Viatrix

U naselju Labin nalazi se sjecište ceste D66 (Pula – Matulji) i ceste Ž5081 (Kršan – Ravni). Cesta Ž5081, u pravcu Ravni, prolazi kroz starogradsku jezgru Labina koja se nalazi na brežuljku visokom 320 metara nadmorske visine. U brončanom dobu na tom je brežuljku bila gradina, potom, u 1. tisućljeću pr. Kr. naselili su je Liburni. Talijansko ime Albona potječe iz tog razdoblja. Sufiks "ona" kod Ilira označava naseljeno mjesto, a "Alb" ili "Alv" je najvjerojatnije označavao brijeg ili uzvisinu (najstarije ime je Alvona - Grad na brdu). U rimskom dobu postaje municipij Albonesium i dio je provincije Dalmacije te manje administrativne i teritorijalne jedinice Liburnije. Iz tog su doba mnogobrojni nadgrobni spomenici i zavjetni žrtvenici, od kojih je jedan posvećen domaćoj božici Sentoni. Nakon 476. godine izmjenično vladaju Germani, Ostrogoti, Langobardi i Bizant. 788. godine dolazi na vlast Franačka država nakon koje nastupaju mirnija vremena. Predstavnici Labina su bili prisutni 804. godine na Rižanskoj skupštini (sabor koji je sazvao franački car Karlo Veliki i njegov sin Pipin kako bi se riješili sporovi između stanovništva u Istri izazvani nezadovoljstvom s novom vlašću u razdoblju kada Istra prelazi iz bizantske pod franačku vlast). Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet ga spominje, sredinom 10. stoljeća, kao pogranični hrvatski grad koji je u sastavu Hrvatske bio do 1063. godine kada ga je osvojio istarski markgrof Ulrik I. 1208. godine na vlast dolaze akvilejski patrijarsi, potom 1420. godine Mletačka Republika. Nakon Mletačke Republike se izmjenjuju austrijska (1797. – 1804. i 1813 – 1918.) i francuska uprava (1805. – 1813.). Nakon Prvog svjetskog rata (1918. - 1943.) u Labinu je talijanska uprava koja je izgradila nova naselja kao što su Podlabin i Raša za potrebe radnika koji su radili u rudnicima u kojima je bilo zaposleno više od 10.000 ljudi, a godišnja proizvodnja ugljena premašivala je 1.000.000 tona. Od 2. ožujka do 8. travnja 1921. godine, za vrijeme rudarske pobune, na području Labina nastala je kratkotrajna samouprava poznata kao Labinska republika. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine Labin je imao 5.806 stanovnika, dok je područje Grada Labina u istom razdoblju imalo 10.424 stanovnika.



Šetnju starogradskom jezgrom, koja je bila okružena zidinama iz 14. i 16. stoljeća, a današnji izgled poprima u razdoblju u 18. stoljeća kada se zidine uklapaju u stambene zgrade i palače, započeli smo na Titovom trgu.



S trga smo krenuli prema sjeverozapadu. Prošli smo pored zgrade Municipija izgrađene 1900. godine, gdje se danas nalazi labinska gradska uprava, potom se spustili stepeništem i stigli do jednobrodne crkve sv. Antuna.



Crkva sv. Antuna izgrađena je u 15. stoljeću, a 1630. godine, nakon epidemije kuge, obnovljena je kao zavjetna. Na pročelju ima rozetu i preslicu s jednim oknom bez zvona.



Postoji legenda koja kaže da su se Labinjani u vrijeme kad je ovim prostorima harala kuga zavjetovali svetom Antunu da ce mu izgraditi crkvu, ukoliko ih poštedi kuge. Labin je tom prigodom uistinu bio spašen od kuge te su Labinjani održali svoju riječ i izgradili crkvu sv. Antuna.



Popeli smo se nazad stepeništem te uskom ulicom nastavili prema istoku i stigli do ulice Alda Negrija (Ž5081).



S druge strane ulice se nalazi okrugli bastion – Torjon na kojem se vijori zastava Labina, a izgrađen je 1604. godine.



Popeli smo se stepenicama uz bastion i prošli pored zanimljivog starog javnog zahoda te...



...došli na vrh okruglog bastiona – Torjon s kojeg se pruža lijep pogled prema Titovom trgu. 1995. godine na njemu je postavljen top koji potječe iz doba austrijske uprave.



Malo dalje se nalaze gradska vrata sv. Flora koja su izgrađena 1589. godine. Iznad vrata je grb grada Labina i mletački lav koji u rukama drži otvorenu knjigu (legenda kaže ukoliko je knjiga otvorena, grad se predao bez borbe, no ako je knjiga zatvorena, grad se borio do kraja). S desne strane se nalazi nekadašnji labinski grb napravljen u mozaiku.



Ušli smo kroz gradska vrata sv. Flora i došli na Stari trg na kojem se nalazi Malo kazalište s tornjem sa satom i Gradska palača podestata.



Malo kazalište je izgrađeno u 19. stoljeću u stilu klasicizma na mjestu fontika, tj. skladišta u kojem se čuvalo žito za sušu, rat ili nerodnu godinu.



Gradska palača podestata izgrađena je 1555. godine u renesansnom stilu. Na pročelju se nalazi mletački lav s ljudskom glavom. Palača je bila sjedište podestata za Labin i Plomin, tu je bila smještena gradska uprava i sud, a u prizemlju je bio zatvor. Gradska uprava i vijeće Labina su bili smješteni u ovoj građevini sve do izgradnje zgrade Municipija. Danas se tu nalazi sud.



Nastavili smo ulicom Giusepine Martinuzzi i ubrzo stigli do barokne palače Franković-Vlačić iz 17. stoljeća. Palača ima otvoreni atrij u prizemlju (danas lapidarij) i dvorište nad zidinama, a u sklopu palače je sačuvana pravokutna kula. U palači se danas nalazi memorijalna zbirka Matije Vlačića Ilirika (Labin, 3. ožujka 1520. – Frankfurt na Majni, 11. ožujka, 1575.).



Malo dalje se nalazi barokna palača Negri iz 16. stoljeća. Neko vrijeme je u njoj bila bolnica, zatim rodilište te škola.



U neposrednoj blizini se nalazi crkva sv. Marije od Karmela izgrađena 1615. godine, dok je 1867. godine obnovljena u klasicističkom stilu i tada je dobila pročelje u svom današnjem obliku na kojem je preslica sa zvonom. Opet je obnovljena osamdesetih godina 20. stoljeća te je nekoliko godina kasnije preuređena u likovnu galeriju Alvona. U unutrašnjosti crkve se nalazi drveni oltar, na kojem je pala talijanskog slikara Giovannija Cornera.



Vratili smo se nazad do stepeništa s kojim smo se popeli sve do trobrodne župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije.



Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije je kasno renesansna građevina s izduženim pravokutnim svetištem presvođenim bačvastim svodom. Crkva je izgrađena u 14. stoljeću, ali je pregrađena i proširena 1582. godine u vrijeme pulskog biskupa Mattea Barbabianca. Na kamenom pročelju je gotička rozeta ispod koje je 1604. godine uzidan kameni reljef lava sv. Marka, desno od portala je barokno kameno poprsje senatora Antonia Bollanija. Na vrhu, iznad pročelja bočnih brodova, nalaze se preslice s jednim oknom u kojem je zvono. U crkvi se nalazi šest oltara, brojni kipovi svetaca, među kojima je i kip Djevice Marije kojoj je crkva i posvećena, slike Križnog puta iz 19. stoljeća i relikvije zaštitnika Labina, svetog Justa.



Nekoliko metara južno od župne crkve nalazi se palača plemićke obitelji Scampicchio koja je izgrađena 1570. godine u oblicima visoke renesanse, a čini je sklop građevina iz više razdoblja. Palača ima zatvoreno unutrašnje dvorište kojim je stambeni dio palače povezan sa srednjovjekovnom kulom, a posebnim prolazom iznad Dolinske ulice povezana je sa župnom crkvom. Na sjevernom pročelju se nalazi veliki kameni grb obitelji Scampicchio, te kameni portal na kojem se nalazi grb obitelji i uklesana godina gradnje.



S druge strane župne crkve je jednobrodna barokna crkva sv. Stjepana. Crkva je izgrađena u 17. stoljeću na mjestu starije romaničke crkve posvećene također sv. Stjepanu. Na pročelju se nalazi preslica s jednim zvonom. U crkvi se nalaze grobovi poznatijih labinskih ličnosti. Za vrijeme crkvenih i državnih blagdana crkva je kićena lovorovim vijencima. Preuređena 1991. godine te se danas najčešće koristi kao galerijski prostor.



Odmah do crkve sv. Stjepana je barokna palača Battiala-Lazzarini koju su izgradile patricijske obitelji Battiala Lazzarini u prvoj polovici 18. stoljeća. Na palači je obiteljski grb na kojem se nalazi ptica feniks koja označava besmrtnost. Danas je u palači Narodni muzej u kojem najveći dio zauzima prikaz rudarske prošlosti grada s hodnicima i rudnikom.



Dalje smo nastavili ulicom Mate Poldrugovca koja prolazi između župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije i crkve sv. Stjepana. Prošli smo pored spomenika Sunčani sat i na slijedećem raskršću skrenuli lijevo.



Ubrzo smo stigli do ostataka crkve sv. Justa i zvonika sv. Justa visokog 33 metra.



Crkva sv. Justa je vjerojatno izgrađena krajem 6. stoljeća. U 7. stoljeću je porušena i spaljena, a obnovljena u 10. stoljeću. Na ostacima crkve 1623. godine izgrađen je zvonik.



Popeli smo se drvenim stepenicama (63) na zvonik koji ima dva zvona.



Sa zvonika se pruža prekrasan pogled na Labin i okolicu pa sve do otoka Cresa i Učku.



Spustili smo se sa zvonika i…



…nastavili ulicom prema sjeveru.



Ubrzo smo stigli do vidikovca Fortica (fortifikacija iz 17. st.) na kojem se nalazi jedan top. S Fortice se pruža prekrasan pogled na Kvarner i Učku.



Od Fortice smo nastavili dalje prema jugu ulicom 9. septembra, potom prema zapadu ulicom Mate Poldrugovca koju smo napustili tako što smo skrenuli lijevo na stepenište.



Stepeništem i uskom uličicom spustili smo se do ulice Tomasa Lazzarinija.



U ulici Tomasa Lazzarinija se nalazi dobro očuvana srednjevjekovna utvrda.



Dalje smo nastavili uz istočni zid utvrde, došli smo do Dolinske ulice i prošli ispod prolaza koji spaja palaču Scampicchio i župnu crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije.



Na slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo, došli do Starog trga te izašli kroz gradska vrata sv. Flora.



Dalje smo nastavili prema jugu, prošli smo pored Naše kuće (Casa nostra) i gradske lože gdje smo završili šetnju.



Naša kuća (vlasnici su bili obitelj Callioni) je izgrađena je u prvoj polovici 18. stoljeća na mjestu nekadašnje mletačke kule. U ovoj zgradi je donesena odluka o proglašenju Labinske republike.



Gradska loža je izgrađena oko 1550. godine, a obnovljena 1662. To je pravokutna otvorena građevina, okružena parapetnim zidom koji nosi vitke stupove, pokrivena krovom na četiri vode, popločana kamenim pločama. U njoj se nalazi lapidariji s povijesnim grbovima grada Labina i aristokratskih labinskih obitelji.



Na više mjesta u starogradskoj jezgri primijetili smo kamene ploče s isklesanom igrom mlin.



Nakon šetnje, ostali smo ugodno iznenađeni da se u tako malom prostoru nalazi velika koncentracija objekata koji nose oznaku "SPOMENIK KULTURE". Svaki taj objekt ima sigurno svoju priču koju nažalost nisam uspio ispričati.



Zaključak je da Labin s pravom može nositi ime "Grad spomenika kulture".



Karta starogradske jezgre Labina s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,41 km.