Viatrix
30.10.2024., srijeda
Zrenj – rodno mjesto svetog Jeronima?
Zrenj je najviše (468 mnv) naselje Općine Oprtalj i prema popisu stanovništva iz 2021. godine ima 55 stanovnika. Kroz naselje prolazi cesta L50019 koja prema zapadu vodi preko ceste L50017 u naselje Sveta Lucija na cestu Ž5007 te dalje u naselje Oprtalj (pravac jug) ili u naselje Šterna (pravac sjeverozapad), a prema istoku preko ceste L50025 u naselje Salež i dalje prema naselju Buzet. Najstariji pisani spomen naselja Zrenj, ujedno i najstariji na području općine, je u darovnici kralja Henrika IV. iz 1060. godine u kojoj se Zrenj dodjeljuje akvilejskoj crkvi. Od 14. stoljeća je bio dio gospoštije Kostel (Pietrapelosa), a od 1440. godine u vlasništvu je obitelji Gravisi. U 16. stoljeću na području Zrenja naselile su se obitelji izbjeglica iz Dalmacije koje su bježale pred Osmanlijama.
 Šetnju naseljem Zrenj smo počeli kod crkve sv. Jeronima (Jerolima) koja se nalazi pored mjesnog groblja, zapadno od naselja.  Crkva sv. Jeronima sa sakristijom izgrađena je 1910. godine na mjestu crkve koja se spominje 1580. godine. Crkva je obnovljena 1984. godine. Na crkve se nalazi preslica s jednim zvonom, a u crkvi su tri oltara.  Ispred crkve sv. Jeronima se nalazi kameni kip svetog Jeronima u sjedećem položaju koji je postavljen na drvenim cjepanicama. Sveti Jeronim (Stridon, 347. – Betlehem, 30. rujna 420.) je bio kršćanski svetac i Crkveni otac te Crkveni naučitelj Katoličke Crkve, teolog, filozof, pustinjak i prevoditelj Biblije na latinski jezik. Glagoljaši ga od 12. stoljeća drže tvorcem glagoljice i prevoditeljem Svetoga pisma na slavenski jezik te za njega pišu da je on "dika i poštenje, slava i svitlost, kruna hrvackoga jezika". Sam je za sebe napisao da je rođen u gradu Stridon, na tromeđi Italije, Dalmacije i Panonije. Različiti autori njegov rodni grad smještaju na različitim lokacijama među kojima je Zrenj koji se na talijanskom jeziku zove Stridone. Neke od spominjanih lokacija u Hrvatskoj su Štrigova i Zrina, u Bosni i Hercegovini Grahovo te možda najvjerojatnije u Starod u Sloveniji koji je smješten na sjevernoj granici Istre u kraju koji je predstavljao tromeđu triju antičkih pokrajina, a danas se nalazi na cesti Rijeka – Trst.  Od crkve sv. Jeronima smo krenuli prema obližnjem raskršću pored kojeg se nalazi kapelica u kojoj je kip Blažene Djevice Marije koja ima krov pokriven kamenim pločama (škriljama) te smo krenuli cestom L50019 prema istoku.  Nakon stotinjak metara ušli smo u naselje Zrenj koji ima dobro očuvanu ruralnu arhitekturu,...  ...prošli smo pored još jedne kapelice i...  ...stigli do raskršća na kojem se nalazi poučna ploča s geografskom kartom Općine Oprtalj, kapelica, autobusna stanica i spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata koji je postavljen 14. srpnja 1964. godine.  Sjeverno od raskršća je župna crkva sv. Jurja pored koje je samostojeći zvonik koji je podignut osamdesetih godina 19. stoljeća.  Župna crkva sv. Jurja izgrađena je romaničkom stilu i prvi se puta spominje 1304. godine. Potom je proširena 1582. godine o čemu svjedoči glagoljski natpis otkriven za vrijeme obnove 1835. godine. Crkva je dvobrodna građevina sa svetištem i sakristijom. U crkvi se nalazi glavni mramorni oltar sa svetohraništem iza kojeg je smještena slika svetog Jurja, dok je u drugom brodu smješten oltar s drvenim kipovima Blažene Djevice Marije, svetog Jurja i jedne svetice. Crkva ima u svetištu kameni oltar, dok je krstionica izrađena u kombinaciji kamena i drva.  Nastavili smo dalje cestom prema sjeverozapadu, izašli iz naselja i nakon dvjestotinjak metara stigli do kapelice u kojoj je kip svetog Antuna s Djetetom Isusa.  Vratili smo se stotinjak metara i skrenuli desno na makadamsku cestu s kojom smo stigli u zaseok Šauleti iz kojeg se pruža pogled na zvonik župne crkva sv. Jurja.  U zaseoku Šauleti smo nastavili asfaltiranom cestom s kojom smo došli do kraja naše šetnje, do već spomenute crkve sv. Jeronima.  Karta naselja Zrenj s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 1,13 km.  |
23.10.2024., srijeda
Crkva sv. Križa – na granici podijeljenog grada
Nikozija je glavni grad Cipra i ujedno najveće urbano područje na otoku s tristotinjak tisuća stanovnika. Grad je danas podijeljen između Republike Cipar i samoproglašene Turske Republike Sjeverni Cipar.
 Na samoj granici, u tampon zoni između Nikozije i Sjeverne Nikozije, smjestila se jednobrodna rimokatolička župna crkva svetog Križa (Church of the Holy Cross. Pristup crkvi je neometan ulicom Pafou iz djela grada pod upravom Republike Cipar.  Krenuli smo prema župnoj crkvi Svetog Križa te prošli kroz Zidine Nikozije (Venecijanske zidine), niz obrambenih zidova s jedanaest bastiona koje su izgrađene, tj. potpuno obnovljene srednjovjekovne zidine, od strane Mletačke Republike između 1567. i 1570. godine.  Tu smo primijetili jedan od jedanaest bastiona, Roccas Bastion, koji se nalazi u dijelu grada koji je pod upravom Turske Republike Sjeverni Cipar.  Današnja župna crkva sv. Križa je izgrađena 1902. godine na mjestu starije istoimene crkve iz 1642. godine koja je neprekidno djelovala do kraja 19. stoljeća. Pored crkve je 1959. godine obnovljen samostan. Crkva ne pripada određenom arhitektonskom stilu. Fasada je jednostavna i završava timpanom, a u središtu je rozeta s jeruzalemskim križem u vitraju dok se ispod rozete nalazi grb Kustodije Svete Zemlje (provincija franjevačkog reda, tj. njena najstarija provincija koju je osnovao sveti Franjo Asiški (Asiz, Italija, 1181. – Asiz, 3. listopada 1226.) u Jeruzalemu 1217. godine). U unutrašnjosti crkve je bačvasti svod i jedanaest oltara (10 bočnih kapela i svetište – glavni oltar), a unutar lukova se sa svake strane broda nalazi četrnaest postaja križnog puta, slike na platnu. Svetište je u potpunosti obnovljeno 1998. godine, a glavni oltar je odvojen od zida gdje se nalazi svetohranište Presvetog Sakramenta. Iza glavnog oltara je vitraj iznad kojeg je u luku prikazan Bog Otac.  U dvorištu župne crkve sv. Križa se nalazi kapelica s kipom Blažene Djevice Marije.  Karta središta Nikozije s lokacijom župne crkve svetog Križa.  |
16.10.2024., srijeda
Jama Baredine i Traktor Story
Cesta L50046 povezuje naselje Frata (Općina Tar-Vabriga) i Stanciju Portun kod Poreča preko naselja Gedići (Općina Tar-Vabriga) i naselja Nova Vas (Grad Poreč). Na toj je cesti, između naselja Gedići (136 stanovnika – 2021. g.) i naselja Nova Vasa (589 stanovnika – 2021. g.), raskršće s narazvrstanom cestom koja vodi do Jame Baredine i Traktor Storya. Do naselja Gredići se može doći cestom Ž5041 (Vižinada – Kukci ili Kufci kod Poreča), a do naselja Nova Vas cestom Ž5042 (Višnjan - Vranići kod Poreča).
 Jama Baredine i Tractor Story su na području naselja Gedići koji je u sastavu Općine Tar-Vabriga i s jednom ulaznicom se mogu posjetiti obje znamenitosti.  Jama Baredine je nastala djelovanjem vode u procesu okršavanja (kemijskog otapanja karbonatnih stijena) prije tri i pol milijuna godina te je geomorfološki spomenik prirode i prvi speleološki lokalitet na hrvatskom dijelu poluotoka Istre uređen za turističku namjenu, a za posjete je uređen 1995. godine. Za posjetitelje je uređeno 300 metara staze koja se strmo spušta s 270 stepenica do dubine od 60 metara i prolazi kroz pet dvorana, a temperatura je, preko cijele godine, oko 14 Celzijevih stupnjeva. Jama je dobila ime po okolnom terenu koji nosi isto ime, a vjerojatno potječe od lokalne riječi bared što bi značilo neobrađeno tlo. Danas to ime ne bi odgovaralo, jer su okolni tereni velikom većinom obrađeni.  Ušli smo u jamu Baredine i dobro uređenim stepeništem s metalnim rukohvatom došli do prve dvorane. Uz mnoštvo špiljskih ukrasa (stalagmiti, stalaktiti i stalagnati), primijetili smo metalne ljestve koje se strmo uspinju i nisu otvorene za posjetu.  Nastavili smo dalje stepeništem i došli do druge dvorane koja je ujedno i najveća, a tu se nalazi i stijena koja je pala sa stropa jame prije 35 tisuća godina.  Sljedeća, treća dvorana, je najmanja i u njoj se može vidjeti stalagnat poznat kao Kosi toranj iz Pise.  Dalje smo nastavili do četvrte dvorane u kojoj se nalazi grotlo široko 4 i duboko 66 metara te se spušta do podzemnih jezera koja su u najdubljem dijelu jame na 132 metara.  U četvrtoj dvorani smo vidjeli i desetak metara dugačke zavjese, tj. stalaktite.  Na kraju smo stigli do zadnje, pete dvorane, u kojoj je jezerce s dvije čovječje ribice (Proteus anguinus), endemskom vrstom vodozemaca za područje Dinarida,...  ...te stalagmit Snješko-lučonoša koji raste čak 1 centimetar na godinu (inače je potrebno 10 do 20 godina da narastu oko 1 milimetar). Zanimljivo je da je fotografijama dokumentiran jedinstven događaj spajanja snješka sa stalaktitom iznad, tako da su postali stalagnat.  Putem se može vidjeti mnoštvo zanimljivih formacija kao što je meduza, hobotnica, kip Bogorodice te lik pastirice Milke uz koju se veže legenda iz 13. stoljeća. Porečki plemić Gabrijel zaljubio se u pastiricu Milku iz Nove Vasi, ali ju njegova majka nije mogla smisliti. Kako je htjela uništiti njihovu vezu, platila je razbojnicima da ju ubiju. Oni su Milku bacili u jamu, a kada je Gabrijel to saznao, sjeo je na konja i nestao u prašini. Konja su pronašli kraj jame, no njega i Milku više nikad.  Nakon što smo obišli jamu Baredine uputili smo se stotinjak metara južnije do susjedne znamenitosti etno priče posvećenoj poljoprivredi, Traktor Story.  Prošli smo pored valjka Bubba UR12 proizvedenog u Piacenzi, Italija, te smo ušli u Traktor Story.  Prvo smo obišli vanjski dio gdje je smješteno pedesetak oldtimer traktora i drugi zanimljivi strojevi koji su u originalnom stanju te druge stvari koje su vezane uz poljoprivredu.  Najstariji izloženi traktor je Fordson F, proizveden u Corku, Irska, 1923. godine.  Nakon što smo obišli vanjski dio izložbe spustili smo se u podrum obližnjeg objekta u kojem se nalazi galerija Konobon koja se sastoji od tri cjeline s tristotinjak izložaka,...  ...a u centralnom kružnom prostoru je Artgalerija s tematskom izložbom običaja i kulture ovog kraja.  Prva cjelina je Postav o kruhu u kojoj je izložen razni namještaj i pribor koji je vezan s proizvodnjom kruha.  U nastavku je Postav o maslinovom ulju gdje su izložene preše, razne posude i drugi pribor koji je vezan za tradicionalni postupak dobivanja maslinovog ulja.  Posljednji je Postav o vinu gdje je izložen postav o tradicionalnoj tehnologiji prerade grožđa i dobivanja vina uz primjere suđa, preša, bačvi, alata s patentima koji su služili u zaštiti vinove loze od filoksere i peronospore.  Karta s lokacijama Jame Baredine i Traktor Storya.  |
08.10.2024., utorak
Đurđevački pijesci – ostatci jedine hrvatske pustinje
Uputili smo se prema jugoistoku od Starog grada Đurđevca do oko četiri kilometara udaljenog lokaliteta Đurđevačkih pijesaka koji su 1963. godine proglašeni posebnim geografsko-botaničkim rezervatom kao lako prepoznatljivo i jedinstveno stanište u kojem se isprepliću pontski, aralo kaspijski, borealni, srednjoeuropski, atlantski, submediteranski florni elementi s psamofitskom vegetacijom i velikim brojem endemskih vrsta.
 Đurđevački pijesci su najveće i najviše naslage eolskih pijesaka u Hrvatskoj. Taj geomorfološki fenomen je nastao tijekom zadnje pleistocenske glacijacije, kada su ledenjaci glacijalnim procesima erodirali stjenovitu alpsku podlogu i akumulirali materijal na nižim područjima. Prijelazom u holocen (razdoblje u kojemu i sada živimo, a započelo je naglim zatopljenjem oko 9500 godina pr. Kr), alpski ledenjaci se tope. Rijeka Drava, koja je u ono doba bila veća i snažnija, usitnjavala je glacijalne sedimente. Tada su na tom stepskom području puhali snažni vjetrovi koji su riječne nanose raznosili oblikujući pješčane dine.  Lokalitet je nekad bio poznat kao Hrvatska Sahara i/ili Krvavi peski jer je imao pustinjski izgled. Pošto je pijesak zasipavao dijelove naselja Đurđevac i poljoprivredne površine, krenulo se postupnim i dugotrajnim pošumljavanjem borovom šumom, akacijom i grmovima zečjaka. Pošumljavanje Đurđevečkih pesaka je pokrenuo industrijalac Emanuel Braun (Mezökomarom, Mađarska, 1845./1848. Đurđevac, 1937.).  Đurđevački pijesci imaju poučnu stazu na kojoj se nalazi više poučnih ploča o nastanku, životu te o flori i fauni lokaliteta.  Prošli smo poučnu stazu na kojoj je još vidljivo kako je to nekada izgledalo, tj. vidljivi su posljednji otočići golog pijeska. Ostatak lokaliteta prekriven je vegetacijom.  Karta naselja Đurđevac s lokacijom Đurđevačkih pijesaka.  |
02.10.2024., srijeda
Stari grad Đurđevac – Legenda o Picokima
Đurđevac (5.834 stanovnika – 2021. g.) je naselje u Koprivničko-križevačkoj županiji te je sjedište područja Grada Đurđevca (7.378 stanovnika – 2021. g.) u kojem je još osam naselja (Budrovac, Čepelovac, Grkine, Mičetinac, Severovci, Sirova Katalena, Suha Katalena i Sveta Ana). Prvi pisani dokument je isprava kralja Bele IV. (Ostrogon, Mađarska, 29. studenoga 1206. – kraj Budima, 3. svibnja 1270.) koja potječe iz 1267. godine, a potom se spominje i u popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine.
 U naselju Đurđevac odlučili smo posjetiti Stari grad Đurđevac koji se nalazi na sjevernom dijelu naselja i poznat je po legendi o Picokima.  Legenda o Picokima se usmenom predajom prenosila više stoljeća, dok se najstariji pronađeni zapis o toj Legendi nalazi u rukopisu iz 1898. godine. Legenda je temeljena na povijesnim događajima iz vremena osmanskih osvajanja polovinom 16. stoljeća. Zahvaljujući lukavstvu jedne starice, na njen prijedlog kapetanu grada, branitelji Starog grada Đurđevca su iz topa ispalili picoka (pjetlića) pa su Osmanlije zaključile da u utvrdi ima hrane u izobilju i tako završili opsadu. Od tada se žitelji Đurđevca nazivaju Picoki.  Stari grad Đurđevac je izgrađen u 14. stoljeću na uzvisini usred močvare i danas je jedna od najočuvanijih utvrda gotičko-renesansnih obilježja u kontinentalnom dijelu Hrvatske te je rijedak primjer nizinske vodene utvrde (wasserburg). Stari grad je nepravilnog poligonalnog oblika. Tijekom stoljeća se nadograđivao, a u 16. stoljeću je dobio branič kulu. Iz istog razdoblja je i vanjsko dvorište oko kojeg su, na ostacima starih zidina koji su imali dvije kružne kule, podignuti drveni bedemi 2011. godine.  Obišli smo Stari grad Đurđevac u kojem se danas nalazi ugostiteljski objekt u prizemlju i Muzej Grada Đurđevca na katu.  Karta naselja Đurđevac s lokacijom Starog grada Đurđevac.  |
