Viatrix
08.08.2022., ponedjeljak
Marčana – od kolonije do župe i općine
Na cesti D66 (Pula – Matulji) nalazi se naselje Marčana (1.070 stanovnika – 2011. g.) koje je sjedište istoimene općine (4.253 stanovnika – 2011. g.). Iako je područje današnje Općine Marčana bilo prilično naseljeno u antici, naselje Marčana se prvi puta spominje 1243. godine u dokumentu kojim mnogi uglednici, a među njima i dva predstavnika Puli podređenog sela Marčane, Andreas i Ioannes de Marzana, prisežu vjernost Mletačkoj Republici. Nakon što je u 15. stoljeću, zbog nekoliko kužnih epidemija, Marčana gotovo napuštena u 16. je stoljeću Mlečani pokušavaju kolonizirati više puta s grčkim i dalmatinskim obiteljima izbjeglim pred Osmanlijama.
 Auto smo parkirali na parkiralištu u središtu naselja Marčana pored poštanskog ureda, osnovne škole Marčana i vrtića Vrtuljak Marčana. Tu smo primijetili spomen ploču za žrtve fašizma iz Drugog svjetskog rata postavljenu 27. ožujka 1957. godine.  Krenuli smo prema jugoistoku i ubrzo, na prvom raskršću, skrenuli lijevo.  Nakon 150 metara smo stigli do trga gdje se nalazi zgrada općine s tornjem, satom i preslicom te rodna kuća Benjamina Deprata (Marčana, 1877. – Trst, 1918.). Zanimljivo je da se Deprato (De Prato) pišući tekstove objavljivane u Našoj slozi (1900. i 1902.) i u Hrvatskom listu (1916. i 1917.) koristio pseudonimom Mate Balota kao i poznatiji Mio Mirković (Rakalj, 28. rujna 1898. – Zagreb, 17. veljače 1963.) iz obližnjeg Raklja.  Nastavili smo ulicom prema sjeveroistoku.  Prošli smo trgom gdje smo primijetili još jednu spomen ploču koja je postavljena 10. listopada 1955. godine povodom desete godišnjice smrti boraca protiv fašizma, a koji su streljani u Vodnjanu. Mještani tu spomen ploču nazivaju "Tri brista", pošto su pored te spomen-ploče zasađena tri stabla brijesta u spomen na Dragutina Siljana, Jerolima Radolovića i Antona Deprata. Između brijestova su tri stare kamene klupe.  Nastavili smo dalje ulicom prema sjeveroistoku koju smo napustili nakon dvjestotinjak metara tako što smo skrenuli desno prema trobrodnoj župnoj crkvi sv. Petra i Pavla koja se nalazi na mjesnom groblju.  Prešli smo ulicu, popeli se stepeništem, prošli između dva kamena kipa te došli ispred župne crkve.  Župna crkva sv. Petra i Pavla izgrađena je u 15. stoljeću. Poslije je više puta proširivana. Do 1853. godine Marčana je bila u sastavu mutvoranske župe, potom u sastavu mutvoranske kapelanije, dok je 1912. godine postala samostalna župa.  Desetak metara sjeverozapadno od crkve se nalazi dvadesetpet metarski zvonik koji je podignut 1846. godine.  Od župne crkve smo krenuli prema jugu i s lijeve strane primijetili kameni križ s natpisiom "S. MISSIONE".  Nastavili smo dalje ulicom prema jugu i prošli pored skupine stabala bagrema među kojima se nalazi kamena klupa.  Malo dalje, s desne strane ulice uklopljena u zidu kuće, nalazi se kapelica iz 1903. godine u kojoj je kip Majke Božje s djetetom.  Na slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo. Nekoliko metara dalje, s lijeve strane primijetili smo trg s cisternom koja ima jedno grlo bunara te nastavili dalje ulicom i prošli ponovno pored spomen ploče "Tri brista".  Prije nego što smo stigli do zgrade općine skrenuli smo u ulicu lijevo.  Na slijedećem raskršću smo skrenuli desno, potom lijevo i opet desno te stigli do raskršća s glavnom cestom koja vodi prema skupini naselja zajedničkog naziva Proština (Mutvoran, Cokuni sa zasokom Cveki, Veliki Vareški, Mali Vareški sa zaseokom Jovići, Peruški (središte područja), Šegotići, Pavičini i Kavran) i turističkom naselju Duga Uvala.  Na raskršću smo skrenuli desno, nakon 150 metara lijevo i došli do jednobrodne crkve sv. Antuna Padovanskog.  Crkva sv. Antuna Padovanskog datira s kraja 16. stoljeća i iznad portala ima preslicu s dva okna s jednim zvonom.  Od crkve smo krenuli uskom ulicom prema zapadu i ubrzo stigli na glavnu ulicu na kojoj smo skrenuli desno i nakon pedesetak metara stigli do mjesta gdje smo i započeli šetnju Marčanom.  Karta naselja Marčana s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 2,11 km  |
