Viatrix

Pored ceste D500 (D64, Kršan – A8, čvor Vranja), blizu čvora Vranja, nalazi se naselje Vranja koje je prema popisu stanovništva iz 2021. godine imalo 92 stanovnika i administrativno pripada Općini Lupoglav. Naselje Vranja ime duguje nekadašnjem obližnjem kaštelu (tal. Vragna ili Aurania), ali o tome drugi put. Vranja se sastoji od više zaseoka kao što su: Baričevići, Rušanija, Jadrasi, Grozići, Stara Cesta, Kikovija, Mavrovija, Sergovija, Brci i Zrinšćak. Današnje naselje Vranja nalazi se zapadnije, bliže tadašnjoj cesti Istarskoj Jozefini koja je dovršena 1785. godine (za vrijeme austrijskog cara Josipa II.), a nadomjestila je dotadašnju cestu iz središnje Istre preko Učke.



Auto smo parkirali u zaseoku Stara Cesta koje je ujedno i središte naselja Vranja. Tu se nalazi kapelica, trgovina, mjesna cisterna i spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata.



Krenuli smo cestom prema sjeveroistoku i nakon 150 metara skrenuli desno na cestu koja nakon petstotinjak metara stiže do željezničkog kolodvora Učka koji se nalazi na željezničkoj prugi Lupoglav – Štalije ili na Raškoj prugi. Pruga je u funkciji samo između Lupoglava i Učke, dok dalje prema Raši nije u funkciji. Raška pruga je završena 20. prosinca 1951. te svečano otvorena 30. prosinca iste godine, a potkraj 2009. godine je zbog klizišta kod Kožljaka (Pijana pruga) zatvorena za promet.



Dalje smo nastavili cestom uz prugu, prošli smo raskršće s cestom koja vodi u zaseok Baričevići te nastavili dalje uz prugu i ubrzo došli do tunela Vranje 1 koji je dugačak 493,50 metara.



U tunel Vranje 1 ulaze dva kolosijeka jer je bilo predviđen odvojak prema Matuljima, željezničkim tunelom kroz Učku.



Ušli smo u tunel i otprilike na mjestu gdje završava drugi kolosijek u tunelu primijetili smo s desne strane tunel u kojem je uskotračna pruga po kojoj se prevozio eksploziv.



Ušli smo u tunel s uskotračnom prugom i ubrzo izašli u kanjon u kojem povremeno teče Vranjski potok.



Na izlazu iz tunela se nalazi osmatračnica koja je čuvala obližnje skladište eksploziva.



Popeli smo se željeznim stubama na osmatračnicu na kojoj smo se kratko odmorili.



Spustili smo se željeznim stubama te nastavili puteljkom koji prati nizvodno Vranjski potok i ubrzo stigli do dva ukopana objekta koji su služili kao skladišta eksploziva.



Nakon razgledavanja skladišta, vratili smo se do tunela s uskotračnom prugom s kojim smo ponovno došli u tunel Vranje 1 u kojem smo skrenuli desno.



Tunel Vranje 1 izlazi u Veloj dragi koju smo posjetili u izletu Vela draga – remek-djelo vode i vapnenca.



Oko 150 metara dalje pruga ulazi u najduži tunel, od ukupno četiri tunela na Raškoj pruzi, Vranje 2 koji je dugačak 727,97 metara.



Nekoliko desetaka metara prije tunela Vranje 2 skrenuli smo desno na puteljak koji vodi uz stijenu, po litici i prati Velu dragu.



Pored puteljka smo primijetili dvije umjetno udubljene pećine,...



...dalje smo prošli pored polušpilje koje je sazidana opekom te...



...dva probijena tunela od kojih je drugi duži.



Svi ti objekti su vjerojatno bili u funkciji u vrijeme probijanja tunela Vranje 2.



Dalje puteljak postaje uži i na nekim dijelovima strmiji (na tim dijelovima smo bili vrlo oprezni). Puteljak završava ispod pruge s druge strane tunela Vranje 2 pa smo se pažljivo popeli do pruge.



Nakon kraćeg odmora i pogleda na drugu stranu Vele drage te na zvonik župne crkve sv. Petra i Pavla u Vranji, ušli smo u tunel Vranje 2.



Negdje na sredini tunela smo primijetili udubinu u stijeni u kojoj teče voda.



Izašli smo iz tunela Vranje 2, nastavili po pruzi i ponovno ušli u tunel Vranje 1.



Kada smo izašli iz tunela Vranje 1 prugu smo pratili do raskršća s cestom za zaseok Baričevići.



Skrenuli smo lijevo, nizbrdo, prema zaseoku Baričevići, prošli kroz zaseok te stigli do jednobrodne župne crkve sv. Petra i Pavla.



Župna crkva sv. Petra i Pavla je izgrađena u 15. stoljeću. Na pročelju se nalazi dvadesetdva metarski zvonik podignut 1900. godine s jednim zvonom. U unutrašnjosti crkve su očuvani fragmenti fresaka kasnogotičkog istarskog majstora nastali oko 1470. godine te glagoljski grafiti (15. – 17. st.) i glavni kameni oltar iz 1848. godine s gipsanim kipom svete Apolonije. Crkva je produžena 1697. godine, a 1832. godine su dograđene bočne kapele. Za vrijeme Drugog svjetskog rata njemačka vojska je minirala i srušila crkvu, a obnovljena je 1959. te potom temeljito 1997. godine.



Blizu crkve se nalaze ruševine većeg objekta (vjerojatno farme) pored kojeg je cisterna s grlom bunara na kojem je uklesana 1901. godina.



Nastavili smo dalje cestom prema zapadu, prošli zaseocima Jadrasi i Rušanija u kojem smo došli do raskršća na kojem smo skrenuli desno.



Na raskršću u zaseoku Grozići smo skrenuli desno i nakon četiristotinjak metara došli do središta naselja Vranja u zaseoku Stara Cesta gdje smo i započeli izlet.



Karta naselja Vranja s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 9,33 km.

Barbolan je bilo srednjovjekovno naselje koje se nalazilo na 57 metara visokom brdu sjeveroistočno od Medulina. Naselje se spominje u dokumentima iz 1149. godine kao Barbolanum te 1367. kao Petrus Buratelli vilicus Barbolani. Kasnije se spominje kao Barbolano, a u potpunosti je napušteno tijekom 16. stoljeća.



Jedini vidljiv ostatak naselja je jednobrodna crkva sv. Petra na Barbolanu koja je više puta obnavljana. Zadnji veći zahvat je bio 1928. godine, dok je zadnja obnova bila 1999. godine. Iznad portala su ugrađene dvije ploče na kojima se spominju navedene obnove.



Crkva sv. Petra na Barbolanu izgrađena je u predromaničkom razdoblju 1149. godine. Kao dokazi su pronađeni kameni crkveni namještaj i dijelovi portala ugrađeni u ogradnom suhozidu oko crkve. Crkva ima trijem i izbočenu polukružnu apsidu te desetometarski zvonik na pročelju. U unutrašnjosti crkve je zidani oltar i kip svetog Petra.



Do crkve sv. Petra na Barbolanu smo došli slijedeći putokaz za crkvu na makadamskoj cesti koja od ceste Ž5119 (iz Medulina u pravcu Pule) nakon jednog kilometra stiže do nje. Crkva koja je ne tako davno bila izvan naselja Medulin, danas je, širenjem naselja, u njegovom sastavu u dijelu Biškupije.



Karta Medulina s lokacijom crkve sv. Petra na Barbolanu.

Jadreški (tal. Giadreschi) je naselje koje administrativno spada u Općinu Ližnjan i prema popisu stanovništva iz 2021. godine je imalo 537 stanovnika. Do naselja vodi cesta L50176 koja ga spaja s cetom Ž5134 (Šikići – Šišan). Na području naselja za vrijeme Rimskog Carstava su bila polja koja su bila dijelom centurijacijske mreže južne Istre. U to doba, ili kasnije, u ranome srednjem vijeku postojalo je naselje koje je između 13. i 16. stoljeća, uslijed ratnog pustošenja, razaranja, nestašica i epidemija bolesti, bilo napušteno. O tomu je liječnik Bernardo Schiavuzzi (Piran, 1849. – Pula, 27. travnja 1929.) zapisao da se ovo naselje zvalo Lussŕn ili Lussanum. Istarski povjesničar Camillo De Franceschi (Poreč, 3. kolovoza 1868. – Venecija, 25. listopada 1953.) je pretpostavio da se naselje Lussanum nije nalazilo na mjestu današnjeg naselja Jadreški već u njegovoj neposrednoj blizini te da ga treba tražiti u ostacima naselja Maderna koje se nalazilo nešto južnije. Zuan Antonio Dell'Oca je bio geometar koji je 1563. godine izradio zemljopisnu kartu (124,5 cm × 113 cm) južne Istre (Puljštine), iscrtanu perom i oslikanu kistom u više boja, a na njoj nisu zabilježeni Jadreški. 1580. godine područje naselja Jadreški nastanjuju bjegunci s Cipra i u arhivskim izvorima ga nalazimo pod imenom Giadrescovo. Danas je jedno od najraširenijih prezimena u naselju Jadreško što je usko povezano s imenom naselja.



Auto smo parkirali na parkiralištu ispred zgrade bivše osnovne škole pored koje se nalazi spomenik podignut u spomen žrtvama Drugog svjetskog rata.



U šetnju smo krenuli cestom L50176 prema sjeveru i za sedamdesetak metara došli do raskršća na kojem se nalazi autobusno stajalište s pločom na kojoj je geografska karta s biciklističkim i pješačim stazama Općine Ližnjan.



Na raskršću smo skrenuli lijevo, prema zapadu i na račvanju ulica, pedesetak metara dalje, nastavili lijevom ulicom.



Ubrzo smo stigli do središnjeg trga naselja. Na trgu je stablo ladonje (Celtis australis) koje često nalazimo u središtima istarskih sela. Pored ladonje se nalazi kameni predmet koji me podsjeća na grlo bunara.



Od trga smo nastavili ulicom prema sjeverozapadu i nakon stotinjak metara stigli do crkve Majke Božje Fatimske.



Crkva Majke Božje Fatimske smještena je u zgradi nekadašnje Hrvatske škole od 10. prosinca 1967. godine kada je blagoslovljena. Crkva ima preslicu s jednim zvonom, a na ogradnom zidu prema ulici je kapelica.



Vratili smo se nazad do središnjeg trga i nastavili ulicom prema jugoistoku. U ulici, malo dalje od trga, primjetili smo krušnu peć koja je okrenuta prema ulici te je zidana kamenom, a njen dimnjak opekom.



Nastavili smo dalje ulicom i nakon stotinjak metara stigli do raskršća s autobusnim stajalištem te nastavili ravno cestom koja prati biciklističku stazu 333.



Ubrzo smo došli do mjesta gdje završava asfaltirani i počinje makadamski dio ceste.



Petstotinjak metara dalje je raskršće s više makadamskih cesta, a pored njega se nalazi spomenik podignut 17. rujna 1963. godine u spomen na borbu koju su mještani vodili protiv njemačke vojske 17. rujna 1943. godine kojoj su tada nanijeli poraz.



Nastavili smo dalje biciklističkom stazom 333 sve do šestotinjak metara udaljenog umjetnog akumulacijskog jezera Bakranjuša (negdje zna pisati jezero Jadreški) gdje smo završili šetnju. Akumulacijsko jezero Bakranjuša, zajedno sa sustavom navodnjavanja za 440 hektara poljoprivrednih površina Valturskog polja, stavljeno je u funkciju 24. srpnja 2015. godine. Jezero ima površinu od 11,7 hektara i zapremninu od 650 tisuća kubika vode.



Karta naselja Jadreški s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,44 km.

U noći sa 17. na 18. studeni 1975. godine, dvanaest minuta nakon ponoći, na pruzi Pula – Divača, oko jednog kilometra prije željezničkog kolodvora Buzet, ispod grebena Raspadalice, brzi vlak Pula - Zagreb koji se kretao u pravcu Divače udario je u šezdeset kubika odronjenog kamenja na pruzi i iskočio iz tračnica u provaliju dublju od stotinu metara. Lokomotiva je povukla za sobom takozvani službeni vagon i tri putnička vagona koji su iskočili iz tračnica, ali su se nekako zaustavili na rubu padine. Te kišne noći strojovođa je pokušao kočiti kada je ugledao uništene tračnice i kamenje koje se odlomilo s grebena malo prije prolaska vlaka, ali je bilo prekasno. Tu večer je oko 22:30 sati prugu kontrolirao dežurni željezničar, ali je sve bilo čisto. U toj željezničkoj nesreći je poginuo mladi strojovođa Silvano Blažević (27) iz Roča, lakše je ozlijeđen vlakovođa Marin Ujčić, a putnici, njih 27, su ostali neozlijeđeni.



Odlučili smo pronaći nijemog svjedoka ove željezničke nesreće koji se još uvijek nalazi, skoro pedeset godina poslije, ispod grebena Raspadalice. Potragu smo započeli u zaseoku Brgad koji administrativno spada pod naselje Strana, Grad Buzet. U zaseok vodi nerazvrstana cesta (1,3 km) koja ga spaja s raskršćem s cestom D44 (čvor Nova Vas, A9 - čvor Lupoglav, A8) koje je oko četiri kilometara istočno od Buzeta ili oko tri kilometara zapadno od Roča.



Krenuli smo prema sjeveru, došli smo do kraja zaseoka Brgad gdje završava asfaltirana i počinje makadamska cesta.



Pedesetak metara dalje je most koji premošćuje potok Rečicu koji nekoliko stotina metara dalje "pada" niz trideset metarsku litici i tvori slap Copot (ili Sopot). Ugodno smo se iznenadili kada smo vidjeli da potokom teče zavidna količina vode i odlučili se uputiti do slapa da ga konačno vidimo u punom sjaju.



Skrenuli smo desno na cestu koja prati tok potoka Rečicu i pratili smo ga sve do putokaza za slap.



Nastavili smo stazom, u smjeru putokaza, i ubrzo došli do samog vrha slapa kojeg smo posjetili na izletu Slap Copot – suh, suh i opet suh i s kojeg se pruža lijep pogled na Buzet.



Ovaj put kroz rupu u stijeni se slijevala lijepa količina vode tako da smo odlučili krenuti u podnožje slapa putovima koje smo koristili u gore navedenom izletu.



Vratili smo se do putokaza za slap. Tu smo skrenuli lijevo i nakon tristotinjak metara ušli u naselje Strana (46 stanovnika – 2021. g.).



Kada smo došli do asfaltirane ceste skrenuli smo lijevo, nizbrdo. Cestu smo pratili, oko 450 metara, sve do putokaza za penjalište Sopot.



Skrenuli smo u pravcu penjališta (ruta do slapa je detaljno opisana u izletu Slap Copot – suh, suh i opet suh).



Kako smo se približavali slapu Copot, do kojeg smo ubrzo stigli, povećavala se toliko priželjkivana buka slapa i konačno, nakon tri prethodna bezuspješna posjeta, na četvrtom smo ga vidjeli u punom sjaju.



Nakon što smo uživali u "slijevanju" vode kroz rupu u stijeni, krenuli smo nazad u naselje Strana. Prošli pored kapelice koju smo vidjeli i u već spomenutom izletu te došli do crkve Majke Božje od Zdravlja (ruta od slapa do crkve je detaljno opisana u izletu Slap Copot – suh, suh i opet suh).



Crkva Majke Božje od Zdravlja izgrađena je 1715. godine. Na pročelju crkve je preslica s dva okna i jednim zvonom. Crkva je nazvana "fratarska crkva“, jer je ondje vjerojatno postojala benediktinska crkva i hospicij.



Od crkve Majke Božje od Zdravlja smo krenuli šumskom cestom prema sjeveru, u potragu za nijemim svjedokom željezničke nesreće.



Šumska cesta ubrzo završava na širokom polju koje je ispod grebena Raspadalice.



Dalje smo nastavili kroz šumu te došli do šumskog puteljka, prešli ga te nastavili uzbrdo kroz šumu. U Google Maps-u je lokalitet označen kao "Vagon ispod Raspadalice", tako da smo se nastavili kretati prema njemu. Sve teže smo se kretali uzbrdo, jer je vegetacija bila sve gušća. Odlučili smo se vratiti nazad do šumskog puteljka.



Spustili smo se nazad do puteljka, skrenuli desno te nastavili prema sjeveru.



Puteljkom smo prošli preko nekoliko potočića koji su vjerojatno rezultat prethodnih kišnih dana, prošli pored solišta za divljač i kada smo već počeli gubiti nadu, jer je puteljak postajao sve manje prohodan, u daljini smo vidjeli nešto hrđavo.



Nastavili smo dalje i…



…konačno došli do vagona koji u ovom ambijentu izgleda više nego neobično.



Nakon kraćeg odmora kod vagona, vratili smo se do crkve Majke Božje od Zdravlja, skrenuli lijevo na makadamsku cestiui izašli iz naselja Strana.



Cesta na nekoliko mjesta prelazi preko nekoliko potočića te nakon jednog kilometra ulazi u zaseok Brgad u kojem smo završili izlet.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 6,24 km.