Viatrix

Sirač (1.152 stanovnika – 2021. g.) je naselje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i sjedište je istoimene općine (1.796 stanovnika – 2021. g.). Do naselja je najlakše doći cestom Ž3172 koja ga povezuje s cestom D5 (GP Terezino Polje, granični prijelaz s Mađarskom - GP Stara Gradiška, granični prijelaz s Bosnom i Hercegovinom) u naselju Doljani ili s cetom Ž3272 koja ga isto povezuje s cestom D5 ali oko sedam kilometara južnije u naselju Badljevina (Požeško-slavonska županija). Sirač se u povijesnim izvorima prvi put spominje 1242. godine kao possesio Zirch (posjed Sirač).



Šetnju naseljem Sirač smo započeli u ulici Stjepana Radića (Ž3172) ispred župne crkve Pohoda Blažene Djevice Marije.



Župna crkva Pohoda Blažene Djevice Marije je jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta sa zvonikom na pročelju. Izgrađena je 1907. godine u kombinaciji historicističkih elemenata različitih stilova. Crkva je svođena križnim svodom.



Od župne crkve smo krenuli prema istoku ulicom Stjepana Radića i nakon stotinjak metara skrenuli desno prema Parku branitelja Sirača.



Park branitelja Sirača je spomen obilježje otvoreno 26. studenog 2005. godine, na dan kada je 1991. godine formirana 4. četa 52. samostalnog bataljuna ZNG-a sastavljena od Sirčana. Park je projektiran tako da je na središnjem mjestu u parku postavljeno glavno spomen obilježje od velikog prirodnog kamenog bloka iz siračkog kamenoloma na kojem su imena Sirčana koji su poginuli u Domovinskom ratu (branitelji i civili) i koji su nestali, a oko njega je po parku postavljeno dvanaest manjih kamenih blokova koje simboliziraju dvanaest poginulih siračkih branitelja. Na svakom manjem kamenom bloku je postavljena ploča s nadimkom po kojim su branitelji bili znani u Siraču. Cijela ideja parka simbolizira "povratak" na "Vrbak" (sadašnji Park branitelja Sirača) u kojem su nekada sadili drveće, kupali se u rijeci Bijeli koja prolazi uz park i razdvaja ga od kruga osnovne škole Sirač...



Ušli smo u Park branitelja Sirača preko drvenog mosta koji premošćuje rukavac rijeke Bijele koji je vjerojatno umjetno iskopan i na kojem smo primijetili, malo dalje nizvodno, ostatke nekadašnje brane.



Prošetali smo se cijelim parkom koji je lijepo uređen i cijela nam se ta ideja jako dojmila te izašli iz parka kod drvenog kipa vojnika pa...



...prešli preko kamenog mosta i došli do ulice Stjepana Radića.



Nastavili smo ulicom Stjepana Radića prema istoku.



Ubrzo smo stigli do zanimljive drvene instalacije s nadstrešnicom i Hrvatskog doma.



Malo dalje, s druge strane ulice, je mural posvećen Danima šljiva i rakija u Siraču. Mural je oslikan 2017. godine povodom desete poljoprivredno-kulturno-turističke manifestacije.



Stotinjak metara dalje je zgrada Općine Sirač ispred koje se nalazi plan naselja Sirač s popisom ulica i važnih mjesta te kip čovjeka sa starim biciklom.



Malo dalje se nalaze spomenici Narodno oslobodilačkom i Domovinskom ratu, a između njih je poučna ploča o biciklističkoj ruti Spring Route.



Na tom mjestu smo prešli na drugu stranu ulice te se stepeništem popeli do poučne ploče o Starom gradu Siraču i drvene ljuljačke s krovom.



Nastavili smo uzbrdo kamenim stepenicama, prošli pored drvenog topa i kipa srednjovjekovnog vojnika.



Dalje smo nastavili uzbrdo puteljkom s kojim smo ubrzo stigli do Starog grada Sirača.



Stari grad Sirač (castellum Zirch) su, vjeruje se, izgradili vitezovi Templari 1309. godine. Od 1343. godine su vlasnici njemački plemići Tiboldovići (Thybold) koji su bili porijeklom iz sjeverne Štajerske i bili su patroni benediktinskog samostana u Bijeloj. Vjeruje se da je Stari grad u početku bio mali kaštel za nadziranje puta prema Papuku. 1430. godine tadašnji vlasnik Gašpar Kaštelanović gradi veću utvrdu (castrum). Kao i sve ostale slavonske utvrde Sirač je bio okupiran od strane Osmanlija koji su ga zauzeli 1542. godine i on je postao jedna od njihovih glavnih utvrda na području Slavonije. Kao važno strateško mjesto Sirač je nekoliko puta osvajala vojska Habsburške Monarhije, ali su ga Osmanlije uvijek vraćali. 1691. godine su Osmanlije konačno istjerane, ali pritom su zapalili tvrđavu i podgrađe.



Utvrda gubi na važnosti razvojem naselja u podnožju i polako propada. Bila je zidana od lomljenog kamena, a dijelovi od klesanog kamena su uokvirivali polukružno zasvođene vrata i prozore. Utvrda je imala opkop, a bila je građena u obliku četverokuta. Jedan zapis iz 1837. godine spominje i postojanje mramornih stupova u ruševinama. Danas je sačuvano samo nekoliko obrambenih zidova koji su zaštićeni od daljnjeg rušenja. Tijekom istraživanja na istočnom dijelu utvrde pronađene su špilje koje su zatvorene zidanjem prilikom širenja kompleksa prema klisuri iznad rijeke Bijele. Ime Sirač (ili Zirch) potječe od geomorfološke šupljikavosti klisure s koje se odvajaju manji komadi stijena te asociraju na fizička svojstva svježeg bijelog kravljeg sira.



Stari grad Sirač (197 mnv) je četrdesetak metara iznad naselja tako da se s njega pruža lijep pogled na samo naselje, na rijeku Bijelu i na planinski masiv Ravna gora.



Nakon obilaska utvrde i uživanja u vidicima spustili smo se do drvene ljuljačke s krovom na kojoj smo se za kraj malo ljuljali.



Karta naselja Sirač s lokacijama župne crkve Pohoda Blažene Djevice Marije i Starog grada Sirača.



Dužina rute 762 m.