Viatrix

Mali Brijun je drugi po veličini (1,075 kvadratna kilometra), poslije Velikog Brijuna, od četrnaest otoka u Brijunskom otočju koje je smješteno zapadno od naselja Fažana. Od Fažane ih dijeli Fažanski kanal. Mali Brijun ima oblik potkove i odvojen je od Velikog Brijuna 120 metara širokim i plitkim kanalom Tisnac. Mali Brijun je povezan s Fažanom brodom Mali Brijun.



O nastanku Brijunskog otočja postoj legenda koja kaže kako je Stvoritelj dio Zemlje naumio oblikovati prema slici Raja. Tako je nastala Istra, nalik vrtu obraslom predivnim drvećem i prostranim livadama, koji oplahuje plavo more i poziva ljude sretnom životu. No ljubomorni vrag uništio je njegovo djelo razrezavši vreću u kojoj je anđeo nosio ostatke neiskorištenog kamenja, te se tisuće kamenih stijena prosulo po istarskoj zemlji, zemlji kontrasta, u isto vrijeme pitomoj i surovoj, plodnoj i škrtoj, sunčanoj i oblačnoj. Rastuženi anđeli su prikupili djeliće Raja preostale među rasutim kamenjem i zaštitili ih morskim valovima. Tako su nastali Brijuni, današnji Nacionalni park Brijuni koji administrativno spada pod Grad Pulu.



Šetnju otokom Mali Brijun, koji više od stodvadeset godina čuva svoje tajne od javnosti, započeli smo u pristaništu. Tu se nalaze dvije poučne ploče (karta i informacije o otoku) i objekti bivših spavaonica za vojnike (vojne barake) koje su preuređene u hostel.



Krenuli smo prema zapadu edukativnom stazom "Brijunske kamene priče" koja ima više edukativnih ploča na kojima pišu informacije o povijesti i geografiji Malog Brijuna.



Na stazi smo primijetili zanimljivu biljku, prstastu konopljiku ili biskupski papar (Vitex agnus-castus), čiji listovi podsjećaju na indijsku konoplju (Cannabis sativa).



Dalje smo primjetili cestovne oznake iz doba Austo-Ugarske Monarhije.



Nakon dvjestotinjak metara smo stigli do kamenog mola na kojem je vidljiva pruga.



Pored mola se nalazi nekadašnja tvornica Siemens koja je za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije proizvodila streljivo i elektromotore za vojne potrebe, a napuštena je nakon Prvog svjetskog rata.



Nastavili smo dalje stazom koja se udaljava od obale i pratili putokaze.



Stazom smo prošli pored nekadašnjeg kamenoloma i mjesta gdje su pronađeni fosilizirani stromatoliti (organska taložna struktura nastala hvatanjem, vezivanjem i/ili izlučivanjem sitnoga karbonskog taloga na livade cijanobakterija odnosno modrozelenih algi) koji su nastali u plitkom moru djelovanjem plime i oseke.



Oko staze su vidljiva brojna kršja (umjetno stvoreni brežuljci, danas u cijelosti uklopljeni u krajolik, nastali eksploatacijom kamenolom). Prema procjeni trećina sveukupnog materijala izvađenog na otoku odlagana je, kao otpadni materijal, na gomile visine od četiri do osam metara.



Staza prolazi preko kamenoloma u kojem su vidljivi ostaci kamenog objekta. Zanimljivo je da su muškarci koji su živjeli na Malom Brijunu bili toliko zaokupljeni radom u kamenolomu da su za obradu zemlje bile zadužene žene.



Lijepim kamenim stepeništem koje je uklesano u stijeni popeli smo se do pozicije gdje su se nalazili topovi, do jedne od mnogih obilježja vojnih fortifikacija na otoku Mali Brijun.



Na otoku su se izmjenjivale vojske od austrougarske, preko talijanske i njemačke pa sve do jugoslavenske i na kraju hrvatske.



Nastavili smo dalje stazom, doslovno preskočili stablo masline i stigli do tunela koji je iskopan u živoj stijeni i ima četiri izlaza koja su služila kao pozicije za topove. Cijeli taj kompleks čini nedovršenu bateriju Femina na rtu Glavina (jedna od deset austrougarskih fortifikacija na Malom Brijunu).



Dalje staza jednim dijelom prati stare tračnice iz austougarskog doba. Potom smo prošli dijelom staze koja prolazi pored mjesta gdje su stromatoliti i kamenolom.



Na slijedećem raskršću nismo skrenuli lijevo prema pristaništu nego desno.



Prošli smo pored čistine na kojoj je vidljiva erozija tla i hranilište za divlje životinje koje slobodno i bezbrižno lutaju otokom te došli do putokaza za vapnenicu. Skrenuli smo lijevo u šumu u pravcu putokaza.



Šumskim putem smo stigli do jednostavne suhozidne stožaste ili kružne konstrukcije za proizvodnju vapna od lokalnog vapnenca. Proizvodnju vapna na Malom Brijunu donijeli su Rimljani i tada započinje gradnja vapnenica. Vapnenice se grade na području s dovoljno kamene sirovine i materijala za loženje.



Od vapnenice smo se vratili nazad do pristaništa i vojnih baraka.



Pored tih objekata smo primijetili uski tunel koji je vjerojatno služio kao neko skladište,...



...kameno okno bunara i...



...kapelicu.



S istočne strane pristaništa se nalaze ostaci rimske ladanjske vile.



Dalje smo nastavili makadamskom cestom prema sjeveroistoku i stigli do najvećeg fortifikacijskog objekta na Malom Brijunu, utvrde Brioni Minor.



Utvrda Brioni Minor je izgrađena na najvišem dijelu otoka (30 mnv) krajem 19. stoljeća i bila je u sastavu obrambenog okruga VIII. Izgradila ju je Austo-Ugarska Monarhija radi zaštite njene glavne ratne luke u Puli. Utvrda Brioni Minor je najzapadnija utvrda fortifikacijskog sustava grada Pule za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Gradila se tijekom posljednjih pet godina devetnaestog stoljeća te je nakon završetka gradnje postala najveća utvrda Austro-Ugarske Monarhije na Jadranu, a dimenzije utvrde iznose 175 x 90 metara i prostire se na površini od 15.750 kvadratnih metara. U njoj je boravila posada od 12 časnika i 530 vojnika, a branilo ju je 20 topova velikog dometa. Vojska je boravila u utvrdi do 2001. godine, a od tada u njoj, preko ljeta, djeluje kazalište Ulysses.



Ispred samog ulaza u utvrdu Brioni Minor smo primijetili ostatke kapelice sv. Barbare (zaštitnica rudara, topnika i dobre smrti) koja je uklopljena u stijenu.



Obišli smo utvrdu od prizemlja pa sve do krova s kojeg se pruža pogled prema Štinjanu, Fažani, Peroju, Barbarigi pa sve do Vodnjana i Bala. Jedinstvena je po toma što je to jedina utvrda fortifikacijskog sustava grada Pule na kojoj još stoji nekoliko starih topova.



Nakon što smo obišli utvrdu posjetili smo torpednu bateriju koja se nalazi na rtu Lansir, sjeverno od utvrde Brioni Minor.



Malo istočnije od torpedne baterije je mjesto gdje se je od 1914. do 1916. godine postavljala zapreka u moru (lanci ili sajle) koja se protezala do rta Mrtulina (pored austrougarske bitnice Punta Mertolin), kako bi se spriječio ulaz neprijateljske flote u Fažanski kanal.



Vratili smo se nazad do pristaništa gdje smo završili šetnju i otkrili tajne otoka Mali Brijun.



Karta otoka Mali Brijun s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,18 km.