Sewen

Bili smo u vrtovima naranči,
Dok je vani bjesnio rat.
Patrole posrnulih ljubavnika
Tražili su mjesto pod oblačnim krošnjama.
Sve češće je teških tema među ljudima
Pa nagrizaju tkivo poput kiseline,
A mi zaluđeni nama samima
Ne očekujemo vrijeme koje prolazi...

Rijeka ove godine neće iz korita
Jer barijere su jače od prirode.
Miris oštre zime lebdi nad nama
I oduzima nam dah dok ledi!
Stigao je novi poštar i osjećam,
Taj nosi samo loše vijesti.
Nema garancije da će i sutra
Sve stvari biti na svom mjestu!

Ko pjenušavo vino kad izgubi kiselost,
Ko suza natopljena sumporom,
Neki očaj se pobunio u međuvremenu,
A naše dragocjenosti nestaju bez traga.
I sjećanja mogu stati u kratku frazu.
Da li ćemo ikada više vidjeti svjetlost?
Ili će nas pravo stanje stvari umoriti?

Da li postoji daljinski upravljač
Kojim mogu promjeniti nastalo?
Sve je više onih, a sve je manje nas
U redu za napoznato...
Da li je vrijeme za prekid suradnje
Pa da ohladimo sve oko srca...
Jer kasno je za nazad u bajku
Koju sam ionako sam pisao...