Viatrix

09.12.2019., ponedjeljak

Draguć – šetnja istarskim „filmskim setom“

Na cesti Ž5013, koja spaja Cerovlje i Buzet, nalazi se naselje Draguć. Naselje administrativno spada pod općinu Cerovlje, te je na popisu stanovništva iz 2011. godine imalo 68 stanovnika.



Naselje Draguć je nastalo oko kaštela Dravuie, koji je 1102. godine spomenut u darovnici Urlicha II, kojom prelazi u vlasništvo akvilejskim patrijarsima. 1350. godine kaštel je bio pripojen Pazinskoj grofoviji, a od 1523. godine (nakon mletačkog – austrijskog rata) je u posjedu Mletačke Republike, pod kojom je bio do njene propasti 1797. godine.



Šetnju po najpoznatijem istarskom "filmskom setu" (devet domaćih i stranih filmova je snimljeno u Draguću) započeli smo kod grobljanske crkve sv. Elizeja.



Crkva sv. Elizeja je izgrađena krajem 12. stoljeća u romaničkom stilu, kamenjem različitih boja koji su posloženi u dekorativne slojeve. U crkvi se nalaze freske s kraja 13. stoljeća.



Od groblja smo asfaltiranom cestom krenuli prema sjeverozapadu, te smo nakon osamdesetak metara stigli do račvanja i skrenuli lijevo.



Na samom račvanju se nalazi crkva Gospe od Ružara. Crkva je izgrađena 1641. godine na mjestu starije crkve, te je više puta obnavljana.



Nastavili smo ravno, te ušli na glavnu popločenu ulicu u kojoj prevladavaju barokne i klasicističke kuće.



Oko sredine glavne popločene ulice, na desnoj strani, nalazi se Kapetanova kuća (17.-18. st.). Danas se u njoj nalazi Kuća fresaka.



Glavnom popločenom ulicom došli smo na središnji trg, na kojem do izražaja dolazi zvonik župne crkve Svetog Križa, visine 28 metara. Trg dijeli stari dio naselja (kaštel), od novijeg dijela koji je izgrađen u 17. stoljeću.



U samom središtu trga nalazi se Pauleticheva fontana koju je izgradio majstor Pauletich 1888. godine. Do fontane se voda spuštala, slobodnim padom, iz podnožja Starog Draguća. Stari Draguć je bio pretpovijesno gradinsko naselje, te se nalazio na najvišem brdu (504 mnv) središnje istre. Brdo je udaljeno zračnom linijom, od današnjeg naselja Draguć, oko jednog kilometra jugoistočno.



Dalje smo nastavili, sjeverozapadno, prema župnoj crkvi.



Župna crkva Svetog Križa izgrađena je u 15. stoljeću na temeljima nekadašnjeg kaštela. Crkva je više puta nadograđivana, te je današnji izgled dobila u 19. stoljeću.



Napravili smo krug oko župne crkve, te nastavili makadamskom cestom prema zapadu, uz ostatke zidina kaštela.



Nekih pedesetak metara, od zadnjih kuća u naselju, nalazi se crkva sv. Roka. Crkva je izgrađena početkom 16. stoljeća.



Unutrašnjost je potpuno oslikana freskama. Majstor Anton s Padove (rodom iz obližnjeg naselja Kašćerge) oslikao je crkvu u dva navrata, 1529. i 1537. godine, što je posvjedočeno s dva natpisa, glagoljaškim i latiničnim.



Od crkve smo krenuli nazad prema naselju Draguć i nastavili dalje putem koji vodi vanjskom stranom južnih gradskih zidina.



Prošli smo ispod kule i nakon 20-30 metara skrenuli lijevo, u naselje.



Potom smo, opet, skrenuli lijevo uličicom koja prolazi u obliku tunela „kroz“ kuće, s kojem smo se vratili na središnji trg i uputili do renesansne kule (na jugozapadnom dijelu trga).



Kula je podignuta u 16. stoljeću, a obnovljena je 1628. godine. Na kulu se može popeti kratkim kamenim stepeništem koje prolazi između dva reljefa. S desne strane se nalazi mletačko-austijska granična oznaka iz 1755. godine, Mletački lav, dok je s lijeve grb obitelji Basadonne, čiji je član Francesco Basadonna dao podignuti kulu.



Nakon uživanja u pogledu na akumulacijsko jezero Butoniga, krenuli smo na suprotnu stranu trga, na sjeveroistok, te došli na asfaltiranu cestu s kojom smo krenuli prema istoku.



Dalje smo prošli pored crkve Gospe od Ružara i stigli do mjesnog groblja Draguć.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,27 km.


- 19:50 - Komentari (17) - Isprintaj - #

02.12.2019., ponedjeljak

Momjan – više od muškata

Na cesti Ž5007, oko 3 km od Buja (u zaseoku Kremenje), nalazi se raskršće s cestom L50179 koja vodi u naselje Momjan.



Naselje Momjan (283 stanovnika – 2011. g.) administrativno spada pod Grad Buje. Naselje se prvi put spominje 1035. godine u povelji Konrada II.



Izlet smo započeli ispred crkve, u zaseoku Sveti Mauro, koja se smatrala čudotvornom, te je posvećena Majci Božjoj od Zdravlja. Crkva je izgrađena 1860. godine i oko nje se nekada nalazilo groblje.



S dvorišta ispred crkve sv. Maura, odnosno Majke Božje od Zdravlja, pruža se lijep pogled na naselja Momjan i Buje, te na Savudrijsku valu.



Od crkve smo krenuli makadamskom cestom na sjeveroistok, te smo nakon stotinjak metara stigli na raskršće s asfaltiranom cestom na kojem se nalazi kapelica sa sv. Antonom.



Na raskršću smo skrenuli lijevo i nakon tristotinjak metara ušli u naselje Momjan.



Nakon stotinjak metara smo stigli do raskršća na kojem se nalazi crkva sv. Petra iz 18. stoljeća.



S raskršća smo krenuli ulicom Dolinja Vas, koja se lagano spušta i prolazi povijesnom jezgrom naselja.



Ulica prolazi kroz samo središte naselja, gdje se nalazi Trg Fontana (na kojem se nalazi parking), a preko puta zgrada na kojoj piše "NARODNI DOM" i na kojoj se nalazi kameni grb obitelji Rota.



Malo dalje, nalazi se, park sa spomenikom žrtvama Drugog svjetskog rata i dva kamena kotača koji su služili za prešanje maslina.



Ubrzo smo stigli do raskršća na kojem smo skrenuli desno,...



...te smo nakon stotinjak metara stigli do župne crkve sv. Martina.



Župna crkva sv. Martina potječe iz srednjeg vijeka, a nadograđivana je više puta, a današnji izgled dobiva 1859. godine. Nekada se oko crkve nalazilo groblje.



Dalje smo nastavili makadamskom cestom prema zapadu.



Nakon stotinjak metara, s desne strane, se nalazi put koji vodi prema Momjanskom kaštelu.



Put se strmo spušta, te se potom strmo uspinje na liticu (280 mnv) gdje je izgrađen Momjanski kaštel. Litica se nalazi iznad doline potoka Arđila, koja je poznata po vinogradima, naročito po sorti vinove loze Momjanski muškat.



Momjanki kaštel je izgradio devinski vlastelin Wosalcus de Mimiliano u 13. stoljeću. Kaštel je bio i u posjedu njemačkih plemića Raunichera koji su ga 1548. godine prodali za 5555 forinti plemićkoj obitelji Rota, porijeklom iz Bergama.



Obitelj Rota je živjela u kaštelu do 1835. godine, kada se seli u samo naselje Momjan. Od te godine Momjanski kaštel je prepušten zubu vremena.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,44 km.


- 20:39 - Komentari (17) - Isprintaj - #

25.11.2019., ponedjeljak

Slap Copot – suh, suh i opet suh

Na cesti D44, koja povezuje dva čvora na Istarskom ipsilonu (čvor Nova Vas na A9 i čvor Lupoglav na A8), nalazi se grad Buzet. Na samom ulazu u Buzet iz pravca Lupoglava (istoka), poslije benzinske pumpe, nalazi se raskršće s nesvrstanom asfaltiranom cestom (na desnoj strani) koja vodi u Naselje Korenika (dio naselja Sveti Martin, Grad Buzet) i dalje u naselje Stranu.



Naselje Strana (56 stanovnika – 2011. g.) se nalazi na području Grada Buzeta. Auto smo parkirali na travnatom proširenju pored ceste, na mjestu gdje se nalazi putokaz za Penjalište Sopot.



Krenuli smo u smjeru putokaza za Penjalište Sopot, poljskom cestom.



Nakon pedesetak metara napustili smo poljsku cestu i skrenuli lijevo na šumski put.



Na slijedećem račvanju šumskih putova skrenuli smo na lijevi put, te smo se dalje držali glavnog šumskog puta s kojim smo došli u podnožje slapa Copot,...



...gdje se nalazi polušpilja.



Slap Copot se nalazi na potoku Rečica, te je zanimljiv jer prolazi kroz rupu u stijeni na njegovom vrhu. Nažalost slap je bio suh, a kada je u punom sjaju visok je 30 metara.



Nakon razgledavanja, krenuli smo istim putem nazad sve do prvog račvanja, gdje smo skrenuli desno, uzbrdo,...



...te smo na slijedećem račvanju opet skrenuli desno, uzbrdo.



Pred kraj puta, blizu izlaska na asfaltiranu cestu, nalazi se kapelica.



Kada smo izašli na asfaltiranu cestu skrenuli smo desno, uzbrdo.



Vijugava asfaltirana cesta se uspinje do kraja naselja Strana, gdje nastavlja makadamska cesta. Na tom mjestu smo skrenuli lijevo na šumski put.



Nakon dvadesetak metara smo stigli iza crkve Majke Božje od Zdravlja.



Napravili smo krug oko crkve, provirili u njenu unutrašnjost, te se istim putem vratili na asfaltiranu cestu.



Krenuli smo nazad asfaltiranom cestom, ali smo nakon nekih stotinjak metara došli do drvenog putokaza na kojem piše "CLIMBING 10 min". Skrenuli smo lijevo, u smjeru putokaza, na poljsku cestu.



Poljskom cestom smo došli do korita potoka Rečica, gdje smo skrenuli desno, nizvodno.



Korito potoka je "uklesano" u stijenu i izgleda kao mali riječni kanjon.



Koritom smo došli na sam vrh slapa Copot, s kojeg se pruža prekrasan pogled na Buzet.



Nakon kratkog odmora i uživanja u pogledu krenuli smo nazad istim putem sve do asfaltirane ceste.



Na asfaltiranoj cesti smo skrenuli lijevo i nakon petstotinjak metara spuštanja krivudavom cestom smo došli do polazišta.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,67 km.


- 20:09 - Komentari (20) - Isprintaj - #

18.11.2019., ponedjeljak

Završje – slikovito naselje iznad rijeke Mirne

Cesta L50021 (dužine 7,6 km) povezuje cestu Ž5009 (Grožnjan-Šterna), kod zaseoka Mužići, i cestu L50051 (Ponte Porton-Istarske Toplice), u dolini rijeke Mirne, a naselje Završje se nalazi na pola puta.



Naselje Završje (47 stanovnika – 2011. g.) nalazi se na 240 metara visokom brdu i administrativno spada pod općinu Grožnjan. Naselje se prvi put spominje 1102. godine kao Piemonte (talijanski naziv), kada ga je markiz Ulrich II. darovao akvilejskom patrijarhu. Pripadalo je i pazinskim grofovima, a 1374. godine je pripalo austrijskoj vlasti. Za vrijeme austrijske vlasti Završje je postalo feud s kapetanom na čelu. Mletačka Republika je više puta napala naselje u 15. stoljeću, te ga osvojila 1511. godine. 1530. godine Završje je dodijeljeno Giustignanu Contariniju. Obitelj Contarini je vladala naseljem sve do 19. stoljeća, kada je pripao pod Napoleonovu vlast.



Prema staroj istarskoj legendi, Završje su, uz gradiće Grožnjan, Roč, Motovun, Sovinjak i Vrh, izgradili divovi koji su živjeli prije ljudi.



Auto smo parkirali dvjestotinjak metara sjevernije od naselja Završje, pored stare fontane. Prije nego što smo krenuli prema Završju, posjetili smo staru fontanu i ostatke stare uljare, koja se nalazi desetak metara južnije.



Kada smo ušli u naselje, prvo što nam je "zapelo za oko" je župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije. Crkva se počela graditi 3. kolovoza 1792. godine, a završena je nakon sto godina, te je kasnopaladijevski tip jednobrodne crkve s parovima plitkih kapela, kupolastim svodom nad svetištem i s više oltarnih pala.



Južno od župne crkve nalazi se zgrada stare škole Završje u kojoj se danas nalazi Arheološki muzej Završje.



Između stare škole i župne crkve nalaze se dvije šterne (bunara).



Pored stare škole nalazi se Granična oznaka Motovunske šume koja je bila najznačajnija istarska šuma u doba Mletačke Republike. Hrastovo drvo iz Motovunske šume se koristilo za izgradnju trupova brodova. Ova se oznaka nalazila na Ponte Portonu, a potječe iz 18. stoljeća.



Ispred župne crkve se nalazi trg pored kojeg prolazi cesta L50021. Dalje na zapad, popločenom Romaničkom ulicom, ulazi se u dio naselja koji je bio omeđen dvostrukim zidinama, koje su danas djelomično vidljive. Nekada su se tu nalazila gradska vrata.



Romaničkom ulicom smo došli do kaštela iz 11. stoljeća, poznatiji kao palača plemenitih Contarinija. Kaštel se sastoji od gospodarskog dijela, koji je imao stambenu svrhu, i gospodarskih zgrada koje zajedno okružuju dvorište.



Malo južnije od kaštela se nalazi crkva Blažene Djevice Marije od Svete Krunice. Crkva se nalazi na samom vrhu brda, te je bila župna crkva do 1794. godine. Izgrađena je u 16. stoljeću sa zvonikom visokim 22 metara, koji je služio i kao osmatračnica. 1634. godine crkva je renovirana i dobiva bočni brod, te postaje dvobrodna.



Zanimljivo je da je crkva Blažene Djevice Marije od Svete Krunice imala u vlasništvu kalež iz 1476. godine. Crkva ga je prodala, u 18. stoljeću, zbog gradnje nove župne crkve i od tada je u kolekciji bankarske obitelji Rotschild, a danas se nalazi u muzeju Louvre u Parizu.



Dalje smo nastavili prema jugu i izašli iz povijesne jezge kroz Južna gradska vrata.



Južna gradska vrata vjerojatno su izgrađena u 12. stoljeću, zadnji put rekonstruirana 1879. godine, a u cijelosti obnovljena 2002. godine. S lijeve strane iznad vrata nalazi se grb obitelji Contarini, dok se s desne strane nalazi reljef iz rimskog doba. Na tom reljefu se nalaze likovi iz grčke i rimske mitologije: Arijadna (Minosova kći, izbavila je Tezeja iz labirinta tako da mu je dala klupko vune) i Bakho (rimski bog plodnosti zemlje, vegetacije, vina, žena, bog-bik).



Nekih dvadesetak metara južnije nalazi se crkva sv. Roka izgrađena 1556. godine, u gotičkom stilu, dok je u 18. stoljeću pregrađena.



Spustili smo se do asfaltirane ceste, L50021, i skrenuli desno.



Cestom smo prošli pored župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije i došli do raskršća s asfaltiranom nesvrstanom cestom koja vodi prema zaseoku Čirkoti i mjesnom groblju Završje, te skrenuli lijevo na nju.



Cesta se uspinje sve do zaseoka Čirkoti (293 mnv), s kojeg se pruža prekrasan pogled na dolinu rijeke Mirne (sve do ušća u Jadransko more), te na naselja Kostanjica, Motovun i Oprtalj.



Na izlazu iz zaseoka, s desne strane ceste, nalazi se lokva.



Nakon lokve, cesta se počinje lagano spuštati. Nakon nekih 500 do 600 metara stigli smo do groblja.



Na groblju se nalazi crkva sv. Prima i Felicijana iz 12 stoljeća. U crkvi se nalaze dva sloja fresaka iz 13. i 15. stoljeća.



Nazad smo se vratili istom cestom, dužine 1,5 km, preko zaseoka Čirkoti, do raskršća s cestom L50021, na kojem smo skrenuli lijevo i stigli do stare fontane (gdje smo parkirali auto).



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,76 km.


- 18:43 - Komentari (18) - Isprintaj - #

11.11.2019., ponedjeljak

Betiga – cestom benediktinaca

Betiga je zaseok koji administrativno spada pod naselje Peroj, Grad Vodnjan. Područje Betige je naseljeno još od doba rimljana (1. do 5. st.), ali je naziv dobilo po nekadašnjim vlasnicima, španjolskoj obitelji Bettica, koji su bježeći od španjolske kraljevske vlasti, u srednjem vijeku, došli na vodnjanštinu.



Na cesti Ž5115, koja povezuje Pulu, Fažanu, Peroj i Barbarigu, na samom ulazu u Barbarigu iz pravca Peroja, nalazi se raskršće na kojem se skreće desno za Betigu (pratiti prometni znak). Nekih tisuću metara od raskršća (pratiti glavnu cestu) nalaze se ostaci crkve sv. Agneze, pored kojih smo parkirali auto.



Crkva sv. Agneze je izgrađena u 5. stoljeću na mjestu mauzoleja iz 2. stoljeća. Crkva je vjerojatno imala funkciju grobljanske crkve, jer je oko nje pronađeno više grobova.



Od crkve smo krenuli cestom na jugozapad. Nakon nekih 400 metara smo stigli do ostataka samostana sv. Andrije.



Jezgru samostana sv. Andrije je činila trolisna kapela iz 5. stoljeća. Kapela je kasnije uklopljena u trobrodnu baziliku. Vjerojatno je cijeli kompleks pripadao benediktincima. Između 7. i 9. stoljeća samostan je potpuno obnovljen, a napušen je u 13. stoljeću zbog epidemije kuge.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 461 m.


- 21:14 - Komentari (23) - Isprintaj - #

04.11.2019., ponedjeljak

Mošćenice – utvrđeni grad između Kvarnera i Učke

Naselje Mošćenice (301 stanovnika – 2011. g.) smjestilo se na litici (173 mnv) iznad istočne obale Istre i administrativno spada pod općinu Mošćenička Draga. Do naselja se može doći iz dva pravca, cestom Ž5082 iz pravca Mošćeničke Drage i cestom L58064 iz pravca Brseča.



Mošćenice se prvi put spominju 1374. godine kao samostalna komuna u sastavu Kastavske gospoštije, dok 1637. godine dobivaju gradski statut.



Auto smo parkirali na parkiralištu udaljenom dvjestotinjak metara od naselja Mošćenice iz pravca Mošćeničke Drage, te smo krenuli prema Mošćenicama.



Ušli smo u naselje i nakon prve kuće, s lijeve strane, skrenuli lijevo na panoramsku šetnicu oko povijesne jezgre, koja današnji izgled dobiva u srednjem vijeku kada je opasana nizom kuća koje su stvarale obrambeni bedem. Šetnica je povezana stazom koja se spušta sve do plaže Sveti Ivan.



Sa šetnice se pruža prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev i na otoke Cres i Krk.



Šetnica završava ispred gradske lože (17. stoljeće), tzv. Stražnice. Gradska loža je služila, tijekom povijesti, kao gradska vijećnica, tržnica, okupljalište...



Pored gradske lože se nalaze gradska vrata iz 17. stoljeća s habsburškim grbom, kroz koja smo ušli u povijesnu jezgru.



Uskim gradskim uličicama došli smo do župne crkve sv. Andrije.



Župna crkva je nekoliko puta proširivana, a današnji izgled je dobila u 18. stoljeću.



Iza crkve se nalazi trg Kostinac, na kojem se nekada nalazilo groblje, a danas je prekrasan vidikovac s pogledom na Mošćeničku Dragu, dok se u daljini nadziru Opatija, Kastav i Rijeka.



Uskim uličicama smo se vratili do gradskih vrata i izašli iz povijesne jezgre.



Skrenuli smo lijevo na cestu koja vodi prema Brseču i nakon stotinjak metara stigli do crkve sv. Sebastijana iz 1501. godine.



Nakon što smo razgledali crkvu, vratili smo se nazad i skrenuli lijevo prema mjesnom groblju Moščenice.



Uz groblje se nalazi crkva sv. Bartola iz 1628. godine.



Crkva sv. Sebastijana i crkva sv. Bartola imaju karakterističan trijem (lopica).



Nastavili smo na zapad uskom asfaltiranom cestom. Cilj nam je bio put koji će nas odvesti na brdo Kalvarija.



Cestom smo došli do račvanja. Desna cesta vodi u zaseok Selce, a lijeva prema naselju Grabrova i dalje šumskim putevima sve do vrha Vojak (1396 m), najviši vrh planine Učke.



Mi smo nastavili lijevo prema Grabrovi, ali nakon nekih dvjestotinjak metara, kada smo stigli do oštrog desnog zavoja, odlučili smo se vratiti nazad, jer smo se udaljavali od brda Kalvarija.



Ponovno smo došli do račvanja i produžili prema Mošćenicama, ali nakon nekih pedesetak metara, na uzvisini s desne strane ceste, primijetili smo šumski put.



Popeli smo se na šumski put s kojim smo došli do ograde vodozaštitnog područja.



Skrenuli smo desno uz ogradu, potom lijevo, opet uz ogradu. Ubrzo smo stigli do lijepo održavanog šumskog puta uz koji se nalazi suhozid, te skrenuli desno, uzbrdo.



Ubrzo smo stigli do kapele Križnog puta na brdu Kalvarija.



Nakon razgledavanja, krenuli smo nazad šumskim putem nizbrdo.



Kada smo stigli račvanja, na kojem se nalaze ostaci kapele, skrenuli smo lijevo.



Put vodi sve do asfaltirane ceste koja povezuje naselje Mošćenice sa zaseokom Selce i naseljem Grabrova.



Na asfaltiranoj cesti smo skrenuli desno, te nakon stotinjak metara stigli do raskršća gdje se "spajaju" ceste Ž5082 i L58064, pored mjesnog groblja Mošćenice s jedne strane, te kaštela s druge strane.



Na raskršću smo skrenuli lijevo, prema Mošćeničkoj Dragi i nakon nekih 400 metara stigli do parkirališta.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,94 km.


- 20:25 - Komentari (29) - Isprintaj - #

28.10.2019., ponedjeljak

Paz – naselje burne prošlosti

Cesta Ž5046 povezuje Pazin i Cerovlje s cestom D500 (u zaseoku Brnci, pored Boljunskog Polja), koja je dio nekadašnje ceste istarske Jozefine izgrađene u 18. stoljeću (za vrijeme austrijskog cara Josipa II.) i koja je spajala Učku, Vranju, Boljun, Paz i Pazin.



Na cesti Ž5046 se nalazi naselje Paz koje administrativno spada pod općinu Cerovlje. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje je imalo 72 stanovnika. Naselje se prvi put spominje u 12. stoljeću kao Pas ili Pass, a potom kao Pasperc, Pasberk ili Passberg (današnji naziv naselja na njemačkom jeziku). U 17. stoljeću talijanski pisac i kartograf Fortunato Olmo ga na je nazvao Villa de Cane (u doslovnom prijevodu Selo ili Naselje Pasa).



Šetnju Pazom, smještenom na visini od oko 330 mnv, započeli smo u zapadnom dijelu naselja, kod kalvarije iz 18. ili 19. stoljeća.



Od kalvarije smo krenuli na istok i odmah napustili cestu Ž5046, te skrenuli desno na usku cestu.



Nakon tridesetak metara skrenuli smo lijevo na poljsku cestu koja vodi ravno do ostataka kaštela (koji je u fazi rekonstrukcije),…



…s kojeg se pruža lijep pogled na Čepićko polje i na planinu Učku.



Kaštel Paz je izgradio Friedrich Eberstein oko 1300. godine, kada je dobio naselje od akvilejskog patrijarha Rajmunda. U obitelji Eberstein je ostao do 1374. godine, kada je umro posljednji muški potomak te obitelji, Mixe Eberstein, te je postalo dijelom habsburške Pazinske knežije. Kaštelom je upravljala obitelj Walderstein, koja ga je nadogradila. 1508. godine, mlečani su ga osvojili i zapalili. Naredne godine ga je oslobodio habsburški vojskovođa Krsto I. Brinjski Frankopan, te je posjede naslijedila njegova kćer Barbara udana Barbo. 1570. godine, nakon njezine smrti, kaštel nasljeđuje njezin sin Messaldo Barbo, te je staru gotičku ruševnu utvrdu obnovio u renesansni rezidencijalni kaštel.



Messaldo Barbo je bio pristaša reformacije, te je 1574. godine u Vrlici (Slovenija) ubio sina Kastelana, jer se nije htio odreći katoličke vjere. Massaldo je za taj zločin osuđen na smrt, te je 1589. godine pogubljen na glavnom trgu u Ljubljani. Vladimir Nazor je napisao pripovijetku „Monstrum iz Paza“ koja se temelji na tom događaju. Po predaji lokalnog stanovništva, od tada je ta moćna obitelj počela propadati, a kaštel u Pazu se počeo naglo rušiti.



Kaštel Paz je ostao u obitelj Barbo do 1665. godine, kada ga je kupila obitelj Auersperg. Tijekom 18. stoljeća kaštel je napušten.



S uzvisina, na kojoj se nalaze ostaci kaštela Paz, spustili smo se do obližnje župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.



Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije izgrađena je 1579. godine na mjestu starije crkve, od koje je sačuvana gotički ukrašena kustodija Baltazara Waldersteina iz 1496. godine.



Od crkve smo nastavili prema istoku cestom Ž5046.



Na izlazu iz naselja, s lijeve strane, uz prometnicu, nalazi se bara sa zlatnim ribicama.



Nakon nekih 100 metara napustili smo cestu Ž5046 i skrenuli lijevo na makadamsku cestu koja vodi do obližnjeg groblja.



Na mjesnom groblju naselja Paz nalazi se crkva sv. Vida. Crkva je izgrađena 1461. godine, a iste godine ju je oslikao majstor Alber iz Konstanza. 1570. godine u nju je uzidan sarkofag Barbare, majke Messalda Barba.



S groblja, osim na Čepićko polje i na Učku, pogled seže preko Boljunskog polja sve do vrhova Ćićarije.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 712 m.


- 20:10 - Komentari (24) - Isprintaj - #

22.10.2019., utorak

„Putem šparuga“ do vidikovca

Na cesti L50112, oko 1,5 km od raskršća s cestom Ž5077 (2 km zapadno od Barbana), nalazi se raskršće s nesvrstanom cestom koja vodi u zaseok Prnjane. Zaseok je spojen sa skupinom zaseoka koji zajedno formiraju naselje Prhati, te administrativno spadaju pod općinu Barban.



U zaseoku Prnjani nalazi se groblje. Auto smo parkirali na parkiralištu groblja.



Prvo smo posjetili grobljansku crkvu Male Gospe (ili Rođenja Blažene Djevice Marije). Crkva je izgrađena 1587. godine na mjestu starije crkve, te je proširena 1742. godine i u više navrata obnavljana.



Od groblja smo, uskom asfaltiranom cestom, krenuli na sjever. Nakon stotinjak metara došli smo do raskršća, pored kojeg, se nalazi bara.



Na raskršću smo skrenuli desno i nakon nekih 150 metara ušli u susjedni zaseok Gubavica, te s desne strane ugledali crkvu sv. Margarete.



Crkva sv Margarete je izgrađena u 14. stoljeću tesanim kamenom u gotičkom stilu.



Nakon razgledavanja crkve, vratili smo se pedesetak metara nazad, tj. do raskršća s makadamskom cestom, na kojem se nalazi informativni pano s prikazom pješačko-biciklističke staze „Putem šparuga“ i sa znamenitostima oko staze. (Preporučam fotografiranje panoa, jer nama je puno pomogla na jednom dijelu gdje je staza obrasla vegetacijom, a markacije su teško uočljive.)



Na raskršću smo skrenuli lijevo na makadamsku cestu.



Nakon 800 do 900 metara od raskršća skrenuli smo desno na šumski put, jer je na panou oznaka za crkvu sv. Mikule. Ali nije bilo ni traga crkvi. Na čistini se nalazi metalni stup dalekovoda.



Vratili smo se nazad na makadamsku cestu i ubrzo uočili, s desne strane u visokoj travi, oznaku za pješačku stazu 652.



Skrenuli smo desno, u pravcu oznake za pješačku stazu 652.



Staza je postala šumski put na nekim dijelovima teško prohodna. Držali smo se bolje utabanim putem, te smo, na ovom dijelu šumskog puta, koristili GPS uređaj u kombinaciji s fotografijom informativnog panoa.



Jednim dijelom, šumski put prati suhozide,…



…a iza suhozida smo ugledali čudnu formaciju kamenja, sa štapovima koji su povezani s užadi. Meni najviše podsjeća na nedovršen labirint.



Na jednom dijelu šumski put vodi paralelno s livadom i konačno malo poslije livade došli smo na šumsku cestu. Nama je tada izgledala kao autocesta.



Dalje je snalaženje vrlo jednostavno, jer samo treba pratiti „glavnu“ cestu.



Cestu smo kratko napustili i skrenuli lijevo na vidikovac Jelensko. S vidikovca se pruža prekrasan pogled na dolinu rijeke Raše.



Vratili smo se na cestu, ali smo je ubrzo opet napustili i opet skrenuli lijevo.



Nakon petstotinjak metara, od ceste, stižemo do natpisa „TITO“.



Natpis je navodno nastao 1946. godine, povodom pripojenja Istre Hrvatskoj. Prvo je natpis bio napravljen od kamenja posloženih u nizu, potom se napravio suhozid i na kraju je natpis napravljen od armiranog betona, veličine 10x6 metara. Natpis se nalazi na 240 mnv i s te se pozicije pruža prekrasan pogled na naselje Barban.



Ponovo smo se vratili na cestu i nastavili dalje. Nakon nekih petstotinjak metara napustili smo cestu i skrenuli desno na šumski put.



Šumskim putem smo došli do pozicije gdje se inače nalazi lokva Jurasovac, ali je bila suha.



Nastavili smo prema sjeveru i kada smo došli do ceste krenuli smo lijevo. Došli smo do oznake pješačke staze 652 i skrenuli desno, u pravcu oznake.



Na slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo…



…i stigli do Stope Majke Božje.



Vratili smo se nazad do zadnjeg raskršća i nastavili ravno cestom do asfaltirane ceste, na kojoj smo skrenuli desno, te na slijedećem raskršću opet skrenuli desno prema groblju, u zaseoku Prnjani.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 6,75 km.


- 21:14 - Komentari (21) - Isprintaj - #

15.10.2019., utorak

Kula Gradinje – ostaci utočišta iz prošlih vremena

Gradinje (43 stanovnika – 2011. g.) je naselje koje se nalazi u općini Cerovlje. Naselje čine više raštrkanih zaseoka. Do njega se dolazi cestom L50085, kojoj je početak i kraj na raskršćima s cestom Ž5046, koja spaja Pazin, Cerovlje i cestu D500 (pored naselja Boljunsko Polje).



Potragu za kulom Gradinje započeli smo u zaseoku Ragovinci, pored groblja. Na groblju smo posjetili crkvu Svih Svetih koja je izgrađena 1604. godine. U crkvi, u apsidi, ispod slojeva žbuke nadziru se freske i glagoljaški grafiti.



Od groblja smo krenuli asfaltiranom cestom na jugoistok, prema zaseoku Ragovinci, koji se sastoji od nekoliko kuća.



Asfaltiranu cestu smo napustili prije zadnje skupine kuća, gdje smo skrenuli lijevo, na šumsku cestu.



Ubrzo smo napustili šumsku cestu, skrenuli desno na livadu, potom smo prošli kroz voćnjak i na desnoj strani ugledali smo ruševine kule Gradinje.



Kula Gradinje se prvi put spominje 1102. godine u darovnici markgrofa Urlicha II, kada postaje vlasništvo akvilejskih patrijarha. U 13. stoljeću, kula prelazi u boljunski posjed. Oko 1300. godine, formirala se mala gospoštija koja je pripojena susjednom Pazu, a kojom je upravljao Friedrich Eberstein.



Kula Gradinja je, poput drugih utvrda na području Pazinske knežije, bila na udaru mletačke vojske za vrijeme Uskočkog rata (1615.-1618. godine). Kula je stoljećima stanovnicima okolnih zaseoka pružala utočište od neprijatelja. 1695. godine, obitelj Barbo je prodala kulu Gradinje knezovima Auersperg. U to vrijeme kula je bila pod krovom, ali već u 18. stoljeću građevina je u ruševnom stanju.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 409 m.


- 19:32 - Komentari (14) - Isprintaj - #

09.10.2019., srijeda

Park Škaljunk Lupinc – izložba kraške arhitekture

Park Škaljunk Lupinc se nalazi u općini Duino-Aurisina, pokrajina Trst. Najviša točka parka je Pitnji vrh (229 nmv). Pored parka prolazi cesta SP5 (Strada Provinciale 5 di San Pelagio – pokrajinska cesta 5 San Pelagio) koja povezuje naselja Aurisina, Aurisina Stazione i San Pelagio.



Istraživanje smo započeli na parkiralištu u centru naselja San Pelagio i krenuli cestom SP5 na jug. Naselje San Pelagio ima oko 250 stanovnika.



Nakon nekih stotinjak metara od parkirališta nalazi se raskršće na kojem je putokaz prema parku Škaljunc Lupinc. Prateći putokaz skrenuli smo lijevo na makadamsku cestu.



Makadamsku cestu prolazi kroz vinograde i južnim dijelom naselja Prepotto. Naselje ima oko 150 stanovnika. Makadamsku cestu smo pratili do trećeg raskršća na kojem smo skrenuli desno na poljski put, tj. pratili smo putokaze prema parku Škaljunc Lupinc.



Na slijedećem raskršću skrenuli smo lijevo na šumski put. Ubrzo smo došli do kamena na kojem piše „KRAJ SPOMINA“…



…i potom do raskršća, na kojem smo skrenuli desno u smjeru putokaza „KAL-STAGNIO“.



Nakon nekih desetak metara od raskršća, na desnoj strani, nalazi se skulptura na kojoj piše „20. APRIL. 1944“,…



…dok se malo dalje, s lijeve strane, nalazi bara, pored koje je klupa. Na drveću oko bare postavljene su kućice za ptice, a malo dalje od bare, nalazi se hranilište za divljač.



Nastavili smo dalje i došli do raskršća sa šumskim putem s kojim smo ušli u park. Na raskršću smo skrenuli desno. Nakon nekoliko metara put ulazi u područje koje je omeđeno suhozidom.



Iza suhozida smo skrenuli desno na „POT GENERALA MAISTRA“.



Ubrzo, s lijeve strane, uočili smo dvije pastirske kućice, koje su izgrađene suhozidnom tehnikom gradnje. Pastirske kućice, između kojih se nalazi klupica, obnovljene su 2014. godine.



Nakon razgledavanja kućica, nastavili smo dalje putem koji vodi uz suhozid. Ubrzo smo stigli do raskršća, na kojem nastavljamo ravno. Od raskršća su stijene „zamijenile“ suhozid, uz put.



Dalje dolazimo do mjesta gdje put skreće u lijevo za 90 stupnjeva i tu se nalazi nekoliko drvenih stepenica, s kojima smo se popeli na relativno ravan plato.



Na platou se nalazi sunčani sat,…



…drveni stol s dvije klupe (gdje smo se odmorili, uživajući u pogledu) i…



…vidikovac, čija se platforma s drvenom ogradom nalazi na deblu, do koje vodi metalno stepenište s drvenim gazištem.



S vidikovca se pruža lijep pogled na okolna brda, doline s naseljima i vinogradima, te na Jadransko more, otok Grado, a iza otoka se može vidjeti i istoimena laguna.



S platoa smo krenuli prema jugu, putem koji se lagano spušta, te stigli do širokog suhozida na kojem je oznaka „OBZIDJE KATOREN“, koji izgleda kao bedem neke srednjovjekovne utvrde.



Dalje smo nastavili na istok i ubrzo došli do bunkera, koji je isto građen suhozidnom tehnikom. Bunker je obnovljen 2014. godine.



Od bunkera smo nastavili na istok, sve do raskršća, na kojem se nalaze dva putokaza „KATRNA JAMA/GROTTA CATERINA“ i „STARA APNENCA/VECCHIA FORNACE“. Skrenuli smo desno, nizbrdo, tj. u smjeru putokaza.



Put vodi kroz šumu nizbrdo, a potom se počinje uspinjati. Držali smo se glavnog puta sve dok nismo stigli na raskršće s makadamskom cestom, na kojem smo skrenuli lijevo.



Makadamsku smo cestu pratili 300 do 400 metara, te smo skrenuli lijevo na put (gdje se nalazi oznaka „JAMA GRIŽNICA/GROTTA LESA“), kojim smo ušli u špilju...



…i nakon tridesetak metara, kroz špilju, izašli u dolinu Grižnica.



Kada smo došli do kraja doline, tj. livade, čekala nas je uzbrdica koja se strmo uspinjala. Na drugom dijelu uzbrdice nalazi se drveno stepenište.



Držali smo se uvijek desnog puta, „POT GENERALA BOROIEVIČA“. Put vodi uz suhozid i s njim smo stigli na mjesto gdje smo ušli u područje omeđeno suhozidima.



Na tom mjestu smo skrenuli lijevo, na put koji izgleda kao kamena aleja.



Na početku , uz desni rub „aleje“, nalaze se metalno vitlo…



…i mali metalni vagon na šinama,…



…a s druge strane još jedna pastirska kućica, koja je obnovljena 2014. godine. Pored kućice se nalaze drvena i kamena klupa, te kameni stol.



Nastavi smo dalje prema jugu, prema raskršću na kojem smo bili nakon posjeta bunkeru, te nastavili ravno, nizbrdo, u smjeru putokaza („KATRNA JAMA/GROTTA CATERINA“ i „STARA APNENCA/VECCHIA FORNACE“).



Ali sada, nakon 50 metara, skrenuli smo desno u smjeru putokaza „STARA APNENCA/VECCHIA FORNACE“. Put vodi u napušteni kamenolom u kojem se nalazi kamena kula (vjerojatno se tu nalazila peć) koja se trenutno preuređuje u vidikovac.



Vratili smo se nazad, do zadnjeg raskršća, na kojem smo skrenuli desno u smjeru putokaza „KATRNA JAMA/GROTTA CATERINA“, te stigli do raskršća s makadamskom cestom. Skrenuli smo desno, a na prvom slijedećem raskršću lijevo.



Put vodi do špilje. Špilja je duboka osamdesetak metara, te se uzdiže dvadesetak metara.



Nakon razgledavanja špilje, nastavili smo dalje putem koji je označen žutom strelicom.



Put vodi kroz napušteni kamenolom (Cava Zaccaria).



U sklopu kamenoloma se nalazi napušteno postrojenje s peći, sazidano od opeke.



Nastavili smo dalje putem označenim žutom strelicom, koji vodi iznad kamenoloma…



…potom ulazi u šumu (strelice „postaju“ zelene) i stižemo na raskršće na kojem skrećemo lijevo na makadamsku cestu. Makadamska cesta prolazi kroz vinograde i južnim dijelom naselja Prepotto.



S makadamskom cestom smo stigli do raskršća s cestom SP5 (s početka izleta). Na raskršću smo nastavili ravno, makadamskom ulicom.



Na kraju makadamske ulice nalazi se raskršće s asfaltiranom ulicom, gdje smo skrenuli desno.



Ulicom smo došli do župne crkve sv. Pelagija iz 15. stoljeća. Portal crkve je u baroknom stilu. Na desnoj strani pročelja nalazi se zvonik.



Crkvu smo obišli u smjeru kazaljke na satu. Pored crkve se nalazi kameni bunar.



Nekih 30 metara istočno od crkve, nalazi se tradicionalna kamena kuća, karakteristična za kraško područje. Kuća je izgrađena 1566. godine, dok je nedavno restaurirana.



Nastavili smo dalje ulicom prema istoku, prošli pored spomenika iz Drugog svjetskog rata, koji se nalazi uz parkiralište na kojem smo započeli i završili istraživanje „kraške arhitekture“.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 6,01 km.


- 20:34 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Karta s lokacijama i rednim brojevima izleta

E-mail

Popis izleta