Viatrix
30.09.2025., utorak
Dvigrad – kameni grad i njegova Anđeoska stijena
Dvigrad je ruševina srednjovjekovnog grada smješten na uzvisini Monkaštel (Moncastello) u Limskoj dragi blizu naselja Kanfanar. Ime Dvigrad (Dvograd, Duecastelli, Docastelli) duguje tome što se je na susjednoj zapadnoj stjenovitoj istaci nalazila još jedna utvrda koja je napuštena u ranom srednjem vijeku, Kaštel Parentin (Castel Parentin). Zahvaljujući dobrom strateškom položaju, blizini vode i obilju plodnoga tla, područje je naseljeno već u prapovijesti kada se tu nalazila tipična terasasta gradina. Lokalitet je bio naseljen i u antici kada je bio uključen u sustav obrane sjeverne granice pulskog agera. Podno zidina Dvigrada su tragovi antičke ceste koja je spajala Pulu preko Bala i Dvigrada s unutrašnjosti Istre. Krajem 6. i početkom 7. stoljeća, nakon više epidemija bubonske kuge, naseljavaju se Slaveni. 879. godine Dvigrad se u povijesnim izvorima prvi put spominje kada umjesto pulske biskupije vlast nad dvigradskom crkvom dobiva akvilejski patrijarhat. U nekoliko sljedećih stoljeća patrijarsi preko svojih feudalnih ovlasti utječu na javni i administrativni život grada. Krajem 13. stoljeća posjed nad Dvigradom dobivaju grofovi Gorički, a patrijarh je prisutan samo kao nominalna vlast. Tijekom 14. stoljeća utjecaj Venecije je sve veći, ali formalnu vlast preuzima tek 1414. godine, kada je potvrđen Statut Dvigradskoga komuna, kojim završava patrijarhova vlast. Krajem 15. stoljeća dolazi do nove epidemije kuge, a početkom 16. stoljeća dolazi do epidemije malarije. U to vrijeme se naseljavaju izbjeglice uglavnom iz dalmatinske zagore koje su bježale pred osmanskim osvajanjima. Za vrijeme Uskočkog rata (1615.-1618. godine), 1615. godine, Dvigrad odolijeva višednevnoj opsadi, ali su uništena okolna sela nakon čega se stanovnici postupno iseljavaju u okolna područja. Sredinom 17. stoljeća u Dvigradu živi svega nekoliko obitelji, a napuštanjem crkve sv. Sofije 1714. godine i preseljenjem župe u obližnji Kanfanar došlo je do konačnog kraja kaštela.
 Priča se nastavlja na novoj adresi, Kliknite! |
24.09.2025., srijeda
Crkva sv. Siksta, Ladići – nasljeđe benediktinskog samostana i pavlinskog hospicija
Na cesti L50101 (Kanfanar - Sveti Lovreč Pazenatički), oko dva kilometra sjeveroistočno od naselja Korenići, nalazi se raskršće za naselja Dubravci i Ladići. Na sjevernom dijelu naselja Ladići (35 stanovnika – 2021. g.), koje je u sastavu Općine Kanfanar, nalazi se mjesno groblje Sveti Sikst na kojem je istoimena crkva i mrtvačnica s trijemom i kamenim križem na krovu iznad pročelja.
 Priča se nastavlja na novoj adresi, Kliknite! |
15.09.2025., ponedjeljak
Riječki tunel – riječko podzemlje
Pored katedrale sv. Vida, u ulici Grivica, koju smo posjetili u prethodnom izletu (Katedrala sv. Vida – jedinstvena barokna rotonda) nalazi se jedan od dva ulaza u Riječki tunel (ili TunelRi). To je pješački tunel koji je dugačak 350 metara i vodi do dvorišta Osnovne škole Dolac. Unutarnja temperatura iznosi 15 °C. Tunel je prosječno širok oko 4 metra i visok oko 2,5 metra, a na nekim mjestima se spušta na dubinu od 10 metara. Ima jedan vertikalni ulaz/izlaz i dva slijepa odvojka, jedan vodi prema ulici Žrtava fašizma (nije otvoren za posjetu), a drugi do Trga Riječke rezolucije. Tunel je prokopala talijanska vojska u razdoblju od 1939. do 1942. godine kako bi zaštitila civilno stanovništvo od savezničkih bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata. Na više mjesta duž tunela još uvijek se mogu vidjeti izvorni natpisi "Riservato all'U. N. P. A." (Unitŕ Nazionale Protezione Antiaerea - Rezervirano za protuzračnu obranu). Tunel je u više navrata poslužio kao sklonište tijekom savezničkih zrakoplovnih napada na Rijeku 1944. i 1945. godine, a korišten je i tijekom Domovinskog rata.
 Priča se nastavlja na novoj adresi, Kliknite! |
11.09.2025., četvrtak
Katedrala sv. Vida – jedinstvena barokna rotonda
U ulici Grivica, u samom središtu Rijeke, posjetili smo katedralu sv. Vida, prvostolnicu Riječke nadbiskupije koja je osnovana 30. travnja 1920. godine i kojoj pripadaju još Porečka i Pulska, Krčka te Gospićko-senjska biskupija. Početak izgradnje katedrale, koja se gradila gotovo sto godina, bio je u lipnju 1638. godine kao samostanska crkva riječkih isusovaca. Izgrađena je na mjestu srušene crkve posvećene zaštitniku Rijeke svetom Vidu, po kojem se zvala srednjovjekovna Rijeka (Rika svetoga Vida, na latinskom Terra Fluminis sancti Viti, a na njemačkom St. Veit am Pflaum). 1725. godine dolazi do bitne izmjene projekta, kada se crkvi pridodaje galerija. 1727. godine pored crkve je podignut zvonik sa satom te je tada izgrađena i kupola, a 1742. godine je posvećena.
 Priča se nastavlja na novoj adresi, Kliknite! |
01.09.2025., ponedjeljak
Limska gradina – lokalitet s fantastičnim pogledom na Limski zaljev
Na cesti D75 (Pula – Plovanija), osamstotinjak metara sjeverozapadno od raskršća za Limski zaljev (Limski kanal), nalazi se malo makadamsko ugibalište na kojem smo parkirali auto.
 Priča se nastavlja na novoj adresi, Kliknite! |
