Viatrix

S ceste D75 (Pula – Plovanija), oko dva kilometara sjeverno od naselja Bale, skrenuli smo desno na poljsku cestu.



Pedesetak metara dalje smo skrenuli lijevo na šumski puteljak koji vodi uzbrdo i nakon 250 metara stiže na vrh brda gdje se nalazi jednobrodna crkva sv. Andrije iz 13. ili 14. stoljeća.



Crkva sv. Andrije, koja je u narodu poznata kao Sant' Andre', proširena je u 19. stoljeću kada su izgrađeni bočni zidovi i pročelje koje je nekada imalo preslicu. Jedino što je ostalo od starije crkve je mala polukružna apsida.



Primijetili smo da su na zidovima u unutrašnjosti crkve vidljivi grafiti s kraja 20. stoljeća, a na vanjskim zidovima iz prve polovice istog stoljeća.



Crkva sv. Andrije "završava" niz od tri crkve koje su izgrađene na tri susjedna brda istočno i sjeveroistočno od naselja Bale. Druge dvije smo posjetili tijekom izleta Po brdima i dolinama istočno od Bala, a to su crkve sv. Katarine i sv. Mihovila.



Još vrijedi istaknuti pogled prema jugoistoku, tj. prema naselju Bale.



Karta s lokacijom crkve sv. Andrije.



Dužina rute 314 m.

Na cesti D44 (čvor Nova Vas, A9 - čvor Lupoglav, A8), između Roča i Lupoglava, nalazi se naselje Ročko Polje. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine naselje ima 166 stanovnika i administrativno pripada Gradu Buzetu. Naselje se sastoji od više zaseoka (Fabruži, Glavići, Kebri ili Vuki, Krbavska Vas, Bartulasi, Pahari, Premci, Pavletići, Žulići, Draga i Bršćak) koji su okupljeni oko područja crkve sv. Roka koje je središte naselja.



Crkva sv. Roka je izgrađena 1860. godine na mjestu starije crkve. Sv. Rok je jednobrodna građevina s trijemom i preslicom s jednim zvonom. Na pročelju je rustični reljef Krista koji je karakterističan za Buzeštinu. U crkvu je uzidano nekoliko antičkih reljefa, a zanimljivo je da su pronađeni antički natpisi romaniziranog autohtonog stanovništva s histarskim imenima, npr. nadgrobna stela Petronija Voltimesija koja se nalazi u ročkom lapidariju. U crkvi je, na oltaru, pala talijanskog slikara Giovannija Cornera.



Pored crkve se nalazi mali kameni objekt iz 1892. godine u kojem je slavina kroz koju teče voda iz obližnjih izvora Svetog Andrije, korito te ploča na kojoj piše: "CONCORDIA/GENTI POGLIE DI ROZZO/AUSILIATA/GOVERNO E PROVINCIA/LE FONTI DI S. ANDREA/QUI/CONDUSSE/ANNO 1892".



Iz objekta voda izlazi preko dva kamena korita te završava u jezercu s druge strane ulice.



Ulicom smo krenuli prema sjeveru i nakon pedesetak metara stigli do ceste D44 i nastavili nerazvrstanom cestom prema sjeveroistoku.



Cesta prolazi pored željezničke postaje Ročko Polje, potom vodi između polja i nakon tristotinjak metara ulazi u šumu.



Dalje se cesta uspinje, prolazi pored izvora Svetog Andrije i dvjestotinjak metara dalje stiže do raskršća.



Na raskršću smo skrenuli lijevo, u pravcu naselja Kompanj, te nakon nekoliko metara opet skrenuli lijevo na makadamsku cestu koja vodi strmo uzbrdo.



S ceste se pruža lijep pogled na obližnje brdo (560 mnv) na kojem se nekada nalazila utvrda Beli grad.



Cesta prolazi pored usamljenog objekta i...



...ubrzo stiže do visoravni na kojoj se nalazi jednobrodna crkva sv. Tome.



Crkva sv. Tome je izgrađena u 12. stoljeću i ima preslicu s jednim zvonom s glagoljaškim datumom iz 1573. godine. Zanimljivo je da crkva ima ulaz s bočne strane, a iznad ulaza je uklesana 1911. godina. Vjerojatno je tada bila obnova crkve. U unutrašnjosti crkve je kameni oltar.



Zanimljivo mi je bilo vidjeti da je oko crkve instalirana javna rasvjeta te se u blizini nalazi bina s podijem i jedan objekt koji vjerojatno služi kao neko spremište.



Nastavili smo dalje prema jugoistoku i ubrzo stigli do najviše točke brda (577 mnv) na kojem se nekada nalazila utvrda Črni grad (Crni grad, lat. Cernogradus Nigrinianum, njem. Schwarzenburg, tal. Castelnero) koja je podignuta u 11. stoljeću i bila je središte gospoštije.



Črni grad je dobio ime po tamnoj boji kamena s kojim je bio građen, dok je u isto vrijeme obližnji, prije spomenuti, Beli grad, koji je bio podređen Črnom gradu, nazvan je po bijelom vapnencu. Između njih je u srednjem vijeku postojalo naselje. Črni grad je na početku bio u sklopu franačke Istarske markgrofovije. 1102. godine markgrof Urlik II. od Weimar-Orlamündea (nakon 1064. - 13. svibnja 1112.) dao ga je, zajedno s Belim gradom, u posjed (feud) vjernom vazalu Adalbertu uz određena godišnja davanja i obvezu vojne službe u slučaju potrebe. U toj su ispravi Črni i Beli grad na hrvatskom jeziku. Nakon toga, prema nekim izvorima, Črnim gradom je upravljao akvilejski patrijarh. Kao feud ga je poslije preuzela njemačka plemićka obitelj, koja je potom nosila naziv Crnogradskih (von Schwarzenburg). Posljednji se put Črni grad spominje u ispravi iz 1420. godine. Nakon toga utvrda gubi stratešku važnost i počinje propadati, a glavno središte je postao Roč kojem je i Črni grad pripao.



Postoji legenda o zakopanom blagu koja je vezana za Črni grad. Legenda govori da se jednog dana u godini, koji nije poznat, u Črnom gradu pokaže suncem obasjan križ koji pokazuje točnu lokaciju gdje je zakopano blago. Kada smo ga mi posjetili bilo je oblačno tako da nismo saznali da li je baš taj dan pravi.



Karta naselja Ročko Polje s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,24 km.

U uvali Valdibora, u sjevernom dijelu naselja Rovinj, nalazi se zgrada željezničkog kolodvora Rovinj koja je bila u funkciji od 19. kolovoza 1876., kada je prvi vlak stigao u Rovinj iz Kanfanara (dan kasnije je krenuo prema Kanfanaru), do 20. listopada 1966. godine, kada je ista ukinuta. Pruga Kanfanar – Rovinj je bila odvojak Istarskih pruga i bila je duga 20,56 kilometara. Po nekadašnjoj trasi pruge danas prolazi biciklističko-pješačka staza Štrika ferata.



Auto smo parkirali na parkiralištu pored zgrade željezničkog kolodvora Rovinj. S tog mjesta se pruža lijep pogled na stari dio grada Rovinja koji se smjestio na nekadašnjem otoku Mons Albanus koji je zatrpavanjem kanala, koji ga je dijelio od kopna, 1763. godine postao poluotok.



S parkirališta smo krenuli prema zgradi željezničkog kolodvora Rovinj, prošli pored poučne ploče o biciklističko-pješačkoj stazi Štrika ferata i došli na mjesto gdje su se nekada nalazili željeznički peroni.



Dalje smo na stavili prema sjeveru u pravcu biciklističko-pješačke staze Štrika ferata.



Biciklističko-pješačku stazu Štrika ferata smo pratili stopedesetak metara, a nakon toga smo skrenuli desno u ulicu Braće Brajković.



Nastavili smo dalje prema sjeveru i nakon pedesetak metara došli do kamenog stupa s metalnim križem na vrhu te skrenuli desno u ulicu Laste.



Nakon dvjestotinjak metara došli smo do raskršća s cestom Ž5095 (Rovinj – TN Valalta) i nastavili dalje ulicom Laste s kojom smo nakon stotinjak metara stigli do gradskog groblja Rovinj.



Početak izgradnje gradskog groblja Rovinj (ili groblje Laste) je 1898. godina. 1902. godine su izgrađeni zidovi i trijem s monumentalnim neorenesansnim oblicima. Duž stražnjeg zida se proteže 48 dorskih stupova koji su prekinuti s pet otvora nalik pročeljima trijema manjih hramova, kojim se pristupa stepeništem. U središnjem otvoru se nalazi grobljanska kapela sv. Spasitelja koja je posvećena 1906. godine. Groblje je prošireno prema istoku od 2001. do 2004. godine.



Ušli smo u gradsko groblje Rovinj kroz glavna vrata na kojim je latinski natpis "RESVRRECTVRIS" (Onima koji će uskrsnuti).



Na groblju je osam drvoreda čempresa Cupressus sempervirens’ Pyramidalis (ukupno 122 primjerka) koji su klasificirani kao spomenik parkovne arhitekture.



Od 1997. godine, pored kapele sv. Spasitelja, nalazi se lapidarij s više od 150 starih nadgrobnih spomenika.



Nakon što smo prošetali po groblju, izašli smo kroz glavna vrata te nastavili prema jugoistoku preko parkirališta.



Dalje smo nastavili prema jugu ulicom Mirna koja prelazi preko odvodnog kanala polja Campolongo (Dugo polje) te stiže do ulice Campolongo na kojoj smo skrenuli desno.



Tridesetak metara dalje je raskršće s cestom Ž5095 (ulica Concetta) koju smo prošli i krenuli do obližnje jednobrodne crkve Bezgrešnog Začeća.



Crkva Bezgrešnog Začeća je romanička građevina koja je u 15. stoljeću dobila gotički svod. Crkva ima preslicu s jednim oknom bez zvona i polukružnu apsidu koja je jedna od najmanjih u Istri. Trijem je izgrađen znatno kasnije i gotovo je duplo prostraniji od same crkve, jer je od crkve kretala procesija za blagoslov obližnjih polja. U unutrašnjosti crkve je mramorni oltar sa slikom Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Crkvom je u 16. stoljeću upravljala bratovština Majke Bezgrešnog Začeća, a u 19. stoljeću su članovi obitelji Borgo iz Vicenze financirali njenu obnovu.



Crkva Bezgrešnog Začeća nosi naziv Končeta (tal. Concetta) i po njoj se naziva gradsko naselje Končeta koje se nalazi istočno od crkve, s druge strane ceste Ž5095.



Nastavili smo dalje prema jugu i nakon tridesetak metara skrenuli desno u put Stjepana Konzula Istranina.



Stotinjak metara dalje završava asfalt i nastavlja puteljak s kojim smo nakon stotinjak metara stigli do Aleje Ruđera Boškovića te ju pratili do raskršća s ulicom Braće Brajković.



S obje strane raskršća se nalazi kompleks tvornice za preradu riba Mirna, čije su najstarije zgrade primjer industrijske arhitekture.



Povijest prerade i konzerviranja ribe u Rovinju seže u 1881. godinu kada je pariška tvrtka Société générale francaise de conserves alimentaries otvorila prvu tvornicu za preradu i konzerviranje ribe u ulju. Početkom 30-ih godina 20. stoljeća tršćanska je tvrtka Ampelea u sklopu talijanske autarkične gospodarske politike instalirala na prostoru bivše destilerije, u industrijskoj zoni na sjeveru grada, za ono doba najsuvremenije postrojenje za preradu ribe. 1948. godine tvornica prelazi u sustav novog poduzeća Mirna koje je aktivno i danas.



Dalje smo nastavili kroz mali park koji se nalazi sjeverno od raskršća te se spustili stepeništem, koje završava kapijom, na ulicu Braće Brajković. Skrenuli smo desno i nakon tristotinjak metara stigli do parkirališta pored nekadašnjeg željezničkog kolodvora.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,52 km.

Na jednom lokalnom portalu sam pročitao o dubokom bunaru pored naselja Valtura (773 stanovnika - 2021. g.), točnije petstotinjak metara južnije od naselja, nekoliko desetaka metara zapadno od ceste Ž5120 (Zračna luka Pula – Valtura).



Prije nego što smo se uputili pronaći bunar pokušao sam nešto saznati o njemu, ali osim u onom članku nisam ništa pronašao.



Bunar se nalazi u šumarku i relativno lako smo ga pronašli. Ozidan je kamenim zidom koji je na vrhu sjevernog dijela bunara srušen. Kada smo ga posjetili bio je suh, a na dnu prema jugu kao da nastavlja špilja. Dubinu nismo izmjerili, ali po nekoj slobodnoj procijeni mogla bi biti desetak metara.



Pošto je bunar tajnovit počeli smo nagađati zašto je iskopan baš ovdje i je li uopće služio kao bunar ili je to ulaz u podzemlje?



Nakon što smo posjetili tajnoviti bunar kod Valture naišao sam staru katastarsku mapu Puljštine iz 1563. godine koja je iscrtana perom i oslikana kistom od strane mletačkog inženjera Zuan Antonia dell'Oca. Mapa je dimenzija 124,5 cm × 113 cm i prikazuje zemljišne parcele te se sastoji od šesnaest slijepljenih dijelova koji su naknadno podstavljeni platnom. Nalazi se u Muzeju Correr u Veneciji. Mapu su kasnije kritizirali da je u mnogočemu netočna, ali je ipak najpreglednija slika zemljišnih parcela u južnoj Istri. Po toj staroj mapi na mjestu gdje je bunar ucrtana je Stancija Bibani (Stanze dei Bibani) kojoj nema traga. Da li je tajnoviti bunar kod Valture jedini vidljivi dio stare stancije?


Slika preuzeta s bloga istra Moja putovanja Istrom , šetnja Pulom i izleti u Italiju Sv German - Crkva Blažene Djevice Marije  XI. stoljeće(Sv. Marija od Kostanji) u Kostanjici (Kostanjevica).


Karta s lokacijom bunara.