Viatrix

Mali Brijun je drugi po veličini (1,075 kvadratna kilometra), poslije Velikog Brijuna, od četrnaest otoka u Brijunskom otočju koje je smješteno zapadno od naselja Fažana. Od Fažane ih dijeli Fažanski kanal. Mali Brijun ima oblik potkove i odvojen je od Velikog Brijuna 120 metara širokim i plitkim kanalom Tisnac. Mali Brijun je povezan s Fažanom brodom Mali Brijun.



O nastanku Brijunskog otočja postoj legenda koja kaže kako je Stvoritelj dio Zemlje naumio oblikovati prema slici Raja. Tako je nastala Istra, nalik vrtu obraslom predivnim drvećem i prostranim livadama, koji oplahuje plavo more i poziva ljude sretnom životu. No ljubomorni vrag uništio je njegovo djelo razrezavši vreću u kojoj je anđeo nosio ostatke neiskorištenog kamenja, te se tisuće kamenih stijena prosulo po istarskoj zemlji, zemlji kontrasta, u isto vrijeme pitomoj i surovoj, plodnoj i škrtoj, sunčanoj i oblačnoj. Rastuženi anđeli su prikupili djeliće Raja preostale među rasutim kamenjem i zaštitili ih morskim valovima. Tako su nastali Brijuni, današnji Nacionalni park Brijuni koji administrativno spada pod Grad Pulu.



Šetnju otokom Mali Brijun, koji više od stodvadeset godina čuva svoje tajne od javnosti, započeli smo u pristaništu. Tu se nalaze dvije poučne ploče (karta i informacije o otoku) i objekti bivših spavaonica za vojnike (vojne barake) koje su preuređene u hostel.



Krenuli smo prema zapadu edukativnom stazom "Brijunske kamene priče" koja ima više edukativnih ploča na kojima pišu informacije o povijesti i geografiji Malog Brijuna.



Na stazi smo primijetili zanimljivu biljku, prstastu konopljiku ili biskupski papar (Vitex agnus-castus), čiji listovi podsjećaju na indijsku konoplju (Cannabis sativa).



Dalje smo primjetili cestovne oznake iz doba Austo-Ugarske Monarhije.



Nakon dvjestotinjak metara smo stigli do kamenog mola na kojem je vidljiva pruga.



Pored mola se nalazi nekadašnja tvornica Siemens koja je za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije proizvodila streljivo i elektromotore za vojne potrebe, a napuštena je nakon Prvog svjetskog rata.



Nastavili smo dalje stazom koja se udaljava od obale i pratili putokaze.



Stazom smo prošli pored nekadašnjeg kamenoloma i mjesta gdje su pronađeni fosilizirani stromatoliti (organska taložna struktura nastala hvatanjem, vezivanjem i/ili izlučivanjem sitnoga karbonskog taloga na livade cijanobakterija odnosno modrozelenih algi) koji su nastali u plitkom moru djelovanjem plime i oseke.



Oko staze su vidljiva brojna kršja (umjetno stvoreni brežuljci, danas u cijelosti uklopljeni u krajolik, nastali eksploatacijom kamenolom). Prema procjeni trećina sveukupnog materijala izvađenog na otoku odlagana je, kao otpadni materijal, na gomile visine od četiri do osam metara.



Staza prolazi preko kamenoloma u kojem su vidljivi ostaci kamenog objekta. Zanimljivo je da su muškarci koji su živjeli na Malom Brijunu bili toliko zaokupljeni radom u kamenolomu da su za obradu zemlje bile zadužene žene.



Lijepim kamenim stepeništem koje je uklesano u stijeni popeli smo se do pozicije gdje su se nalazili topovi, do jedne od mnogih obilježja vojnih fortifikacija na otoku Mali Brijun.



Na otoku su se izmjenjivale vojske od austrougarske, preko talijanske i njemačke pa sve do jugoslavenske i na kraju hrvatske.



Nastavili smo dalje stazom, doslovno preskočili stablo masline i stigli do tunela koji je iskopan u živoj stijeni i ima četiri izlaza koja su služila kao pozicije za topove. Cijeli taj kompleks čini nedovršenu bateriju Femina na rtu Glavina (jedna od deset austrougarskih fortifikacija na Malom Brijunu).



Dalje staza jednim dijelom prati stare tračnice iz austougarskog doba. Potom smo prošli dijelom staze koja prolazi pored mjesta gdje su stromatoliti i kamenolom.



Na slijedećem raskršću nismo skrenuli lijevo prema pristaništu nego desno.



Prošli smo pored čistine na kojoj je vidljiva erozija tla i hranilište za divlje životinje koje slobodno i bezbrižno lutaju otokom te došli do putokaza za vapnenicu. Skrenuli smo lijevo u šumu u pravcu putokaza.



Šumskim putem smo stigli do jednostavne suhozidne stožaste ili kružne konstrukcije za proizvodnju vapna od lokalnog vapnenca. Proizvodnju vapna na Malom Brijunu donijeli su Rimljani i tada započinje gradnja vapnenica. Vapnenice se grade na području s dovoljno kamene sirovine i materijala za loženje.



Od vapnenice smo se vratili nazad do pristaništa i vojnih baraka.



Pored tih objekata smo primijetili uski tunel koji je vjerojatno služio kao neko skladište,...



...kameno okno bunara i...



...kapelicu.



S istočne strane pristaništa se nalaze ostaci rimske ladanjske vile.



Dalje smo nastavili makadamskom cestom prema sjeveroistoku i stigli do najvećeg fortifikacijskog objekta na Malom Brijunu, utvrde Brioni Minor.



Utvrda Brioni Minor je izgrađena na najvišem dijelu otoka (30 mnv) krajem 19. stoljeća i bila je u sastavu obrambenog okruga VIII. Izgradila ju je Austo-Ugarska Monarhija radi zaštite njene glavne ratne luke u Puli. Utvrda Brioni Minor je najzapadnija utvrda fortifikacijskog sustava grada Pule za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Gradila se tijekom posljednjih pet godina devetnaestog stoljeća te je nakon završetka gradnje postala najveća utvrda Austro-Ugarske Monarhije na Jadranu, a dimenzije utvrde iznose 175 x 90 metara i prostire se na površini od 15.750 kvadratnih metara. U njoj je boravila posada od 12 časnika i 530 vojnika, a branilo ju je 20 topova velikog dometa. Vojska je boravila u utvrdi do 2001. godine, a od tada u njoj, preko ljeta, djeluje kazalište Ulysses.



Ispred samog ulaza u utvrdu Brioni Minor smo primijetili ostatke kapelice sv. Barbare (zaštitnica rudara, topnika i dobre smrti) koja je uklopljena u stijenu.



Obišli smo utvrdu od prizemlja pa sve do krova s kojeg se pruža pogled prema Štinjanu, Fažani, Peroju, Barbarigi pa sve do Vodnjana i Bala. Jedinstvena je po toma što je to jedina utvrda fortifikacijskog sustava grada Pule na kojoj još stoji nekoliko starih topova.



Nakon što smo obišli utvrdu posjetili smo torpednu bateriju koja se nalazi na rtu Lansir, sjeverno od utvrde Brioni Minor.



Malo istočnije od torpedne baterije je mjesto gdje se je od 1914. do 1916. godine postavljala zapreka u moru (lanci ili sajle) koja se protezala do rta Mrtulina (pored austrougarske bitnice Punta Mertolin), kako bi se spriječio ulaz neprijateljske flote u Fažanski kanal.



Vratili smo se nazad do pristaništa gdje smo završili šetnju i otkrili tajne otoka Mali Brijun.



Karta otoka Mali Brijun s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,18 km.

Na cesti D75 (Pula – Plovanija), oko 1,5 kilometar od naselja Vrsar, nalazi se naselje Funtana koje je prema popisu stanovništva iz 2021. godine imalo 911 stanovnika. Naselje Funtana je sjedište istoimene općine u kojoj je jedino naselje, a ustrojena je 2006. godine, izdvajanjem iz općine Vrsar. Na području Općine Funtana postoji više mjesta na kojima ima tragova da je bila naseljena od kasnog neolitika (mlađe kameno doba) pa sve do rimskog doba u kojem su ovim područjem prolazile važne prometnice čiji se dijelovi koriste i dan danas. U srednjem vijeku Funtana je bila feud pod imenom Fontane do Mulindrije u vlasništvu tršćanskoga biskupa, mletačkog plemića Andree Dandola i porečkoga biskupa. Od 16. stoljeća je u vlasništvu obitelji Borisi koja ju je 1590. godine naselila izbjeglicama iz Dalmacije i Zete (srednjovjekovna država na području Crne Gore) koje su bježale pred Osmanlijama. Funtana se još zvala i Fontana Georgiana što se vidi u investiturama (obredno uvođenje u neku službu ili uspostavljanje feudalnih odnosa predajom predmeta koji tu službu ili odnos simbolizira) iz 1331. godine, kada je biskup Pacea da Vedano iz Trsta dao Funtanu u zakup plemiću Andrei Dandolu Venetu, te Val de Fontane (Uvala Funtana), Fontane di Pace (Izvor mira) i Portus Fontane (Luka Funtana).



Auto smo parkirali na parkiralištu mjesnog groblja koje se koristi od 1907. godine, iste godine kada je izgrađena, na ulazu u groblje, grobljanska crkva Blažene Djevice Marije od Karmela.



Od groblja smo krenuli u šetnju naseljem Funtana cestom D75 (Istarska ulica) prema sjeverozapadu.



Prošli smo pored kapelice Majke Božje koja je novijeg datuma, a izgradila ju je obitelj Fabris.



Ubrzo smo stigli do zgrade Općine Funtana ispred koje se nalazi kameni spomenik palim borcima Narodnog oslobodilačkog rata (NOB) iz 1960. godine. Tu smo skrenuli lijevo u ulicu Antica Gašparini s kojom smo došli do popločenog platoa koji je na najvišem dijelu naselja. Oko platoa se nalazi Kaštel i jednobrodna župna crkva sv. Bernarda.



Kaštel je izgradio 1610. godine Bernardo Borisi u renesansnom stilu kao kaštel-utvrdu. Pregrađen je za vrijeme baroka s novim prozorskim otvorima. Kaštel je prva građevina u Funtani oko koje se počelo razvijati naselje, ali povjesničari napominju da je moguće postojanje kasno-srednjovjekovne arhitekture na prostoru gdje je podignut.



Župna crkva sv. Bernarda je izgrađena 1621. godine, produžena 1941. te obnovljena 1988. Crkveni zvonik je iz 17. stoljeća, a obnovljen je 2000. godine i visok 34 metara. Na pročelju iznad portala je rozeta. U unutrašnjosti crkve je nadgrobna ploča s grbom plemenitaške obitelji Borsi te grob jednog od njezinih članova. Iznad oltara je slika Bogorodice s Djetetom i svecima koja je nedavno temeljito restaurirana i na slici su dvije stilske cjeline. Gornji statički prizor Bogorodice s Djetetom iz doba Renesanse i donji prizor svetaca karakterističan za razdoblje Baroka.



Na sjevernom dijelu platoa je stepenište koje na jednoj strani ima kameni grb, dok se na drugoj strani vidi utor u kojem je nekada isto bio grb. Spustili smo se stepeništem na ulicu Jurja Dobrile te se preko Trga svetog Bernarda i ulice Bernarda Borisija spustili do ceste D75 (Istarska ulica).



Skrenuli smo lijevo, cestom D75 (Istarska ulica) prema sjeveru i nakon stotinjak metara stigli do crkve sv. Lucije.



Crkva sv. Lucije je jednobrodna građevina koja na pročelju ima preslicu s jednim zvonom, a izgrađena je 1750. godine.



Nastavili smo dalje i nakon petstotinjak metara stigli do područja gdje se nalazi više izvora pitke vode koji su zanimljivi jer se nalaze blizu mora i na razini mora.



To su izvori pitke pode po kojem je naselje dobilo ime i nikada nisu presušili. U rimsko doba je izgrađen vodovod koji je dijelom bio ukopan u tunel i vodu je prenosio do rimske vile iz 2. stoljeća koja se nalazila u današnjem turističkom naselju Zelena laguna. Postojao je i morski gat koji je služio za opskrbu vodom brodova. Jedan izvor u Funtani nosi naziv Perila jer su na njemu žene dolazile prati rublje. Izvore su sve do nedavno koristili žitelji Poreštine i unutrašnje Istre.



Od izvora smo pješačkom stazom krenuli prema sjeverozapadu, prešli preko malog mosta koji premošćuje potok koji izvire u obližnjem izvoru i stigli do starog mjesnog groblja gdje smo završili šetnju. Groblje je zatvoreno 1907. godine kada je izgrađeno novo gdje smo započeli šetnju.



Na groblju se nalazi jednobrodna romanička crkva Blažene Djevice Marije od Milosrđa iz 11. stoljeća. Crkva je u više navrata obnavljana, a 1998. godine je iz temelja rekonstruirana. Na pročelju je preslica bez zvona, a u unutrašnjosti su grobnice iz 17. i 18. stoljeća te zavjetni grafiti mletačkih lađara.



Karta naselja Funtana s posjećenim lokacijama.



Dućina rute 1,92 km.

Na cesti 208, koja povezuje cestu 409 (Kopar – Ljubljana) i GP Požane (Buzet, D201) s Republikom Hrvatskom, nalazi se naselje Kubed. Naselje administrativno spada u Gradsku općinu Kopar i 2020. godine je imalo 189 stanovnika. Najstariji arheološki nalazi su iz mlađeg kamenog doba. Pronađeno je više nalazišta iz rimskog razdoblja koji svjedoče o važnoj cestovnoj vezi koja je išla grebenom od Kubeda preko Svetog Antona i Čežarja prema obali. Kubed se u pisanim izvorima prvi put spominje 1067. godine, u darovnici cara Svetog Rimskog Carstva Henrika IV. (Goslar, Njemačka, 11. studenog 1050. – Lüttich današnji Liege, Belgija, 7. kolovoza 1106.) kada ga je darovao freisinškom biskupu Ellenhardu. U Kubedu je 7. kolovoza 1870. godine održan tabor pokreta Ujedinjena Slovenija (Zedinjena Slovenija), kojeg je organizirao Franjo Ravnik (Smokuč kraj Breznice, Slovenija, 4. studenog 1832. - Korte kraj Kopra, Slovenija, 22. lipnjs 1883.).



Auto smo parkirali na parkiralištu u naselju Kubed, pedesetak metara od ceste 208. Pored parkirališta se nalaze tri poučne table (o naselju Kubed, karta staze od Kubeda do Hrastovlja i karta područja Gradske općine Kopar).



S lijeve strane poučnih ploča nalazi se podzemni objekt koji je služio kao opskrba za vodu.



Krenuli smo u šetnju naseljem Kubed ulicom prema sjeveroistoku. Prošli smo pored sportskog igrališta i došli do raskršća na kojem se nalazi stara metalna slavina i betonsko korito na kojem je ploča s uklesanim natpisom "100 LETNE ŽELJE URESNIČENE 1969. KUBED" (stogodišnja želja ispunjena 1969. Kubed).



Na raskršću smo skrenuli lijevo i nakon stotinjak metara stigli do mjesnog groblja.



se nalazi jednobrodna gotička crkva sv. Mihaela.



Crkva sv. Mihaela izgrađena je u 15. stoljeću. Na pročelju crkve je preslica s jednim zvonom koja je dodana 1851. godine. U unutrašnjosti crkve, u niši, nalazi se kip Blažene Djevice Marije s djetetom, dok je na lijevoj stranii kip svetog Mihaela arkanđela, a desno kip svetog Antuna.



Vratili smo se nazad do raskršća s betonskim koritom i nastavili prema sjeveru, u pravcu putokaza na kojem piše "Sv. Florjan".



Pored ceste, na livadi, primijetili smo dva zanimljiva kamena okna bunara.



Ubrzo smo došli do raskršća na kojem je još jedno betonsko korito koje ima ploču s identičnim natpisom kao i prethodno te stara metalna slavina.



Na raskršću smo skrenuli desno i kada smo prošli zadnju kuću došli smo do uske visoravni…



…s koje se, prema sjeveru, pruža lijep pogled sve do naselja Črni Kal,...



...a ako se pogleda s druge strane vidi se naselje Kubed i okolna dolina.



Nastavili smo dalje cestom i prošli pored kapelice iz 1680. godine, koja je obnovljena 2005.



Cesta podom ulazi u malu borovu šumicu u kojoj se nalazi izletište.



Izašli smo iz šumice i došli do zvonika i zidina nekadašnjeg tabora, Kubejski grad, koji je među najvažnijim primjerima taborske arhitekture u Sloveniji.



Kubejski grad, s tri kule, podignut je pored predstraže iz 11. stoljeća da bi nadzirao cestu prema Buzetu, a kasnije i za borbu protiv Turaka. Unutrašnjost grada je pregrađena i sačuvane su gotovo cijele zidine i dvije kule. Ulazna, 17,89 metara visoka, peterokutna kula je nadozidana i pretvorena u zvonik obližnje župne crkve sv. Florijana koji je u potpunosti obnovljen krajem devedesetih godina 20. stoljeća.



Postoji legenda koja priča priču o izgradnji Kubedskog grada u vremenima kada je bila potreba za utvrdama. U potrazi za izvođačima, pozvani su divovi Mirdaja i Dajmira, koji su bili stručnjaci za ovakve radove, iako su živjeli daleko u središnjoj Istri. Mirdaj je izgradio obrambenu utvrdu u Kubedu, dok je Dajmir podigao stražarski toranj na visokoj stijeni iznad Podpeči. Oba diva su koristila neobične materijale, uključujući jaja za žbuku. Količina jaja je bila toliko velika da se je prikupljala iz cijele Istre. Za miješanje žbuke koristili su vodu iz rijeke Rižane, iako su morali graditi na različitim krajevima zbog svoje veličine. Iako su dijelili samo jedan zidarski čekić, međusobno su se pomagali, ali su često morali prenositi čekić preko doline. Kada jednom od njih treba čekić, jednostavno bi zamolio drugog za "palicu." Nakon napornog rada, divovi su trebali obilne obroke, uključujući po dvije pečene ovce i stotinu litara vina svaki. Kada su zatražili plaćanje za svoj trud, vladari su pokušali staviti lisice na divove kako bi ih prisilili ostati i služiti dalje. No, divovi su se naljutili, uzeli plaću i nestali, nikada ih više nisu vidjeli. Ipak, utvrde koje su izgradili ostali su kao sigurna utočišta za ljude u slučaju neprijateljskih napada. Legenda kaže da su ova dva diva sagradila mnoge dvorce u Istri, a njihova priča tvrdi da su pobjegli u Ćićariju i negdje duboko u Istru, gdje i danas ostaju skriveni, čuvajući oči Motovuna.



Župna crkva sv. Florijana je trobrodna građevina izgrađena 1860. godine na mjestu starije crkve iz kraja 15. stoljeća, a zadnji put je obnovljena 2006. godine. U unutrašnjosti crkve središnji od bočnih brodova dijele tri luka poduprta stupovima. U nastavku središnjeg broda je prezbiterij starije crkve koji je zvjezdasto zasvođen, rebra su na spojevima naglašena spojnicama u obliku štitova.



Blizu crkve se nalazi informativna ploča o crkvi oko koje se pruža pogled na dio naselja Kubed, okolnu dolinu i na cestu 208 koja prati stariju cestu koju je Kubejski grad nadzirao.



Vratili smo se nazad do zvonika i skrenuli lijevo na stazu koja se spušta uz stijenu. Ispod stijene smo primijetili lokvu koja je s jedne strane omeđena temeljnim zidom staze.



Kada smo došli do asfaltirane ceste skrenuli smo lijevo i ubrzo stigli do ceste 208.



Pedesetak metara dalje, u pravcu Buzeta, nalazi se kapelica iz 1898. godine i stari kameni most s četiri luka koji premošćuje potok Potok. Odmah do starog kamenog mosta je izgrađen novi betonski most koji je preuzeo ulogu starijeg.



Nastavili smo dalje cestom 208 i nakon 250 metara stigli do izvora vode koji se nalazi u kamenom objektu s betonskom gornjom pločom.



Vratili smo se nazad do betonskog mosta, prešli ga i na slijedećem raskršću skrenuli lijevo te stigli do pedeset metara udaljenog parkirališta na kojem smo započeli šetnju.



Karta naselja Kubed s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,54 km.

Hrastovlje je naselje koje administrativno spada u Gradsku općinu Kopar i 2020. godine je imalo 138 stanovnika. Naselje je smješteno u središnjem dijelu Hrastovske doline, suhog produžetka Rižanske doline. Udaljeno je oko 2,5 kilometara od ceste 208 koja povezuje cestu 409 (Kopar – Ljubljana) i GP Požane (Buzet, D201) s Republikom Hrvatskom. U 15. stoljeću je obilježeno haranje kuge koja je, prema legendi, ubila sve stanovnike osim dvije djevojke, od kojih su navodno potekle sve daljnje generacije i po kojima su nosile dva najčešća prezimena Hrastovlja, Kocjančič i Rihter. 1535. godine naselje je došlo pod utjecaj Mletačke Republike i osnažuje se 1581. godine kada ga obitelji Neuhaus prodaje koparskom liječniku Alessandru Zarottiju.



Na južnom dijelu naselja Hrastovlje je raskršće s kapelicom gdje smo započeli šetnju prema remek-djelu majstora Ivana od Kastva.



Od raskršća smo krenuli prema sjeveroistoku i nakon stotinjak metara došli do parkirališta na kojem se nalaze informativna ploča, ploča s geografskom kartom područja te slavina s pitkom vodom.



Dalje smo nastavili prema sjeveroistoku cestom koja vodi do zidina u kojima se nalazi crkva sv. Trojstva.



Na toj cesti smo primijetili zanimljivu metalnu ogradu u kojoj su ugrađeni razni vojni rekviziti, kao što su šljemovi, mačevi...



U blizini je poučna ploča o crkvi sv. Trojstva i njezinim zidinama.



Pored ploče se nalazi nekoliko stepenica s kojima smo se popeli na kršku uzvisinu iznad naselja na kojoj je crkva. S tog mjesta se pruža pogled na samo naselje Hrastovlje.



Zidine, poznate kao tabor, oko crkve sv. Trojstva su podignute krajem 16. stoljeća. Svrha im je bila sklanjanje mještana za vrijeme turskih provala te ratova između Mlečana i Habsburgovaca. Zidine su visoke osam metara tako da prekrivaju cijelu crkvenu zgradu, vidljiv je samo zvonik. Zidine su gotovo pravilnog pravokutnog tlocrta 32 x 16 metara. Na zapadnom i istočnom kutu su smještene kružne kule. Iznad ulaznih vrata se nalazila konstrukcija s koje se moglo bacati kamenje na neprijatelja ili ga polijevati kipućom vodom.



Prošli smo kroz ulazna vrata i ušli u dvorište unutar zidina gdje smo završili šetnju.



Crkva sv. Trojstva ima poligonalno svetište i pokrivena je škriljama. Crkva je trobrodna iako ima malu površinu (11,7 x 6,05 metara). Postoje dvije teorije o starosti crkve. Prema prvoj crkva je kasnoromanička iz 12. stoljeća, a prema drugoj je primjer istarske ranomletačke renesansne arhitekture iz 15. stoljeća. Po obje teorije crkva je starija od zidina i posvećena je 1475. godine.



U unutrašnjosti crkve su freske iz 1490. godine koje je oslikao Ivan od Kastva koji je vjerojatno pohađao radionicu Vincenta od Kastva, kojemu je po stilu bio vrlo blizak. Freske prikazuju stvaranje svijeta, izgon Adama i Eve iz raja, prizore Kristove muke, rad seljaka u različitim godišnjim dobima i znameniti Ples mrtvaca (po kojem je poznata i crkva sv. Marije na Škriljinah u Bermu). Uz freske se nalazi i glagoljaški natpis.



Karta naselja Hrastovlje s lokacijom crkve sv. Trojstva.



Dužina rute 257 m.