Viatrix

Zapadno od arheološkog nalazišta Nea Paphos (Novi Pafos) u Pafosu nalazi se gradska četvrt Kato Paphos u kojoj je cijeli niz povijesnih lokacija.



Šetnju smo započeli kod crkve Agion Anargyroi (anargyroi - bez srebra; nadimak sv. Kuzme i Damjana, jer za svoje usluge nisu primali plaću).



Crkva Agioi Anargyroi je izgrađena 1649. godine i u sklopu je jednog od 79 samostana na otoku Cipru. Lokalne legende govore da su samostan osnovala dva brata, sveti Kuzam i sveti Damjan, koji su svoje živote posvetili brizi za bolesne i umiruće. Samostan je propao zajedno sa svojom crkvom tijekom 19. stoljeća, ali kada je otkriven mineralni sadržaj vode, samostan je proširen za smještaj gostujućih redovnika, a kasnije i redovnica iz Grčke koje su imale koristi od izgrađenih sumpornih kupki. Crkva koja ima dva zvonika više puta je obnavljana, ali su još uvijek ostali njezini izvorni debeli kameni zidovi i stare procesijske ikone.



Od crkve Agioi Anargyroi smo krenuli avenijom Agion Anargyron prema zapadu i nakon 150 metara skrenuli lijevo u ulicu Ayiou Ayapitikou u kojoj se s desne strane nalaze ostaci pećine Agios Agapitikos (Agios Agapitikos Cave).



Pećina Agios (sveti) Agapitikos (svetac ljubavi i zaštitnik zaljubljenih) se nalazi u sjeveroistočnom dijelu brda Fabrica. Prema legendi Agapitikos je na Cipar došao služeći snagama Rimskog Carstva te je odlučio ostati u Pafosu kao pustinjak. Prema mitu, ljubavnici koji uđu u ovu pećinu držeći se za ruke bit će zauvijek zajedno i ništa ih neće moći razdvojiti. Špilja je postala područje idolopoklonstva kada su stanovnici počeli vjerovati kršćanstvu i tada su posjećivali tzv. vještice koje su bacale magiju, vračale i molile kako bi zauvijek dobili osobu koju su željeli.



Uz pećinu Agios Agapitikos smo nastavili uzbrdo na brdo Fabricu i ubrzo prošli uzvisinom iznad Rimske kuće (Roman House) koja je izgrađena u helenističkom kamenolomu.



Nastavili smo prema jugu sve do ostataka zida helenističkog kruga (Hellenistic Circuit Wall Remains).



Dalje smo nastavili prema jugozapadu i prošli pored rimskog akvadukta (Roman Aqueduct) i pored rimske cisterne (Roman Cistern).



Južno od cisterne se nalazi vidikovac (Fabrika Hill Panoramic Viewing Platform) s kojeg se pruža lijep pogled na Helenističko-rimsko kazalište (Hellenistic-Roman Theatre) i na Rimski nimfej (Roman Nymphaeum) iz 2. stoljeća do kojih smo se spustili.



Helenističko-rimsko kazalište je uklesano u prirodnu stijenu i izgradili su ga Ptolemejci iz Aleksandrije oko 300. godine pr. Kr. Izgrađeno je na južnoj padini brda Fabrice, sjeveroistočno od drevnog Pafosa opasanog zidinama. Sredinom drugog stoljeća, zgrada pozornice je bila obložena mramorom. Kazalište je imao promjer od 90 metara, primalo je oko 8.000 gledatelja, a kut uspona je iznosio 26,5 stupnjeva. Kazalište je, vjerojatno, nakon razornog potresa 365. godine napušteno, a velik dio kamenih blokova je opljačkan i ponovno korišten drugdje u gradu.



Pored Helenističko-rimskog kazališta i Rimskog nimfeja se nalaze Srednjovjekovno-otomanske kupke (Medieval-ottoman Baths).



Vratili smo se nazad do Rimske cisterne i skrenuli lijevo na stazu s kojom smo stigli do Ranohelenističkog poda od šljunčanog mozaika (Early Hellenistic Pebble Mosaic Floor) koji je prikriven konstrukcijom. Scene su reproducirane crnim kamenčićima na bijeloj podlozi i podijeljene su na tri polja uokvirena trakama ciglastocrvene boje. Središnja ploča prikazuje dva dupina koji u ustima drže trozupce. Zapadna ploča prikazuje vjerojatno mušku figuru koja hoda prema sjevernoj strani. Desna mu je ruka podignuta, dok u lijevoj drži visoki stožasti predmet, vjerojatno posudu. Cijela je scena uokvirena trakom s ponavljajućim namotanim uzorcima.



Nastavili smo dalje prema jugu i stigli do Drevne crkvene špilje (Ancient Church Cave) koja se vjerojatno koristila u ranokršćansko doba kada su se kršćani skrivali u podzemlje.



Vratili smo se do Ranohelenističkog poda od šljunčanog mozaika te nastavili prema sjeveru do obližnjeg Kompleksa pećina brda Fabrica - megalitsko nalazište (Fabrica Hill Cave Complex - Megalithic site).



Kompleks pećina brda Fabrica je sustav umjetno iskopanih pećina, tj. katakomba koje u međusobno povezane prolazima i stepenicama. Najveća dvorana je ujedno i najdublja i ima izlaz na aveniju Apostolou Pavlou.



Mi se ipak nismo odlučili napustiti brdo Fabricu kroz katakombe nego smo se uputili na vrh brda te se uputili na željezni pješački most Walkway koji je otvoren 2022. godine i polukružno se spustili u ulicu Agiou Lambrianou, u blizini mjesta gdje smo izašli iz arheološkog nalazišta Nea Paphos (Novi Pafos).



Ulicom Agiou Lambrianou smo krenuli prema jugoistoku i ubrzo došli do avenije Apostolou Pavlou na kojoj smo skrenuli desno.



Pored raskršća, s lijeve strane avenije smo primijetili Katakombu svete Solomonije (Agia Solomoni Catacomb).



Katakomba svete Solomonije (majka sedam braće Makaveja) je ustvari kapela koja čini dio malog podzemnog kompleksa komornih grobnica iz helenističkog razdoblja. U srednjem vijeku to je mjesto bilo popularno hodočašće, a nazvano je i 'Kapela sedam spavača' ili 'Sedam Makabejaca'. Sveta Solomonija je bila jedna od prvih koja je odbacila idolopoklonstvo i prihvatila kršćanstvo na otoku. Prema predaji, Solomonija se sklonila u pećinu kako bi izbjegla progon Rimljana, ali su oni zazidali ulaz, osudivši je na sporu i okrutnu smrt. Međutim, kada je špilja otvorena 200 godina kasnije, svetica je izašla živa. Lokalitet se sastoji od otvorenog dvorišta, okruženog s pet komora uklesanih u stijene, od kojih jedna ima izvor. Zapadna prostorija ima apsidu ugrađenu u zapadni zid i ostatke kršćanskog zidnog slikarstva iz 12. stoljeća. Među grafitima urezanim u žbuku nalaze se imena križara iz 13. stoljeća.



Iznad katakombe stoji sveto stablo čije su grane ukrašene šarenim krpama i komadićima odjeće koje su vjernici ostavljali kao darove svetici. Vjeruje se da drvo ima ljekovita svojstva.



Nastavili smo prema jugu avenijom Apostolou Pavlou s kojom smo nakon tristotinjak metara stigli do navodno najstarijeg stabla fikusa (Oldest Ficus Tree) koji izgleda impresivno, ali nisam našao podatak o njegovoj starosti koja je vjerojatno više od stoljeća, možda i dva.



Nedaleko od starog fikusa je raskršće na kojem smo skrenuli lijevo u ulicu Stasandrou s kojom smo došli do arheološkog lokaliteta Ranokršćanska bazilika – Stup sv. Pavla - Chrysopolitissa / crkva Agia Kyriaki (Early Christian Basilica - St. Paul’s Pillar - Chrysopolitissa / Agia Kyriaki Church).



U prije navedenom arheološkom lokalitetu je crkva Panagia Chrysopolitissa (Agia Kyriaki Chrysopolitissa) koja je izgrađena u 13. stoljeću na ruševinama najveće ranobizantske bazilike na otoku koja je imala sedam brodova, ali je kasnije smanjena na pet. Pod bazilike bio je prekriven šarenim mozaicima od kojih su neki i danas sačuvani.



Unutar kompleksa se nalazi Stup svetog Pavla (St. Paul's Pillar), gdje je prema legendi sveti Pavao bio bičevan prije nego što je rimski namjesnik Sergius Paulus preobraćen na kršćanstvo.



Prošetali se arheološkim lokalitetom te izašli na ulicu Panagias Theoskepastis s kojom smo se uputili prema istoku i stigli do bizantske crkve Panagia Theoskepasti (Church of Panagia Theoskepasti) koja je 1980. godine uvrštena na popisu UNESCO-ve svjetske baštine.



Crkva Panagia Theoskepasti je izgrađena na stijeni u 10. stoljeću kada je otok Cipar bio dio Bizantskog Carstva i bila je posvećena Djevici Mariji (grčki: Panagia). Današnja crkva je izgrađena na temeljima starije bizantske crkve 1923. godine, ali je sačuvana arhitektura prethodne crkve. Zadnji put je obnovljena u ožujku 2009. godine. U crkvi se čuvaju dragocjene prijenosne ikone, a među njima je i čudotvorna posrebrena ikona, za koju se vjeruje da je bila jedna od sedamdeset ikona koje je naslikao evanđelist Luka.



Krajem 11. stoljeća Saraceni počinju napadati Cipar. Crkvu Panagia Theoskepasti, zbog svog položaja, lako su mogli uočiti Arapski osvajači, tijekom svojih pohoda. Međutim, prema legendi crkva je bila prekrivena tamnim oblacima magle i postala je nevidljiva čim su joj se približili Saraceni. Zbog ove legende crkva je dobila ime "Theoskepasti" od grčkih riječi "Theos" i "skepazo" što znači "Bog" odnosno "prekrivati", Pokriveno Bogom. Prema drugoj predaji, kada je jedan Saracen uspio ući u crkvu i pokušao ukrasti zlatnu svijeću, božanska sila mu je odsjekla ruke.



Od crkve Panagia Theoskepasti smo se uputili prema jugu, tj. prema luci Pafos koja je u 12. i 13. stoljeću postala polazište križarima na putu u Svetu zemlju te smo tu završili šetnju.



Karta gradske četvrti Kato Paphos s posjećenim lokacijama.

Arheološko nalazište Nea Paphos (Novi Pafos) se nalazi sjeverozapadno od luke Pafos, u blizini dvorca Pafos kojeg smo već posjetili. Kao i ostali lokaliteti na području Pafosa i ovaj je lokalitet od 1980. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Nicocles, posljednji kralj Palaipafosa, preselio je grad s prijašnje na sadašnju lokaciju u blizini luke krajem 4. stoljeća pr. Kr. Između 2. stoljeća pr. Kr. i 4. st. po. Kr., Pafos je bio glavni grad Cipra. U arheološkom nalazištu Nea Paphos se nalaze ostaci građevina od 4. stoljeća pr. Kr. pa do srednjeg vijeka, ali većina ostataka je iz rimskog razdoblja. Tu su i mozaički podovi četiri rimske vile (kuće Aiona, Tezeja, Orfeja i Dioniza) koji prikazuju različite scene iz grčke mitologije.



Ušli smo u područje arheološkog nalazišta Nea Paphos i prvo što smo posjetili je kamena građevina u kojoj je Centar za posjetitelje (Visitor's centre), a nalazi se lijevo od ulaza.



Nastavili smo dalje stazom prema zapadu i ubrzo došli do djela gdje se nalaze kuće Aiona (House of Aion), Tezeja (House of Theseus) i Orfeja (House of Orpheus).



Prvo smo posjetili mozaike kuće Aiona koja datira iz sredine 4. stoljeća, a mozaici su danas zaštićeni u kamenom objektu. Dekoracija poda upućuje da ovu prostoriju treba smatrati blagovaonicom (triclinium). Mozaici se sastoje od pet pravokutnih ploča poredanih 2-1-2. Sve su ploče bile ukrašene mitološkim scenama: 1) Leda sa Zeusom u obliku labuda; 2) dijete Dioniz u Hermesovom krilu koji je predan nimfama (dadiljama), Anatrofi (prvoj božjoj skrbnici) i Trofeju (njegovom prvom učitelju) na planini Nysa; 3) središnja ploča prikazuje natjecanje u ljepoti između Kasiopeje (kraljice Etiopije i majke Andromede) i Nereida (morskih božica) te sud bogova koji odlučuju koja je najljepša (Kasiopeja je pobijedila); 4) Dionizijska povorka s bogom okruženim menadama (sljedbenice u Dionizovu kultu) i satirima (sljedbenici u Dionizovu kultu) i 5) Presuda Marsiju koji je izgubio u glazbenom natjecanju od Apolona.



Sljedeća je bila kuća Tezeja koja se sastoji od više prostorija s podnim mozaicima. Kuća je izgrađena u drugoj polovici 2. stoljeća na temeljima starijih kuća, a u njoj se živjelo do 7. stoljeća.



Prvi u nizu je Mozaik s Tezejem (Mosaic with Thesus) koji prikazuje mitski dvoboj između Tezeja i Minotaura u Labirintu na Kreti.



Malo dalje je Prvo Ahilejevo kupanje (The first bath of Achilles). Vjerojatno je to bila glavna prostorija kuće rimskog prokonzula koja je služila za primanja. Sačuvan je mozaik koji prikazuje prvo kupanje novorođenčeta Ahileja.



Dalje se nalazi još jedan mozaik, Mozaik Posejdona i Amfitrite (Mosaic of Poseidon and Amphitrite). Na mozaiku je bog mora Posejdon koji sjedi na morskoj nemani u pratnji njegove žene Amfitrite.



U kući Orfeja (3. st.) su tri povezane prostorije s mozaikom. U istočnoj prostoriji je Mozaik s geometrijskim uzorkom (Mosaic with geometric pattern), u središnjoj Mozaik tri Hore (The Three Horae Mosaic) i u zapadnoj Mozaik Afrodite (Mosaic of Aphrodite).



Dalje smo nastavili stazom prema sjeveroistoku i prošli pored kuće Četiri godišnja doba (The House of Four Season).



Malo dalje od kuće Četiri godišnja doba skrenuli smo desno i stigli do kuće Dioniza (House of Dionysus) koja je prekrivena novijom konstrukcijom.



Kuća Dioniza zauzima 2000 četvornih metara od kojih je 556 prekriveno podovima od mozaika ukrašenih mitološkim i lovnim scenama. Ime je dobila po bogu Dionizu koji se nalazi na nekoliko mozaika. Prostorije su raspoređene oko središnjeg dvorišta, odnosno atrija. Izgrađena je krajem 2. stoljeća, a uništena je i napuštena nakon potresa u 4. stoljeću.



Ispod rimske kuće Dioniza je pronađen Helenistički šljunčani mozaik koji predstavlja mitsko morsko čudovište Scyllu, a nalazio se u starijoj građevini iz 3. stoljeća pr. Kr.



Nastavili smo prema jugoistoku sve do ostataka bizantskog dvorca Saranta Kolones (Saranta Kolones Castle).



Dvorac Saranta Kolones (dvorac s četrdeset stupova) je ime dobio po velikom broju granitnih stupova koji su pronađeni na tom mjestu i vjerojatno su nekada bili dio obližnje drevne agore. Vjeruje se da je izgrađen krajem 7. stoljeća kako bi zaštitio luku i grad Nea Pafos od arapskih napada. Kasnije su ga preuredili Lusignani. Dvorac je imao tri metra debeo zid s četiri ogromne kutne kule i još četiri kule duž zidova i opkopa koji su okruživali dvorac. Pristup je bio preko drvenog mosta koji je premošćivao opkop. U središtu je bilo četverokutno dvorište 35 x 35 metara s kulom na svakom uglu. Glavni ulaz je bio kroz petu kulu u obliku potkove na istočnoj strani. Dvorac je srušen u potresu 1222. godine.



Dalje smo nastavili prema sjeverozapadu do Agore, središnji trg antičkog Pafosa.



Agora datira iz helenističkog razdoblja (2. st. pr. Kr.) i bila je u funkciji do ranog rimskog razdoblja (2. st. po. Kr.). Svaka strana trga bila je duga otprilike 140 m, a zauzimala je površinu od oko 2,5 hektara, što ju je činilo jednom od najdužih agora u helenističkom svijetu.



Agora uključuje Odeon (građevina za glazbene priredbe). To je građevina polukružnog tlocrta izgrađena juz potporni zid. Odeon se sastoji od gledališta, orkestra, dva paralelna prolaza i pozornice od koje je sačuvan dio pročelja i popločeni pod. Zgrada smještena južno od Odeona identificirana je kao Asclepieion, Asklepiovo svetište i medicinska ustanova, čija je funkcija ostala nejasna.



Na uzvisini zapadno od Agore se nalazi svjetionik prema kojem smo krenuli.



Prije nego smo se popeli do svjetionika, uputili smo se do obližnje panoramske platforme (Panoramic Viewing Platform) i umjetne pećine (Small cave).



Svjetionik Pafos (Paphos lighthouse) je izgrađen 1888. godine na mjestu nekadašnje akropole (Acropolis of Nea Paphos). Zidana kula je visoka 20 metara te ima jednu galeriju i lanternu. Kulu okružuje kompleks koji sadrži svjetioničarevu kuću i gospodarske zgrade. Sa žarišnom visinom od 36 metara iznad mora, njegova svjetlost se može vidjeti na udaljenosti od 17 nautičkih milja, a sastoji se od dugog bljeska bijele svjetlosti svakih petnaest sekundi. Danas se u krugu svjetionika nalazi izložbeni prostor (exhibition space).



Nastavili smo prema sjeveru i došli do još jedne panoramske platforme, Panoramska platforma brda Fanari (Fanari Hill Panoramic Viewing Platform).



Malo dalje na sjeveru su ostaci gradskih zidina (Fortification walls) iz helenističkog razdoblja.



Zidine su uklopljene s liticom i jedini vidljivi ulaz je probijen kroz stijenu. Blizu ulaza, s unutarnje strane, nalazi se mali objekt uklesan u stijeni koji je vjerojatno služio kao stražarnica.



Istočno od zidina se nalazi podzemno svetište Apolona i crkva Agios Ilarionas (Subterranean sanctuary of Apollo and church of Agios Ilarionas) do kojih smo došli vijugavom stazom.



Svetište Apolona je izgrađeno u helenističkom razdoblju, dok je crkva Agios Ilarionas (sv. Ilariona) ranokršćanska bazilika iz bizantskog razdoblja.



Od podzemnog svetišta i bazilike smo krenuli prema sjeveru.



Prije nego što smo izašli iz arheološkog nalazišta Nea Paphos, sjevernim izlazom, vidjeli smo još dvije podzemne grobnice.



Karta arheološkog nalazišta Nea Paphos.

Larnaka je grad od sedamdesetak tisuća stanovnika i treći je po veličini na otoku Cipru. U južnom dijelu Larnake, u ulici Ayiou Lazarou (sv. Lazara), nalazi se sveta crkva sv. Lazara (Holy Church of Saint Lazarus) koju smo posjetili.



Crkva sv. Lazara (Agios Lazaros) je grčko pravoslavna crkva. Izgrađena je po nalogu bizantskog cara Lava VI. (Carigrad, 19. rujna 866. – Carigrad, 11. svibnja 912.) u drugoj polovici 9. stoljeća iznad Lazarove grobnice te je jedna od najistaknutijih primjera bizantske arhitekture na Cipru. Grobnica se može vidjeti ispod svetišta u crkvi. Tri kupole i izvorni zvonik su uništeni u prvim godinama osmanske vladavine (16. st.), ali je u 17. stoljeću crkva obnovljena. U crkvi je pozlaćeni ikonostas iz kraja 18. stoljeća i predstavlja vrhunski primjerak baroknog drvorezbarstva.



Crkva sv. Lazara je izdužena građevina dimenzija 31,5 x 14,5 m s trodijelnim svetištem, polukružnim iznutra i trostranim izvana te peterostranom apsidom u središtu. Unutarnja struktura crkve je podijeljena na tri broda koja odvajaju glomazni dvostruki stupovi i lučni otvori. Ovi stupovi nose težinu kupola i tako tvore središnji brod, dok sjeverni i južni brod nose polucilindrični krov, ispresijecan križnim svodovima. Kamena konstrukcija crkve se sastoji uglavnom od kvadratnih blokova vapnenca debljine oko metra.



S južne strane crkve je trijem koji je dograđen za vrijeme franačke i mletačke vlasti (13.-16. st.) kada je crkva bila rimokatolička. Trijem je obložen kamenom u gotičkom stilu i s njega se stepenicama ulazi u crkvu.



Zvonik koji je uništen u 16. stoljeću, ponovno je podignut 1857. godine kada su osmanske vlasti ponovno dopustile ciparskim crkvama da imaju zvonike. Zvonik crkve je obnovljen u latinskom stilu.



Sveti Lazar (Lazar iz Betanije ili Lazar od četiri dana - 1. st.) je došao na Cipar nakon što ga je Isus uskrsnuo. Apostoli Barnaba i Pavao zaredili su ga za biskupa Kitiona (starogrčki grad na južnoj obali Cipra u današnjoj Larnaki) gdje je živio 30 godina.



Prema legendi je mjesto Lazarove grobnice izgubljeno tijekom razdoblja arapske vladavine koje je počelo 649. godine. 890. godine u Larnaki je pronađena grobnica s natpisom "Lazar, četiri dana mrtav, prijatelj Kristov". Bizantski car Lav VI. je 898. godine dao prenijeti Lazarove ostatke u Carigrad. Prenesene relikvije kasnije su opljačkane u Četvrtom križarskom ratu početkom 13. stoljeća i odnesene su u Marseille, ali su kasnije izgubljene.



Požar je 1970. godine oštetio veći dio interijera, uključujući dijela ikonostasa zajedno s pripadajućim ikonama. Ikonostas je djelomično restauriran i ponovno pozlaćen između 1972. i 1974. godine. Tijekom obnove crkve sv. Lazara, 2. studenog 1972. godine, u mramornom sarkofagu ispod oltara otkriveni su ljudski ostaci koji su identificirani kao dio relikvija svetog Lazara, tako da nisu bile sve prenesene u Carigrad.



Karta naselja Larnaka s lokacijom svete crkve sv. Lazara.

Na sjevernom dijelu obale naselja Pafos, oko dva kilometara sjeverno od luke, nalazi se arheološki lokalitet Grobnice kraljeva (Tombs of the Kings). Lokalitet je 1980. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Monumentalne podzemne grobnice isklesane su u čvrstoj stijeni i potječu iz helenističkog i rimskog razdoblja. Umjesto kraljeva, ovdje su zapravo pokopani visoki dužnosnici i aristokracija. Neke su grobnice ukrašene dorskim stupovima, dok druge oponašaju kuće živih, s grobnim komorama koje se otvaraju prema peristilnom atriju. Grobnice kraljeva je golema nekropola jedinstvenih, dobro očuvanih podzemnih grobnica i odaja od kojih mnoge datiraju iz 4. stoljeća pr. Kr.



Ušli smo u arheološki lokalitet Grobnice kraljeva koji je podijeljen na devet dijelova.



Odmah poslije ulaza s lijeve strane nalazi se prva u nizu grobnica, Tomb 1.



Grobnica je posebno impozantna jer je isklesana u stijeni te je jedna polovina iznad, a druga ispod zemlje. U unutrašnjosti komore se nalaze dvije male niše za ukop djece i pet niša za odrasle. Zidovi oko grobnih niša imaju ostatke šarene žbuke s kojom je bila prekrivena cijela unutarnja površina grobnice. Oblaganje zidova grobnica ovakvom žbukom stvaralo je iluziju da su prekriveni skupim materijalom poput mramora, koji se često uvozio na otok.



Nastavili smo dalje prema zapadu i ubrzo stigli do druge grobnice, Tomb 2.



Pored grobnice se nalazi bunar koji je imao ritualni i simbolički karakter. Grobnica ima atrij i peristil dorskog stila. Grobnica ima i dva oltara koji podsjećaju na pročelje hrama, a isklesani su iznad grobne niše. U grobnici je grobna komora s dvije vrste ukopa (niše i grobnice u oknima). Iznad ulaza u grobnu komoru nalazi se četvrtasta šupljina u kojoj je bila ploča s ispisanim imenom obitelji. Grobnica je preinačena u rimsko doba. Vjerojatno su u određenoj fazi odlučili pokriti atrij, što se vidi iz tragova otvora isklesanih na tri strane atrija.



Iz grobnice smo se stepenastim dromosom (kameno stubište koje vodi u unutrašnjost grobnice) popeli na ravnu površinu tumula u kojem je iskopan velik broj grobova koji potječu iz helenističkog razdoblja (325.  58. g. pr. Kr.).



Uputili smo se dalje na sjever i primijetili Portal od prirodnog kamena...



...pored kojeg se nalazi manja grobnica.



Stazom smo nastavili prema zapadu i stigli do dviju grobnica, a to su Tomb 3 i Tomb 4.



Grobnica Tomb 3 je dorskog stila (najstariji kodificirani stil grčke arhitekture), tj. ima atrij koji je okružen trijemom u dorskom stilu čiji su stupovi bez temelja. Najvjerojatnije arhitektonski uzori grobnica potječu iz grobne arhitekture nekropole u Aleksandriji. Kroz stepenasti dromos se ulazi u unutrašnjost grobnice. S lijeve strane je bunar koji ima ritualnu i simboličnu svrhu. U starogrčkoj mitologiji, bog Hemes je prenosio duše mrtvih ljudi i predavao ih Haronu kako bi ih vodio u kraljevstvo Hada, boga podzemlja. Mrtvi su rijekom Aheront (koja se nalazi u Epiru) prešli iz svijeta živih u podzemni svijet mrtvih te zahvaljujući zdencu koji sadrži vodu, simboliziran je prijelaz iz svijeta živih u svijet mrtvih. Svaka duša koja je prolazila kroz Haronovu skelu morala je dati jedan obol za prijevoz te su među nalazima u grobnicama pronađeni novčići. Ritualni karakter je imao bunar jer su se nakon svakog ukopa pratioci morali oprati prije izlaska iz grobnice (običaj koji se održava i danas na Cipru, za ukope na kršćanskim pravoslavnim grobljima). Voda također djeluje kao sredstvo za pročišćavanje. Na desnoj strani dromosa, odnosno na zapadnoj strani, je grobnica. Tu je velik broj grobnih niša, dok je nasuprot grobne komore velika nadsvođena komora koja se koristila u ritualne svrhe. Druga grobna komora se nalazi na sjeveroistočnoj strani i povezana je s drugom grobnicom koja se sastoji od stepenastog dromosa te okna grobnice i još jednog bunara. Povezane su rupom koju su otvorili pljačkaši grobova.



Grobnica Tomb 4 ima atrij i dorski peristil. Ovoj grobnici se pristupa kroz stepenasti dromos s 13 stepenica koje su dijelom bile pokrivene kamenim pločama. Nasuprot dromosa je grobna komora s nišama za jednostavne ukope. U oknima ispod trijema istraženo je nekoliko grobnica. Na zapadnom dijelu je grobnica s dromosom i velikom grobnom komorom u kojoj je isklesano deset niša i dječja grobnica na podu. Komora je bila teško oštećena zbog vađenja kamena, ali je grobnica otkrivena netaknuta, a u njoj je pronađeno i nešto zlatnog nakita. Ova se grobnica koristila samo tijekom helenističkog razdoblja. Zapadni trijem je drugačiji jer se oslanja na četvrtaste stupove umjesto na okrugle kakve imaju ostala tri trijema. U blizini ulaza se nalazi bunar.



Grobnice su građene na ovaj način jer su trebale podsjećati na strukturu rezidencija.



Nastavili smo prema sjeveru te stigli do grobnice Tomb 8.



Stali smo uz kamenu ogradu kako bismo vidjeli grobnicu odozgo te smo primijetili da je atrij zamijenjen pravokutnom stijenom koja je okružena hodnicima i grobnim nišama. Na ovoj pravokutnoj stijeni isklesane su grobne niše te dva stupa. U grobnicu se također ulazi kroz stepenasti dromos. U grobnici su otkriveni arhitektonski fragmenti i dva vapnenačka kipa ptica, najvjerojatnije dva orla. Ovi kipovi, koji se čuvaju u Arheološkom muzeju u Pafosu, čine kraljevski amblem Ptolomeja. Zbog ovog otkrića smatra se da je u ovoj grobnici pokopano tijelo kralja iz dinastije Ptolemejevaca koji je umro na Cipru. Ako je to točno, onda je to prema povijesnim i arheološkim dokazima vjerojatno mjesto pokopa Ptolomeja, brata Kleopatre VI (? - 57. pr. Kr.). U slučaju da ovi kipovi prikazuju sokola, onda je moguće da se radi o prikazu boga Horusa koji je bio egipatsko božanstvo, bog Sunca koji se poistovjećivao s Apolonom, a prikazivan je kao sokol ili osoba s glavom sokola. On je također bog koji vodi duše u podzemni svijet.



Pored grobnice je ograđen prostor s nastrešnicom u kojem se nalaze artefakti koji su nađeni na arheološkom lokalitetu Grobnice kraljeva.



Krenuli smo prema zapadu do obližnje grobnice Tomb 5.



To je grobnica dorskog stila s peristilnim atrijem okruženim s dvanaest četvrtastih stupova. Do ulaza koji je u obliku luka vodi stepenasti dromos. Trijem se proteže na sve četiri strane grobnice. Nasuprot dromosa, odnosno na južnom dijelu, nalazi se obredna prostorija u kojoj su se održavali grobni običaji kao ljevanice (ritualno izlijevanje kao ponuda božanstvu ili duhu ili u spomen na mrtve) vinom i maslinama, darivanje mrtvima mlijeka, meda, vode i vina, a nudilo se i voće i hrana. Ovo je vrlo velika grobnica koja ima ukupnu površinu od 390 kvadratnih metara, a dubina joj je pet metara. Njena posebnost je što se bunar nalazi u središtu atrija, a ne u kutu na kraju dromosa. Zapadni trijem je uništen prije srednjeg vijeka, a u njegovom jugozapadnom kutu sagrađena je velika lončarska peć u kojoj je otkrivena glazirana sgrafita keramika (radi se o loncima koji izvana izgledaju glazirano i obično prikazuju bračne parove, a služili su kao svadbeni darovi), karakteristična za srednjovjekovno doba Cipra.



Stazom smo nastavili prema sjeveru sve do grobnice Tomb 6.



U grobnicu se uobičajeno ulazi stepenastim dromosom. To je najduža ikada iskopana grobnica na Cipru, a većina, otprilike 20 metara, prekrivena je svodom. U unutrašnjosti grobnice, s lijeve strane, je bunar. Nasuprot bunara su dvije niše isklesane u stijeni i žrtveni stol gdje se mrtvima prinosilo mlijeko, med, voda i vino. Nasuprot atrija se nalazi grobna komora koja ima tri niše i grobnicu.



Dalje prema sjeveru je grobnica Tomb 7.



To je najsjevernija grobnica koja je poznata i kao “Palioekklisia” jer je prenamijenjena u crkvu. Ova je grobnica vrlo dobro očuvana, a vide se i ostaci žbuke. Dorski stupovi su također dobro očuvani. U grobnici su bile isklesane razne niše i kosturnice koje su bile potrebne za čuvanje kostiju kada su se grobnice ponovno koristile. U grobnicu se ulazi stepenastim dromosom. U unutrašnjosti grobnice se nalaze dvije grobne komore s nišama i tu je neizostavan bunar ispod istočnog trijema.



Prije nego što smo napustili arheološki lokalitet Grobnice kraljeva posjetili smo još jednu grobnicu koja je navedena kao Tomb 9,...



...a nalazi se u istočnom dijelu lokaliteta.



Karta arheološkog lokaliteta Grobnice kraljeva.