Viatrix

Na cesti D69 (Slatina, Virovitičko-podravska županija – Kamenska, Požeško-slavonska županija), dvadesetak kilometara od naselja Slatina, nalazi se naselje Voćin. Naselje je prema popisu stanovništva iz 2021. godine imalo 956 stanovnika te je sjedište Općine Voćin (1.911 stanovnika – 2021. g.) u Virovitičko-podravskoj županiji. Na početku 13. stoljeća područje oko današnjeg Voćina je bilo u sastavu vlastelinstva Novak. 1317. godine ga je kralj Karlo I. Robert (Napulj 1288. – Višegrad, Mađarska 16. srpnja 1342.) darovao članovima ugarskog roda Aba. U srednjem se vijeku u Voćinu spominje župna crkva sv. Nikole koja je zabilježena u popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334. godine. Početkom 15. stoljeća pojedini su članovi roda Aba izgubili voćinski posjed zbog podrške kralju Ladislavu Napuljskom (Napulj, 15. veljače 1377. – Napulj, 6. kolovoza 1414.), ali su, pošto ih je Sigismund Luksemburgovac (Nürnberg, Njemačka, 15. veljače 1368. – Znojmo, Češka, 9. prosinca 1437.) pomilovao, ubrzo vratili nekadašnje vlasništvo. Od 1434. godine, nakon što je rod Aba izumro, područje je promijenilo nekoliko vlasnika. 1543. godine područje Voćina osvajaju Osmanlije i pod njihovom vlašću ostaje do 1687. godine. Te ga je godine Leopold I. Habsburški (Beč, 9. lipnja 1640. – Beč, 5. svibnja 1705.) darovao obitelji Caraffa. 1765. godine pripalo je Dvorskoj komori, a 1777. Ivanu Nepomuku Jankoviću de Pribert. Nakon smrti Ladislava Jankovića 1896. godine vlastelinstvo je kupio Edmund Guttman de Gelse (Velika Kaniža, Mađarska, 3. ožujka 1841. - Belišće, 17. siječnja 1918.) i njegova braća. 13. siječnja 1942. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata, ustaše su u Voćinu ubile 174 stanovnika Kometnika i 32 stanovnika Dobrića, a 12. i 13. prosinca 1991. za vrijeme Domovinskog rata, četnici paravojne formacije Beli orlovi ubili su 47. stanovnika Voćina. Hrvatska vojska je oslobodila Voćin u operaciji Strijela 15. prosinca 1991. godine.



Šetnju naseljem Voćin smo započeli u hodočasničkom svetištu Gospe Voćinske (kraj 19. st.) pored kojeg se nalazi jednobrodna župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije ili Bazilika Gospe Voćinske.



U lipnju 1496. godine, Katarina Krbavska (udovica kneza Ivana Krbavskog) i Eufrozina Gorjanska (udovica plemića Joba Gorjanskog) su bile vlasnice posjeda Voćina te su osnovale opservantski franjevački samostan posvećen Blaženoj Djevici Mariji.



Župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije je iz 15. stoljeća i rijedak je primjer gotike u sjevernom dijelu Hrvatske. Iznad prostrane sakristije se uzdiže 38-metarski zvonik s četiri zvona, a na pročelju iznad portala je rozeta. Dekretom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata crkvi je dodijeljen status manje bazilike. Crkva je više puta oštećena i obnavljana tijekom više od pet stoljeća, ali je u noći s 13. na 14. prosinca 1991. godine, za vrijeme tromjesečne okupacije od strane pobunjenih Srba, srušena gotovo do temelja. Obnova crkve je započela 2002. godine prema nacrtima stare crkve i trajala je sve do 2011.



U krugu župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije nalazi se spomenik Voćinskim žrtvama Domovinskog rata.



Nakon što smo obišli župnu crkvu Pohođenja Blažene Djevice Marije krenuli smo dalje ulicom Vladimira Udatnya prema zapadu.



Ulica završava nakon tristotinjak metara i nastavlja makadamska cesta uzbrdo kroz šumu.



Stopedesetak metara dalje je oštar zavoj u desno, a mi smo nastavili ravno kroz šumu.



Prošli smo preko ostataka nekadašnjih zidina Starog grada Voćina i nastavili po jedva vidljivom puteljku šumom, uvijek uzbrdo.



Kako smo se približili vrhu od 300 metara nadmorske visine puteljak je bio sve vidljiviji.



Kada smo s puteljkom izašli iz šume nakon nekoliko desetaka metara stigli smo do Starog grada Voćina.



Stari grad Voćin ili Turski grad su ostaci srednjovjekovnog utvrđenog grada. Kako je nekada izgledao nije moguće ustanoviti jer nema nacrta. Stari grad je trajno oštećen nakon odlaska Osmanlija u 17. stoljeću, a nije isključeno da je ovdje postojalo naselje prije srednjeg vijeka. Pedesetih godina 20. stoljeća područje Starog grada je pošumljeno crnogoricom. Danas je vidljiv jedan njegov dio koji je građen od kamena klesanaca i opeke te dijelovi obrambenih zidina ili podgrađa na padinama brda s južne i istočne strane.



S lokaliteta Starog grada Voćina se pruža lijep pogled na naselje Voćin.



Nakon kraćeg odmora krenuli smo nazad prateći puteljak koji je najbolje vidljiv.



Tako da se nismo vratili u ulicu Vladimira Udatnya (sjeveroistočno od Starog grada), već smo se spustili do ceste D69 (jugoistočno od Starog grada).



Skrenuli smo desno na cestu D69 i prešli preko mosta 136. brigade Hrvatske vojske koji premošćuje rječicu Jovanovicu.



Tu se nalazi zgrada Geo info centra u kojoj je multimedijalni i interaktivni postav kao početna točka za upoznavanje s Geoparkom Papuk.



Pored zgrade se nalaze dvije poučne ploče. Prva je s geografskom kartom Parka prirode Papuk, a druga s biciklističkim i planinarskim stazama. Malo dalje je kapela s nedovršenom krstionicom te pravoslavna crkva sv. Otaca prvog Vaseljenskog Sabora sa zvonikom na pročelju.



Crkva sv. Otaca prvog Vaseljenskog Sabora izgrađena je u prvoj polovici 18. stoljeća. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, 9. siječnja 1942., potpuno je uništena. Obnovljena je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ponovno oštećena tijekom Domovinskog rata i 2000. godine je opet obnovljena.



Iza crkve je križ na kojem na ćirilici piše: "ŽRTVAMA RATA//1991 – 1995".



Dalje smo nastavili kroz Veliki park koji se nalazi sjeveroistočno od Geo info centra.



Park smo prošli glavnom stazom uz koju se nalazi dječje igralište, spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata i nekadašnja fontana.



Prošli smo mostom opet preko rječice Jovanovice koja se sedamdesetak metara dalje spaja s rječicom Đedovicom i tvori Voćinsku rijeku.



Prešli smo preko ceste D69 i raskršća na kojem je raspelo te nastavili ulicom Trg Gospe Voćinske sve do svetišta Gospe Voćinske gdje smo završili izlet.



Karta naselja Voćin s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,18 km.