Viatrix

26.12.2022., ponedjeljak

Povratak u Cingarelu

Poslije više kišnih dana odlučili smo se vratiti do slapa Cingarela na potoku Arđila (Poganja) kojeg smo posjetili na izletu Cingarela – između dva kaštela. Da budemo sigurni da potok Arđila ima vode, autom smo došli do mosta koji premošćuje potok na cesti L50013 (Kremenje, Ž5007 - Merišće - Oskoruš - Brić - Kućibreg – malogranični prijelaz s Republikom Slovenijom).



Auto smo parkirali na proširenju gdje pješačka staza 284 (Kaštel – Momjan) ide dalje prema naselju Momjan.



Tu se nalazi i stari mlin koji je jedan od devet mlinova koji su postojali na potoku Arđila na potezu toka potoka ispod Momjanskog kaštela. Dio mlinova je prestao s radom u 19. stoljeću, a dio u prvoj polovini 20. stoljeća. Posljednji je mlin prestao s radom 1965. godine (nisam saznao koji je zadnji prestao s radom).



Došli smo do mosta i ugledali korito potoka Arđila u kojem teče voda, tko da smo odlučili nastaviti prema slapu Cingareli.



Prošli smo most i skrenuli lijevo na pješačku stazu 284 Dva kaštela i Cingarela, u pravcu naselja Kaštel. Tu se nalazi i informativna ploča s naglaskom na lokalitet Cingarela.



Nastavili smo dalje nizvodno, uz potok i nakon 150 metara došli do mjesta s više malih slapića.



Malo dalje staza skreće desno, napušta tok potoka Arđila i vodi uzbrdo, prema vrhu brda Fineda (205 mnv).



Na tom se potezu pruža pogled sve do Momjanskog kaštela.



Staza je dobro označena crveno-bijelim oznakama i prolazi uz vrh brda gdje smo primijetili gomilu razbacanog kamenja. Možda su to ostaci pretpovijesne gradine s Finede. S tog se mjesta pruža lijep pogled prema Kremenju i okolnoj dolini.



Dalje staza prolazi kroz šumu i spušta se te ubrzo dolazi do čistine.



Na tom mjestu se pruža lijep pogled prema kanjonu potoka Arđila i dalje sve do Slovenije.



Tu se nalazi i znak upozorenja.



Malo dalje, dolazimo do mjesta gdje se staza strmo spušta. Prvih nekoliko metara staza je osigurana sajlom, a potom debelim konopom. Staza je na tom strmom dijelu bila blatnjava i skliska te je samim time kondicijski zahtjevna.



Iz kanjona se nije čuo žubor vode tako da smo posumnjali da nećemo vidjeti slap Cingarelu u punom sjaju, ali smo se ipak odlučili spustiti do slapa.



Nakon nekoliko minuta pažljivog spuštanja i držanja rukama, na početku za sajlu, a potom za konope, spustili smo se do korita potoka Arđile. Zadnji dio prelazi preko drvenog mosta koji je bio vrlo sklizak.



Naše sumnje su se obistinile, korito potoka je bilo suho.



Nastavili smo dalje uzvodno i došli do visećeg mosta iza kojeg je bio opet suhi slap Cingarela. Iako je na gornjem toku potoka Arđile bilo dovoljno vode da slap Cingarela zablista, negdje po putu voda se je izgubila i nije stigla do slapa. Možda bude treće sreće.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,77 km.


- 17:21 - Komentari (22) - Isprintaj - #

19.12.2022., ponedjeljak

Kotli – od prirodnih zanimljivosti do tradicionalne ruralne arhitekture

U naselju Brnobići, na cesti L50038 (D44 kod RočaHum - L50082 kod Erkovčića), nalazi se cesta koja nakon dva kilometra dolazi u naselje Kotli. Na samom ulazu u naselje je šljunčano parkiralište na kojem smo parkirali auto.



Naselje Kotli je dobilo ime po neobičnim kotlastim (vodom oblikovana udubina u stijeni) oblicima različitih veličina u koritu rijeke Mirne koja teče kroz naselje. Kako je naselje prometno udaljeno od većih gradova, napušteno je nakon Drugog svjetskog rata te je zbog toga zadržalo arhitekturu s kraja 19. stoljeća. Kuće su izgrađene od kamena, a neke imaju slikovite dimnjake, volte i/ili kamene ili drvene baladure (karakteristični arhitektonski element istarske ruralne kuće, otvoreni ili natkriveni vanjski hodnik ili terasa sa stubištem na razini prvoga kata izgrađen izvan gabarita građevine). Kuće su u Kotlima razvijenije, složenije i bogatije od kuća u okolnim naseljima, tako da se može zaključiti da je u Kotlima bio viši životni standard. U široj okolici imali su poznate krojače i mlinare te glazbenike. Danas naselje pripada Gradu Buzetu i 2011. godine je imalo 1 stanovnika.



Krenuli smo sa šljunčanog parkirališta prema sjeverozapadu i prošli pored kapelice.



Na raskršću smo nastavili ravno uskom asfaltiranom cestom, a potom nastavili ravno makadamskom cestom.



Na mjestu gdje se nalazi suhozid, prije zavoja koji skreće u desno, skrenuli smo lijevo i došli do mjesta gdje se pruža pogled prema kanjonu rijeke Mirne.



Ovdje se uska staza strmo spušta i vodi nizvodno sve do donjeg mlina, malin od Šampatića, koji je obnovljen 2002. godine. Postojao je i gornji je mlin, Cvekov malin, kojeg je srušila nabujala rijeka. Mlinovi su se koristili do 1964. godine.



S tog mjesta pored donjeg mlina se pruža lijep pogled na desetometarski slap Kotli.



Dalje smo nastavili širom kamenom stazom uzbrdo s kojom smo došli do makadamske, a potom i asfaltirane ceste te raskršća s počeka šetnje.



Na raskršću smo skrenuli desno, prošli mostom preko rijeke Mirne i ušli u naselje Kotli (ili Kotle).



Napravili smo krug po naselju između kuća tradicionalne ruralne arhitekture.



Prvo smo skrenuli lijevo,...



...potom smo došli do kapelice pored koje smo skrenuli desno,...



...prošli smo između dva niza kuća i na makadamskoj cesti skrenuli desno te...



...došli do mosta.



Nismo skrenuli na most nego smo nastavili ravno, nekoliko metara, uzvodno uz rijeku Mirnu i prešli preko rijeke te došli do šljunčanog parkirališta i završili šetnju naseljem gdje su se, prema legendi, divovi odmarali i sakupljali kamenje da bi gradili okolne gradove.



Karta naselja Kotli s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 969 m.


- 19:12 - Komentari (27) - Isprintaj - #

12.12.2022., ponedjeljak

Hum – najmanji grad na svijetu

Naselje Hum je poznato kao "najmanji grad na svijetu" s obzirom da ima sve značajke grada koje su na malom prostoru. Naselje administrativno pripada Gradu Buzetu, a 2011. godine je imalo 30 stanovnika. Ime Hum potječe od staroslavenske riječi Hlm koja znači šumoviti brežuljak. Iako je, vjerojatno, izgrađen na mjestu histarske gradine, najstariji pronađeni tragovi su iz 11. stoljeća. U to vrijeme je na sjeverozapadnom dijelu današnjeg naselja izgrađen kaštel. U 12. stoljeću kaštel i dvije ulice formiraju utvrđeno naselje koje se u dokumentima, u darovnici markgrofa Ulrika II (?, 1064. - Tiringija, Njemačka, 13. svibnja 1112.), prvi put spominje 1102. godine kao Hulm. Pod vlašću akvilejskih patrijarha je od 1209. pa sve do 1412. godine kada ga osvajaju i devastiraju Mlečani. U 16. stoljeću Mlečani obnavljaju gradske zidine zbog strateškog položaja Huma prema habsburškoj Pazinskoj grofoviji. 1616. godine, za vrijeme Uskočkog rata, naselje je dva puta osvojeno i teško je stradalo kao i njegova okolica. Zbog sporog oporavka, tek u 18. stoljeću je počela pojačana gradnja na mjestu srušenih kuća. U to vrijeme gradske zidine gube obrambenu svrhu i na njih se nadograđuju nizovi novih kuća.



Prema legendi Hum su izgradili divovi. Nakon što su divovi izgradili Grožnjan, Završje, Motovun, Sovinjak, Vrh i Roč ostalo im je nekoliko kamenčića pa su odlučili izgraditi najmanji grad na svijetu, Hum.



Šetnju najmanjim gradom na svijetu smo započeli na mjestu gdje smo završili obilazak deset kamenih spomen-obilježja Aleje glagoljaša.



Krenuli smo prema jugoistoku, prošli uz gradske zidine i kameni stol pod lipom...



…te stigli do dvostrukih glavnih gradskih vrata koja su iz 11. ili 12. stoljeća. Današnji izgled su dobila 1562. godine.



1981. godine u glavna gradska vrata su ugrađena nova bakrena dvokrilna vrata koja su ujedno i jedanaesto spomen-obilježje Aleje glagoljaša, Vrata Huma. Rukohvati izgledaju kao rogovi istarskog vola boškarina i nalaze se na njegovoj reljefno izvedenoj glavi (bukanij - reljefno izvedena ili naslikana volovska lubanja koja predstavlja glavu žrtvene životinje). Na svakom krilu se nalazi po jedna alka (kucalo) s natpisom. Na lijevoj alci je glagoljski natpis na staroslavenskom jeziku: "I VRATA NE ZATVORET SE/V DNE/NI NOĆI NĚST TU/I NE VNIDI SKVR’NAN/V’ GRAD’ SI" (Vrata se ne zatvaraju danju, nema noći u ovom gradu. I nek’ ne uđe tko je okaljan). Na desnoj je latinični natpis pjesme "U Hum" pjesnika Vladimira Pernića iz Roča: "Tom malom/gradiću/u pohode dođi/na kamenu tvrdu/toplina vri", a u vrata ispod alke je ugravirana transkripcija na glagoljici. Na vrhu svakog krila se nalazi po šest medaljona koja predstavljaju težački kalendarij. Svaki medaljon prikazuje radove u polju i u kući, onako kako su sačuvani u starim glagoljskim brevijarima i misalima.



Dvostruka glavna gradska vrata prolaze ispod komunalne palače (Polača) i njima se nalazi lapidarij koji sadrži tri sačuvana humska glagoljska natpisa.



Prošli smo kroz glavna gradska vrata i došli na trg.



Na sjeverozapadnom kraju trga je gradska loža (lođa) iz kraja 16. stoljeća u kojoj je kameni stol. Za vrijeme Mlečana se dio javnog života grada (komuna) odvijao u gradskoj loži oko kamenog stola, a dio javnih pitanja rješavao u Polači i za kamenim stolom pod lipom ispred gradskih zidina.



Gradska loža i kameni stol su mjesto gdje se od 16. stoljeća bira "župan na leto dan" (na jednu godinu). Svi muškarci iz župe u gradskoj loži urezivanjem glasova na drveni štap "raboš" biraju poglavara. Običaj je obnovljen 1977. godine i traje do današnjih dana.



Na trgu se nalazi dvadesetdvo metarski toranj sa satom (zvonik kula). Današnji izgled je dobio 1552. godine kada su Mlečani obnovili i utvrdili romaničko-gotički obrambeni zvonik iz 14. stoljeća.



Nekoliko metara od tornja, gdje se nekada nalazio kaštel, je jednobrodna župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije.



Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije izgrađena je 1802. godine na mjestu starije crkve iz 13. stoljeća koja je obnovljena 1609. godine. Župna crkva ima klasicističko pročelje. U crkvi, na glavnom oltaru, je slika slikara Baldassarea d´Anne (Venecija, oko 1560. – Venecija, poslije 1639.), a na jednom bočnom oltaru slika svetog Antuna, rad svećenika i slikara Ivana Bastiana (Baštijana) (Jugi kraj Kastva, 5. rujna 1828. – Trst, 11. ožujka1886). Na ostalim oltarima su slike i kamena plastika iz 17. stoljeća. Crkva posjeduje i kasnogotičke kaleže i ciborij iz 1539. godine.



Nakon što smo obišli župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, nastavili smo uskom ulicom koja vodi prema jugoistoku, paralelno s trgom.



Kada smo došli do kraja ulice, skrenuli smo lijevo i paralelnom ulicom krenuli prema sjeverozapadu.



S ulice se pruža lijep pogled prema brdu Ćukarija (376 mnv).



Ulicom smo došli do spomen-obilježja Spomenik otporu i slobodi te skrenuli lijevo, a odmah potom desno, prema mjesnom groblju.



Na groblju se nalazi jednobrodna romanička crkva sv. Jeronima s upisanom polukružnom apsidom koja je nadsvođena kalotom.



Crkva sv. Jeronima izgrađena je u 12. stoljeću, a obnovljena je 1904. godine. Ima trijem kojeg "nose" dva stupa i preslicu s dva okna bez zvona. U crkvi se nalaze romaničko-bizantske freske u tri ciklusa (Navještenje, Pohođenje, Muka Kristova) iz 12. stoljeća te glagoljaški grafiti iz razdoblja od 12. do 16. stoljeća. U njoj se nalazio Humski triptih, polikromni drveni retabl s trima slikama i lunetom (tempere na platnu), s likovima Bogorodice s Djetetom i svecima. Retambl se danas nalazi u Zbirki crkvene umjetnosti u biskupiji Eufrazijane u Poreču. Glagoljski natpis na papiru govori da je Humski triptih iz 1529. godini i da ga je izradio Antun s Padove (istarska Padova, danas Kašćerga, 16. st.).



Vratili smo se do početne točke gdje smo završili šetnju najmanjim gradom na svijetu.



Karta naselja Hum s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 851 m.


- 20:21 - Komentari (24) - Isprintaj - #

05.12.2022., ponedjeljak

Aleja glagoljaša – od Roča do Huma

Na cesti D44 (čvor Nova Vas, A9 - čvor Lupoglav, A8), osamstotinjak metara zapadno od raskršća s cestom L50034 koja vodi u Roč i Gornju Nuglu, nalazi se raskršće s cestom L50038 koja prolazi kroz Hum. Na samom raskršću se nalazi početak Aleje glagoljaša, spomen-obilježje glagoljašima i glagoljaštvu postavljeno na cesti L50034 sve do Huma u dužini od oko sedam kilometara. Aleja je podignuta kao poseban projekt Čakavskoga sabora u razdoblju od 1977. do 1985. godine. Idejni autor joj je Josip Bratulić, filolog i akademik (Sv. Petar u Šumi, 13. veljače 1939.), dok je autor skulptura Želimir Janeš, kipar i medaljer (Sisak, 12. prosinca 1916. - Zagreb, 23. siječnja 1996.). Sastoji se od 11 pojedinačnih spomen-obilježja, od kojih je deset od kamena, a samo su Gradska vrata u Humu izrađena od bakra.



Na samom raskršću ceste D44 i ceste L50038 nalazi se prvo spomen-obilježje Stup Čakavskog sabora koje je otkriveno 1977. godine te ima oblik glagoljičnog slova S. U staroslavenskoj azbuci slovo S se naziva “Slovo”. Riječ slovo označava više pojmova: um, razum, razlog, riječ, logos, počelo itd.



Dalje smo nastavili cestom L50038 prema jugu i nakon 1,4 kilometara ušli u naselje Forčići (22 stanovnika – 2011. g.).



U naselju Forčići se nalazi drugo spomen-obilježje Stol Ćirila i Metodija koje je otkriveno 1978. godine kao spomen na solunsku Svetu Braću, misionare Konstantina Ćirila (826./827. – 14. veljače 869.) i Metoda (815. – 6. travnja 885.). Ćiril je sredinom 9. stoljeća sastavio prvo slavensko pismo glagoljicu.



Nastavili smo dalje cestom L50038 i nakon 1,2 kilometara došli do raskršća s cestom koja vodi u zaseok Šavki.



Skrenuli smo lijevo prema zaseoku Šavki i nakon dvadesetak metara, s lijeve strane ceste, primijetili treće spomen-obilježje Sijelo Klimenta Ohridskog. Ovo obilježje je smješteno ispod hrasta i sastavljeno od katedre koja je okružena s osam stolaca te je otkriveno 1978. godine. Kliment Ohridski (oko 840. – Ohrid, 916.) je u drugoj polovini 9. stoljeća na Ohridu ustrojio slavensku crkvenu pokrajinu te osnovao prvo slavensko sveučilište.



Vratili smo se nazad na cestu L50038 i nastavili dalje te nakon sedamstotinjak metara ušli u naselje Brnobići (52 stanovnika – 2011. g.). Naselje se spominje u 14. stoljeću kao Verbovitz.



U naselju Brnobići se nalazi jednobrodna crkva Gospe od Snijega iz 15. stoljeća. Crkva ima preslicu s jednim oknom bez zvona. Na pročelju je uzidan rustični reljef Kristova raspeća s Marijom Magdalenom i likom svećenika (ili sveca). U crkvi je kameni oltar s drvenim gotičkim kipom Blažene Djevice Marije s djetetom s kraja 15. stoljeća.



Ispred crkve se nalazi četvrto spomen-obilježje, Glagoljski lapidarij koji je postavljen 1985. godine kao posljednji. Sadrži jedanaest replika starih glagoljskih spomenika: Plominski ulomak, Kninski ulomak, Valunska ploča, Krčki natpis, Plastovski ulomak, Baščanska ploča, Kamenica za blagoslovljenu vodu iz Mošćenica, Grdoselski ulomak, Kustodija iz Vrha, Senjska ploča i Supetarski ulomak.



Izašli smo iz naselja Brnobići i nakon dvjestotinjak metara stigli do raskršća s cestom za zaseoke Grabri i Podpećina. Na raskršću se nalazi peto spomen-obilježje Klanac hrvatskoga Lucidara koje je otkriveno 1983. godine. Lucidar je srednjovjekovna enciklopedija, a hrvatski Lucidar je preveden u Istri. Zid simbolizira istarski Olimp, planinu Učku, iznad kojeg je kamen koji simbolizira oblak. Po sredini kamenog oblaka uklesane su riječi iz Lucidara: "ZOVET SE ISTRIJA. OLINFOS JE UČKA. IDE POD OBLAKI".



Dvjestotinjak metara dalje, na uzvisini s lijeve strane ceste, s koje se vidi Humska dolina je šesto spomen-obilježje Vidikovac Grgura Ninskog koje je postavljeno 1979. godine. To je veliki kameni blok na kojem su uklesana tri pisma: dvije azbuke - glagoljica i ćirilica te jedna abeceda – latinica. Posvećeno je Grguru Ninskom (?, druga polovica 9. st. – ?, nakon 928.) zbog pogleda u povijest hrvatskih pisama.



Nastavili smo dalje i nakon 750 metara stigli do sedmog spomen-obilježja Uspon Istarskog razvoda posvećenog glagoljskom rukopisu Istarskom razvodu iz 14. stoljeća. To je pravni dokument o razgraničenju teritorija između susjednih komuna u Istri, tj. između posjeda akvilejskog patrijarha, goričko-pazinskog grofa i predstavnika Mletačke Republike. Izvorno je nastao u središnjoj Istri između 1275. i 1395. godine kompilacijom i preradbom na temelju još starijih isprava, a sačuvan je u prijepisu kurzivnom glagoljicom iz 16. stoljeća. Obilježje je otkriveno 1980. godine. Na podnožju su kamena vrata u obliku glagoljičnog slova L, na čijem dovratniku piše glagoljicom: "RAZVOD ISTRIJANSKI". Kroz vrata prolazi put a oko njega je razasuto kamenje u obliku glagoljičnih slova, ispisujući riječi "ISTARSKI RAZVOD". Na vrhu je okrugli kameni stol s pet krugova raznih dimenzija između kojih je ugravirana igra mlin (na više mjesta tijekom naših izleta po Istri smo primijetili kako je igra ugravirana u kamene površine). Oko stola se nalazi pet kamenih blokova koji predstavljaju stolice.



Dvjestotinjak metara dalje, na cesti L50038, nalazi se osmo spomen-obilježje Zid hrvatskih protestanata i heretika koje je postavljeno 1982. godine. Predstavlja kamenu klepsidru s uklesanim imenima hrvatskih protestanata, redom s desne strane: Anton Dalmatin (?, početkom 16. st. - Ljubljana, svibanj 1579.), Mark-Anton Dominis (Markantun de Dominis) (Rab, 1560. - Rim, 8. rujna 1624.), Matija Vlačić Ilirik (Labin, 3. ožujka 1520. – Frankfurt na Majni, 11. ožujka, 1575.), Stipan Konzul Istrijan (Stjepan Konzul Istranin) (Buzet, 1521. - vjerojatno Željezno, Austrija, poslije 1568.), Baldo Lupetina (Labin, 1502. – Venecija, 1556.), Petar Pavao Vergerije [mlađi] (Kopar, 1498 – Tübingen, Njemačka, 4. listopada 1565) i Juraj Križanić (Obrh kraj Ribnika, između 1617. i 1619. – Beč, 12. rujna 1683.). Imena su poredana tako da ih sunce kao na sunčanom satu otkriva i pokriva dok "putuje" nebeskim svodom.



Nastavili smo dalje i nakon petstotinjak metara stigli do raskršća s cestom koja vodi u naselje Benčići. Pored raskršća se nalazi deveto spomen-obilježje Odmorište Žakna Jurja koje je postavljeno 1981. godine u spomen na prvu hrvatsku tiskanu knjigu Misala po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine. U sredini je kameni blok koji predstavlja zatvorenu knjigu, a na njenim je koricama poput naslova uklesan zapis Žakna Jurja (Roč, druga polovina 15. stoljeća – početak 16. stoljeća): "VITA/VITA/ŠTAMPA NAŠA/GORI GRE/1482. S jedne strane kamenog bloka su četiri, a s druge strane tri kamena stolca u obliku slova koja ispisuju ime Žakna Jurja, "ŽAKN JuRI".



Nastavili smo dalje cestom L50038 i nakon 450 metara smo je napustili tako što smo skrenuli desno na cestu koja vodi u naselje Hum.



Ubrzo smo stigli u Hum. Na samom ulazu u naselje nalazi se deseto spomen-obilježje Spomenik otporu i slobodi koje je otkriveno 1979. godine. Sastoji se od tri kamena bloka koji su postavljeni jedan na drugom te predstavljaju velike epohe razvoja civilizacije, tj. stari, srednji i novi vijek.



Kod desetog obilježja smo završili naš put od Roča do Huma. Jedanaesto spomen-obilježje Gradska vrata u Humu, zajedno s naseljem, će bili prikazani u slijedećem postu.
(Bista Žakna Jurja ispred župne crkve sv. Bartola u Roču.)



Karta s lokacijama spomen-obilježja.



Dužina rute 6,71 km.


- 19:24 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2022 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (5)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (4)
Listopad 2023 (5)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (5)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (4)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (5)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (5)
Listopad 2022 (4)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (5)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Karta s lokacijama i rednim brojevima izleta

E-mail

Popis izleta