Viatrix

17.04.2019., srijeda

Zaboravljeni čuvari Pule (2. dio)

Na sjeveru zaseoka Barbariga nalazi se Obrambeni okrug IX, najsjeverniji dio pulskog fortifikacijskog sustava.



Šetnju smo započeli u zaseoku Barbariga (nemojte zamijeniti s turističkim naseljem Barbariga koji se nalazi petstotinjak metara jugoistočno od zaseoka) i krenuli cestom sjeverozapadno. Nakon nekih dvjestotinjak metara, gdje asfaltirana cesta skreće desno, a mi smo produžili ravno na makadamsku cestu.



Na slijedećem raskršću skrenuli smo lijevo.



Nakon nekih stotinjak metara, s desne strane ceste, nalazi se kapija kroz koju smo ušli u nekadašnju vojnu zonu.



Od kapije vodi makadamski put, koji smo ubrzo napustili.



Skrenuli smo lijevo na cestu koja prolazi kroz borovu šumicu sve do bitnice „San Benedetto“, izgrađene 1903. godine. Bitnica je u relativno dobrom stanju. Obrambeni jarak koji omeđuje bitnicu je očišćen, a objekt je zatvoren.



Od bitnice smo krenuli na sjever. Na cestu smo se vratili preko šumice i livade. Na livadi se nalaze ostaci neke metalne konstrukcije, koja je vjerojatno služila kao noseća konstrukcija za skladište. Na livadi smo primijetili orhideje.



Cestom smo došli do druge kapije.



Cesta koja iza kapije nastavlja ravno je glavna prometnica prema najvećem objektu u Obrambenom okrugu IX, utvrdi „Forno“. Ta dionica je interesantna jer je podignuta na nasipu, a nasip je sazidan kamenim blokovima.



Ali mi smo iza kapije skrenuli desno. Cestu napuštamo s lijeve strane na desnom oštrom zavoju.



Malo dalje, ulazimo u tunel koji je ulaz u bitnicu „Caluzzi“ koja je izgrađena 1904. godine, na brdu visokom 39 metara, Bitnica je u ruševnom stanju.



S bitnice se pruža lijep pogled na utvrdu „Forno“.



Opet smo se vratili na zavoj gdje smo naputili cestu i nastavili dalje.



Cestu smo pratili sve do raskršća na kojem smo skrenuli desno.



Cestom smo izašli na livadu, koju smo prošli poprijeko do „desnog kuta“ gdje počinje zemljana cesta koja vodi ravno do utvrde „Paravia-istok“. Negdje se spominje i kao „Stara tvrđava Barbariga“. Utvrda je očišćena i u relativno dobrom stanju. Moguće je obići njenu unutrašnjost.



Od utvrde smo krenuli zemljanom cestom na sjeverozapad sve do raskršća s makadamskom cestom. Na raskršću smo skrenuli lijevo.



Nakon nekoliko metara, s desne strane, se nalazi utvrda „Paravia-zapad“. Utvrda je očišćena i u sličnom je stanju kao njena istočna „imenjakinja“ i otvorena je za obilazak.



Makadamskom smo cestom nastavili dalje sve do prve mogućnosti skretanja u lijevo, pa skrenuli lijevo.



Cesta vodi do ukopane vojarne „Paravia“. Vojarna je otvorena i njen krug je očišćen. U relativno je dobrom stanju.



Nakon razgledavanja, vratili smo se do zadnjeg raskršća na kojemu smo skrenuli lijevo.



Nakon nekih tristo-četiristo metara s desne strane smo ugledali maslinik.



Kada smo prošli čeku koja se nalazi uz maslinik, skrenuli smo lijevo u šumu i rampom se spustili do kamenih ruševnih objekata.



Vratili smo se nazad na cestu i nastavili dalje. Ubrzo smo stigli do raskršća na kojemu se nalazi čeka.



Na raskršću smo nastavili ravno i stigli do utvrde „Forno“ koja je izgrađena 1904. godine. Utvrdu okružuje obrambeni rov i dio utvrde je razrušen. Nažalost utvrda je zatvorena.



Odlučili smo se prošetati oko utvrde u pravcu obrnutom od kazaljke na satu. Slijedeće što smo uočili bio je bunker koji se nalazi na samoj obali s kojeg se lijepo vidi Rovinjski arhipelag i Brijunsko otočje.



Kada smo došli južno od utvrde, odlučili smo kroz šikaru doći do južnog dijela utvrde. Putem smo naišli na čistinu punu željeznih šiljaka.



Nastavili smo se dalje probijati kroz šikaru i došli do južnog dijela utvrde „Forno“.



Nakon što smo opet došli do glavnog ulaza utvrde, krenuli smo na makadamsku cestu koja vodi na jug, tj. spušta se prema moru.



Cestom smo došli do šljunčane plaže.



Dalje smo nastavili putem koji prolazi uz ogradu.



S desne strane smo primijetili još jedan bunker, iza ogade.



Putem smo došli do kapije koja je bila zatvorena, ali s desne strane postoji otvor na ogradi kroz koji smo prošli i došli na stjenovitu obalu.



S obale smo ugledali šljunčanu plažu u uvali Lunga, a u pozadini napuštene vojne objekte.



Od vojnih objekata smo nastavili šumskim puteljkom koji vodi paralelno s obalom. Kada smo prošli rt Sveti Benedikt izašli smo na ravnu stjenovitu obalu s koje se vidi još jedna šljunčana plaža s nekoliko objekata u uvali Sveti Benedikt.



Sa šljunčane plaže digli smo se ravno do makadamske ceste na kojoj smo skrenuli desno.



S cestom smo došli do uvale Barbariga u kojoj se nalazi mala utvrda…



…i kameni mol.



Nakon odmara na molu, vratili smo se na makadamsku cestu i nastavili dalje. Cesta prolazi kroz maslinik…



…i vodi sve do zaseoka Barbariga.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 10,4 km.


- 22:29 - Komentari (19) - Isprintaj - #

08.04.2019., ponedjeljak

Maklavun – tumul i/ili prapovijesni opservatoriji

Tumul je kameni ili zemljani humak pod kojem se nalazi jedan ili više grobova. Odlučili smo posjetiti tumul Maklavun koji se nalazi na istoimenom brdu visokom 211 metara.



Parkirali smo uz samo raskršće državne ceste 303 (koja povezuje Rovinj s Istarskim ipsilonom) i lokalne ceste 50128 (koja vodi preko naselja Matohanci i Sošići do naselja Bubani).



Nakon nekih pedesetak metara skrenuli smo lijevo na makadamsku cestu, postoji i putokaz za Maklavun.



Cestu pratimo sve do kraja kamenoloma gdje skrećemo lijevo na puteljak koji vodi na vrh brda i prolazi uz sam rub kamenoloma Maklavuna. Na najvišoj točki, litica nastala eksploatacijom kamena iznosi 36 metara.



Pri vrhu, puteljak napušta rub kamenoloma i ulazi u šumu.



Kada smo došli do vrha „dočekao“ nas je pogled na tumul Maklavun.



Tumul Maklavun datira iz bročnanog doba (1.500-1.200 god. pr. Kr.). Tumul se sastoji od ulaznog hodnika (dromos) i pogrebne komore (tholos). Ulazni hodnik je orijentiran na zimski solsticiji, tako da se smatra da se radi o prvom poznatom opservatoriju na tlu Hrvatske. Ostaci ljudskih kostiju nisu pronađeni, ali je na samom ulazu vidljiva prazna grobnica.



S vrha brda Maklavun otvara se vidik prema Limskoj dragi, pa sve do Učke.



Nakon razgledavanja lokaliteta, istim smo se puteljkom spustili u podnožje brda.



Imali smo namjeru produžiti šetnju, ali nas je kiša odvratila. Krenuli smo najkraćim putem prema autu i prošli preko livade na kojoj se nalazi betonska cisterna.



Karta s lokacijom Maklavuna.



Dužina rute 1,15 km.


- 23:38 - Komentari (15) - Isprintaj - #

03.04.2019., srijeda

Šijanska šuma – šetnja carskom šumom

Šijanska šuma (Park šuma Šijana) se nalazi oko dva kilometra udaljenosti od strogog centra grada Pule, tako da je vrlo popularno izletište za njene stanovnike. Šuma se opisuje kao zajednica hrasta medunca i bijelog graba, ali sadrži i ostale vrste drveća kao što su: hrast crnika, hrast plutnjak, brucijski bor i dr. Na Veliki Petak 1271. godine urotnici su u Šijanskoj šumi ubili članove, u ono vrijeme, imućne pulske obitelji Castropola. Ipak, vjerni je sluga uspio spasiti jedino muško dijete i smjestiti ga u franjevački samostan. U znak zahvalnosti, nakon što je odrastao u samostanu, šumu je poklonio samostanu. 1860. godine upravljanje šumom preuzima ratna mornarica Autro-Ugarske Monarhije. U to vrijeme služila je za odmor i rekreaciju austrougarske vojske, i nazivala se: Carska šuma (Kaiserwald).



Šetnju smo započeli na ulazu u Park šumu Šijana gdje se križa ulica Ante Dukića s ulicom Braće Čeh. Tu započinje makadamska cesta koja vodi do centrale livade.



Odmah iza prve drvene kućice, koja služi kao info punkt, skrenuli smo desno na šumski put.



Putem smo došli do asfaltirane ceste koja povezuje gradsko naselje Monte Šerpo s vanjskom pulskom zaobilaznicom.



Na asfaltiranoj cesti skrenuli smo lijevo i pratili cestu sve do znaka za početak ulice Put od Fortice, gdje smo skrenuli lijevo i došli do još jednog ulaza u park šumu. S parkinga, u šumu ulaze dvije makadamske ceste, na kojima se nalaze rampe. Mi smo odabrali onu desno, koja je ujedno pješačka staza Ciklama, ružičaste oznake.



Pješačku stazu smo napustili skrenuvši desno na puteljak koji vodi do kamenoloma Kaznionice u Valturi.



Istim puteljkom smo se vratili na pješačku stazu Ciklama i nastavili dalje po stazi istim pravcem do slijedećeg puteljka koji vodi desno od staze.



Skrenuli smo na puteljak i stigli do špiljskog sustava Šandalja. Prvo je vidljiv ulaz u manju špilju Šandalja I, dok se malo dalje nalazi ulaz u veću špilju Šandalja II.



Šandalja I je otkrivena prilikom miniranja u kamenolomu 1961. godine. Špilja je posebna po tome što je nađen primitivni kameni artefakt udarač, napravljen od potočne valutice, a starost se procjenjuje na 800 tisuća godina. Taj artefakt je najstariji pronađeni predmet izrađen ljudskom rukom na području Hrvatske.



Šandalja II je otkrivena 1962. godine, dužina joj je 13 metara, a širina 18 metara. Uz veliko ognjište, u špilji su pronađeni artefakti i ostaci pračovjeka s kromanjonskim obilježjima starih od 10 do 18 tisuća godina.



Prosto je nevjerojatno da je takvo vrijedno arheološko nalazište uz Park šumu Šijana, pored Pule, totalno nepoznato i bez ikakvih oznaka.



Nakon razgledavanja špilja, vratili smo se na stazu Ciklama i opet nastavili istim pravcem. Stazu smo napustili na raskršću gdje staza skreće lijevo i produžili ravno do austrougarske utvrde San Daniele.



Utvrda San Daniele je izgrađena 1881. godine i bila je dio Obrambenog okruga IV. Utvrda je u relativno dobrom stanju i otvorena je, tako da se može prošetati njenim hodnicima.



Vratili smo se do raskršća gdje smo napustili stazu Ciklama i skrenuli lijevo, tj. nastavili dalje stazom.



Na desnoj strani, na raskršću raste visoki bor koji ima „ožiljak“ od groma.



Uz stazu bilo je više skupina ciklama u cvatu, tako da je staza opravdala svoje ime.



Kada smo došli do raskršća gdje nije bilo nikakvih oznaka, skrenuli smo lijevo. Moje mišljenje je da staza Ciklama na tom raskršću skreće desno.



Na prvom slijedećem raskršću skrećemo desno, i opet desno na trasu gdje prolazi vodovod s kojim smo došli do skupine labirinata, redom: Labirint moći (Labirint Sunca), Labirint osjećaja (Labirint Mjeseca), Labirint energije (Marsov labirint), Labirint povezanosti (Merkurov labirint) i Labirint mudrosti i znanja (Jupiterov labirint). Ovih pet labirinata izgrađeni su tijekom 2018. godine, a planirano ih je još četiri, na susjednoj livadi.



Pored labirinata nalazi se i sunčani sat koji za pokazivanje sata koristi ljudsku sijenu. Funkcionira tako da se stane na kamenu ploču na kojoj su označeni (brojčano) mjeseci u godini, na tekući mjesec. Dalje smo nastavili šumskom cestom s lijeve strane skupine labirinata i sunčanog sata, tj. kontra smjer pješačke staze Orhideja, narančaste oznake.



Na slijedeća dva račvanja skrećemo lijevo, sve do raskršća s Trim stazom, plave oznake, gdje skrećemo oštro desno na stazu.



Trim stazu smo napustili kada se staza počinje spuštati, skrenuli smo lijevo na šumski put.



Ubrzo smo se priključili na stazu Trim mala i pratili je sve do raskršća s pješačkom stazom Hrast. Na raskršću se nalazi putokaz na kojem je crvena strelica na žutoj podlozi.



Stazu Hrast naputili smo skrenuvši lijevo na stazu markiranu sa žuto-zeleno-bijelom oznakom i brojem 7.



Stazu smo pratili sve do raskršća sa stazom Trim mala i pješačkim stazama Ciklama i Hrast.



Odlučili smo pratiti staze Trim mala i Ciklama. Staze smo pratili do centralne livade, gdje smo skrenuli desno stazom Trim mala.



Centralna livada je najpopularniji dio Šijanske šume, na njoj se nalazi info punkt, vježbalište na otvorenom, dječje igralište, ugostiteljski objekt i WC.



Centralnu livadu smo napustili skrenuvši desno na makadamsku cestu koja vodi do ulaza sa Šijanske ceste. Čim smo skrenuli, s lijeve strane, uočili smo ukopan betonski objekt koji danas služi kao skladište.



Cestom smo nastavili prema Šijanskoj cesti sve do mjesta, gdje se s lijeve strane ceste, nalaze dva paralelna šumska puteljka. Mi smo skrenuli na prvome.



Od mnoštva križanja, račvanja mi smo uvijek odabrali onaj koji je bolje utaban i koji vodi uzbrdo, dok konačno nismo došli do ruba šume. Ubrzo smo ponovno ušli u šumu kod stupa s oznakama staza.



Puteljak se vijugavo spušta. Spustili smo se skoro do makadamske ceste koja povezuje Šijansku cestu i centralnu livadu. Prije nego što smo se spustili do ceste skrenuli smo lijevo i počeli smo se ponovno penjati. Iskreno teško da bi ovu dionicu ponovno jednako prošao.



Na raskršću puteljaka, prije izlaska iz šume, skrenuli smo desno.



Konačno smo došli do lokaliteta koji smo tražili, tunel iskopan u stijeni.



Spuštajući se stazom još nekoliko desetaka metara, došli smo i do drugog sličnog tunela. Nažalost nisam našao nikakve informacije čemu su služili.



Nakon razgledavanja, spustili smo se do makadamske ceste i ustanovili da smo se spustili paralelnim puteljkom s puteljkom s kojim smo se uspeli s makadamske ceste do ruba šume. Na cesti smo skrenuli lijevo.



Pored zgrade Šumarije Pula, cesta postaje asfaltirana. Cestu smo napustili na desnom zavoju, skrenuvši lijevo na makadamsku cestu.



Makadamsku cestu smo napustili prije prve kuće i skrenuli na poljsku cestu koja prolazi rubom šume sve do ulaza u park šumu gdje smo počeli šetnju.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 9,69 km.


- 17:26 - Komentari (22) - Isprintaj - #

27.03.2019., srijeda

Šuma Soline – ekosustav Mediterana

Brdo Soline (35 mnv) nalazi se južno od naselja Pješčana Uvala. Na brdu je gusta makija zimzelenog hrasta crnike, mjestimično razvijena i do stadija šume. Od 1996. godine područje je zaštićeno u kategoriji park-šume (Park šuma Soline). Šuma hrasta crnike je najstabilniji ekosustav Mediterana, a uz crniku česti su i crni jasen, zelenika, planika, mirta, smrdljika, lovor i dr. Hrast crnika je imala kod drevnih civilizacija sakralnu vrijednost, ali u doba Rimskog carstva poprima negativno značenje, kao stablo povezano s negativnim proročanstvima. Pozitivnu simboliku vraća u srednjem vijeku.



Auto smo parkirali u naselju Pješčana Uvala, iznad plaže, odakle smo se spustili na uređenu šetnicu uz plažu, te skrenuli lijevo.



Šetnica vodi uz lučicu i završava na lukobranu.



Iza lukobrana se nalazi šljunčana plaža, nakon koje počinje kamena staza izgrađena na stjenovitoj obali.



Staza završava kod morske špilje, gdje skreće lijevo i završava na makadamskoj cesti.



Na makadamskoj cesti skrenuli smo desno i ugledali tablu koja ukazuje da ulazimo u Park šumu Soline, gdje počinje edukativna staza.



Osim što je staza opremljena edukativnim tablama, podignuto je više drvenih kućica u kojima se nalaze razne edukativne igre.



Staza i makadamska cesta se poklapaju sve do rta gdje je otok Veruda (ili Fratarski otok) najbliži kopnu.



Na rtu se nalazi bunker.



Mi smo nastavili ravno edukativnom stazom.



Na stazi smo se malo odmorili na odmorištu s drvenim stolom i kupama.



Malo dalje nalazi se drvena konstrukcija koja služi kao vidikovac…



…s kojeg se lijepo vidi uvala Soline ili Vinkuranska vala (najpoznatije sidrište s bovama u južnoj Istri) i otoci Frašker, Fraškerić i Veruda.



Stazom smo došli do raskršća na kojem smo skrenuli desno.



Stazu smo nakratko napustili kod kamenog stola…



…gdje smo skrenuli desno do mora, a kada smo stigli do mora ugledali skupinu školjaka periski.



Vratili smo se na stazu i ubrzo došli na samu obalu.



Obalu smo napustili kamenim stepenicama.



Od obale prvo vodi ravnan šumski put koji se polako „proširio“ u ravnu šumsku cestu sve do makadamske ceste, na kojoj smo skrenuli desno.



Cestom smo došli do raskršća, na kojem smo skrenuli desno, prateći putokaze za biciklističke staze 315 i 319.



Putokaze smo pratili i na dva slijedeća raskršća.



Biciklističke staze smo napustili skrenuvši na cestu koja vodi oštro lijevo.



Cestom smo prošli pored kamene ploče na kojoj se nalazi metalna pločica s natpisom: „REPUBLIKA HRVATSKA/DRŽAVNA GEODETSKA UPRAVA/GRAVIMETRIJSKA TOČKA/EKSCENTAR/Zakonom zabranjeno uništenje“. Ova gravimetrijska točka se nalazi u 0. redu gravimetrijske mreže. Osnovnu mrežu stalnih gravimetrijskih točaka geodetske osnove Republike Hrvatske čine gravimetrijska mreža 0., I. i II. reda.



I na kraju smo cestom došli na vrh kamenoloma Vinkuran, poznatijeg kao Cavae Romanae, gdje je nekada stajala dizalica.



Kamenolom Vinkuran je najstariji kamenolom u Istri i koristi se još od doba antike. Za gradnju pulskog amfiteatra (Arene) koristilo se više kamenoloma uz more u okolici Pule, radi lakšega dopremanja kamenih blokova morskim putem, a jedan od njih je bio i kamenolom Vinkuran.



Sa zapadne strane kamenoloma, šumskim putem spustili smo do njegovog dna.



Debljina naslage kamenoloma je 40 metara.



U kamenolomu je 1995. godine utemeljena kiparska kolonija Cavae Romanae.



Nakon razgledavanja kamenoloma, krenuli smo na sjever pored ruševne zgrade…



…i došli smo do asfaltirane ceste, na kojoj smo skrenuli lijevo.



Cestom smo ušli u naselje Pješčana Uvala.



Prošli smo kroz centar naselja, pored zgrade mjesnog odbora.



Kada smo došli do igrališta, skrenuli smo cestom desno i došli do parkirališta.



Karta sa spomenutim lokacijama.



Dužina rute 5,30 km.


- 21:44 - Komentari (14) - Isprintaj - #

18.03.2019., ponedjeljak

Flavijevska cesta - vremeplov okolice Valture

Flavijevska cesta (via Flavia) je bila rimska cesta koja je povezivala Akvileju (Aquileia) s Trsatom (Tarsatica), preko Trsta (Tergeste), Poreča (Colonia Iulia Parentium), Pule (Colonia Pietas Iulia Pola), Nezakcija (Nesactium) i Plomina (Fianona).



Izlet smo započeli blizu zidina arheološkog nalazišta Nezekcij ili Vizače.



Histri, kojima se pripisuje ilirsko porijeklo, iako neki povjesničari smatraju da su sličniji Venetima (pleme sa sjevera Italije), naselili su područje Istre u željeznom dobu (9.-10. stoljeće prije Krista). Na brežuljku Glavica, gdje je postojalo gradinsko naselje s prijelaza iz brončanog u željezno doba, osnivaju njihov glavni grad Nezakcij, koji je najstariji grad u Istri. Nastanili su cijelu Istru, a po njima je i poluotok dobio ime. Rimljani su 177. godine prije Krista srušili grad, te na istom mjestu izgradili novi. Grad je postojao sve do 7. stoljeća, kada je uništen, pretpostavlja se, slavenskim i avarskim provalama.



Prema legendi, tijekom rimske opsade Nezakcija i sprječavanja dovoda vode u grad, histarski kralj Epulon zapovjedio je masovno samoubojstvo stanovništva Nezakcija, da nitko ne dospije u ruke Rimljana. Među zadnjima se ubio i sam kralj Epulon s vlastitim mačem.



Nakon razgledavanja izašli smo kroz zapadna vrata izvan lokaliteta. Ugledali smo putokaz koji pokazuje da se u obližnjoj borovoj šumici, sjeverozapadno od lokaliteta, nalazi „Ulično vježbalište“. Pošto se na putokazu nalazi rimska kaciga, pomislili smo da je rekonstrukcija iz rimskog doba. Kada smo ušli u šumicu ugledali smo moderno vježbalište na otvorenom.



Nakon što smo se malo pozabavili spravicama, vratili smo se do zapadnih vrata i nastavili makadamskom cestom, koja ubrzo postaje asfaltirana, na jugozapad, prema Valturi.



Cestom, nakon oko 1,5 km dolazimo do centra naselja.



U samom se centru nalazi župna crkva sv. Ivana Evanđeliste. Crkva je izgrađena na mjestu starije crkve sv. Martina u 17. stoljeća.



Iz centra smo krenuli na jug cestom za Šišan.



Cestu smo pratili nekih petstotinjak metara do prvog oštrog lijevog zavoja. Na zavoju smo skrenuli desno na usku asfaltiranu cestu.



Kada smo došli do raskršća, gdje asfaltirana cesta skreće lijevo, mi smo produžili ravno na makadamsku cestu.



Iza raskršća, s desne strane, se nalazi lokva.



Na slijedeća dva raskršća cestom smo išli ravno do maslinika gdje skrećemo lijevo na šumski put koji ubrzo postaje neprohodan.



Vraćamo se nazad do prvog raskršća, na kojem skrećemo desno.



Cestom dolazimo do raskršća s širokom makadamskom cestom, na kojoj skrećemo desno.



Poslije nekih stotinjak metara, na zavoju koji skreće desno, s desne strane se nalazi još jedna lokva.



Iza lokve nalazi crkva Blažene Djevice Marije. Crkva se prvi put spominje u 16. stoljeću. Na pročelju je uzidan gotički natpis iz 1300. godine i ulomak antičkog nadgrobnog spomenika. Ispod lijevog prozora nalazi se kameni blok na kojemu je urezan križ, koji je služio kao kalup za lijevanje križa.



Na lokaciji crkve nalazilo se srednjevjekovno naselje Kostanjica. Zbog epidemije malarije 1585. godine naselje je napušteno, a malobrojno preživjelo stanovništvo se seli u obližnji Muntić.



Teško je zaključiti da li smo koračali rimskom Flavijevskom cestom, na kojoj su za vrijeme Rimskog carstva koračale rimske legije i putovale trgovačke karavane. Pitanje je da li današnje ceste prate slavnu rimsku prometnicu.



Karta s označenim posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,89 km.


- 12:37 - Komentari (19) - Isprintaj - #

12.03.2019., utorak

Prugom do Starog grada Kožljaka

Željeznička pruga Lupoglav–Štalije (Raša) otvorena je 30. prosinca 1951. godine, nakon tri godine izgradnje, i duga je 52,4 km. 2009. godine pruga je zatvorena.



Put nas je doveo na lokalnu cestu 50180 koja povezuje Voziliće i Šušnjevicu, s koje smo skrenuli na usku asfaltiranu cestu prema grobljanskoj crkvi sv. Kvirina (na raskršću se nalazi putokaz koji pokazuje smjer prema crkvi). Raskršće se nalazi između Kožljaka i Jasenovika.



Crkva sv. Kvirina je izgrađena u 12. stoljeću, a proširena u 16. stoljeću. Posvećena je po kršćanskom mučeniku iz Siscije, današnji Sisak, a živio je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Crkva se nalazi iznad željezničke pruge Lupoglav-Štalije.



Cestom smo se od crkve spustili do mosta na kojem pruga premošćuje cestu. Prije mosta smo se uspeli puteljkom na prugu.



Prvo što smo primijetili, kada smo se popeli na prugu, je predivan pogled na Ćepićko polje. Na području polja se nalazilo Ćepićko jezero koje je isušeno 1932. godine prokopom 4.250 metara dugim odvodnim kanalom. Danas sa zapadne strane polja teče rijeka Raša, a s istočne strane rječica Boljunčica. Boljunčica puni kanale za navodnjavanje na Ćepićkom polju, a višak vode se ispušta odvodnim kanalom, koji je isušio Ćepičko jezero, u more Plominskog zaljeva.



Prugom smo krenuli prema jugu.



Šetajući prugom naišli smo na zanimljive oblike tračnica koji podsjećaju na tračnice vlaka smrti u zabavnim parkovima. Zbog popuštanja nasipa na kojem se nalazi pruga, tračnice su se deformirale.



Prugu smo napustili kod prvog prijelaza asfaltirane ceste preko pruge, skrenuvši lijevo, uzbrdo.



Odmah nakon prvog desnog zavoja ugledali smo groblje na kojem se nalazi crkva sv. Križa izgrađena u 16. stoljeću.



Dalje cesta vodi do zaseoka Zagrad.



U Zagradu smo skrenuli desno na šumsku cestu.



Na šumskoj cesti smo se nakratko zaustavili kod križa.



Malo dalje od križa, s lijeve strane, nalazi se ulaz u Stari grad Kožljak.



Stari grad Kožljak je podignut na strmoj litici (184 mnv) na obroncima Učke i s pogledom na nekadašnje Ćepićko jezero. Grad se prvi put spominje 1102. godine kao Castrum Iosilach.



U starom gradu se nalaze ruševine stambenih i gospodarskih zgrada…



…park s bunarom…



…a iznad se nalazi crkva sv. Hadrijana.



Pored crkve se nalaze stepenice urezane u stijenu koje su vodile do rezidencijalnog dijela.



Karta s označenim posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,65 km.


- 20:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

07.03.2019., četvrtak

Istraživanje Kamenjaka (2. dio)

Područje Gornjeg Kamenjaka se nalazi na sjevernom dijelu poluotoka Kamenjak, sjeverno od naselja Premantura. Gornji Kamenjak je zaštićen 1996. godine u kategoriji značajnog krajobraza.



Istraživanje započinjemo kod križa na ulazu u Premanturu, na početku Križnog puta, koji je dugačak gotovo 4 kilometara.



Križni put napuštamo na prvom raskršću, gdje skrećemo desno.



Nakon nekih pedesetak metara, s lijeve strane, nalazi se kapelica sv. Marije Lurdske.



Pored kapelice počinje staza prilagođena slijepim i slabovidnim osobama.



Stazu smo slijedili do prvog oštrijeg zavoja na kojem smo je naputili s desne strane i skrenuli šumskom cestom lijevo prema vrhu brda Gradina.



Navodno se na vrhu brda nalazilo utvrđeno selo koje je uništeno izgradnjom vojnih objekata za vrijeme Austro-Ugarske monarhije.



Od vojnih objekata, na Gradini, u najboljem je stanju bunker, a postoje još nekoliko popratnih objekata koji su u ruševnom stanju.



Nakon razgledavanja nastavili smo dalje cestom s kojom smo stigli do raskršća s Križnim putem.



Na raskršću smo skrenuli desno i odmah nakon nekih pedesetak metara, ispred 3. postaje Križnog puta, skrenuli lijevo prema vrhu brda Gomila.



Uz sam desni rub šumske ceste koja vodi prema vrhu brda Gomila nalaze se dva Nebeska labirinta: Mjesečev labirint – labirint osjećaja i Marsov labirint – labirint energije.



Na vrhu brda, visokog 74 metara, nalazi se armirano betonski stup pored kojega je kameni blok na kojem je urezano „RA 1926“.



S vrha smo se spustili prema moru, na jug.



S desne strane, uz put se nalaze ostaci bitnice Gomile.



Nakon bitnice put se spušta još nekih pedesetak metara gdje završava. S ove se lokacije pruža prekrasan pogled prema zapadnoj obali Donjeg Kamenjaka i otočićima Fenoligi i Poreru.



Nakon uživanja u pogledu, putem smo se vratili do vrha, nakon vrha, skrenuli smo na prvi puteljak koji je vodio u lijevo.



Puteljak se spušta do Križnog puta, ali se ipak nismo priključili na Križni put, nego smo dalje nastavili puteljkom sa stražnje strane kamenog bloka koji označuje 4. postaju.



Puteljak se dalje penje ne vrh brda gdje se nalazi još jedan Nebeski labirint (Jupiterov labirint – labirint mudrosti).



Dalje smo se spustili niz brdo do skupine grmova zelenike koje doslovno izgledaju kao središte kružnog toka.



Na „kružnom toku“ izašli smo na prvom izlazu i opet se spustili na Križni put.



Skrenuli smo lijevo i odmah nakon 5. postaje gdje se s lijeve strane nalazi Tunel fosila. Tunel je iskopala Austro-Ugarska monarhija kao osmatračnicu za navođenje topovske vatre. Duž tunela, u vapnenačkim stijenama, nalazi se veliki broj fosila rudista, kao i drugi fosili npr. Amoniti.



Od tunela nekih dvadesetak koraka, nalazi se najveći primjerak rudista na lokalitetu.



Dalje je Križni put prolazi kroz usjek…



…potom pored 6. postaje.



Kada smo došli do 7. postaje, napustili smo križni put skrenuvši lijevo na put koji vodi uzbrdo na vrh Teraškog brda (69 mnv), s kojeg se pruža pogled na Medulin, Banjole i Pulu. Na vrhu je podignut kameni križ ukrašen hrvatskim pleterom.



Pedesetak metara zapadno od križa se nalaze ostaci bitnice.



Sjeverozapadno od bitnice postoji puteljak s kojim smo se spustili niz brdo.



Pratili smo ga do prvog vidljivog suhozida kod kojeg smo skrenuli desno i spustili se do Križnog puta, te opet skrenuli desno.



Prošli smo pored 9. postaje.



Potom i 8.



Dvadesetak metara prije 7. postaje skrenuli smo lijevo na puteljak koji vodi nizbrdo.



Puteljkom smo došli do ruševina vojnog objekta.



Nakon kraćeg odmora, od objekta smo krenuli na jug, gdje se puteljak strmo uspinje sve do Križnog puta, pored Tunela fosila.



Kada smo došli na Križni put skrenuli smo lijevo.



Križni put smo napustili pedesetak metara nakon 3. Postaje, skrenuli lijevo na puteljak koji se lagano uspinje.



Puteljkom smo došli do jedva vidljivog kamenog zida, s njegove desne strane skrenuli smo desno.



Kada smo došli do prvog raskršća, skrenuli smo desno i pratili bolje utabani puteljak na kojem se nalazi špilja zvana Pećina, koja je najjužnija špilja u Istri. Arheološka istraživanja su dokazala da je bila naseljena u prapovijesti i antici. Jedan od važnijih otkrića je prapovijesna željezna križna sjekira. Špilja je zatvorena za javnost jer je zaštićena sukladno Direktivi o staništima Europske unije.



Nakon špilje puteljak se lagano spušta sve do staze prilagođene slijepim i slabovidnim osobama na kojoj smo skrenuli desno.



Kada smo došli do kraja staze, nastavili smo ravno putem sve do dalekovoda, gdje smo skrenuli lijevo prateći dalekovod.



Kod oznake koja pokazuje da pješačka staza skreće desno na Križni put, mi smo skrenuli lijevo.



Križnim smo putem prošli pored 1. postaje.



I na kraju smo došli na polaznu točku pored križa.



Karta s označenim posjećenim lokacijama.



Dužina rute 7,33 km.


- 00:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

26.02.2019., utorak

Butori – slap, jezerce i ponor

Na županijskoj cesti 5007 između naselja Marušići i Šterna nalazi se raskršće na kojemu se nalazi putokaz prema slapu Butori. Uz samo raskršće nalazi se krški fenomen slap, jezerce i ponor Butori.



Slap, jezerce i ponor su ograđeni, dok je staza koja vodi do podnožja slapa i jezerca uređena i zaštićena ogradom.



Jugovski potok preko osam metara visokog slapa pada u jezerce i nakon dvadesetak metara nestaje u ponoru.



Ponor je istražen u dužini od 500 metara i u dubini od 230 metara.



Malo dalje, uzvodno od slapa, desetak metara od lijeve obale Jugovskog potoka nalazi se napušteni mlin.



Butori su jedinstveni krški fenomen koji stvaraju bajkovitu i mističnu atmosferu.



Karta s lokacijom slapa i ponora Butori.


- 19:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

19.02.2019., utorak

U lovu na blago kapetana Morgana

Kapetan Henry Morgan je bio gusar koji je živio u 17. stoljeću. Jedna istarska legenda kaže da je bježeći pred vlastima uplovio u Limski zaljev, zatim negdje oko Dvigrada sakrio blago i ostatak života proveo u obližnjem selu Mrgani, koje se, navodno, u ono vrijeme zvalo Morgani.



Lov na blago kapetana Morgana započeli smo na parkingu na trgu Svetog Valentina u Kanfanaru. Dalje smo ulicom 16. rujna produžili do Istarske ulice, na kojoj smo skrenuli lijevo.



Prošli smo kraj župne crkve sv. Silvestra. Crkva je izgrađena 1696. godine na mjestu manje crkve iz 13. stoljeća, dok je zvonik podignut 1730. godine.



Istarskom ulicom prešli smo prugu i odmah na slijedećem raskršću skrenuli desno prema Mrganima i Dvigradu.



Nakon otprilike jednog kilometra, s lijeve strane nalaze se ruševine samostana sv. Petronile. Navodno, samostan je osnovan pod utjecajem Svetog Romualda krajem 10. stoljeća. Samostan je napušten početkom 15. stoljeća. Ruševine su jedva vidljive jer su „progutane“ od strane vegetacije.



Ubrzo nakon samostana, na početku desnog zavoja, napustili smo asfaltiranu cestu i skrenuli blago lijevo na šumsku cestu.



Šumsku cestu smo pratili sve do njenog završetka, gdje smo skrenuli lijevo na šumski put.



Početak šumskog puta je teško prohodan, ali kako smo ulazili sve dublje u šumu postaje sve bolji.



Put vodi do crkve sv. Antona izgrađene sredinom 15. stoljeća. U crkvi se nalaze freske koje se pripisuju „Šarenom majstoru“.



„Šareni majstor“ je anonimni kasnogotički slikar i kipar koji djeluje u Istri i Sloveniji krajem 15. stoljeća.



Potom smo se spustili do asfaltirane ceste ispod ruševina srednjovjekovnog grada Dvigrada. Prešli smo cestu i ušli u grad.



Grad je omeđen dvostrukim obrambenim zidinama. U sklopu unutarnjih zidina nalaze se tri kule. Na najvišoj točki grada, u njegovom središtu, nalazi se glavni gradski trg s ruševinama bazilike sv. Sofije (5. stoljeće).



Dvigrad je napušten 1714. godine kada se župa seli u Kanfanar.



Nakon razgledavanja Dvigrada vratili smo se na asfaltiranu cestu i skrenuli desno, nizbrdo prema dnu Limske drage. Limska draga je najduža draga u Hrvatskoj. Ukupna duljina, koja obuhvaća i njen potopljeni dio Limski zaljev, iznosi 40 kilometara.



Na najnižem dijelu ceste koja prelazi Limsku dragu nalazi se malo groblje s crkvom sv. Marije od Lakuća izgrađene u 14. stoljeću. Freske koje se nalaze u crkvi se također pripisuju „Šarenom majstoru“.



Od groblja smo makadamskom cestom krenuli Limskom dragom prema istoku.



Nakon nekih 700-800 metara od groblja, na maloj uzvisini skrenuli smo desno na put kroz makiju.



Put na nekim dijelovima je jedva prohodan, ali smo se ipak provukli do crkve sv. Ilije. Crkva je izgrađena u 15. stoljeću. Na prednjem dijelu fasade primijetili smo malu metalnu pločicu na kojoj piše: „SPOMENIK KULTURE POD ZAŠTITOM“. Crkva nije zaključana i lijevi dio krova je u lošem stanju, daje osjećaj kao da će se svakoga trenutka srušiti.



Od crkve smo pratili najbolje utabani put i s njim došli, bez ikakvih problema, do makadamske ceste, možda nekih dvadesetak metara istočnije. Ako se uputite do crkve sv. Ilije preporučam put s kojim smo se vratili.



Makadamskom cestom smo nastavili prema istoku i divili se Ladićevim krugima, koji su nas s lijeve strane „promatrali“ s visoka.



Kada smo stigli do oznake za pješačku stazu koja nastavlja ravno, skrenuli smo desno na široku i lijepo održavanu šumsku stazu.



Stazom se penjemo kroz šumu sve do makadamske ceste koja se spušta iz Kanfanara i nastavlja prema Kašteljiru.



Mi smo skrenuli desno prema lokalitetu zvanom Kašteljir. Na lokalitetu se nalaze pećine, polupećine i brojni izvori koje su stoljećima koristili stanovnici Kanfanara i okolice.



Na lokalitetu su nedavno postavljena tri drvena stola s klupama, klackalica i ljuljačka.



Nakon kraćeg odmora i malo klackanja, krenuli smo dalje pješačkom stazom broj 201.



Stazu smo napustili skrenuvši desno na prvom bolje utabanom putu.



Nakon nekih desetak metara uzbrdo, s lijeve strane primijetili smo izvor s malim potočićem koji je „skakutao“ po kamenju strmo silazeći niz padinu.



Put dalje vodi do široke staze na kojoj smo skrenuli desno, uzbrdo.



Stazu smo napustili već na slijedećem zavoju, uspinjući se strmo na put s koji smo skratili rutu.



Ubrzo ponovno dolazimo do staze i skrećemo lijevo. Staza prolazi paralelno sa suhozidom i vodi do asfaltirane ceste koja povezuje Kanfanar i Viduline.



Prije nego što smo se uputili cestom prema Kanfanaru obišli smo crkvu sv. Agate. Crkva je najvjerojatnije izgrađena u 10. stoljeću.



U Kanfanaru smo prošli kroz dobro očuvano sajmište za stoku.



Nakon sajmišta smo došli do Istarske ulice, potom smo skrenuli lijevo na ulicu 16. Rujna i na kraju došli do trga Svetog Valentina.



Blago kapetana Morgana nismo pronašli, ali smo pronašli mnogo veće blago, izvore pitke vode Kašteljir.



Karta s označenim lokalitetima.



Dužina rute 10,0 km.


- 11:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

13.02.2019., srijeda

Sveta Foška u zemlji kažuna

Na državnoj cesti D75 između raskršća s pristupnom cestom za čvor Vodnjan sjever (A9) i raskršća za Rovinj (Ž5096), nalazi se raskršće s cestom koja vodi prema zaseocima Mednjan, Golubovo i Batvači. Na izlazu iz trećeg u nizu zaseoka Batvači skreće se lijevo na makadamsku cestu prema crkvi sv. Foške (na raskršću se nalazi putokaz za crkvu). Ispred crkve smo parkirali auto.



Sveta Foška se rodila 235. godine u plemićkoj obitelji u Ravenni, a ubijena je 13. veljače 250. godine zbog prihvaćanja kršćanstva. Ona je zaštitnica protiv glavobolje, kostobolje, artritisa, te depresije, ovisnosti i zaštitnica mladih. Vrlo je popularna na vodnjanštini, te svake prve nedjelje nakon 13. veljače, kada je blagdan Svete Foške, vjernici hodočaste do crkve sv. Foške u Batvačima, koja datira s kraja 11. ili početka 12. stoljeća.



Od crkve smo krenuli na jugo-zapad biciklističkom stazom 326.



Biciklističku stazu smo nakratko napustili da posjetimo „Tri kažuna“.



„Tri kažuna“ je kompleks od tri kažuna povezanih suhozidom.



Nakon razgledavanja vratili smo se na biciklističku stazu, uz koju smo primijetili još dva kažuna.



Staza vodi do asfaltirane ceste, koja povezuje Batvače s Perojem, i skrenuli desno.



Na cesti smo primijetili putokaz koji pokazuje da se desno nalaze „Kažuni blizanci“ i, naravno, skrenuli desno.



Ubrzo smo ugledali „blizance“, dva spojena kažuna. Prvi kažun ima unutarnju visinu od 4,3 metra, unutarnji promjer od 4 metra, a debljina zida mu iznosi 1,2 metra. Te dimenzije ga svrstavaju među najveće kažune u Istri. Drugi je zanimljiv po malom otvoru na krovu. Zanimljivost ova dva kažuna je u tome što su im ulazi na suprotnim stranama. Manji je bio namijenjen ljudima, dok je veći bio namijenjen životinjama.



Vratili smo se nazad na cestu i nastavili asfaltiranom cestom do oznake Sv. Mihovil.



Na tom smo mjestu napustili asfaltiranu cestu i nastavili ravno poljskim putem sve do prvog križanja putova.



Na križanju skrećemo lijevo. Držali smo se najbolje utabanim putem jer, nažalost, od asfaltirane ceste pa sve do lokaliteta Svetog Mihovila Banjolskog nema ni jednog putokaza. Savjetujem korištenje topografske karte na mobitelu.



Put prolazi pored maslinika…



…postajao je sve uži…



…i napokon stigli do lokaliteta, koji je nazvan Sveti Mihovil Banjolski po napuštenom srednjovjekovnom naselju Banjole koje se nalazilo na tom području. U naselju su se najvjerojatnije nalazile rimske terme.



Prvo smo ugledali crkvicu sv. Mihovila. Crkvica je izgrađena 1456. godine.



Malo dalje nalaze se ostaci trobrodne bazilike iz 5. stoljeća. Bazilika je napuštena u 15. stoljeću, vjerojatno u doba kada su se stanovnici naselja Banjole preselili u Vodnjan.



Istim putem smo se vratili do asfaltirane ceste gdje smo skrenuli lijevo.



Kada smo ugledali prvi poljski put na desnoj strani skrenuli smo na njega.



Potom smo skrenuli lijevo na uski put kroz makiju. Put presijeca dalekovod, ali se ubrzo gubi jer je zarastao vegetacijom, tako da smo se morali vratiti nazad do dalekovoda.



Nastavili smo dalje ispod dalekovoda. Potom smo skrenuli lijevo na neugledni poljski put.



Ubrzo smo došli do boljeg poljskog puta i skrenuli desno.



Na cesti smo ugledali zanimljivu oznaku isklesanu u kameni blok, koja se nalazi uz desni rub ceste.



Na jednom dijelu se cesta „pretvorila“ u put kroz makiju…



…a nakon što smo prošli preko livade „vratio“ se poljski put na kojoj smo se uvijek držali pravac ravno.



Nedugo potom, s lijeve strane uočili smo još jedan kažun. Kažun se nalazi u sklopu s još nekoliko kamenih kućica bez krova. Ovakvo što još nikada nisam vidio. Kažun je obnovljen, ali kućice nažalost nisu.



Nastavili smo dalje do raskršća gdje se nalaze šahta i slavina koja nije u funkciji. Na raskršću smo skrenuli desno.



Cesta ravno vodi do crkve sv. Foške, koja je po mnogima čudesna.



Karta s označenim posjećenim lokacijama.



Dužina rute 7,48 km.


- 19:36 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2019  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Travanj 2019 (3)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

E-mail

Popis izleta