Marketing
Virovitica – 1234
Virovitica je grad u sjeverozapadnom dijelu Slavonije i administrativno je sjedište Virovitičko-podravske županije. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine naselje Virovitica ima 13.486 stanovnika, dok područje grada, koje obuhvaća Viroviticu i još devet naselja, ima 19.302 stanovnika. Grad Virovitica je utemeljen 1234. godine kada je slavonski herceg Koloman (?, 1208. – Čazma, 1241.), sin kralja Andrije II. (Ostrogon, Mađarska, 1177. – Eger, Mađarska, 21. rujna 1235.) i brat Bele IV. (Ostrogon, Mađarska, 29. studenoga 1206. – Margitin otok kraj Budima, 3. svibnja 1270.), izdao povelju kojom je tadašnje naselje dobilo status povlaštenog trgovišta s odgovarajućim slobodama, odnosno, virovitičkim došljacima podaren je status građana slobodnog grada. Zanimljiva je poveznica Virovitice i Zagreba. Prema povijesnim zapisima, kralj Bela IV. je bježao pred Mongolima prema Trogiru preko Gradeca, današnjeg Zagreba. Kada se iz Trogira vraćao prema Slavoniji 16. studenog 1242. godine zastao je u Virovitici te je Gradecu dodijelio status slobodnog grada, odnosno "Zlatnu bulu“. 1429. godine je kralj Sigismund (Nürnberg, Njemačka, 15. veljače 1368. – Znojmo, Češka, 9. prosinca 1437.) založio svoj kraljevski posjed za 10.000 forinti Emeriku Marczalyu te je Virovitica postala privatni posjed Emerika i Ivana Marczalya. Do 1552. godine kada Viroviticu osvajaju Turci grad je promijenio više vladara od kojih je posljednji bio Stjepan Banffy. Za vrijeme turske vladavine je pod Požeškim Sandžakom te postaje utvrđeno tursko središte s utvrdom u kojoj je smješteno topništvo s nekoliko stotina vojnika. 1684. godine je završila turska vladavina Virovitice te je pripojena Đurđevačkoj kapetaniji. 1753. godine cijelo je virovitičko imanje darovnicom Marije Terezije (Beč, 13. svibnja 1717. – Beč, 29. studenog 1780.) dodijeljeno obitelji Pejačević.
Postoji legenda koja je napisana u povijesnoj pripovijesti Ivana Dobravca Plevnika "Ljubav je jača od mača”, iz doba turskog gospodarenja Slavonijom. Opisana je romantična priča o ljubavi muslimanke agine kćeri Ljeposave i kršćanina Stanka Ilića, virovitičkog junaka. Stanko je prerušen u Turčina ušao u tursku tvrđavu te je zapalio i tako pomogao u oslobođenju Virovitice od Turaka.
Šetnju središtem Virovitice započeli smo na Trgu kralja Zvonimira, pored kompleksa franjevačkog samostana i jednobrodne župne crkve sv. Roka.
Župna crkva sv. Roka je izgrađena 1752. godine u baroknom stilu, a teško je oštećena u potresu koji je pogodio Viroviticu 1757. godine. U unutrašnjosti crkve se nalazi glavni oltar i osam sporednih bočnih oltara ukrašenih skulpturama.
Pored župne crkve sv. Roka je kip istoimenog sveca, dok se ispred crkve nalazi lijepo uređeni trg s kipom sv. Antuna Padovanskog te spomenik osnivačima i zaslužnim članovima hrvatskog pjevačkog društva "Rodoljub".
S druge strane ulice je fontana i barokna palača Pejačević koja je izgrađena u drugoj polovici 18. stoljeća, a obnovljena 2014. godine te se danas u njoj nalazi Gradska uprava.
Nastavili smo prema istoku, prešli na drugu stranu ulice Tomaša Masaryka i ušli u gradski park Virovitica u kojem se nalazi barokno–klasicistički dvorac Pejačević.
Dvorac Pejačević je izgrađen 1804. godine na mjestu srednjovjekovne utvrde. 1841. godine obitelj Pejačević je prodala građevinu njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg–Lippe koja ju je preuredila za vlastite potrebe stanovanja i upravljanja vlastelinstvom. 1911. godine vlasnik dvorca postaje Ivan grof Drašković, a 1930. godine ga za svoje potrebe kupuje Općina Virovitica. Danas se u dvorcu nalazi Gradski muzej Virovitica.
Južno od gradskog parka Virovitica nalazi se stoljetna zgrada gimnazije koja od 1968. godine nosi ime Petra Preradovića (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. – Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.).
Jugoistočno od dvorca su ostaci jugoistočne kružne kule s bedemom iz kasnog srednjeg vijeka (kraj 14. do početka 16. st.).
Prošetali smo parkom i napustili ga mostom te došli na Trg kralja Tomislava na kojem se nalazi zgrada prve hrvatske štedionice, danas zgrada Fina-e, koja je izgrađena u 19. stoljeću prema bečkim graditeljskim standardima, a na vrhu koje je kip rimskog boga trgovine Merkura.
Nastavili smo prema zapadu, šetalištem koje nosi ime prve dame avangarde, slikarice Edite Schubert (Virovitica, 17. svibnja 1947. – 25. srpnja 2001.) te završili šetnju kod kipa svetog Roka pored župne crkve sv. Roka.
Šetalište Edite Schubert je uređeno tako da su na pročelju zgrada aplicirani njezini geometrijski radovi obojeni u "šubert" crvenu i plavu, a na zabatnim zidovima su oslikana lažna vrata što je vjerna replika autoričina djela, a na šetalištu su postavljene drvene klupe s barkodovima.
Karta s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 1,06 km.
Post je objavljen 20.11.2024. u 21:23 sati.