Viatrix

18.03.2019., ponedjeljak

Flavijevska cesta - vremeplov okolice Valture

Flavijevska cesta (via Flavia) je bila rimska cesta koja je povezivala Akvileju (Aquileia) s Trsatom (Tarsatica), preko Trsta (Tergeste), Poreča (Colonia Iulia Parentium), Pule (Colonia Pietas Iulia Pola), Nezakcija (Nesactium) i Plomina (Fianona).



Izlet smo započeli blizu zidina arheološkog nalazišta Nezekcij ili Vizače.



Histri, kojima se pripisuje ilirsko porijeklo, iako neki povjesničari smatraju da su sličniji Venetima (pleme sa sjevera Italije), naselili su područje Istre u željeznom dobu (9.-10. stoljeće prije Krista). Na brežuljku Glavica, gdje je postojalo gradinsko naselje s prijelaza iz brončanog u željezno doba, osnivaju njihov glavni grad Nezakcij, koji je najstariji grad u Istri. Nastanili su cijelu Istru, a po njima je i poluotok dobio ime. Rimljani su 177. godine prije Krista srušili grad, te na istom mjestu izgradili novi. Grad je postojao sve do 7. stoljeća, kada je uništen, pretpostavlja se, slavenskim i avarskim provalama.



Prema legendi, tijekom rimske opsade Nezakcija i sprječavanja dovoda vode u grad, histarski kralj Epulon zapovjedio je masovno samoubojstvo stanovništva Nezakcija, da nitko ne dospije u ruke Rimljana. Među zadnjima se ubio i sam kralj Epulon s vlastitim mačem.



Nakon razgledavanja izašli smo kroz zapadna vrata izvan lokaliteta. Ugledali smo putokaz koji pokazuje da se u obližnjoj borovoj šumici, sjeverozapadno od lokaliteta, nalazi „Ulično vježbalište“. Pošto se na putokazu nalazi rimska kaciga, pomislili smo da je rekonstrukcija iz rimskog doba. Kada smo ušli u šumicu ugledali smo moderno vježbalište na otvorenom.



Nakon što smo se malo pozabavili spravicama, vratili smo se do zapadnih vrata i nastavili makadamskom cestom, koja ubrzo postaje asfaltirana, na jugozapad, prema Valturi.



Cestom, nakon oko 1,5 km dolazimo do centra naselja.



U samom se centru nalazi župna crkva sv. Ivana Evanđeliste. Crkva je izgrađena na mjestu starije crkve sv. Martina u 17. stoljeća.



Iz centra smo krenuli na jug cestom za Šišan.



Cestu smo pratili nekih petstotinjak metara do prvog oštrog lijevog zavoja. Na zavoju smo skrenuli desno na usku asfaltiranu cestu.



Kada smo došli do raskršća, gdje asfaltirana cesta skreće lijevo, mi smo produžili ravno na makadamsku cestu.



Iza raskršća, s desne strane, se nalazi lokva.



Na slijedeća dva raskršća cestom smo išli ravno do maslinika gdje skrećemo lijevo na šumski put koji ubrzo postaje neprohodan.



Vraćamo se nazad do prvog raskršća, na kojem skrećemo desno.



Cestom dolazimo do raskršća s širokom makadamskom cestom, na kojoj skrećemo desno.



Poslije nekih stotinjak metara, na zavoju koji skreće desno, s desne strane se nalazi još jedna lokva.



Iza lokve nalazi crkva Blažene Djevice Marije. Crkva se prvi put spominje u 16. stoljeću. Na pročelju je uzidan gotički natpis iz 1300. godine i ulomak antičkog nadgrobnog spomenika. Ispod lijevog prozora nalazi se kameni blok na kojemu je urezan križ, koji je služio kao kalup za lijevanje križa.



Na lokaciji crkve nalazilo se srednjevjekovno naselje Kostanjica. Zbog epidemije malarije 1585. godine naselje je napušteno, a malobrojno preživjelo stanovništvo se seli u obližnji Muntić.



Teško je zaključiti da li smo koračali rimskom Flavijevskom cestom, na kojoj su za vrijeme Rimskog carstva koračale rimske legije i putovale trgovačke karavane. Pitanje je da li današnje ceste prate slavnu rimsku prometnicu.



Karta s označenim posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,89 km.


- 12:37 - Komentari (15) - Isprintaj - #

12.03.2019., utorak

Prugom do Starog grada Kožljaka

Željeznička pruga Lupoglav–Štalije (Raša) otvorena je 30. prosinca 1951. godine, nakon tri godine izgradnje, i duga je 52,4 km. 2009. godine pruga je zatvorena.



Put nas je doveo na lokalnu cestu 50180 koja povezuje Voziliće i Šušnjevicu, s koje smo skrenuli na usku asfaltiranu cestu prema grobljanskoj crkvi sv. Kvirina (na raskršću se nalazi putokaz koji pokazuje smjer prema crkvi). Raskršće se nalazi između Kožljaka i Jasenovika.



Crkva sv. Kvirina je izgrađena u 12. stoljeću, a proširena u 16. stoljeću. Posvećena je po kršćanskom mučeniku iz Siscije, današnji Sisak, a živio je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Crkva se nalazi iznad željezničke pruge Lupoglav-Štalije.



Cestom smo se od crkve spustili do mosta na kojem pruga premošćuje cestu. Prije mosta smo se uspeli puteljkom na prugu.



Prvo što smo primijetili, kada smo se popeli na prugu, je predivan pogled na Ćepićko polje. Na području polja se nalazilo Ćepićko jezero koje je isušeno 1932. godine prokopom 4.250 metara dugim odvodnim kanalom. Danas sa zapadne strane polja teče rijeka Raša, a s istočne strane rječica Boljunčica. Boljunčica puni kanale za navodnjavanje na Ćepićkom polju, a višak vode se ispušta odvodnim kanalom, koji je isušio Ćepičko jezero, u more Plominskog zaljeva.



Prugom smo krenuli prema jugu.



Šetajući prugom naišli smo na zanimljive oblike tračnica koji podsjećaju na tračnice vlaka smrti u zabavnim parkovima. Zbog popuštanja nasipa na kojem se nalazi pruga, tračnice su se deformirale.



Prugu smo napustili kod prvog prijelaza asfaltirane ceste preko pruge, skrenuvši lijevo, uzbrdo.



Odmah nakon prvog desnog zavoja ugledali smo groblje na kojem se nalazi crkva sv. Križa izgrađena u 16. stoljeću.



Dalje cesta vodi do zaseoka Zagrad.



U Zagradu smo skrenuli desno na šumsku cestu.



Na šumskoj cesti smo se nakratko zaustavili kod križa.



Malo dalje od križa, s lijeve strane, nalazi se ulaz u Stari grad Kožljak.



Stari grad Kožljak je podignut na strmoj litici (184 mnv) na obroncima Učke i s pogledom na nekadašnje Ćepićko jezero. Grad se prvi put spominje 1102. godine kao Castrum Iosilach.



U starom gradu se nalaze ruševine stambenih i gospodarskih zgrada…



…park s bunarom…



…a iznad se nalazi crkva sv. Hadrijana.



Pored crkve se nalaze stepenice urezane u stijenu koje su vodile do rezidencijalnog dijela.



Karta s označenim posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,65 km.


- 20:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

07.03.2019., četvrtak

Istraživanje Kamenjaka (2. dio)

Područje Gornjeg Kamenjaka se nalazi na sjevernom dijelu poluotoka Kamenjak, sjeverno od naselja Premantura. Gornji Kamenjak je zaštićen 1996. godine u kategoriji značajnog krajobraza.



Istraživanje započinjemo kod križa na ulazu u Premanturu, na početku Križnog puta, koji je dugačak gotovo 4 kilometara.



Križni put napuštamo na prvom raskršću, gdje skrećemo desno.



Nakon nekih pedesetak metara, s lijeve strane, nalazi se kapelica sv. Marije Lurdske.



Pored kapelice počinje staza prilagođena slijepim i slabovidnim osobama.



Stazu smo slijedili do prvog oštrijeg zavoja na kojem smo je naputili s desne strane i skrenuli šumskom cestom lijevo prema vrhu brda Gradina.



Navodno se na vrhu brda nalazilo utvrđeno selo koje je uništeno izgradnjom vojnih objekata za vrijeme Austro-Ugarske monarhije.



Od vojnih objekata, na Gradini, u najboljem je stanju bunker, a postoje još nekoliko popratnih objekata koji su u ruševnom stanju.



Nakon razgledavanja nastavili smo dalje cestom s kojom smo stigli do raskršća s Križnim putem.



Na raskršću smo skrenuli desno i odmah nakon nekih pedesetak metara, ispred 3. postaje Križnog puta, skrenuli lijevo prema vrhu brda Gomila.



Uz sam desni rub šumske ceste koja vodi prema vrhu brda Gomila nalaze se dva Nebeska labirinta: Mjesečev labirint – labirint osjećaja i Marsov labirint – labirint energije.



Na vrhu brda, visokog 74 metara, nalazi se armirano betonski stup pored kojega je kameni blok na kojem je urezano „RA 1926“.



S vrha smo se spustili prema moru, na jug.



S desne strane, uz put se nalaze ostaci bitnice Gomile.



Nakon bitnice put se spušta još nekih pedesetak metara gdje završava. S ove se lokacije pruža prekrasan pogled prema zapadnoj obali Donjeg Kamenjaka i otočićima Fenoligi i Poreru.



Nakon uživanja u pogledu, putem smo se vratili do vrha, nakon vrha, skrenuli smo na prvi puteljak koji je vodio u lijevo.



Puteljak se spušta do Križnog puta, ali se ipak nismo priključili na Križni put, nego smo dalje nastavili puteljkom sa stražnje strane kamenog bloka koji označuje 4. postaju.



Puteljak se dalje penje ne vrh brda gdje se nalazi još jedan Nebeski labirint (Jupiterov labirint – labirint mudrosti).



Dalje smo se spustili niz brdo do skupine grmova zelenike koje doslovno izgledaju kao središte kružnog toka.



Na „kružnom toku“ izašli smo na prvom izlazu i opet se spustili na Križni put.



Skrenuli smo lijevo i odmah nakon 5. postaje gdje se s lijeve strane nalazi Tunel fosila. Tunel je iskopala Austro-Ugarska monarhija kao osmatračnicu za navođenje topovske vatre. Duž tunela, u vapnenačkim stijenama, nalazi se veliki broj fosila rudista, kao i drugi fosili npr. Amoniti.



Od tunela nekih dvadesetak koraka, nalazi se najveći primjerak rudista na lokalitetu.



Dalje je Križni put prolazi kroz usjek…



…potom pored 6. postaje.



Kada smo došli do 7. postaje, napustili smo križni put skrenuvši lijevo na put koji vodi uzbrdo na vrh Teraškog brda (69 mnv), s kojeg se pruža pogled na Medulin, Banjole i Pulu. Na vrhu je podignut kameni križ ukrašen hrvatskim pleterom.



Pedesetak metara zapadno od križa se nalaze ostaci bitnice.



Sjeverozapadno od bitnice postoji puteljak s kojim smo se spustili niz brdo.



Pratili smo ga do prvog vidljivog suhozida kod kojeg smo skrenuli desno i spustili se do Križnog puta, te opet skrenuli desno.



Prošli smo pored 9. postaje.



Potom i 8.



Dvadesetak metara prije 7. postaje skrenuli smo lijevo na puteljak koji vodi nizbrdo.



Puteljkom smo došli do ruševina vojnog objekta.



Nakon kraćeg odmora, od objekta smo krenuli na jug, gdje se puteljak strmo uspinje sve do Križnog puta, pored Tunela fosila.



Kada smo došli na Križni put skrenuli smo lijevo.



Križni put smo napustili pedesetak metara nakon 3. Postaje, skrenuli lijevo na puteljak koji se lagano uspinje.



Puteljkom smo došli do jedva vidljivog kamenog zida, s njegove desne strane skrenuli smo desno.



Kada smo došli do prvog raskršća, skrenuli smo desno i pratili bolje utabani puteljak na kojem se nalazi špilja zvana Pećina, koja je najjužnija špilja u Istri. Arheološka istraživanja su dokazala da je bila naseljena u prapovijesti i antici. Jedan od važnijih otkrića je prapovijesna željezna križna sjekira. Špilja je zatvorena za javnost jer je zaštićena sukladno Direktivi o staništima Europske unije.



Nakon špilje puteljak se lagano spušta sve do staze prilagođene slijepim i slabovidnim osobama na kojoj smo skrenuli desno.



Kada smo došli do kraja staze, nastavili smo ravno putem sve do dalekovoda, gdje smo skrenuli lijevo prateći dalekovod.



Kod oznake koja pokazuje da pješačka staza skreće desno na Križni put, mi smo skrenuli lijevo.



Križnim smo putem prošli pored 1. postaje.



I na kraju smo došli na polaznu točku pored križa.



Karta s označenim posjećenim lokacijama.



Dužina rute 7,33 km.


- 00:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

26.02.2019., utorak

Butori – slap, jezerce i ponor

Na županijskoj cesti 5007 između naselja Marušići i Šterna nalazi se raskršće na kojemu se nalazi putokaz prema slapu Butori. Uz samo raskršće nalazi se krški fenomen slap, jezerce i ponor Butori.



Slap, jezerce i ponor su ograđeni, dok je staza koja vodi do podnožja slapa i jezerca uređena i zaštićena ogradom.



Jugovski potok preko osam metara visokog slapa pada u jezerce i nakon dvadesetak metara nestaje u ponoru.



Ponor je istražen u dužini od 500 metara i u dubini od 230 metara.



Malo dalje, uzvodno od slapa, desetak metara od lijeve obale Jugovskog potoka nalazi se napušteni mlin.



Butori su jedinstveni krški fenomen koji stvaraju bajkovitu i mističnu atmosferu.



Karta s lokacijom slapa i ponora Butori.


- 19:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

19.02.2019., utorak

U lovu na blago kapetana Morgana

Kapetan Henry Morgan je bio gusar koji je živio u 17. stoljeću. Jedna istarska legenda kaže da je bježeći pred vlastima uplovio u Limski zaljev, zatim negdje oko Dvigrada sakrio blago i ostatak života proveo u obližnjem selu Mrgani, koje se, navodno, u ono vrijeme zvalo Morgani.



Lov na blago kapetana Morgana započeli smo na parkingu na trgu Svetog Valentina u Kanfanaru. Dalje smo ulicom 16. rujna produžili do Istarske ulice, na kojoj smo skrenuli lijevo.



Prošli smo kraj župne crkve sv. Silvestra. Crkva je izgrađena 1696. godine na mjestu manje crkve iz 13. stoljeća, dok je zvonik podignut 1730. godine.



Istarskom ulicom prešli smo prugu i odmah na slijedećem raskršću skrenuli desno prema Mrganima i Dvigradu.



Nakon otprilike jednog kilometra, s lijeve strane nalaze se ruševine samostana sv. Petronile. Navodno, samostan je osnovan pod utjecajem Svetog Romualda krajem 10. stoljeća. Samostan je napušten početkom 15. stoljeća. Ruševine su jedva vidljive jer su „progutane“ od strane vegetacije.



Ubrzo nakon samostana, na početku desnog zavoja, napustili smo asfaltiranu cestu i skrenuli blago lijevo na šumsku cestu.



Šumsku cestu smo pratili sve do njenog završetka, gdje smo skrenuli lijevo na šumski put.



Početak šumskog puta je teško prohodan, ali kako smo ulazili sve dublje u šumu postaje sve bolji.



Put vodi do crkve sv. Antona izgrađene sredinom 15. stoljeća. U crkvi se nalaze freske koje se pripisuju „Šarenom majstoru“.



„Šareni majstor“ je anonimni kasnogotički slikar i kipar koji djeluje u Istri i Sloveniji krajem 15. stoljeća.



Potom smo se spustili do asfaltirane ceste ispod ruševina srednjovjekovnog grada Dvigrada. Prešli smo cestu i ušli u grad.



Grad je omeđen dvostrukim obrambenim zidinama. U sklopu unutarnjih zidina nalaze se tri kule. Na najvišoj točki grada, u njegovom središtu, nalazi se glavni gradski trg s ruševinama bazilike sv. Sofije (5. stoljeće).



Dvigrad je napušten 1714. godine kada se župa seli u Kanfanar.



Nakon razgledavanja Dvigrada vratili smo se na asfaltiranu cestu i skrenuli desno, nizbrdo prema dnu Limske drage. Limska draga je najduža draga u Hrvatskoj. Ukupna duljina, koja obuhvaća i njen potopljeni dio Limski zaljev, iznosi 40 kilometara.



Na najnižem dijelu ceste koja prelazi Limsku dragu nalazi se malo groblje s crkvom sv. Marije od Lakuća izgrađene u 14. stoljeću. Freske koje se nalaze u crkvi se također pripisuju „Šarenom majstoru“.



Od groblja smo makadamskom cestom krenuli Limskom dragom prema istoku.



Nakon nekih 700-800 metara od groblja, na maloj uzvisini skrenuli smo desno na put kroz makiju.



Put na nekim dijelovima je jedva prohodan, ali smo se ipak provukli do crkve sv. Ilije. Crkva je izgrađena u 15. stoljeću. Na prednjem dijelu fasade primijetili smo malu metalnu pločicu na kojoj piše: „SPOMENIK KULTURE POD ZAŠTITOM“. Crkva nije zaključana i lijevi dio krova je u lošem stanju, daje osjećaj kao da će se svakoga trenutka srušiti.



Od crkve smo pratili najbolje utabani put i s njim došli, bez ikakvih problema, do makadamske ceste, možda nekih dvadesetak metara istočnije. Ako se uputite do crkve sv. Ilije preporučam put s kojim smo se vratili.



Makadamskom cestom smo nastavili prema istoku i divili se Ladićevim krugima, koji su nas s lijeve strane „promatrali“ s visoka.



Kada smo stigli do oznake za pješačku stazu koja nastavlja ravno, skrenuli smo desno na široku i lijepo održavanu šumsku stazu.



Stazom se penjemo kroz šumu sve do makadamske ceste koja se spušta iz Kanfanara i nastavlja prema Kašteljiru.



Mi smo skrenuli desno prema lokalitetu zvanom Kašteljir. Na lokalitetu se nalaze pećine, polupećine i brojni izvori koje su stoljećima koristili stanovnici Kanfanara i okolice.



Na lokalitetu su nedavno postavljena tri drvena stola s klupama, klackalica i ljuljačka.



Nakon kraćeg odmora i malo klackanja, krenuli smo dalje pješačkom stazom broj 201.



Stazu smo napustili skrenuvši desno na prvom bolje utabanom putu.



Nakon nekih desetak metara uzbrdo, s lijeve strane primijetili smo izvor s malim potočićem koji je „skakutao“ po kamenju strmo silazeći niz padinu.



Put dalje vodi do široke staze na kojoj smo skrenuli desno, uzbrdo.



Stazu smo napustili već na slijedećem zavoju, uspinjući se strmo na put s koji smo skratili rutu.



Ubrzo ponovno dolazimo do staze i skrećemo lijevo. Staza prolazi paralelno sa suhozidom i vodi do asfaltirane ceste koja povezuje Kanfanar i Viduline.



Prije nego što smo se uputili cestom prema Kanfanaru obišli smo crkvu sv. Agate. Crkva je najvjerojatnije izgrađena u 10. stoljeću.



U Kanfanaru smo prošli kroz dobro očuvano sajmište za stoku.



Nakon sajmišta smo došli do Istarske ulice, potom smo skrenuli lijevo na ulicu 16. Rujna i na kraju došli do trga Svetog Valentina.



Blago kapetana Morgana nismo pronašli, ali smo pronašli mnogo veće blago, izvore pitke vode Kašteljir.



Karta s označenim lokalitetima.



Dužina rute 10,0 km.


- 11:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

13.02.2019., srijeda

Sveta Foška u zemlji kažuna

Na državnoj cesti D75 između raskršća s pristupnom cestom za čvor Vodnjan sjever (A9) i raskršća za Rovinj (Ž5096), nalazi se raskršće s cestom koja vodi prema zaseocima Mednjan, Golubovo i Batvači. Na izlazu iz trećeg u nizu zaseoka Batvači skreće se lijevo na makadamsku cestu prema crkvi sv. Foške (na raskršću se nalazi putokaz za crkvu). Ispred crkve smo parkirali auto.



Sveta Foška se rodila 235. godine u plemićkoj obitelji u Ravenni, a ubijena je 13. veljače 250. godine zbog prihvaćanja kršćanstva. Ona je zaštitnica protiv glavobolje, kostobolje, artritisa, te depresije, ovisnosti i zaštitnica mladih. Vrlo je popularna na vodnjanštini, te svake prve nedjelje nakon 13. veljače, kada je blagdan Svete Foške, vjernici hodočaste do crkve sv. Foške u Batvačima, koja datira s kraja 11. ili početka 12. stoljeća.



Od crkve smo krenuli na jugo-zapad biciklističkom stazom 326.



Biciklističku stazu smo nakratko napustili da posjetimo „Tri kažuna“.



„Tri kažuna“ je kompleks od tri kažuna povezanih suhozidom.



Nakon razgledavanja vratili smo se na biciklističku stazu, uz koju smo primijetili još dva kažuna.



Staza vodi do asfaltirane ceste, koja povezuje Batvače s Perojem, i skrenuli desno.



Na cesti smo primijetili putokaz koji pokazuje da se desno nalaze „Kažuni blizanci“ i, naravno, skrenuli desno.



Ubrzo smo ugledali „blizance“, dva spojena kažuna. Prvi kažun ima unutarnju visinu od 4,3 metra, unutarnji promjer od 4 metra, a debljina zida mu iznosi 1,2 metra. Te dimenzije ga svrstavaju među najveće kažune u Istri. Drugi je zanimljiv po malom otvoru na krovu. Zanimljivost ova dva kažuna je u tome što su im ulazi na suprotnim stranama. Manji je bio namijenjen ljudima, dok je veći bio namijenjen životinjama.



Vratili smo se nazad na cestu i nastavili asfaltiranom cestom do oznake Sv. Mihovil.



Na tom smo mjestu napustili asfaltiranu cestu i nastavili ravno poljskim putem sve do prvog križanja putova.



Na križanju skrećemo lijevo. Držali smo se najbolje utabanim putem jer, nažalost, od asfaltirane ceste pa sve do lokaliteta Svetog Mihovila Banjolskog nema ni jednog putokaza. Savjetujem korištenje topografske karte na mobitelu.



Put prolazi pored maslinika…



…postajao je sve uži…



…i napokon stigli do lokaliteta, koji je nazvan Sveti Mihovil Banjolski po napuštenom srednjovjekovnom naselju Banjole koje se nalazilo na tom području. U naselju su se najvjerojatnije nalazile rimske terme.



Prvo smo ugledali crkvicu sv. Mihovila. Crkvica je izgrađena 1456. godine.



Malo dalje nalaze se ostaci trobrodne bazilike iz 5. stoljeća. Bazilika je napuštena u 15. stoljeću, vjerojatno u doba kada su se stanovnici naselja Banjole preselili u Vodnjan.



Istim putem smo se vratili do asfaltirane ceste gdje smo skrenuli lijevo.



Kada smo ugledali prvi poljski put na desnoj strani skrenuli smo na njega.



Potom smo skrenuli lijevo na uski put kroz makiju. Put presijeca dalekovod, ali se ubrzo gubi jer je zarastao vegetacijom, tako da smo se morali vratiti nazad do dalekovoda.



Nastavili smo dalje ispod dalekovoda. Potom smo skrenuli lijevo na neugledni poljski put.



Ubrzo smo došli do boljeg poljskog puta i skrenuli desno.



Na cesti smo ugledali zanimljivu oznaku isklesanu u kameni blok, koja se nalazi uz desni rub ceste.



Na jednom dijelu se cesta „pretvorila“ u put kroz makiju…



…a nakon što smo prošli preko livade „vratio“ se poljski put na kojoj smo se uvijek držali pravac ravno.



Nedugo potom, s lijeve strane uočili smo još jedan kažun. Kažun se nalazi u sklopu s još nekoliko kamenih kućica bez krova. Ovakvo što još nikada nisam vidio. Kažun je obnovljen, ali kućice nažalost nisu.



Nastavili smo dalje do raskršća gdje se nalaze šahta i slavina koja nije u funkciji. Na raskršću smo skrenuli desno.



Cesta ravno vodi do crkve sv. Foške, koja je po mnogima čudesna.



Karta s označenim posjećenim lokacijama.



Dužina rute 7,48 km.


- 19:36 - Komentari (17) - Isprintaj - #

06.02.2019., srijeda

Tondolon – neobrađeni dragi kamen

Tondolon je predio koji se nalazi, otprilike, na pola puta između Bala i Svetvinčenta, točnije između autoceste Pula-Umag na zapadu i željezničke pruge Pula-Divača na istoku.



Izlet je počeo na željezničkoj stanici Svetvinčenat u selu Krančići, odakle smo prešli prugu na makadamsku cestu.



Na nekim dijelovima cesta je bila pod vodom zbog obilne kiše koja je padala dan prije.



Na prvom raskršću skrenuli smo desno…



…na drugom opet desno…



…a na trećem lijevo.



Nakon trećeg raskršća skrenuli smo desno na šumski put.



Put prolazi pored antene…



…i nastavlja spuštajući se, kao da je „urezan“ u stijenu…



…sve do crkve sv. Petra apostola na vrhu ili na Tondolonu.



Crkva je izgrađena na stijeni u 14. stoljeću, ali je obnovljena 1904. godine kada je nastalo današnje pročelje. Crkva je nažalost u lošem stanju i vapi za obnovom.



Prema jednoj legendi, jedan bjegunac se skrivao ispod stijene gdje se danas nalazi crkva i zavjetovao se da će izgraditi crkvu ako preživi.



U podnožju stijene sve se bjelilo od visibaba.



Nakon obilaska, krenuli smo nazad putem među stijenama prema vrhu brda. Kada smo došli na čistinu, skrenuli smo desno.



Usput smo se spustili u ponikvu, koja je bila natopljena vodom.



Potom smo se popeli na brdo gdje su ostaci gradine, nazvana Tondolon. Gradine su prapovijesna utvrđena naselja koja su se gradila na prijelazu iz bakrenog u brončano doba na vrhovima brda. Na području Istre ih je pronađeno više od 400.



S gradine smo se spustili na makadamsku cestu i skrenuli lijevo.



Cestom smo došli do lokve Tondolon u kojoj se nalazi istoimeni izvor, koji su koristili obližnji stanovnici gradine kao izvor pitke vode. U lokvu su se ulijevali veliki broj potočića koji su nastali nakon obilne kiše od prijašnjeg dana.



Vratili smo se na cestu i istim putem krenuli nazad do željezničke stanice u Krančićima.



Karta s lokacijama željezničke stanice Svetvinčenat (Savičenta), crkve sv. Petra ap., gradine Tondolon i lokve Tondolon.



Dužina rute 7,95 km.


- 21:43 - Komentari (19) - Isprintaj - #

31.01.2019., četvrtak

Zaboravljeni kutak Istre

Kad su mi se slegle misli, o dalje opisanom izletu, cijeli krajolik koji smo prošli mi je izgledao kao područje na kojem traje vječna borba krsnika i štriguna. Vječna borba dobra i zla koja se stoljećima prepričava od koljena na koljeno na istarskom poluotoku.



Auto smo parkirali u Marušićima kod nogometnog igrališta. Izašli smo na prometnicu Buje-Livade i skrenuli desno do prvog raskršća.



Na raskršću smo skrenuli lijevo prema parku skulptura Kornarija. Skulpture su instalirane 80-tih godina 20. stoljeća, za vrijeme rada međunarodne škole skulptura Kornarija u Marušićima.



Nakon razgledavanja skulptura vratili smo se na prometnicu Buje-Livade i skrenuli smo lijevo. Prometnicu smo ubrzo napustili, skrenuvši lijevo na makadamski kolni put.



Kolnim putem smo došli do raskršća na kojem smo skrenuli desno, preko mosta od željeznih pragova koji premošćuje potok Bazuje.



Put, koji je još na nekim dijelovima omeđen lijepo složenim suhozidima, vodi ravno u Vrnjak.



Vrnjak je danas doslovno grad duhova. Kuće nemaju vrata ni prozore i većinu je „progutala“ vegetacija.



Kroz nekoliko desetljeća napušteno naselje, put dalje vodi do napuštenog groblja s crkvicom. Groblje se nalazi na uzvisini, nekih pedesetak metara iznad naselja.



Crkva Blažene Djevice Marije Žalosne, kojoj danas zbog stanja u kojem je građevina paše zadnja riječ iz naziva, izgrađena je 1892. godine. Godina je urezana u kamen na portalu.



S groblja smo nastavili putem prema zaseoku Dugo Brdo. Put prolazi po visoravni koja nosi isti naziv.



Kako smo se približavali zaseoku Dugo Brdo otvarali su se sve ljepši vidici prema zvoniku crkve sv. Zenona u slovenskom zaseoku Hrvoji i planinama čiji su vrhovi bili pokriveni snijegom. U zaseoku smo došli na asfaltiranu cestu, koja se spušta prema cesti koja povezuje Momjan sa Slovenijom.



Na raskršću smo skrenuli desno uz borovu šumicu i stigli do spomenika podignutom 1959. godine u spomen na poginule partizane hrvatske, slovenske i talijanske narodnosti u bitci kod Kućibrega koja se dogodila 3. i 4. studenog 1944. godine.



Nakon predaha vratili smo se nazad do raskršća i nastavili ravno cestom koja vodi prema Momjanu.



Cestom smo prošli pored Kućibrega…



…i došli do raskršća u Stanciji Vigini. Na raskršću smo nastavili ravno prema Momjanu.



Ubrzo nakon Stancije Vigini došli smo u naselje Brdo.



Nakratko smo napustili glavnu prometnicu da bismo posjetili župnu crkvu sv. Jakova apostola. Crkva je iz 16. stoljeća, dok je zvonik visine 16 metara, s kruništem na vrhu, podignut 20-tih godina 20. stoljeća.



Vratili smo se na glavnu cestu i nastavili do raskršća u zaseoku Črnci. Na raskršću smo skrenuli lijevo, nizbrdo, cestom prema Marušićima. Cesta prolazi područjem koje se zove Sorbar, u koje spadaju Črnci i još nekoliko zaseoka.



Negdje na pola puta, između zaseoka Črnci i Trkusi, nalazi se crkvica sv. Petra iz 12. stoljeća. Do crkvice vodi kratki kolni put.



Slijedeće što smo posjetili je crkva sv. Lucije koja se nalazi na mjesnom groblju Marušići. Do groblja vodi asfaltirana cesta.



Nazad do glavne ceste došli smo makadamskom cestom te nakon stotinjak metara ušli u naselje.



Cestom smo prošli pored parka skulptura i stigli do raskršća s prometnicom Buje-Livade. Na raskršču smo skrenuli desno prema parkingu nogometnog igrališta.



Ako izbacimo asfaltiranu cestu i nekoliko vozila koje smo usput sreli, ovo područje kao da je stalo u vremenu. Rijetko naseljeno, tako da krsnik i štrigun neometano vode svoju vječnu borbu.



Karta područja s naseljima i zaseocima.



Dužina rute 19,1 km.


- 22:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #

24.01.2019., četvrtak

Šuma Kontija – oaza mira između benediktinaca i gusara

Kontija je šuma bijelog graba starog više od 140 godina. Šuma je zaštićena 1964. godine kao posebni rezervat šumske vegetacije.



Šetnju smo započeli u Kloštaru ispred ruševnog benediktinskog samostana sv. Mihovila nad Limom. Prema legendi, samostan je osnovao Sveti Romuald s prijelaza iz 10. u 11. stoljeće. Nakon što je osnovao samostan otišao je u samotnjački život u Kapetanovu spilju na suprotnoj strani Limskog zaljeva, danas poznata kao Romualdova pećina.



Nakon što smo napravili krug oko samostana, jer je samostan zatvoren, šumskom cestom ušli smo u šumu.



Cesta prolazi kroz gustu bjelogoričnu šumu. Uz cestu smo vidjeli i lokvu.



Jedan dio Kontije obuhvaća crnogoricu koja je posađena 60-tih i 70-tih godina 20. stoljeća.



Krajobraz se odjednom naglo mjenja iz bjelogorične šume u mediteransku makiju.



Kada smo došli do kraja rezervata, skrenuli smo desno, nizbrdo. Put spušta prema Limskom zaljevu. Cilj nam je bila Gusarska spilja.



Gusarska spilja je dobila naziv po gusarima koji su se, navodno, u prošlosti skrivali u njoj.



Danas se u spilji nalazi ugostiteljski objekt koji je otvoren u ljetnim mjesecima.



Šuma Kontija nudi puno raznolikosti, od bjelogorice, crnogorice i mediteranske makije, u manje od sat vremena lagane šetnje.



Dužina rute 4,26 km.


- 23:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #

17.01.2019., četvrtak

Šetnja po tromeđu

Iako cijela ruta koja je opisana u donjem tekstu danas administrativno spada općini Svetvinčenat, domicilno stanovništvo to područje smatra tromeđe između vodnjanskog, svetvinčentskog i barbanskog područja.



Auto smo parkirali kod mjesnog groblja Juršići i krenuli prema župnoj crkvi sv. Franje Asiškog, sagrađene 1874. godine. Prošli smo pokraj crkve, čiji se zvonik uzdiže 18 metara u visinu, i glavnom prometnicom izašli iz sela, potom skrenuli desno na poljski put.



Poljski put je dalje vodio ravno do srednjovjekovne crkve Gospe od Sacijana. Crkva je u narodu poznata kao crkva Blažene Djevice Marije „od trih kunfini“, jer je izgrađena na tromeđu područja Vodnjana, Svetvinčenta i Barbana.



Poslije crkve skrenuli smo desno, makadamskom cestom koja vodi do sela Boškari.



Selo smo obišli južnom stranom i skrenuli na put koji vodi u šumu. Tim putem smo došli do raskršća gdje se dva puta sijeku pod pravim kutom. Na raskršću smo skrenuli lijevo na makadamsku cestu s kojom smo došli do asfaltirane ceste.



Kada smo stigli do asfaltirane ceste skrenuli smo desno prema selu Režanci.



Na svakom slijedećem odvojku skretali smo lijevo dok nismo došli do crkve sv. Germana iz 12. stoljeća. O životu Svetog Germana nema pouzdanih podataka. Navodno je bio ugledni puljanin koji je živio u 3. stoljeću. Propagirao je kršćanstvo, te je zbog toga izveden na sud u Areni i osuđen na smrt mučenjem. Ubijen je pokraj nekadašnjeg sela Kostanjice, pored današnje Valture, gdje se danas nalazi crkva.



Nakon kraćeg odmora, nastavili smo dalje šumskim putem, ali smo ubrzo ustanovili da nije prohodan, te smo se vratiti nazad do crkve sv. Germana. Od crkve smo preko polja došli do asfaltirane ceste i skrenuli na makadamsku cestu odakle smo došli.



U jednom trenutku, s desne strane ceste, iz žbunja je sramežljivo „virio“ kažun. Kažun je okrugla poljska „kućica“, koja je karakteristična za Istru i građena je u tehnici suhozida.



Malo dalje od kažuna ponovno smo došli do raskršća gdje se dva puta sijeku pod pravim kutom. Umjesto da skrenemo desno prema selu Boškari, nastavili smo ravno. Nakon stotinjak metara put je počeo nestajati, tako da smo se vratili nazad i skrenuli prema Boškarima.



Odlučili smo se vratiti u Juršiće istim putem. Obišli smo Boškare s južne strane, prošli pored crkve izgrađene na tromeđu…



…i konačno ušli u Juršiće.



Tumač donje karte:
I - crkva Gospe od Sacijana
II - crkva sv. Germana
III - kažun



Dužina rute 11,1 km.


- 22:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

E-mail

Popis izleta