Viatrix

19.08.2019., ponedjeljak

Kula Turnina – ponovno otkrivena zaštitnica Rovinja

Na cesti D303, koja povezuje Rovinj s čvorom Kanfanar na Istarskom ipsilonu, nekih petstotinjak metara od kružnog toka, gdje se cesta Ž5096 (Bale-Rovinj) spaja s cestom D303, u pravcu Rovinjskog Sela nalazi se raskršće. Na raskršću se nalazi prometni znak na kojem je putokaz prema Odlagalištu građevinskog otpada Turnina.



Na raskršću postoji šljunčano proširenje i tu smo parkirali auto. Dalje smo krenuli, pješke, makadamskom cestom.



Makadamsku cestu smo pratili slijedećih 1200 metara. Napustili smo makadamsku cestu i skrenuli desno na šumsku cestu koja se lagano uspinje na vrh brda Turnina (106 mnv).



Cesta prolazi kroz gustu mediteransku makiju, dok se na samom vrhu brda nalazi čistina.



Kada smo izašli na čistinu, otvorio se pogled prema ostacima kule Turnina.



Kula Turnina izgrađena je na mjestu gdje se nalazila prapovijesna gradina. Kula je izgrađena u kasnoj antici, što potvrđuju bačvasti svodovi. Navodno se u antici nazivala Arupinum. Prvi put se spominje 789. godine, kada je razorena.



Kula Turnina je do 1211. godine bila u vlasništvu porečkih biskupa. 1211. godine postaje vlasništvo pulske obitelji Castropola, te je bila u njihovom vlasništvu sve do 1332. godine kada je uvrštena u mletački fortifikacijski sustav, čiji je kapetan stolovao u Svetom Lovreču.



U srednjem vijeku, kula se zvala Torre di Boraso, a o nastanku tog imena ima više pretpostavka. Prva je da je dobila ime po rimskoj obitelji Burro (Burrasia Turris), dok je druga da se nazivala Turris Voraginis, po latinskoj riječi vorago (ponor ili provalija). Ali najvjerojatnije je dobila naziv po dukljanskim velikašima Borisi iz Bara, kada je 1595. godine, zajedno s feudom Funtana, prešla u njihov posjed. U 17. stoljeću kula je napuštena.



Kulu Turnina početkom 19. stoljeća kupuje obitelj Gianelli, Obitelj je u pokušaju obnove pronašla rimske i bizantske novčiće, razno oružje, te metalne i kamene artefakte. Posljednji vlasnici bili su obitelj Rismondo, a potom obitelj Vianelli, nakon kojih je kula nacionalizirana 1945. godine.



Postoji jedna legenda po kojoj je postojao tunel koji je povezivao kulu Turninu i tri kilometara udaljenu crkvu sv. Tome.



S kule se pruža predivan pogled na Rovinj i na Rovinjski arhipelag.



Nakon razgledavanja kule i uživanja u pogledu, istom rutom vratili smo se do auta.



Karta s lokacijom kule Turnina.



Dužina rute 1,72 km.


- 18:16 - Komentari (14) - Isprintaj - #

13.08.2019., utorak

Barban – grad prstenca

Na cesti D66, koja povezuje Pulu i Matulje, nalazi se naselje Barban (221 stanovnika – 2011. g.), ujedno i sjedište općine Barban (2.721 stanovnika – 2011. g.). Naselje se prvi put spominje 734. godine.



Šetnju naseljem Barban počinjemo ispred crkve Majke Božje od Oranice (Gospe Karmelske) koja se nalazi u zapadnom dijelu naselja (na cesti Ž5077, Barban-Okreti). Crkva je izgrađena u 14. stoljeću.



Od crkve smo krenuli cestom Ž5077 na istok, tj. prema centru Barbana.



Nakon nekih 400 metara, s lijeve strane ceste, nalazi se crkva sv. Antuna pustinjaka. Crkva je izgrađena u 14. stoljeću, dok je freskama oslikana u 15. stoljeću.



Malo dalje se nalaze ostaci gradskih zidina i Velika vrata (zapadni ulaz u grad). Vrata su izgrađena 1718. godine.



Nekih 20 do 30 metara nizbrdo od Velikih vrata nalazi se kula, koja je bila dio srednjovjekovnog fortifikacijskog sustava Barbana.



Nakon što smo prošli kroz Velika vrata, skrenuli smo desno do župne crkve sv. Nikole, koja je izgrađena 1701. godine u baroknom stilu. Zvonik crkve je visok 25 metara.



U crkvi se nalaze pet baroknih mramornih oltara.



Nastavili smo dalje po središnjem gradskom trgu na kojem se nalazi skulptura „Trka na prstenac“.



Dalje smo nastavili pored palače Loredan. Palaču je izgradila 1606. godine mletačka obitelj Loredan, koja je 23. prosinca 1535. godine kupila Barban i Rakalj za 14.760 dukata. Nakon palače, dvije ceste izlaze s trga, prema istoku. Mi smo odabrali desnu cestu, a na slijedećem račvanju smo skrenuli lijevo.



Ubrzo smo stigli do Malih vrta (istočni ulaz u grad), koja su izgrađena 1720. godine.



Prošli smo kroz Mala vrata, te odmah skrenuli lijevo, a na slijedećem raskršću desno. Nakon nekih 300 metara, stigli smo do trkališta gdje se održava Trka na prstenac, viteška igra slična Sinjskoj alci. Prvi zapisi o trci potječu iz 1696. godine, kada ju je organizirala obitelj Loredan. Trka je ponovno obnovljena 1976. godine i održava se trećeg vikenda mjeseca kolovoza.



S trkališta smo krenuli nazad istom cestom i nakon 200 metara skrenuli smo desno.



Cestom smo, ravno, došli do crkve sv. Jakova. Crkva je izgrađena u 14. stoljeću i u njoj se nalaze freske iz 15. stoljeća.



Cesta skreće lijevo, nakon crkve sv. Jakova, i dolazi na trg, blizu Velikih vrata. S trga smo izašli tako da smo opet prošli kroz Velika vrata. Cestom Ž5077 smo krenuli na zapad prema crkvi Majke Božje od Oranice, gdje smo i završili šetnju.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,39 km.


- 22:07 - Komentari (23) - Isprintaj - #

06.08.2019., utorak

Šumber – na granici ljutih susjeda

Naselje Šumber čine niz raštrkanih zaseoka. Naselje je u sastavu općine Sveta Nedelja i prema popisu stanovništva iz 2011. godine imalo je 381 stanovnika.



Izlet smo započeli u mjesnom groblju Šumber na kojem se nalazi gotička crkva sv. Kvirina. Na pročelju crkve se nalazi glagoljaški natpis iz 1540. godine.



Od groblje smo se spustili uskom asfaltiranom cestom i ubrzo stigli do crkve Blažene Djevice Marije od Drena. Crkva je izgrađena 1440. godine, a obnavljana je 1860., 1982. i 1996. godine.



Prema legendi, vezanoj uz crkvu Blažene Djevice Marije od Drena, 1430. godine jednoj se pastirici ukazala Majka Božja među granama drena. Nakon nekoliko godina, u blizini stabla izgrađena je crkva. Crkva slavi lokalni blagdan Petangošt (5. Kolovoza).



Nastavili smo ravno uskom asfaltiranom cestom. Nakon nekih 300 metara stižemo na raskršće na kojem skrećemo desno. Nakon 250 metara, u zaseoku Falori, dolazimo do raskršća s cestom L50123 (koja spaja ceste D64 i Ž5081). Na raskršću opet skrećemo desno.



Nakon nekih 1000 metara dolazimo do raskršća na kojem se nalazi putokaz za zaseok Stari Grad. Pratili smo putokaz i skrenuli desno i nakon nekih 100 metara ulazimo u zaseok.



U zaseoku Stari Grad se nalazi srednjovjekovni kaštel Šumber. Kaštel je izgrađen na mjestu prapovijesne gradine. Austrijska obitelj Shönberg bila je vlasnik kaštela od 1260. godine, i po njima je Šumber dobio ime. Od 1367. godine, kaštel ulazi u sastav Pazinske knežije, a krajem 14. stoljeća prelazi u posjed vlasnika Kožljaka. Od 1420. godine, kada Labin prolazi pod mletačku vlast, kaštel postaje granična utvrda između austrijskoga i mletačkog dijela Istre. Tada, dogradnjom, postaje renesansni kaštel i izgrađuju se okrugle kule na uglovima. Nakon Uskočkog rata (1615.-1617. godine), kaštel gubi obrambenu funkciju i postaje rezidencija.



Kaštel Šumber bio je strateški važan, što dokazuje predivan pogled nad dolinom rijeke Raše.



Od kaštela Šumber nastavili smo nizbrdo uskom asfaltiranom cestom, kroz malo srednjovjekovno podgrađe.



Na kraju ceste nalazi se župna crkva sv. Ivana i Pavla iz 16. Stoljeća. Crkva je nadograđena u 17. i 18. stoljeću.



S mjesta, gdje se nalazi crkva, uživali smo u pogledima s jedne strane prema planini Učka, a s druge strane prema naselju Pićan.



Izlet blizu nekadašnje srednjovjekovne granice ljutih susjeda (austrijanaca i mlečana), vratila nas je u burnu prošlost.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,21 km.


- 16:58 - Komentari (26) - Isprintaj - #

29.07.2019., ponedjeljak

Minjera – prvi Europski rudnik boksita

Rudnik Minjera je prvi rudnik boksita u Europi. Rudnik se eksploatirao još u 16. stoljeću. Vadio se piritni boksit. Mletački poručnik Pietro Turrini je krajem 18. stoljeća otkupio rudnik i izgradio tvornicu za preradu rude, te je 1786. godine započela značajnija proizvodnja. Tvornica stipse i sumporne kiseline je zatvorena 1856. godine, te godine je i rudnik zatvoren. Do danas je očuvano više tunela dužine od 30 do 80 metara.



Na cesti D44 (Buzet – čvor Nova Vas na Istarskom ipsilonu A9), između 4 i 5 km od Buzeta, nalazi se raskršće s cestom L50030, koja spaja cestu D44 i naselje Pračanu, ispod Sovinjaka. Od raskršća na udaljenosti od oko 150 m, nakon mosta koji premošćuje rijeku Mirnu, nalazi se šljunčano ugibalište.



Na šljunčanom ugibalištu smo parkirali auto i krenuli prema mostu. Prije mosta smo napustili cestu L50030 i skrenuli desno. Odmah nakon poučne table, skrenuli smo desno na šumski puteljak, koji je markiran crveno-plavom bojom.



Puteljak se uspinje uz suho korito povremenog potočića. Kada smo stigli do markacije staze, na stablu s desne strane, i jedva vidljivog suhozida s lijeve strane, skrenuli smo lijevo, spuštajući se uz suhozid.



Ubrzo smo došli do prvog tunela. U tunelu je bilo vode, pa smo prilikom razgledavanja „skakutali“ po kamenjima koji su virili iz vode.



Vratili smo se nazad do markacije i nastavili puteljkom s kojim smo došli do slijedećeg tunela. Ovaj tunel je bio najveći i najdublji od svih koje smo pronašli i bio je relativno suh.



U tunelu se nalazi još jedan otvor, koji je nastao vjerojatno zbog urušavanja.



Nakon razgledavanja tunela prešli smo suho korito potočića i došli do još jednog otvora.



To je zadnji tunel koji smo razgledali. Na ulazu u tunel se nalazila lokva, ali smo ju uspjeli preći gazeći po kamenjima koji su virili iz vode.



Meni su ti tuneli izgledali kao da su još iz doba kada su patuljci i vilenjaci „živjeli“ u Istri, tj. kada su patuljci vadili rude iz njihovih rudnika. Puni dojmova nekog drugog vremena, istim smo se puteljkom vratili do auta.



Karta s lokacijom rudnika Minjera.



Dužina rute 231 m.


- 16:20 - Komentari (26) - Isprintaj - #

22.07.2019., ponedjeljak

Kaštel Petrapilosa – legende „skrivene“ u zidinama

Iznad doline rječice Bračane na visini od 119 metara nalazi se gotički Kaštel Petrapilosa (Pietrapilosa, Kosmati Kostel ili Kostel).



Na cesti D44 (Buzet – čvor Nova Vas na Istarskom ipsilonu A9), oko 6 do 7 km od Buzeta, nalazi se raskršće s cestom L50027, koja spaja cestu D44 i cestu D201. Od raskršća na udaljenosti od oko 1,5 km nalazi se raskršće s uskom asfaltiranom cestom.



Šetnju smo započeli na uskoj asfaltiranoj cesti koja se strmo uspinje. Nakon nekih sedamstotinjak metara stižemo na vrh, podno impozantnog kaštela.



Mjesto je bilo nastanjeno u prapovijesno doba, kada se tu nalazilo gradinsko naselje. U antici se tu nalazila rimska utvrda.



Prvi pisani zapisi Kaštela Petrapilosa datiraju iz 965. godine, kada je patrijarh Rodoald, tadašnju ruševinu (Ruin), darovao porečkoj biskupiji. Kaštel je obnovljen 1285. godine, kada je bio pod vlašću akvilejskog patrijarha. Kasnije, u srednjem vijeku, kaštel je bio u vlasništvu feudalaca germanskog porijekla. 1421. godine, za vrijeme rata između Austrije i Mletačke republike, mlečani ga osvajaju i u njega smještaju kaštelana s posadom od sedam vojnika. Mletački dužd je 1440. godine kaštel (Castrum Petrapillosae) dodijelio Nicoli Graviziju iz Pirana u „vječni feud“ koji je sačinjavao 12 sela na površini od 89 km2. U kaštelu se živjelo do kraja 18. stoljeća, iako je prilično stradao u požaru koji ga je zadesio početkom 17. stoljeća. Prema predaji, 20-tih godina 17. stoljeća, kada su seljaci popravljali opkop, iz kaštela je izjahao ljutit kaštelan i počeo bičevati seljake. Jedan od seljaka je zamahnuo lopatom i odrubio glavu kaštelanu. Potom su seljaci zauzeli kaštel i do temelja ga zapalili.



Kroz kapiju smo ušli u krug kaštela, koji je okružen zidinama, i odmah skrenuli desno na uspon uz zidine. Na kraju uspona se nalazi kamena ploča s rupom u sredini, latrina – „srednjovjekovni WC“.



Vratili smo se nazad i nastavili prema ulazu u kaštel.



Malo dalje, s lijeve strane, nalazi se crkva sv. Marije Magdalene. Crkva je izgrađena krajem 12. Ili početkom 13. stoljeća.



Nakon razgledavanja unutrašnjosti crkve, nastavili smo dalje i došli do dvorišta na kojem se nalazi nova bina, podignuta kada je bila zadnja rekonstrukcija.



Iz dvorišta smo, kroz uski hodnik, ušli u kaštel.



Nakon što smo razgledali unutrašnjost kaštela, popeli smo se metalnim stepenicama na vrh, gdje je postavljena platforma koja služi kao vidikovac, a s koje se otvara predivan pogled na dolinu rječice Bračane, na više zaseoka od kojih je najbliži zaseok Opatija.



Nakon uživanja u pogledu, istim putem smo se vratili u dolinu rječice Bračane.



U selima oko Kaštela Petrapilosa sačuvano je više predaja i legenda o životu u kaštelu. Zanimljiva je legenda o zakopanoj punoj bačvi zlata u podnožju brijega, blizu izvora vode.



Karta s lokacijom Kaštela Petrapilosa.



Dužina rute 915 m.


- 21:43 - Komentari (21) - Isprintaj - #

15.07.2019., ponedjeljak

Stari Rakalj – kameni grad nad Raškim zaljevom

Na brdu visokom 94 metara, istočno od današnjeg naselja Rakalj i iznad rta Sveti Mikula (Sveti Nikola) u Raškom zaljevu, nalazi se Stari Rakalj.



Šetnju smo započeli ispred ostataka crkve sv. Križa.



Od crkve smo krenuli nizbrdo asfaltiranom cestom, duž koje je instalirano više kamenih skulptura.



Uz cestu su posađeni čempresi, tako da je stvoren drvored koji „skriva“ kamenolom.



Nakon dugog desnog zavoja, dolazimo do šljunčanog parkirališta. S parkirališta se otvara prekrasan pogled na Raški zaljev.



S parkinga smo krenuli makadamskom cestom uzbrdo s kojom smo stigli do crkve sv. Agneze. Na pročelju se nalazi gotički portal na kojem je uklesana 1495. godina, vjerojatno godina izgradnje. Nekada je bila župna crkva (prema jednom dokumentu iz 1555. godine).



Krenuli smo dalje prema najvišoj točki brda. Tu se nalaze ostaci nekadašnjeg kaštela Starog Raklja. Stari Rakalj se spominje u ispravi iz 1312. godine kao Castellare de Rachir. Srednjovjekovni kaštel je izgrađen, vjerojatno, u 11. stoljeću na mjestu gdje se nalazila pretpovijesna gradina, a poslije antička utvrda. 1535. godine, Mletačka republika dodjeljuje Stari Rakalj i Novi Rakalj (današnje naselje Rakalj) mletačkoj plemićkoj obitelji Loredan. Kaštel Stari Rakalj je u lošem stanju tako da ga, ubrzo, Loredani napuštaju i odlaze u Novi Rakalj, vjerojatno je tada Stari Rakalj napušten.



S kaštela se pruža jedan od ljepših vidikovca na Raški zaljev, a u daljini se mogu vidjeti otoci Cres i Lošinj.



Spustili smo se nazad do parkirališta i nastavili se spuštati asfaltiranom cestom.



Kada smo došli do kraja asfaltirane ceste skrenuli smo desno na makadamsku cestu, ali nakon niti sto metara cesta je ponovno asfaltirana.



Cestom smo ušli u zaseok Sveti Mikula (Sveti Nikola).



S lijeve strane ceste, na uzvisini, nalazi se skulptura ptice pored koje se nalazi kameni stol s kamenim stolicama.



Šetnju smo završili kod crvenog svjetionika Rakalj (u nekim izvorima svjetionik Sveti Nikola).



Karta s posjećenim lokalitetima.



Dužina rute 2,08 km.


- 19:14 - Komentari (19) - Isprintaj - #

08.07.2019., ponedjeljak

Tragovima rovinjskih poljskih crkva

Sjeverno od Rovinja se nalaze polja na kojima se, tokom povijesti, uzgajala hrana za potrebe građana Rovinja. Uz rub tih polja gradile su se crkve.



Odlučili smo posjetiti neke od njih. Vozili smo se cestom Ž5095, koja spaja Rovinj s Turističkim naseljem Valalta, u pravcu Valalte, sve do prometnog znaka koji pokazuje pravac prema crkvi sv. Krištofora. Tu smo skrenuli desno na usku asfaltiranu cestu. Nakon nekih 600 do 700 metara nalazi se raskršće s makadamskom cestom koja dolazi s desne strane. Raskršće je široko, tako da smo auto parkirali uz sam rub, da ne smeta drugim sudionicima u prometu.



Pješke smo nastavili uskom asfaltiranom cestom i nakon nekih dvjestotinjak metara došli smo do romaničke crkve sv. Krištofora, koja se nalazi s lijeve strane ceste.



Crkva je izgrađena u 11. stoljeću na stijeni, koja joj služi kao pod. Pošto je crkva na višem nivou od ostatka polja, pruža se lijep pogled prema zvoniku crkve sv. Eufemije u Rovinju.



Nakon nekih osamstotinjak metara stižemo do raskršća na kojemu skrećemo desno na makadamsku cestu prema Rovinjskom Selu.



Makadamska cesta, koja je ujedno i biciklistička staza 201, prolazi pored Stancije Montero koja je utemeljena u 19. stoljeću.



Dalje smo nastavili makadamskom cestom. Nakon nekih tristotinjak metara s lijeve strane ceste uočili smo lokvu. Lokva je vjerojatno služila kao pojilište za stoku.



Nastavili smo dalje cestom, koja prolazi uz veliki broj maslinika, i nakratko je napustili, kada smo primijetili ruševni objekt s lijeve strane.



Ruševni objekt je nekadašnja ranogotička crkva sv. Prota mučenika, koja je napuštena krajem 18. stoljeća.



Nakon kraćeg odmora vratili smo se na makadamsku cestu i na obližnjem raskršću smo skrenuli desno na usku asfaltiranu cestu.



Asfaltiranom cestom smo došli do nadvožnjaka nekadašnje željezničke pruge Kanfanar-Rovinj. Dionica Kanfanar-Rovinj je bila odvojak Istarskih pruga (Pula-Divača), koja je puštena u promet 1876. godine, ali je ukinuta 1966. godine.



Prošli smo ispod nadvožnjaka i nakon nekoliko metara, s desne strane ceste, popeli smo se nasipom na prugu.



Šetnju smo nastavili prugom prema jugu. Na nekim dijelovima smo se namučili proći kroz vegetaciju koja raste na pruzi.



Kako je bilo sve teže probijati se kroz gustu vegetaciju, prugu smo napustili i spustili se na makadamsku cestu koja se približila pruzi s desne strane i koja dalje vodi paralelno s prugom prema jugozapadu.



Cesta vodi ravno do predromaničke crkva sv. Tome apostola.



Izvorno je crkva sv. Tome apostola (8.-9. stoljeće) imala križni oblik, ali je u 16. stoljeću nadograđena sa zapadne strane.



Od crkve smo nastavili uskom asfaltiranom cestom prema jugozapadu. Nakon tristotinjak metara napustili smo cestu s desne strane, prešli preko pruge, te skrenuli desno na makadamsku cestu.



Na prvom slijedećem raskršću skrenuli smo lijevo i ravno stigli do raskršća gdje je bio parkiran auto.



Karta s posjećenim lokalitetima.



Dužina rute 6,33 km.


- 19:43 - Komentari (31) - Isprintaj - #

01.07.2019., ponedjeljak

Hreljinska gradina – Heraklovo utočište

Na strmoj litici (321 m) iznad naselja Bakarac, nekadašnje luke Hreljina, nalaze se ostaci Hreljinske gradine ili Starog grada Hreljina. Prema legendi, u doba kada su na zemlji boravili bogovi i polubogovi, Heraklo je bježeći s Jazonom i Agronautima od Kolhiđana, zbog krađe zlatnog runa, dospio do Jadranskog mora, tj. Kvarnera. Gdje je osnovao Hreljinsku gradinu. Moguće je da je Hreljin dobio ime po svom osnivaču.



Auto smo parkirali pored mjesnog groblja Hreljin. U blizini smo uočili Memorijalno mjesto i spomen-kosturnicu palim borcima 2. brigade XIII proleterske divizije koja je podignuta 1981. godine.



Nastavili smo dalje uz groblje na stazu Putovima Frankopana.



Stazom smo došli do raskršća s putokazima. Na raskršću smo skrenuli lijevo prema Hreljinskoj gradini.



Šećući uz ostatke gradskih zidina dolazimo do čistine na kojoj prvo uočavamo crkvicu Blažene Djevice Marije (ili Majke Božje Snježne) i zvonik ruševne crkve sv. Jurja.



Crkvica Blažene Djevice Marije izgrađena je 1699. godine. Crkvica je danas, za razliku od ostatka lokaliteta, najbolje sačuvana.



Od crkve sv. Jurja ostao je zvonik i nekolicina zidova. Zadnji stanovnici Hreljinske gradine bila su tri svećenika koji su je napustili 1790. godine, nakon požara u crkvi.



Smatra se da je Hreljinska gradina jedna od sedam liburnijskih utvrda iz rimskih vremena, ali prvi pisani dokument je isprava ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II iz 1225. godine. Od 1255. do 1550. godine bila je u vlasništvu obitelji Frankopan, dok je od 1550. do 1671. godine u vlasništvu Zrinskih. Nakon pogubljenja Petra Zrinskog i Fran Krsto Frankopana, 1671. godine, Hreljinska gradina dolazi pod upravu austrijske državne komore. Izgradnjom ceste Karoline, koja je povezivala Karlovac s Bakrom i Rijekom, u prvoj polovici 18. stoljeća ljudi se sele u novo naselje Hreljin, gdje se i danas nalazi.



Nakon razgledavanja ostataka gradine, krenuli smo prema samom kraju litice. Tu nam se otvorio prekrasan pogled na Bakarski zaljev i na današnji Hreljin. Tada mi je bilo jasno zašto je Heraklo baš ovdje osnovao grad.



Vratili smo se do raskršća s putokazima i produžili ravno, prema vodospremi Zagrad.



Staza se spušta i vodi ravno do spremišta za vodu promjera deset metara i obloženog kamenim blokovima. Ovo spremište je služilo za napajanje stoke, a danas se u njemu nalaze zlatne ribice, punoglavci i lopoči. Na poučnoj tabli piše da postoje još dva manja i dublja spremišta za vodu koja su isto obložena kamenim blokovima. Ta su dva spremišta služila za potrebe ljudi, ali ih nažalost nismo pronašli.



Kod vodospreme smo napustili stazu Putovima Frankopana i skrenuli desno na šumski puteljak, koji vodi uzbrdo sve do asfaltirane ceste. Pored puteljka su vidljivi suhozidi koje je „progutala“ šuma.



Kada smo došli na asfaltiranu cestu skrenuli smo desno prema hreljinskom groblju.



Kada smo došli do grobljanskog parkirališta, koje je „prekriveno“ crnogoricom, skrenuli smo lijevo i prošetali se sve do litice. Kada smo došli na rub litice otvorio se prekrasan pogled na Kvarner, između otoka Krka i planine Učke.



Da li su Agronauti, bježeći od Kolhiđana, prešli Crno more, išli uzvodno rijekom Dunav (antički naziv je bio Ister, postoji teorija da je ime Istra po antičkom nazivu rijeke Dunav), potom u rijeku Savu i rijeku Kupu, da bi na kraju lađu prenijeli kopnom do Kvarnera gdje je došlo do konačne borbe između Argonauta i Kolhiđana? Da li su Kolhiđani, pošto su poraženi i nisu se smjeli vratiti neobavljenog posla u Kolhidu na obali Crnog mora, osnovali naselje naziva Polai (grad bjegunaca na njihovom jeziku), današnju Pula? Da li je Heraklo napustio Jazona i Agronaute, koji su se sa zlatnim runom vratili u Grčku, i opčinjen prekrasnim pogledom osnovao naselje na litici iznad Bakarskog zaljeva? Ta pitanja ostaju bez odgovora.



Karta s posjećenim lokalitetima.



Dužina rute 1,79 km.


- 10:01 - Komentari (26) - Isprintaj - #

24.06.2019., ponedjeljak

Zvjezdarnica Višnjan – čuvarica neba

Na cesti Ž5042 koja povezuje ceste D75, kod porečkog prigradskog naselja Vranići, i Ž5007 u naselju Karojba, pored čvora Višnjan na A9 (Istarski ipsilon), nalazi se naselje Višnjan (694 stanovnika – 2011. g.). Višnjan je sjedište istoimene općine (2.274 stanovnika – 2011. g.).



Šetnju smo započeli na središnjem trgu gdje se nalazi župna crkva sv. Kvirika i Julite sa zvonikom visokim 27 metara. Župna crkva prvi put se spominje 1203. godine, a današnji oblik poprima 1833. godine. Na trgu se još nalaze cisterna i gradska loža koja je izgrađena u 17. stoljeću na mjestu nekadašnje kule.



S trga smo prošli kroz gradska vrata i popločenom ulicom smo se spustili do Zagrebačke ulice.



Na raskršću sa Zagrebačkom ulicom nalazi se crkva sv. Antuna opata. Crkva je izgrađena na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće, a freske su iz 1550. godine.



Nakon nekih pedesetak metara skrenuli smo lijevo u ulicu Rade Končara, s kojom smo došli do zgrade gdje se nalazi zvjezdarnica Višnjan. Zvjezdarnica je osnovana 1992. godine. Glavno područje rada zvjezdarnice su mala tijela Sunčeva sustava i njihove interakcije sa Zemljom (komete, asteroidi i meteoriti).



Pored zvjezdarnice se nalazi trg na kojem je 21.03.2007. godine, na dan proljetnog ekvinocija (noć i dan traju po 12 sati), postavljena skulptura Sunčev tron. Sunčev tron je impresivna Sunčana ura (sat).



Dalje smo nastavili autom cestom Ž5042 prema sjeveroistoku. Nakon nekih dva kilometara skrenuli smo lijevo na usku asfaltiranu cestu prema naselju Tičan (ili Tićan). Naselje se nalazi na istoimenom brdu visokom 360 metara, u općini Višnjan.



Na brdu se nalazi crkva sv. Pantaleona iz 17. stoljeća. U blizini crkve je 2009. godine započela s radom zvjezdarnica Tičan. Zvjezdarnica je otvorena zbog porasta svjetlosnog onečišćenja na području naselja Višnjana. U osam metarskoj kupoli zvjezdarnice montiran je teleskop imena Dagor (promjera 1 metar), koji se je nekad nalazio u talijanskoj zvjezdarnici Basovizza, pored Trsta.



Zvjezdarnica Višnjan je jedna od uspješnijih svjetskih zvjezdarnica u pronalasku malih svemirskih tijela, koji predstavljaju potencijalnu opasnost za Zemlju.



Karta s posjećenim lokacijama.


- 21:42 - Komentari (16) - Isprintaj - #

19.06.2019., srijeda

Vižula – arheološki park

Vižula je poluotok kraj Medulina koji je bio naseljen od neolitika do ranog srednjeg vijeka.



Na poluotoku se nalazi novootvoreni Arheološki park Vižula. Šetnju smo započeli na samom ulazu u park.



Na ulazu se nalazi tabla s mapom arheološkog parka, a ispred koje je metalna maketa poluotoka.



Pratili smo stazu koja prolazi uz more, uz koju je se svako toliko nalaze klupe za odmor s poučnom tablom.



Staza završava malo prije šljunčane plaže. Od plaže u pravcu jugozapad, na samoj granici kopna i mora, nalazi se restaurirani zid.



Dalje smo šetali uz zid i došli smo do ostataka rimske vile (1.-2. st.). Građevina je terasasto smještena do mora, i njeni najniži dijelovi su danas potopljeni.



Od rimske vile krenuli smo stazom u pravcu sjeveroistok.



Stazom smo došli do raskršća na kojem se nalazi objekt označen kao „škola arheologije“. Nakon “učenja“ u „školi arheologije“ krenuli smo stazom na jug.



Nakon nekoliko minuta hoda, s desne strane staze, ugledali smo rupu nekadašnjeg kamenoloma. U kamenolomu je uređena ljetna pozornica.



Nakon kamenoloma staza se opet približila moru, u kojem su potopljeni ostaci rimske luke.



Staza dalje prolazi uz dječje igralište i antički vrt. U antičkom vrtu su posađene biljke koje su ljudi uzgajali u ono vrijeme.



Kada smo došli do jugoistočnog dijela poluotoka, otvorio se pogled na suprotnu obalu morskog prolaza (ulaz u medulinsku luku) gdje se nalaze dva medulinska mlina na vjetar, od kojih je jedan obnovljen.



Staza dalje vodi uz more na sjever sve do ulaza/izlaza arheološkog parka, gdje smo izašli iz parka.



Karta s lokacijom poluotoka Vižula.



Dužina rute 2,32 km.


- 22:32 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2019  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Karta s lokacijama i rednim brojevima izleta

E-mail

Popis izleta