Viatrix

28.02.2022., ponedjeljak

Trviž – kula na granici

Oko sedam kilometara istočno od naselja Pazin, na cesti Ž5007 koja vodi prema Karojbi i Motovunu, nalazi se naselje Trviž. Naselje administrativno spada pod Grad Pazin, a prema popisu stanovništva iz 2011. godine imalo je 409 stanovnika. Podrijetlo imena Trviž je nepoznato. Po jednoj teoriji prvotni mu je naziv bio Tarvis keltskog podrijetla. Rimljani su ga zvali Tarvisium i iz tog se naziva razvio talijanski naziv Trevisio te hrvatski naziv Terviž odnosno Trviž. U njemačkim su izvorima zabilježeni oblici Treveis i Tervis. Naselje se prvi put spominje u pisanim izvorima 1177. godine u buli pape Aleksandra III. izdane u Veneciji, s kojom se porečkom biskupu Petru potvrđuju svi njegovi posjedi u Istri. Od 14. stoljeća je u sastavu Pazinske grofovije. Bio je važna točka na granici prema mletačkom Motovunu te je do početka 17. stoljeća često bio u žarištu graničnih sukoba. Tadašnje naselje nije bilo opasano zidinama, ali je u njegovu središtu bila masivna obrambena kula koja je potpuno srušena. Kula je imala preklopni most i tako pružala sigurnost stanovnicima Trviža.



Šetnju naseljem Trviž smo započeli na raskršću kod nogometnog igrališta. Na raskršću se nalazi mala kapelica koja je podignuta 1888. godine na mjestu gdje se nalazila crkva sv. Roka.



Od raskršća smo krenuli cestom prema sjeveroistoku i nakon 450 metara skrenuli lijevo na pješačku stazu.



Pješačka staza vodi uzbrdo sve do nekadašnjeg groblja i jednobrodne crkve sv. Petra i Pavla s preslicom za dva zvona.



Crkva sv. Petra i Pavla potječe iz 11. ili 12. stoljeća. Iz tog razdoblja su očuvani bočni zidovi u prednjem dijelu. U 13. ili 14. stoljeću začelje je prezidano u ravno svetište s četverokutnom upisanom apsidom i dograđen je brod, dok je u 19. stoljeću crkva dobila novo pročelje nakon što je stara crkva skraćena. Na zidovima u crkvi su očuvana tri sloja fresaka, najstariji je iz 12. stoljeća, a najmlađi iz 1533. godine, što potvrđuje glagoljaški natpis. Ističu se prizori Prijestolja mudrosti, Bogorodice s raspetim Kristom na rukama te posvetni križ s bizantskim ikonografskim značajkama. Glavni je brod natkriven drvenim ravnim krovom, tzv. Tabulatom iz 1703. godine koji je oslikan baroknim slikama svetaca. Iz istog je razdoblja i barokni oltar koji krasi raspelo iz 15. stoljeća.



Sjeverno od crkve su vidljivi stari nadgrobni spomenici iz vremena kada se oko crkve nalazilo groblje.



Nastavili smo dalje uskim uličicama prema sjeveroistoku,...



...ubrzo smo prošli preko malog trga na kojem se nalazi župni dvor te...



...stigli do trobrodne župne crkve Blažene Djevice Marije sv. krunice koja se nalazi na 357 metara nadmorske visine.



Župna crkva Blažene Djevice Marije sv. krunice je izgrađena 1897. godine na mjestu starije jednobrodne crkve. U crkvi je na glavnom oltaru pala s prikazom Blažene Djevice Marije od svete krunice, a na bočnim su oltarima prikazi Srca Isusova i svetog Josipa. Na bočnim zidovima crkve se nalaze prozori s vitražima.



Pored župne crkve Blažene Djevice Marije sv. Krunice se nalazi 35 metara visok zvonik podignut 1896. godine.



Na kraju šetnje smo uživali u pogledu te je bilo lako zamisliti nekadašnju obrambenu kulu koja je dominirala okolnim područjem.



Karta naselja Trviž s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 849 m.


- 19:16 - Komentari (17) - Isprintaj - #

21.02.2022., ponedjeljak

Dva naselja i dvije crkve

Na cesti L50144, koja povezuje cestu D77 (oko 2 km sjeverno od naselja Vodnjan) i cestu Ž5100 (u naselju Šajini), nalazi se naselje Bičići. Naselje administrativno spada u Općinu Barban, a prema popisu stanovništva iz 2011. godine je imalo 69 stanovnika.



Na sjevernom dijelu naselja Bičići se nalazi jednobrodna crkva sv. Martina jedini vidljivi ostatak nekadašnjeg samostana koji se spominje u Istarskom razvodu 1325. godine.



Crkva sv. Martina ima upisanu polukružnu apsidu s trompama, dok se na pročelju nalazi preslica s jednim zvonom. Iznad portala je vidljiv uklesani natpis: "DE NOVO ER ECTO MDCCLXI M. GIACOMO C.F". Crkva je vjerojatno izgrađena u 11. stoljeću. Prema zidnom slikanom natpisu (freski) u crkvi na kojem se spominje ime Dominus Bobosius, u Istarskom razvodu poznat kao župan Martin Bobušić u Barbanu, obnovljena je 1315. godine. Ostale freske prikazuju Raspeća, a nastale su u prvoj polovini 14. stoljeća i na njima je prikazan novi gotički tip Raspetoga kojemu su oba stopala pribijena jednim čavlom.



Od crkve smo krenuli cestom prema istoku, potom prema jugu te ubrzo stigli do Društvenog doma Bičići, otvorenog 24. svibnja 1970. godine.



Dalje smo nastavili cestom L50144 prema sjeveroistoku i nakon nešto više od jednog kilometra stigli u naselje Šajini. Naselje se, kao i susjedni Bičići, nalazi u Općini Barban, a prema popisu stanovništva iz 2011. godine je imalo 190 stanovnika.



U naselju Šajini se nalazi jednobrodna crkva sv. Petra s preslicom s dva zvona.



U crkvi sv. Petra se nalaze dva oltara. Crkva je vjerojatno izgrađena 1688. godine, kada je i posvećena, dok je bočna kapela u kojoj se nalazi oltar s kipom Majke Božje nadograđena u 19. stoljeću. Svakog 25. ožujka se je održavala procesija koja je počinjala u oko deset kilometara udaljenom Barbanu te završavala u crkvi u Šajinima gdje se održavala misa u čast Majke Božje.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,63 km.


- 19:24 - Komentari (20) - Isprintaj - #

14.02.2022., ponedjeljak

Orihi – između dva vidikovca

Na cesti Ž5100, koja povezuje ceste Ž5077 (Petehi) i D66 (Manjadvorci), kod zaseoka Trlji započeli smo šetnju područjem naselja Orihi.



Od ceste Ž5100 smo krenuli nerazvrstanom cestom u zaseok Trlji.



Nakon stotinjak metara smo skrenuli desno na pješačku stazu 653.



Stazom smo se ubrzo vratili na cestu Ž5100 na kojoj smo skrenuli lijevo.



Nakon dvjestotinjak metara, s desne strane ceste, nalazi se odmorište i vidikovac Krnički vrh (303 mnv).



S Krničkog vrha se pruža lijep pogled na naselje Orihi i planinu Učka.



Nastavili smo dalje cestom Ž5100 prema sjeveru.



S obje strane ceste smo primijetili puno šmrike (Juniperus oxycedrus). Šmrika je grm iz porodice Čempresovke (Cupressaceae) i rasprostranjena je po cijelom Sredozemlju te zapadnom dijelu Male Azije i na Kavkazu. Naraste do osam metara visine, a krošnja je okruglasta i nepravilno razgranata. Listovi su kao bodljikave iglice, dužne između jedan i dva centimetra i širine između jedan i dva milimetra. Plodovi šmrike izgledaju kao okrugli češeri koji sliče bobicama i promjera su između šest i deset milimetara.



Nakon osamstotinjak metara smo stigli do raskršća na kojem smo skrenuli desno i nastavili cestom Ž5100.



Nakon tristotinjak metara smo ušli u naselje Orihi.



Naselje Orihi je prema popisu stanovništva iz 2011. godine imalo 116 stanovnika. Administrativno pripada Općini Barban. Luka Kirac (Medulin, 27. rujna 1860. – Rakotule, 3. siječnja 1931.), hrvatski katolički svećenik, hrvatski narodni preporoditelj i političar, je 1928. godine napisao svoj najznačajniji rad "Crtice iz istarske povijesti", koji je prikaz srednjovjekovne povijesti Hrvata na istarskom poluotoku, u kojem spominje Orihe kao naselje već iz prvog vala naseljavanja Slavena (krajem 6. stoljeća). Stariji nazivi naselja Orihi su Vorichi ili Villa Vorichi.



U centru naselja Orihi smo prošli pored spomenika palim borcima i žrtvama fašizma,...



...potom pored table na kojoj se nalazi geografska karta s položajem naselja te njegove koordinate (45°04´05˝N; 13°56´46˝E) i...



...na kraju pored još jednog spomenika koji je podignut pored igrališta 2016. godine kao znak zahvalnosti obitelji Grgorović za darovano zemljište na kojem su izgrađeni društveni dom i igralište.



Ubrzo smo izašli iz naselja i nakon četiristotinjak metara napustili cestu Ž5100 tako što smo skrenuli desno na cestu koja vodi do odmorišta i vidikovca Križica (330 mnv).



Na odmorištu je 2008. godine izgrađena kamena kapelica,...



...a na najvišoj je točki 2000. godine podignut pet metara visok kameni križ. Svake godine na blagdan Majke Božje od Karmela (16. srpnja) se održava sveta misa na otvorenom.



Ako se s najviše točke pogleda prema jugu, vidi se more i stožasta planina Osorščica na otoku Lošinju.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,05 km.


- 19:38 - Komentari (17) - Isprintaj - #

07.02.2022., ponedjeljak

Bale – leptirov let na brežuljak Mon Perin

Naselje Bale (936 stanovnika - 2011. g.) je sjedište istoimene općine (1.127 stanovnika - 2011. g.) i nalazi se na cesti D75 (Pula – Plovanija) oko dvadesetak kilometara sjevernije od Pule. Na brežuljku Mon Perin (142 nmv), gdje se danas nalazi naselje, vjerojatno se u brončano doba (2. tisućljeće pr. Kr.) nalazila gradina što svjedoči oblik naselja s kružnim ulicama oko vrha brežuljka. U rimsko doba je život na brežuljku prekinut kada su se na okolnim poljima gradile vile rustike. U 4. i 5. stoljeću prilikom prodora germanskih plemena i Huna život se vraća na mjesto prapovijesne gradine te se podiže naselje zaštićeno bedemima i kulama. Naselje je potom postalo utvrda koja je branila pristup južnoj Istri, a 983. godine se prvi put spominje kao Castrum Vallis. Nije poznato da li ime naselja Bale (talijanski Valle) potječe od latinske riječi vallum znači opkop, ili od vallis što znači udolina ili dolina. Hrvatski naziv Bale je najvjerojatnije nastao od talijanskog naziva Valle, tako što su negdašnji mještani okolnih sela u svom izgovoru suglasnik "v" mijenjali u "b", što je pojava uočena i u drugim slavenskim jezičnim područjima. Bale su do 1332. godine bile u posjedu akvilejskih patrijarha, a potom pod mletačkom vlašću koja ga je od 1400. do 1470. godine dala na upravljanje obitelji Nadal. Potom ga je dala na upravljanje obitelji Soardo, a od 1618. godine u vlasništvu je obitelji Bembo nakon što se Alvise Bembo oženio Veronicom Soardo. Bale su naselje gdje je očuvan istroromanski odnosno istriotski dijalekt iznikao iz latinskog jezika. Tim dijalektom danas govori oko dvije tisuće stanovnika južne Istre, osim u Balama govori se još u Rovinju, Fažani, Vodnjanu, Galižani i Šišanu.



Auto smo parkirali na parkiralištu kod nogometnog igrališta u Rovinjskoj ulici (Ž5186, Bale – Mongrego).



Rovinjskom ulicom smo krenuli prema sjeveroistoku i nakon stotinjak metara stigli do kružnog toka.



Na kružnom toku se nalazi metalna skulptura leptira zaštitnog znaka Općine Bale – općina leptira. Na području općine živi oko 390 vrsta leptira.



Na kružnom toku smo izašli na drugom izlazu, nastavili Rovinjskom ulicom, te nakon 250 metara skrenuli lijevo i ubrzo stigli do predromaničke crkve sv. Ilije.



Crkva sv. Ilije (ili Bezgrešnog Začeća), kod lokalnog stanovništva poznata je kao della Concetta, izgrađena je u 11. stoljeću od bijelog kamena, a obnovljena je u 19. stoljeću. Pravokutnog je tlocrta, a na pročelju se nalazi zvonik visok 12 metara.



Nastavili smo dalje prema sjeveru do prvog raskršća na kojem smo skrenuli desno. Ulicu Sant Elia smo pratili još stotinjak metara, potom smo skrenuli lijevo i nastavili sve do zgrade dobrovoljnog vatrogasnog društva (DVD) Bale. Kod zgrade DVD-a smo nastavili prema istoku do Istarske ulice na kojoj smo skrenuli lijevo.



Istarskom ulicom smo došli do parkirališta Grote. Na južnom dijelu parkirališta smo uočili stepenište. Popeli smo se stepeništem na pješačku stazu s kojom smo došli do crkve sv. Jelene.



Crkva sv. Jelene (ili sv. Elene) je jednobrodna građevina s upisanom apsidom za koju se pretpostavlja da potječe iz romaničkog razdoblja. Zanimljivo je da se na pročelju uz preslicu za jedno zvono nalazi i rozeta s Davidovom zvijezdom.



Nastavili smo dalje ulicom Castel prema istoku. Ulicom smo prošli preko malog trga i na kraju stigli do župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije sv. Elizabeti.



Na stražnjem dijelu župne crkve, ispod apside, nalazi se kripta u kojoj su se odlagali kameni ostaci starijih crkva na području Bala za vrijeme gradnje župne crkve. U kripti je uređen lapidarij. U lapidariju se čuvaju ulomci dekorativne kamene plastike i liturgijskog namještaja iz razdoblja od antike do kasnog srednjeg vijeka s lokaliteta u okolici Bala (Sveta Marija Velika, Sveta Marija Mala, San Polo). U kripti je pohranjen kameni sarkofag iz 1595. godine u kojem su bili pohranjeni ostaci Blaženog Julijana zaštitnika Bala sve do 1755. godine kada su preneseni u novi relikvijar u župnoj crkvi. Iznad sarkofaga je ploča iz 1645. godine kojom je u samostanu sv. Mihovila bilo obilježeno mjesto na kojem je pronađeno tijelo blaženika.



Nastavili smo dalje uz južni zid župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije sv. Elizabeti te se uskim kamenim stepeništem popeli do trga ispred župne crkve.



Župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije sv. Elizabeti, koja se negdje naziva i sv. Julijan prema općinskom zaštitniku bl. Julijanu, je trobrodna građevina koja se tijekom stoljeća nadograđivala i rušila do temelja. Prva crkva je bila ranosrednjovjekovna jednobrodna crkva s tri istaknute polukružne apside iz 8. stoljeća, potom je 1588. godine proširena u veću renesansnu trobrodnu crkvu trapezoidnog tlocrta, da bi 1871. godine bila porušena do temelja radi izgradnje nove crkve koja je izgrađena do 1882. godine za vrijeme gradonačelnika Tomasa Bemba. U crkvi se čuva bogat i vrijedan sakralni inventar: kameni sarkofag iz 8. stoljeća ukrašen pleterom, drveno romaničko raspelo iz 13. stoljeća, drveni renesansni poliptih iz 15. stoljeća, drveni kip Gospe od Mon Perina iz 15. stoljeća, vrijedne slike na platnu iz 17. i 18. stoljeća, liturgijsko ruho i oprema iz razdoblja od 15. do 19. stoljeća. Mnogi vjeruju da kip Gospe od Mon Perina ima čudotvornu moć. Legenda govori kako su jedne izuzetno sušne godine nakon molitve pred kipom Gospe od Mon Perina nad Bale došli oblaci i počela je padati jaka kiša koja je spasila mjesto od posljedica jake suše.



Nekoliko metara od pročelja župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije sv. Elizabeti nalazi se masivni zvonik visok 36 metara. Izvorno je bio srednjovjekovna obrambena kula u sklopu gradskih bedema koja je u romanici pretvorena u zvonik. 1856. godine je dograđena etaža s ložom za zvona i stožasti vrh.



Na trgu se nalazi i kip bl. Julijana kod lokalnog stanovništva poznatog kao San Zuian. Bl. Julijan je rođen kao Giuliano Cessarello u Balama oko 1300. godine u kojima je i umro 1. svibnja 1349. godine. Bio je svećenik i franjevac. Iako je živio u raznim samostanima na području Istre, najviše vremena je proveo u samostanu sv. Mihovila nedaleko Bala. Beatificiran je 23. veljače 1910. godine posebnim dekretom pape Pia X. Nakon smrti njegovo tijelo je premještano šest puta: krajem 15. ili početkom 16. stoljeća iz franjevačke crkve sv. Mihovila u župnu crkvu, 1597. godine iz groba u kameni sarkofag, 1755. godine iz kamenog sarkofaga u poseban oltar, 1879. godine iz urušene crkve u crkvu sv. Duha, 1882. godine iz crkve sv. Duha u kriptu tada nove župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije sv. Elizabeti i na kraju u rujnu 1910. godine iz kripte na oltar Gospe od Mon Perina.



Spustili smo se uskim kamenim stepeništem uz južni zid župne crkve i skrenuli desno u ulicu Corto Bechera Ulicom smo prošli pored kule s kruništem te stigli do Trga Tomasa Bemba na kojem se nalazi kaštel Soardo-Bembo i gradska palača.



Kaštel Soardo-Bembo ima gotičko-renesansnu fasadu i najmonumentalnija je građevina u naselju Bale. Izgrađen je kao utvrđena palača u 15. stoljeću između dvije kule (potječu iz rimskog doba kao vojno-obrambena točka duž Flavijevske ceste - via Flavia) u sklopu gradskih bedema. Potpuno je obnovljen 2012. godine, a tijekom obnove u podrumima su pronađeni predmeti iz brončanog doba. Danas se u kaštelu nalazi zajednica talijana Bala.



Gradska palača je današnji izgled u neogotičkom stilu dobila u 19. stoljeću kada je preuređena gradska loža iz 14. stoljeća. U elegantnom trijemu na ulazu su uzidani razni grbovi, među kojima i grb Općine Bale - križ bijele boje na crvenom polju. U gradskoj je palači i danas sjedište Općine Bale. U njoj se čuva statut Statuto del Comun de Valle kojeg je Mletačka republika odobrila 1477. godine. U statutu se Bale naziva Castel de Valle, odnosno Comun de Valle. Mletačka Republika je još 16. studenog 1332. godine Balama priznala položaj grada nazvavši ga Terra Vallis ili Commune de Terre Vallis.



Na trgu smo vidjeli vrtuljak i ljuljačku kao da su iz nekih davnih vremena. Od trga smo nastavili prolazom (nekadašnja gradska vrata) ispod kaštela Soardo-Bembo.



U prolazu smo naišli na poučnu tablu o Giacomu Casanovi (Venecija, 2. travnja 1725. - Duchcov (Češka), 4. lipnja 1798.) i saznali da je, osim Vrsara, u tri navrata posjetio kameni gradić Bale između 1743. i 1747. godine. Boravio je kaštelu Soardo-Bembo što ga se dovodi u vezu s tadašnjom vlasnicom kaštela iz obitelji Soardo.



Sa stražnje strane kaštela se nalazi zidom ograđena cisterna.



Nastavili smo dalje uskom popločenom uličicom prema sjeveru. Na fasadi jedne zgrade smo primijetili zanimljiv grb.



Nastavili smo dalje uličicom i ubrzo stigli do malog trga kojeg smo već prošli ulicom Castel.



Na trgu se nalazi piramidalni kamen s uklesanim suncem.



S malog trga smo krenuli ulicom Castel prema crkvi sv. Jelene. Prošli smo pored crkve i nastavali prema jugu ulicom Sant'Elena.



Kada smo došli do kule s kruništem i preslicom u kojoj se nalazi zvono, skrenuli smo desno na usku uličicu s kojom smo došli do ulice La Grisa.



S ulice se pruža lijep pogled na ponikvu Val della Musa koja se nalazi uz stari dio naselja.



Ubrzo smo stigli do ulice San Zuian na kojoj smo skrenuli desno i došli do središnjeg trga naselja Bale Trg La Musa.



S Trga La Musa smo se vratili na ulicu San Zuian i nakon dvjestotinjak metara stigli do kasnogotičke crkve sv. Duha.



Crkva sv. Duha izgrađena je od pravilnih kamenih blokova s kamenim pokrovom od škrilja u 15. stoljeću. Unutrašnjost crkve krase freske majstora Alberta iz Konstanze iz druge polovice 15. stoljeća. Uz uobičajene slike Kristološkog ciklusa na bočnim zidovima i svodu crkve, na svetišnom zidu se nalazi slika Prijestolja milosti sa svecima i prikaz Krunjenja Bogorodice. Na podu u kutovima, s obje strane oltara, primijetili smo ploče s grbovima.



Blizu crkve se nalazi zgrada Župnog ureda.



Dalje smo nastavili Zagrebačkom ulicom prema istoku.



S lijeve strane smo primijetili park s kamenim skulpturama i pogledom na krunište kule i na vrh zvonika župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije sv. Elizabeti.



Nastavili smo dalje i ubrzo stigli do ulice Alda Negrija na kojoj smo skrenuli lijevo. Malo dalje smo primijetili, s lijeve strane ceste, još jednu zanimljivu kamenu skulpturu. Kameni zid na kojem su okomito postavljene kamene škrilje.



Na prvom slijedećem raskršću smo skrenuli desno i došli do kamene skulpture leptira i sportske dvorane Bale izgrađene 2007. godine. Sportska dvorana Bale je osvojila prvu nagradu u kategoriji sportskih objekata na prvom Svjetskom festivalu arhitekture u Barceloni 2008. godine.



Nastavili smo dalje prema mjesnom groblju Svetog Antona.



Pored groblja se nalazi crkva sv. Antuna.



Crkva sv. Antuna ima tlocrt latinskog križa koji je nastao u nekoliko faza. Na stariju jednobrodnu romaničku crkvu s početka 14. stoljeća u baroku je dograđeno svetište s križištem i bočnim krilima. U crkvi se nalazi rezbareni drveni oltar iz 16. stoljeća i glavni oltar napravljen od kamena i drva s kipom svetog Antuna opata. Na sjevernom zidu su sačuvani ostaci kasnogotičkih zidnih fresaka koje se pripisuju majstoru Albertu iz Konstanze (15. st.) i glagoljski grafiti iz 15. i 16. stoljeća.



Od crkve sv. Antuna smo krenuli prema zapadu ulicom Brajda sve do ulice San Nicolo na kojoj smo skrenuli desno.



Ulica San Nicolo završava na raskršću s Rovinjskom ulicom. Na raskršću smo skrenuli lijevo i stigli do kružnog toka s metalnom skulpturom leptira.



Prije nego što smo od kružnog toka krenuli prema parkiralištu kraj nogometnog igrališta, posjetili smo kamene blokove poredane u kružnicu koji se nalaze pored kružnog toka.



Karta naselja Bale s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,02 km.


- 21:18 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2022 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (5)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Karta s lokacijama i rednim brojevima izleta

E-mail

Popis izleta