Viatrix
29.03.2023., srijeda
Sovinjak – barok s tračkom klasicizma
Sovinjak je naselje koje administrativno spada pod Grad Buzet, a prema popisu stanovništva iz 2021. godine je imao 68 stanovnika. Naselje se nalazi na cesti L50032 koja povezuje ceste Ž5013 (Buzet Cerovlje) i L50030 (D44 /čvor Nova Vas, A9 - čvor Lupoglav, A8/ - Pračana) i sjedište je mikroregije Sovinjštine, brežuljkastoga kraja iznad srednjeg toka rijeke Mirne, koju čine nekoliko naselja (Pračana, Sirotići, Sovinjsko Polje i Sovinjsko Brdo) i zaseoka (Jermanija, Beneži, Brnozi, Majer, Tuki, Cunjci...). Na položaju današnjeg groblja (toponim kaštel) nekada se nalazio kaštel koji je podignut na prapovijesnoj histarskoj gradini. Kaštel se prvi put spominje 1195. godine kada su vlasnici bili vazali akvilejskih patrijarha. U 13. i 14. stoljeću je bio u posjedu vazala Goričkih i Devinskih grofova. Kaštel je u 15. stoljeću počeo propadati i tada se na mjestu današnjeg naselja Sovinjak razvilo naselje zaštićeno zidinama. Zanimljivo je da je 1498. godine u Sovinjaku bilo 11 podanika i 2 udovice zbog brojnih epidemija i sukoba. 1508. godine je prešao u posjed Mletačke Republike i postao je jedno od najvažnijih naselja Rašporskog kapetanata (tada već sa sjedištem u Buzetu) i značajan centar glagoljske pismenosti. U 16. i 17. stoljeću naselili su ga hrvatski prebjezi koji su izbjegli pred Osmanlijama s područja današnje Dalmacije. Za vrijeme Uskočkoga rata (1615.-1618.) Sovinjak ima važnu obrambenu ulogu. Tijekom 17. i 18. stoljeća se većim dijelom ruše obrambeni zidovi oko naselja ili se ugrađuju u nizove novih kuća, a u središtu se gradi nekoliko baroknih i klasicističkih stambenih zgrada. Gotovo je u cijelosti sačuvao barokni izgled koji je nastao na podlozi srednjovjekovnog urbanizma pošto je udaljen od glavnih prometnica.
 Prema predaji rimska carica Livia Drusilla (Rim, 30. siječnja 58. pr. Kr. – Rim, 29.) naručivala je i pila isključivo vino Pucinum iz Sovinjaka.  Kratku šetnju naseljem smo započeli na platou pored trobrodne župne crkve sv. Jurja gdje su još vidljivi fragmenti gradskih zidina.  S platoa (293 mnv) se pruža lijep pogled na dolinu rijeke Mirne i na okolna brda. Na platou se nalazi kameni sat koji mi izgleda kao da je nekada bio na nekom tornju i…  …bista hrvatskog skladatelja i dirigenta Slavka Zlatića (Sovinjak, 1. lipnja 1910. – Pula, 27. listopada 1993.) čija se rodna kuća nalazi blizu župne crkve sv. Jurja.  Župna crkva sv. Jurja je izgrađena 1927. godine na mjestu starije iz 1556. Ima pravokutno svetište i sakristiju na spoju s brodom. Pročelje je klasicističko u čijem središtu je renesansni zvonik visok 15 metara. Zvonik je izgrađen 1557. godine prema akvilejskom modelu i jedan od najstarijih u Istri.  Dalje smo nastavali preko središnjeg trga prema jugoistoku.  S desne strane ceste smo primijetili zgradu žitnice iz 1647. godine s kamenim reljefom raspela na pročelju i ranobaroknim portalom koji veže dva krila zgrade.  S lijeve strane ceste je kasnogotička jednobrodna crkva sv. Roka.  Crkva sv. Roka je izgrađena početkom 16. stoljeća, nadsvođena je šiljasto-bačvastim svodom i ima freske iz 1571. koje je izradio Dominik iz Udina (Domenicus Utinensis). U srednjem polju, iza oltara, bila je freska koja je prikazivala svetog Roka od koje se danas vide fragmenti (čizme na nogama sveca i uz njega njegov vjeran pas). Na pročelju je preslica i trijem koji je dodan 1682. godine u baroknom stilu.  Kratku šetnju smo završili nekoliko metara dalje ispred spomenika žrtvama fašizma podignutom 1978. godine.  Karta naselja Sovinjak s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 123 m.  |
21.03.2023., utorak
Socerb – strateška utvrda i podzemna crkva
U Sloveniji na cesti koja spaja A1 (čvor Kastelec) s Republikom Italijom, oko dva kilometra od čvora Kastelec, nalazi se raskršće s cestom koja nakon stotinjak metara ulazi u naselje Socerb. Naselje administrativno spada u Gradsku općinu Kopar i 2020. godine je imalo 27 stanovnika.
 Šetnju smo započeli ispred jednobrodne crkve sv. Socerba (sv. Servula) koja je izgrađena između 1583. i 1607. godine. Crkva ima polukružnu apsidu, a na sjevernom zidu je zvonik.  Krenuli smo prema jugu te na raskršću skrenuli lijevo, uzbrdo prema obližnjoj kapelici.  Cestu smo pratili sedamstotinjak metara, tj. nakon oštrog lijevog zavoja skrenuli smo desno na makadamsku cestu.  Nakon pedesetak metara smo skrenuli lijevo na šumsku cestu i ubrzo stigli do Svete špilje na Socerbu (Sveta jama pri Socerbu).  Sveta špilja na Socerbu je duga 231 metara i duboka 44 metara te je bogata špiljskim ukrasima (stalaktiti, stalagmiti, stalagnati...). Naročito su monumentalni stalagnati. U najnižem dijelu teče potok. Tijekom istraživanja je ustanovljeno da je špilja posjećivana u kasnom željeznom dobu.  Uz špilju se veže legenda da je sveti Servul (Trst, oko 270. - Trst, 28. svibnja 284.) živio u špilji dvije godine u 3. stoljeću (slično kao i špilji Cingarela). Špilja je pretvorena u svetište u kojem se svake godine 24. svibnja služila sveta misa sve do Drugog svjetskog rata.  U špilju se ulazi kamenim stepeništem. Tu se nalazi dvorana koja je služila kao crkva i to je jedinstven primjer u Sloveniji. U dvorani se može vidjeti kameni oltar iz 17. stoljeća, a iza stalagnata, koji izgledaju kao stupovi u nekoj katedrali, je malo jezerce.  Dalje smo se spustili stepeništem s kojim smo došli do manje dvorane u koju se ulazi kroz kamenom sazidani lučni otvor. Ovdje se nekada nalazio vinski podrum.  Prema pričama lokalnog stanovništva, vlasniku utvrde Socerb se svake godine vino ukiselilo pa ga je odlučio čuvati špilji te više nije imao ukiseljeno vino.  Nakon obilaska Svete špilje na Socerbu nastavili smo dalje šumskom cestom i nakon 150 metara stigli do asfaltirane ceste.  Skrenuli smo desno i nakon stotinjak metara stigli do parkirališta pored kojeg se nalazi utvrda Socerb ili Strmec (Grad Socerb ili Strmec).  Prije nego što smo se uputili prema utvrdi Socerb skrenuli smo desno i ušli na šumski put koji prolazi paralelno s liticom.  Prošli smo pored ruševnog objekta, vjerojatno nekada vojnog,...  …te stigli do stražarnice bivše JNA - Jugoslavenska narodna armija (Stražnica nekdanje JLA - Jugoslovanska ljudska armada) koja se nalazi na samoj litici.  Nije čudno da je JNA baš na ovom mjestu postavila stražarnicu kada je Trst s okolicom i Tršćanski zaljev kao na dlanu.  Vratili smo se nazad do parkirališta i nastavili prema utvrdi Socerb.  Utvrda Socerb se nalazi na nadmorskoj visini od 437 metara, na litici tridesetak metara iznad naselja. Zbog svog izvanrednog strateškog položaja, na rubu krasa, utvrda je bila iznimno važna i spominje se već u srednjem vijeku. Više je puta stradala zbog raznih ratova, a vlasnici su se neprestano mijenjali. Današnji izgled utvrde je iz 1924./25. godine kada se obnovilo samo dio zidina. Tijekom NOB-a (Narodnooslobodilačke borbe) utvrda je zbog svog strateškog položaja bila u središtu borbi. Tako je 1944. godine bila sjedište VOS-a (Varnostno-obveščevalna služba - Sigurnosno obavještajna služba) i Narodnog suda.  Nakon što smo uživali u pogledu s utvrde Socerb,...  ...spustili smo se stazom do naselja Socerb i završili šetnju ispred crkve sv. Socerba.  Karta s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 2,46 km.  |
14.03.2023., utorak
Pećine na putu od Lima do Svetog Martina
Limski zaljev (najčešće nazvan Limski kanal) je zaljev na zapadnoj obali Istre između Rovinja i Vrsara. Zaljev je dio Limske drage koja je nastala kao rijas (potopljeno riječno ušće) rijeke Pazinčice koja danas ponire u Pazinskoj jami u Pazinu. Dužina zaljeva iznosi 12,8 km, a sa suhim dijelom Limske drage ukupna dužina iznosi oko 40 km. Na samom ulazu zaljev je širok oko 600 m, u srednjem dijelu oko 400 m, a pri kraju oko 200 m. Od 1964. godine Limski zaljev je zakonom zaštićen geomorfološko-hidrogeološki lokalitet u kategoriji značajnih krajolika, a od 1980. godine je specijalni rezervat u moru.
 Cesta D75 (Pula – Plovanija), na dionici između naselja Bale i Vrsar prolazi kroz Limsku dragu. Na najnižoj točki se nalazi raskršće s cestom koja vodi do Limskog zaljeva, tj. do luke Vrh Lima gdje smo započeli šetnju na brdo Svetog Martina (217 mnv) kojeg smo posjetili na izletu Preko Svetog Martina do Istarske Altamire.  Cestom smo krenuli prema jugoistoku i nakon sedamstotinjak metara, na mjestu gdje Limski zaljev najdublje ulazi u kopno, skrenuli desno na stazu koja vodi do Romualdove pećine.  Valja napomenuti da se na više mjesta, tamo gdje vegetacija dopušta, pruža pogled prema Limskom zaljevu, prometnici (D75) koja vodi uzbrdo te stijeni koja je poznato penjalište Gavranik.  Nakon petnaestak minuta strmom smo stazom došli do Romualdove pećine.  Nakon kratkog odmora nastavili smo strmim šumskim putem s kojim smo se spustili do pećine u prije spomenutom izletu,…  …ali nismo skrenuli desno prema šumskoj cesti nego smo skrenuli lijevo i nastavili šumskim putem s kojim smo nakon pet minuta stigli do pećine Škandalište.  Pećina Škandališta (ili Skandališća) ima dva velika ulaza i nekoliko manjih. U unutrašnjosti je labirint ispresijecanih hodnika s više dvorana, od visokih nekoliko metara do niskih u kojima se može jedino puzeći. U njoj su pronađeni kremeni alati i koštana šila stara 25 tisuća godina.  Nastavili smo dalje putem uzbrdo i nakon desetak minuta stigli do puta s kojim smo se na izletu Preko Svetog Martina do Istarske Altamire spustili s brda Svetog Martina do Romualdove pećine.  Krenuli smo lijevo u kontra smjeru od zadnjeg puta i uskoro stigli do već viđene čeke.  Kod čeke smo skrenuli lijevo i ubrzo šumskim putem, koji prolazi uz suhozid, stigli do vrha brda Sveti Martin na kojem se nalazi antena, radar i istoimena crkva. U srednjem vijeku se 7. veljače svetkovala uspomena na svetog Romualda (Ravenna, između 951. i 953. – Fabriano, 19. lipnja 1027.). Tada su vjernici predvođeni svećenikom, nakon mise u crkvi sv. Martina, odlazili u procesiju spuštajući se do ulaza u Romualdovu pećinu. Danas se svetkuje na dan njegove smrti 19. lipnja.  Za kraj mogu spomenuti, osim pogleda na bliža i dalja naselja te na Jadransko more pa sve do planine Učke, lijep je i pogled na Limsku dragu i na istoimeni viadukt (A9 – Istarski ipsilon) koji ju premošćuje.  Karta s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 2,09 km.  |
07.03.2023., utorak
Kloštar – Fratarskim škalama do mora
Oko pet kilometara istočno od naselja Vrsar, na cesti D75 (Pula – Plovanija), nalazi se naselje Kloštar koje je dobilo ime po samostanu (kloštar - klaustar, samostan, manastir). Naselje je prema popisu stanovništva iz 2021. godine imalo 41 stanovnika i administrativno pripada Općini Vrsar.
 Naselje Kloštar nam je bilo polazište u izletu Šuma Kontija – oaza mira između benediktinaca i gusara, točnije ispred samostana sv. Mihovila, ali ovaj put nam je polazište bilo stotinjak metara sjevernije, kod lokve Kloštar od koje smo krenuli smo prema samostanu.  Samostan sv. Mihovila je vjerojatno utemeljio sveti Romuald (Ravenna, između 951. i 953. – Fabriano, 19. lipnja 1027.) između 1001. i 1002. godine, a po dovršetku posla otišao je u samotnjaštvo u Romualdovu pećinu. U samostanu su boravili benediktinci do sredine 17. stoljeća. 1772. godine braća Colleti su zamijenila svoj posjed pokraj Venecije za samostanski kompleks i posjede koji su sredinom 19. stoljeća prešli u vlasništvo Austro-Ugarske Monarhije.  Samostan sv. Mihovila je izgrađen uz ranokršćansku jednobrodnu crkvu sv. Marije iz 6. stoljeća. Crkva sv. Marije ima elemente bizantskog graditeljstva. Zidovi su ojačani lezenama, a vrata rasteretnim lukovima, kao i na Predeufrazijskoj bazilici u Poreču. Od 1040. godine južni zid crkve sv. Marije je ujedno i sjeverni zid veće jednobrodne crkve sv. Mihovila. U tom je zidu probijen bočni prolaz. Crkva sv. Mihovila ima apsidu koja je presvođena polukupolom. U unutrašnjosti crkve, na južnom zidu, su tranzene s jednostavnim pleternim motivima, a u apsidi i na dijelu luka su sačuvani fragmenti fresaka iz 11. stoljeća. Freske su djelo južnonjemačke benediktinske škole otonskog razdoblja s prikazom kamenovanja svetog Stjepana te očuvanim likom sveca.  U središtu kompleksa se nalazi klaustar sa središnjom cisternom koji je bio okružen trijemom.  Dvadesetak metara jugozapadno od samostana sv. Mihovila je početak pješačke staze Fratarske škale.  Staza Fratarske škale je dugačka oko 530 metara, a visinska joj je razlika 115 metara.  Kada smo stigli do malo zbunjujućeg putokaza, koji prikazuje da dalje staza vodi desno i ravno, skrenuli smo desno.  Nekoliko metara dalje je lijepo vidljivo stepenište isklesano u živoj stijeni.  Vratili smo se nazad do putokaza i nastavili stazom nizbrdo. Na ovom dijelu se otvara lijep pogled na Limski zaljev (Limski kanal).  Ubrzo smo stigli do kraja staze Fratarske škale koja je na njezinoj najnižoj točki, na morskoj razini.  Karta s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 737 m.  |
