Viatrix
23.04.2025., srijeda
Ekspedicija na Beli grad
Beli grad (Beligrad, lat. Albinianum, njem. Weissenburg, tal. Castelbianco) je bio obrambena kula koja je nadzirala prometnicu koja se s Ćićarije spuštala u srednju Istru. Grad nije imao status ni oblik naselja. Imao je zajedničku povijest s Črnim gradom kojem je bio podređen i nalazio mu se nasuprot, a posjetili smo ga na izletu Ročko Polje – uzbrdo do Črnog grada. Ova dva susjedna grada se nisu vlasnički odvajali, ali danas za razliku od Črnog grada koji spada pod Grad Buzet, Beli grad spada u Općinu Lupoglav. Kula je izgrađena u 11. stoljeću, kao i susjedni Črni grad, na uzvisini (560 mnv) koja ima gradinski karakter i vjerojatno je bila naseljena u prapovijesti i u antičkom dobu. Beli i Črni grad su važni zbog imena jer im je najstariji oblik na hrvatskom jeziku.
 Potragu za Belim gradom smo započeli na raskršću na kojem se nalazi putokaz za Kompanj i prošli ga na putu prema Ćrnom gradu u prije spomenutom izletu te smo bili svjesni da će to biti prava mala ekspedicija pošto nema označenih staza do njega. Probali smo bezuspješno doći do Belog grada sa sjeverne i s južne strane, a na kraju smo primijetili šumski puteljak koji od prije spomenutog raskršća vodi prema zapadu.  Nakon nekoliko metara došli smo u nedoumicu nastaviti ravno ili skrenuti desno, a kako nam se puteljak koji je nastavljao ravno činio uređeniji, nastavili smo ravno.  Puteljak je omeđen suhozidima ima zavidnu širinu tako da je vjerojatno nekada bio važna prometnica i pretpostavili smo da je vodila do obrambene kule, ali su nas ubrzo žice električnog pastira zaustavile jer su povučene preko nekadašnje prometnice.  Krenuli smo nazad i pažljivo promatrali da li ćemo vidjeti neki puteljak, ali uz suhozid smo vidjeli samo gustu vegetaciju te došli do mjesta prije spomenute nedoumice, nekoliko metara od raskršća za Kompanj, te skrenuli lijevo na puteljak i ubrzo stigli do zanimljive polukružne suhozidne strukture.  Odlučili smo napustiti puteljak koji nastavlja ravno paralelno s asfaltiranom cestom tako što smo skrenuli lijevo te nastavili uzbrdo kroz vegetaciju i po svemu sudeći stazama koje koristi divljač.  Držali smo se što bliže litici jer smo znali da se ostaci Belog grada, ako ih ima, pošto je kula već bila ruševina na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće, nalaze blizu litice, a i otvarali su nam se pogledi prema Ročkom Polju i na obližnje brdo (577 mnv) na kojem se nekada nalazio Črni grad.  Konačno smo došli na visoravan gdje se nalazi više paralelnih suhozida za koje smo se pitali da li su to ostaci Belog grada koji je dobio ime po bijelom vapnencu, kamenu od kojeg je bio izgrađen.  Ipak smo na visoravni uz liticu pronašli poveću hrpu bijelog vapnenca za koju smo se zapitali da li su to ostaci obrambene kule Beli grad ili ostaci prapovijesne gradine.  Nakon kraćeg odmora i uživanja u prekrasnom pogledu s litice istim putem smo se vratili do raskršća koji je bio početna točka male ekspedicije na Beli grad, a valja još napomenuti da smo prilikom silaska primijetili još jednu polukružnu suhozidnu strukturu.  Karta s lokaciom ostataka kule Beli grad.  Dužina rute 1,94 km.  |
