Viatrix

Virovitica je grad u sjeverozapadnom dijelu Slavonije i administrativno je sjedište Virovitičko-podravske županije. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine naselje Virovitica ima 13.486 stanovnika, dok područje grada, koje obuhvaća Viroviticu i još devet naselja, ima 19.302 stanovnika. Grad Virovitica je utemeljen 1234. godine kada je slavonski herceg Koloman (?, 1208. – Čazma, 1241.), sin kralja Andrije II. (Ostrogon, Mađarska, 1177. – Eger, Mađarska, 21. rujna 1235.) i brat Bele IV. (Ostrogon, Mađarska, 29. studenoga 1206. – Margitin otok kraj Budima, 3. svibnja 1270.), izdao povelju kojom je tadašnje naselje dobilo status povlaštenog trgovišta s odgovarajućim slobodama, odnosno, virovitičkim došljacima podaren je status građana slobodnog grada. Zanimljiva je poveznica Virovitice i Zagreba. Prema povijesnim zapisima, kralj Bela IV. je bježao pred Mongolima prema Trogiru preko Gradeca, današnjeg Zagreba. Kada se iz Trogira vraćao prema Slavoniji 16. studenog 1242. godine zastao je u Virovitici te je Gradecu dodijelio status slobodnog grada, odnosno "Zlatnu bulu“. 1429. godine je kralj Sigismund (Nürnberg, Njemačka, 15. veljače 1368. – Znojmo, Češka, 9. prosinca 1437.) založio svoj kraljevski posjed za 10.000 forinti Emeriku Marczalyu te je Virovitica postala privatni posjed Emerika i Ivana Marczalya. Do 1552. godine kada Viroviticu osvajaju Turci grad je promijenio više vladara od kojih je posljednji bio Stjepan Banffy. Za vrijeme turske vladavine je pod Požeškim Sandžakom te postaje utvrđeno tursko središte s utvrdom u kojoj je smješteno topništvo s nekoliko stotina vojnika. 1684. godine je završila turska vladavina Virovitice te je pripojena Đurđevačkoj kapetaniji. 1753. godine cijelo je virovitičko imanje darovnicom Marije Terezije (Beč, 13. svibnja 1717. – Beč, 29. studenog 1780.) dodijeljeno obitelji Pejačević.



Postoji legenda koja je napisana u povijesnoj pripovijesti Ivana Dobravca Plevnika "Ljubav je jača od mača”, iz doba turskog gospodarenja Slavonijom. Opisana je romantična priča o ljubavi muslimanke agine kćeri Ljeposave i kršćanina Stanka Ilića, virovitičkog junaka. Stanko je prerušen u Turčina ušao u tursku tvrđavu te je zapalio i tako pomogao u oslobođenju Virovitice od Turaka.



Šetnju središtem Virovitice započeli smo na Trgu kralja Zvonimira, pored kompleksa franjevačkog samostana i jednobrodne župne crkve sv. Roka.



Župna crkva sv. Roka je izgrađena 1752. godine u baroknom stilu, a teško je oštećena u potresu koji je pogodio Viroviticu 1757. godine. U unutrašnjosti crkve se nalazi glavni oltar i osam sporednih bočnih oltara ukrašenih skulpturama.



Pored župne crkve sv. Roka je kip istoimenog sveca, dok se ispred crkve nalazi lijepo uređeni trg s kipom sv. Antuna Padovanskog te spomenik osnivačima i zaslužnim članovima hrvatskog pjevačkog društva "Rodoljub".



S druge strane ulice je fontana i barokna palača Pejačević koja je izgrađena u drugoj polovici 18. stoljeća, a obnovljena 2014. godine te se danas u njoj nalazi Gradska uprava.



Nastavili smo prema istoku, prešli na drugu stranu ulice Tomaša Masaryka i ušli u gradski park Virovitica u kojem se nalazi barokno–klasicistički dvorac Pejačević.



Dvorac Pejačević je izgrađen 1804. godine na mjestu srednjovjekovne utvrde. 1841. godine obitelj Pejačević je prodala građevinu njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg–Lippe koja ju je preuredila za vlastite potrebe stanovanja i upravljanja vlastelinstvom. 1911. godine vlasnik dvorca postaje Ivan grof Drašković, a 1930. godine ga za svoje potrebe kupuje Općina Virovitica. Danas se u dvorcu nalazi Gradski muzej Virovitica.



Južno od gradskog parka Virovitica nalazi se stoljetna zgrada gimnazije koja od 1968. godine nosi ime Petra Preradovića (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. – Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.).



Jugoistočno od dvorca su ostaci jugoistočne kružne kule s bedemom iz kasnog srednjeg vijeka (kraj 14. do početka 16. st.).



Prošetali smo parkom i napustili ga mostom te došli na Trg kralja Tomislava na kojem se nalazi zgrada prve hrvatske štedionice, danas zgrada Fina-e, koja je izgrađena u 19. stoljeću prema bečkim graditeljskim standardima, a na vrhu koje je kip rimskog boga trgovine Merkura.



Nastavili smo prema zapadu, šetalištem koje nosi ime prve dame avangarde, slikarice Edite Schubert (Virovitica, 17. svibnja 1947. – 25. srpnja 2001.) te završili šetnju kod kipa svetog Roka pored župne crkve sv. Roka.



Šetalište Edite Schubert je uređeno tako da su na pročelju zgrada aplicirani njezini geometrijski radovi obojeni u "šubert" crvenu i plavu, a na zabatnim zidovima su oslikana lažna vrata što je vjerna replika autoričina djela, a na šetalištu su postavljene drvene klupe s barkodovima.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,06 km.

Od naselja Kašćerga, prema zapadu, nerazvrstana cesta 500560 vodi u naselje Zamask koje administrativno spada pod Grad Pazin i prema popisu stanovništva iz 2021. godine ima 50 stanovnika. U Zamask se može doći i iz pravca Motovuna cestom L50056. Na području naselja je postojala prapovijesna gradina. Naselje se prvi put spominje 1177. godine kada je dodijeljeno porečkom biskupu kao i susjedna Kašćerga. U 15. stoljeću ulazi u sastav Pazinske grofovije u čijem se urbaru iz 1498. godine spominje se kao Samaskh. Područje Zamaska često je bilo predmet spora između grofovije i stanovnika Motovuna koji je tada bio pod mletačkom vlašću. Nakon rata 1508. godine, te mira u Wormsu iz 1523. godine koji je potvrđen 1535. u Trentu, kroz Zamask je povučena granična crta između mletačkog i austrijskog dijela Istre, tako da je tadašnja župna crkva sv. Martina podijeljena na dva dijela. Od tada se za mletački dio naselja koristio talijanski naziv Zumesco, a za austrijski dio talijanski naziv Zamasco.



Šetnju naseljem Zamask smo započeli na južnom dijelu, na samom ulazu u naselje odakle se pruža pogled na akumulacijsko jezero Butoniga.



Ubrzo smo došli do raskršća na kojem se nalazi jednobrodna barokna crkva sv. Martina pored koje je kip svetog Martina iz 2003. godine.



Crkva sv. Martina, koja je bila župna crkva do 1903. godine, izgrađena je u 12. stoljeću na mjestu romaničke crkve, a temeljito je obnovljena 1994. godine. Crkva ima preslicu s jednim zvonom.



Na raskršću smo skrenuli desno, u glavnu sto metara dugu ulicu koja prolazi naseljem zapad-istok i završava na mjestu gdje se pruža pogled na prije spomenuto akumulacijsko jezero Butoniga.



Vratili smo se na raskršće kod crkve sv. Martina i nastavili uz crkvu, prema zapadu, ulicom s kojom smo došli do mjesnog groblja i jednobrodne župne crkve sv. Mihovila.



Župna crkva sv. Mihovila je izgrađena 1900. godine na mjestu gotičke kapele iz 1178. godine iz koje potječe i glagoljaški natpis iz 1576. godine koji se nalazi na kamenoj kustodiji uz stubište prema pjevalištu u današnjoj župnoj crkvi. 1821. godine je pored pročelja crkve podignut šesnaestmetarski zvonik.



Šetnju smo završili nekoliko metara zapadno od mjesnog groblja, odakle se pruža pogled prema naselju Motovun.



Karta naselja Zamask s lokcijama crkve sv. Martina i župne crkve sv. Mihovila.



Dužina rute 446 m.

Naselje Kašćerga administrativno spada pod Grad Pazin i prema popisu stanovništva iz 2021. godine ima 235 stanovnika. Iz naselja Trviž, prema sjeveroistoku, nerazvrstana cesta 504400 nakon šest kilometara ulazi u naselje Kašćerga. 1177. godine, kao Carsiaga, prvi je put spomenuta Kašćerga. Te godine je postala feudalni posjed porečkog biskupa, a nakon toga je prelazila iz ruke u ruku crkvenih feudalnih gospodara. Sredinom 13. stoljeća je prešla pod vlast Pazinske grofovije. 1498. godine je upisana u urbaru Pazinske grofovije kao Kasternn, a u 17. stoljeću službeno je preimenovana u Kaiserfeld te je postala ime baruna Rampelli koji je tada gospodario feudom. Kašćerga je često stradavala s obzirom na blizinu granice grofovije i mletačkog dijela Istre (Motovun). Zbog tog razloga je bila više puta napuštena i ponovno naseljavana.



Šetnju naseljem Kašćerga započeli amo pored trafostanice i igrališta tako što smo krenuli ulicom prema sjeverozapadu.



Ulicom smo ubrzo stigli do jednobrodne župne crkve sv. Marka, jedina župa s tim zaštitnikom na području Porečko-Pulske biskupije.



Župna crkva sv. Marka je izgrađena 1686. godine, prema nekim izvorima te godine je obnovljena već postojeća crkva za koju se ne zna kada je izgrađena, dok je obnovljena 1891. Zanimljivo je da je crkva izgrađena na najnižem dijelu naselja Kašćerga te je rijetkost na području Istre gdje se crkve obično nalaze na najvišem dijelu. U unutrašnjosti crkve se nalaze tri oltara s kipovima. 1801. godine je uz crkvu podignut sedamnaest metarski zvonik sa satom.



Pored župne crkve sv. Marka je mrtvačnica s trijemom koja podsjeća na gradsku ložu.



Vratili smo se ulicom, te nakon tridesetak metara, stigli na usku popločenu ulicu s kojom smo došli do središnjeg trga.



S trga smo krenuli prema jugu, prošli pored spomenika žrtvama Drugog svjetskog rata koji je postavljen 27. srpnja 1966. godine,...



...nastavili cestom prema Trvižu (Pazinu) i prošli pored zaseoka Petkovići.



Dvjestotinjak metara dalje je zavoj na lijevo na kojem se nalazi raskršće s makadamskom cestom.



Skrenuli smo desno na makadamsku cestu s kojom smo prošli pored vodovoda te se popeli na vrh brda Padova (444 mnv), po kojem je naselje Kašćerga dobilo talijanski naziv, Villa Padova. Ovdje se nalazi jednobrodna crkva sv. Antuna Padovanskog, koja nosi i drugo ime crkva Blažene Djevice Marije Snježne ili sv. Marije od Sniga. Vjerojatno se na tom brdu, koje je dobilo ime po crkvi, nekada nalazio feudalni kaštel.



Crkva sv. Antuna Padovanskog, koja je bila župna crkva do izgradnje crkve sv. Marka, izgrađena je u 12. stoljeću, a obnovljena 1859. godine. Crkva ima preslicu s dva otvora s jednim zvonom. Predaja kaže da je nekoć davno 5. kolovoza na brdu Padova zabijelio snijeg pa su ljudi potaknuti tim čudom na njegovom vrhu podigli crkvu.



Iz Kašćerge je rodom slikar Antun s Padove (16. st.) koji je freskama oslikao više crkva na istarskom poluotoku, među kojima su crkva sv. Roka u Draguću, crkva sv. Roka u Oprtlju i crkva sv. Jeronima u Humu koje su spomenute u prethodnim postovima.



Karta naselja Kašćerga s lokacijom župne crkve sv. Marka i crkve sv. Antuna Padovanskog.



Dužina rute 999 m.