Sewen

Digla ljubav od nas ruke,
Savila nas ka dvi kuke,
Pa se smije, pa se ruga,
Pa sam drugi jer si druga.

Neće ljubav da nas vidi,
Svak na svojoj strani sidi.
Nema više vatre, sjaja,
I ništa nas više ne spaja.

A ti s mirom noćas legni,
Neće bit, povuci, potegni...

Kad te vidim pitat ću te di si!?
Nebi tija da te život šiba.
Ti mi kaži, vidim dobro ti si...
Ti mi reci sve je kako triba!

Inače ne pušim,
Al često popušim laž...
Nekad su bajke stvarne!

U predvorju patnje je čistilište.
Kupio sam čarobnu krpu!

Nedostajat će mi iskopavanja da bih prorekao budućnost...
Besmisleno!

Uzeo sam luksuznu sobu u hotelu potamnjele zvijezde.
Preskačem doručak!

Sjedio sam s raznim ljudima
I pričao s njima o svemu.
Uglavnom gomila glupih nagađanja,
Gubljenje vremena!

Ako rekonstruiram proteklost,
Ostat će čista stranica.
A svi težimo čistini na kraju puta...
Oprošteno će nam biti!

Prah je oduvijek bio prah.
I ništa ostati neće...

Borim se protiv suicidalnih misli.
Slab sam i jak sam!
I želim kontrolu nad vlastitim prohtjevima!

Inače ne pušim!
Al često popušim laž!
Samo da ostanem budan!

Zbogom Joe, to ti je to,
Žuti te čini se pobjedio!
Ne znam oće li bolje bit,
Ko more razumit ovi svit?!

Zbogom Joe, lutka si bija,
Di je plača ti si se smija,
Godine su to, i nama se priti,
Valja se sad umiroviti

Zbogom Joe, pridaj štafetu
Oće li Žuti napravit štetu?!
Ko more to znat, ko zna'će...
Ispusti vitar jer ćeš u gaće...

Da li ti ikada nedostaje tišina?
Čija je bol teža? Tvoja? Moja?
Hrapavi otisci prstiju na licu, od brisanja suza!..

Koliko nam je u životu bitan bijes?
Prija li tost i kad se ohladi?
Umije li itko danas napisati pismo ili ga pročitati bar?..

Netko mi je sinoć nešto stavio u piće!
Bila je to jeftinija vodka! I bio sam to ja!
Možda sam mislio da ću lakše naučiti ruski...

Kakav je osjećaj slušati glazbu na najjače?
Ljudi u bijelom nemaju i bijelu dušu!
Koliko se lako naviknuti spavati na podu kad izgubiš sve?..

Nikad nisam sebi dokazao biti dominantan!
Neću se ostvariti! Borim se da živim!
Iluziju ispirem proteklim vremenom...

Bili smo u vrtovima naranči,
Dok je vani bjesnio rat.
Patrole posrnulih ljubavnika
Tražili su mjesto pod oblačnim krošnjama.
Sve češće je teških tema među ljudima
Pa nagrizaju tkivo poput kiseline,
A mi zaluđeni nama samima
Ne očekujemo vrijeme koje prolazi...

Rijeka ove godine neće iz korita
Jer barijere su jače od prirode.
Miris oštre zime lebdi nad nama
I oduzima nam dah dok ledi!
Stigao je novi poštar i osjećam,
Taj nosi samo loše vijesti.
Nema garancije da će i sutra
Sve stvari biti na svom mjestu!

Ko pjenušavo vino kad izgubi kiselost,
Ko suza natopljena sumporom,
Neki očaj se pobunio u međuvremenu,
A naše dragocjenosti nestaju bez traga.
I sjećanja mogu stati u kratku frazu.
Da li ćemo ikada više vidjeti svjetlost?
Ili će nas pravo stanje stvari umoriti?

Da li postoji daljinski upravljač
Kojim mogu promjeniti nastalo?
Sve je više onih, a sve je manje nas
U redu za napoznato...
Da li je vrijeme za prekid suradnje
Pa da ohladimo sve oko srca...
Jer kasno je za nazad u bajku
Koju sam ionako sam pisao...

Nikad dovoljno srama za nedjela koja činimo jer htjeli smo rado...
Mi nečovječni, polubića, slabi, najslabiji, nismo ni za stado!
Po zidovima parole u tragovima, kako jedan svijet imamo...
Od njega primamo sve, ništa ne dajemo, a samo uzimamo...

Hoćemo li ikada imati dostojanstva da djeci prenesemo dar...
Nije sretan onaj koji trpi, nego onaj koji će umrijeti miran i star.
Sve oko nas može i treba biti magija, jer magija nas vrati...
Podižu nove barijere i koče divotu, a ja nikada neću odustati...