Marketing
Rovinjskom uvalom bure
U uvali Valdibora, u sjevernom dijelu naselja Rovinj, nalazi se zgrada željezničkog kolodvora Rovinj koja je bila u funkciji od 19. kolovoza 1876., kada je prvi vlak stigao u Rovinj iz Kanfanara (dan kasnije je krenuo prema Kanfanaru), do 20. listopada 1966. godine, kada je ista ukinuta. Pruga Kanfanar – Rovinj je bila odvojak Istarskih pruga i bila je duga 20,56 kilometara. Po nekadašnjoj trasi pruge danas prolazi biciklističko-pješačka staza Štrika ferata.
Auto smo parkirali na parkiralištu pored zgrade željezničkog kolodvora Rovinj. S tog mjesta se pruža lijep pogled na stari dio grada Rovinja koji se smjestio na nekadašnjem otoku Mons Albanus koji je zatrpavanjem kanala, koji ga je dijelio od kopna, 1763. godine postao poluotok.
S parkirališta smo krenuli prema zgradi željezničkog kolodvora Rovinj, prošli pored poučne ploče o biciklističko-pješačkoj stazi Štrika ferata i došli na mjesto gdje su se nekada nalazili željeznički peroni.
Dalje smo na stavili prema sjeveru u pravcu biciklističko-pješačke staze Štrika ferata.
Biciklističko-pješačku stazu Štrika ferata smo pratili stopedesetak metara, a nakon toga smo skrenuli desno u ulicu Braće Brajković.
Nastavili smo dalje prema sjeveru i nakon pedesetak metara došli do kamenog stupa s metalnim križem na vrhu te skrenuli desno u ulicu Laste.
Nakon dvjestotinjak metara došli smo do raskršća s cestom Ž5095 (Rovinj – TN Valalta) i nastavili dalje ulicom Laste s kojom smo nakon stotinjak metara stigli do gradskog groblja Rovinj.
Početak izgradnje gradskog groblja Rovinj (ili groblje Laste) je 1898. godina. 1902. godine su izgrađeni zidovi i trijem s monumentalnim neorenesansnim oblicima. Duž stražnjeg zida se proteže 48 dorskih stupova koji su prekinuti s pet otvora nalik pročeljima trijema manjih hramova, kojim se pristupa stepeništem. U središnjem otvoru se nalazi grobljanska kapela sv. Spasitelja koja je posvećena 1906. godine. Groblje je prošireno prema istoku od 2001. do 2004. godine.
Ušli smo u gradsko groblje Rovinj kroz glavna vrata na kojim je latinski natpis "RESVRRECTVRIS" (Onima koji će uskrsnuti).
Na groblju je osam drvoreda čempresa Cupressus sempervirens’ Pyramidalis (ukupno 122 primjerka) koji su klasificirani kao spomenik parkovne arhitekture.
Od 1997. godine, pored kapele sv. Spasitelja, nalazi se lapidarij s više od 150 starih nadgrobnih spomenika.
Nakon što smo prošetali po groblju, izašli smo kroz glavna vrata te nastavili prema jugoistoku preko parkirališta.
Dalje smo nastavili prema jugu ulicom Mirna koja prelazi preko odvodnog kanala polja Campolongo (Dugo polje) te stiže do ulice Campolongo na kojoj smo skrenuli desno.
Tridesetak metara dalje je raskršće s cestom Ž5095 (ulica Concetta) koju smo prošli i krenuli do obližnje jednobrodne crkve Bezgrešnog Začeća.
Crkva Bezgrešnog Začeća je romanička građevina koja je u 15. stoljeću dobila gotički svod. Crkva ima preslicu s jednim oknom bez zvona i polukružnu apsidu koja je jedna od najmanjih u Istri. Trijem je izgrađen znatno kasnije i gotovo je duplo prostraniji od same crkve, jer je od crkve kretala procesija za blagoslov obližnjih polja. U unutrašnjosti crkve je mramorni oltar sa slikom Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Crkvom je u 16. stoljeću upravljala bratovština Majke Bezgrešnog Začeća, a u 19. stoljeću su članovi obitelji Borgo iz Vicenze financirali njenu obnovu.
Crkva Bezgrešnog Začeća nosi naziv Končeta (tal. Concetta) i po njoj se naziva gradsko naselje Končeta koje se nalazi istočno od crkve, s druge strane ceste Ž5095.
Nastavili smo dalje prema jugu i nakon tridesetak metara skrenuli desno u put Stjepana Konzula Istranina.
Stotinjak metara dalje završava asfalt i nastavlja puteljak s kojim smo nakon stotinjak metara stigli do Aleje Ruđera Boškovića te ju pratili do raskršća s ulicom Braće Brajković.
S obje strane raskršća se nalazi kompleks tvornice za preradu riba Mirna, čije su najstarije zgrade primjer industrijske arhitekture.
Povijest prerade i konzerviranja ribe u Rovinju seže u 1881. godinu kada je pariška tvrtka Société générale francaise de conserves alimentaries otvorila prvu tvornicu za preradu i konzerviranje ribe u ulju. Početkom 30-ih godina 20. stoljeća tršćanska je tvrtka Ampelea u sklopu talijanske autarkične gospodarske politike instalirala na prostoru bivše destilerije, u industrijskoj zoni na sjeveru grada, za ono doba najsuvremenije postrojenje za preradu ribe. 1948. godine tvornica prelazi u sustav novog poduzeća Mirna koje je aktivno i danas.
Dalje smo nastavili kroz mali park koji se nalazi sjeverno od raskršća te se spustili stepeništem, koje završava kapijom, na ulicu Braće Brajković. Skrenuli smo desno i nakon tristotinjak metara stigli do parkirališta pored nekadašnjeg željezničkog kolodvora.
Karta s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 2,52 km.
Post je objavljen 13.02.2024. u 20:44 sati.