Viatrix
27.01.2026., utorak
Vrh - kaštel bez vidljivih tragova
Vrh je naselje u sastavu Grada Buzeta i prema popisu stanovništva iz 2021. godine imao je 109 stanovnika. Smjestio se na nadmorskoj visini od 396 metara, na izduženoj visoravni sjeverno od akumulacijskog jezera Butoniga, koje sam opisao u objavi Jezero Butoniga – vodeno srce Istre. Kroz Vrh prolazi cesta L50055 koja povezuje cestu D44 (čvor Nova Vas, A9 - čvor Lupoglav, A8) i, preko ceste L50032, cestu Ž5013 (Cerovlje – Buzet). Kaštel Vrh, od kojeg danas nema vidljivih tragova, prvi se put spominje 1195. godine kada je bio dio feudalnog posjeda sa središtem u Sovinjaku i zajedno su pripadali je akvilejskim patrijarsima. Bio je pomoćna tvrđava većem sovinjanskom kaštelu, a izgrađen je na ostacima prapovijesne gradine koju je navodno naseljavalo keltsko pleme Subokrina. Poslije su ga držali Rimljani, a ime Vrh dali su mu novodoseljeni Hrvati, što je za romansko stanovništvo bilo teško izgovoriti, pa su ga Mlečani, primjerice, nazvali Verch. Vrh je nakon 1350. godine pripao Pazinskoj grofoviji, a od 1370. godine postaje dijelom austrijskog teritorija. U urbaru iz 1498. godine se spominje pod nazivom Perg, a od 1508. godine dolazi pod vlast Mletačke Republike. Naselje je imalo dvoja vrata koja su srušena, a to su bila Mala vrata na južnom dijelu i Vela vrata na sjevernom dijelu naselja.
 Priča se nastavlja... Kliknite! |
20.01.2026., utorak
Crkva sv. Petra od sedam kruna ili vrata
Na cesti D77 (Vodnjan – čvor Rogovići, A8), neposredno s južne strane, uz nadvožnjak koji premošćuje Istarski ipsilon (A9), oko jednog kilometra sjeverno od Vodnjana, prolazi plinovod. Na tom se mjestu nalazi makadamsko proširenje na kojem smo parkirali auto.
 Priča se nastavlja... Kliknite! |
13.01.2026., utorak
Jezero Butoniga – vodeno srce Istre
Jezero Butoniga je akumulacijsko jezero i s površinom od 2,45 km˛ najveće je jezero u Istri. Osnovna mu je namjena vodoopskrba, a služi i za zadržavanje vodnih valova (obrana od poplava) te navodnjavanje. Glavni su mu pritoci potok Butoniga (Grdoselski potok), Dragućki potok i Račički potok, a od jezera se, kao potok Butoniga, ulijeva u rijeku Mirnu. Jezero je nastalo izgradnjom 23 metara visoke i više od 550 metara duge brane (na kruni brane – na gornjem rubu) 1988. godine, a kapacitet vodoopskrbe iznosi 1.000 l/s. Kota krune brane nalazi se na 44,7 metara nadmorske visine, a kota prelijevanja (praga) brane, odnosno razina vode pri kojoj započinje prelijevanje, iznosi 41 metar nadmorske visine. Obujam akumulacije iznosi 19,7 milijuna m˛, od čega na mrtvi prostor za prihvat nanosa (mrtvi volumen - donji dio jezera predviđen za skupljanje mulja, pijeska i drugog nanosa kojeg rijeke i/ili potoci donose) otpada 2,2 milijuna m˛. U jezeru obitavaju ribe poput šarana, klena, štuke, smuđa i pastrve.
 Priča se nastavlja... Kliknite! |
06.01.2026., utorak
Mornaričko groblje u Puli – tajanstveno spomen-groblje
Mornaričko groblje (njem. K.u.k. Marinefriedhof), koje smo posjetili tijekom izleta Šetnja mornaričkom Pulom, je spomen-groblje smješteno u Puli, nedaleko od kupališta Valkane u uvali Zelenika. Groblje je otvorila Austro-Ugarska Monarhija 1862. godine, prostire se na površini od oko 22 tisuće četvornih metara, a na njemu je pokopano oko 150.000 ljudi što ga čini jednim od najvećih vojnih groblja u Europi. U razdoblju kada je Pula postajala glavna ratna luka Austro-Ugarske mornarice, u grad su se doseljavali vojnici, inženjeri, brodograditelji i njihove obitelji iz svih dijelova Monarhije. Zbog toga je groblje već od svojih početaka imalo izražen multietnički i multikulturalni karakter, što je i danas vidljivo raznolikim natpisima na nadgrobnim spomenicima na hrvatskom, talijanskom, njemačkom, mađarskom i drugim jezicima tadašnje Monarhije. Osim pripadnika mornarice, na groblju su pokopani i mnogi civili, članovi obitelji mornara te vojnici iz različitih razdoblja, uključujući i one iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Groblje također čuva posmrtne ostatke vojnika iz različitih nacija, ne samo iz Austro-Ugarske, već i iz Italije, Njemačke, Francuske i Engleske, što mu daje univerzalni karakter ratnog i pomorskog memorijala.
 Priča se nastavlja... Kliknite! |
