistu. A svašta je bila kadra, Sa očima boje Jadra I pogleda tanka, čvrsta, Vrtila me oko prsta... Mogla je samnom sve da čini, Ka političar domovini, Obećala pa pokrala, I drugome sve je dala... Prida sam se, nema kruva, Svršija da Bog sačuva, Znan letit je bilo lipo, Sad se dižen u tri i po Drmnen dikod, nije strašno, Proba san i ono brašno, Ja san dite ovog juga! Ma neš na me, doće druga! |
TONKA CICONA
Tonka Cicona kad uđe u bar,
Okrene se mlad a bogami i star, Takvo je poprsje jedino u gradu, Pod njima skroz si u hladu. Tonka Cicona kad prolazi kalom, Momci ne dišu s uvučenim salom, I svi smo zgodni i svi smo za pet, Tonka nas zna sve napamet... I smije se sritna, ona je dama, Zna da nas ko grane slama, Zna da nas loži, da smo žera, Al nitko nas slinit ne tjera! Tonka Cicona kad svitlo ugasi, Cvilimo ka divlji pasi, I čekamo jutro da svane, Da Tonka putem bane... Kad Tonka kuva, miriše sve I tako bi rado naija se, Al ostat ću gladan i žedan, Ka još u nizu jedan.. Tonka se smije, ona je dama, Je da ima malo i viška grama, Al tako je dobra, tako joj stoji, O ljudi moji... |
SIKTER
Pretvaram se da si lijepa,
Pretvaram se da si top! Razum se na pola cijepa, Srce bez krvi kaže stop! Plan ti se skoro ostvario, Al nisam se s tobom ni zabavio... Lutko za više treba šarma, Just a bad romance, just a bad karma! Pretvaram se dok te gledam, Pretvaram pred ljudima. Narcisoidno izgledam! Al ti si ta s malim grudima. Nije je priča poklopila, I ti si noćas puno popila... Sve je ko jedna velika farma... Just a bad romance, just a bad karma! Život ima tanku, najtanju nit, S tobom nikad nebi bio naročit Sikter, nestani u magli priviđenja, Sikter, još se nadaš da je doviđenja! Sikter, smijem se ko sevdah kad skidaju! It's better for me, it's better for you! |
DVI RIČI
Noć ka svaka noć, lipo nam je,
Stisli smo se na zadnjem sicu! Zašto mi se nešto pari drugačije? Ovo je zabava, nećemo dicu! Prošli smo masu toga već skupa, Znan kako je kad imaš šta reć Brate nisam glup, nisi ti glupa, Neko bi noćas moga uteć... Aj pusti da se tišina razvije Pusti da bude sve ka prije... Radi mi sve, plači i viči, Samo nemoj reć one dvi riči! |
NERVOZA
Prečesto pogrešno biram,
Šta bi bilo kad bi bilo, šta će bit, Ja se unaprid iznerviram Pa u miru mogu razočaran pit. Imam tako taj izgovor jak, Onako stabilan, onako simboličan Iznerviram se ka šta dišem zrak Al sam s čašom zapravo odličan. Najlakše je nać razlog za piće. I ružne su pisme zvonke... A nije piće za slabiće, Samo za nas hrabre momke. |
BOJE SU U NAMA
Sanjao sam kako jedem roza banane
I kako me plavim jabukama hrane. Crvene sam limune sa stabla brao, I u prugastim smokvama uživao... Kupio sam ružičasti kiwi u dućanu Zelena mi naranča miriše u stanu. Narančaste trešnje sam uvijek volio. Crnom soku lubenice, nikad odolio... Gledao sam zraku sunca kako se prelama, Svijet je lijep jer sve su boje oduvijek u nama. |
NOVI OLIMP
Kako ti život sve razbaca,
Uvijek je više udaraca. Pravim se da sam jači. Al ni meni to ne znači. Ples je uvijek za dvoje, Za dosta stvari prekasno je Mogu se sjetiti taktova bluza I pala je jedna suza... Prekoračio sam opet brzinu Srce dao za djetelinu... I što sad kad se sve sasuši? Što kad se palača sruši? Pustit ću kišu da natopi stan. Novi će Olimp izgraditi san. Možda se nasmijem podignuta prsta. Možda je vrijeme da se razvrsta... |
< | ožujak, 2025 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |