Viatrix

Muntić je naselje u Općini Ližnjan koje se nalazi na uzvisini visokoj 162 metra nadmorske visine koja dominira južnom Puljštinom. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine je imao 325 stanovnika. U naselju završava oko 2,5 kilometara duga cesta Ž5121 koja ga povezuje s cestom Ž5120 (D401, Zračna luka Pula – Ž5119, Valtura). Na području oko Muntića u prapovijesti su se nalazile gradine od kojih je najpoznatija Nezakciji koja je u rimsko doba postala rimski municipij. U srednjem vijeku to područje se naziva Rumijan (Rumianum), a od 10. stoljeća se spominje kao posjed pulskog samostana sv. Mihovila. Nakon toga je dio feudalnoga posjeda koji je pripadao pulskom biskupu i poslije akvilejskom patrijarhu. Kao i većina sela i zaseoka u južnoj Puljštini, područje je napušteno zbog kuge i ratova do 16. stoljeća. U više navrata tijekom 16. stoljeća, točnije 1530., 1579., 1583. i 1588. godine, područje, koje je tada bilo u vlasništvu Girolama Barbarige, naseljeno je s izbjeglicama iz Dalmacije koje su bježale pred Osmanlijama. Novo naselje je nazvano Muntić (talijanski Monticchio) od latinske riječi mons odnosno monticulus koje označuje brdo ili brežuljak. Sve do 17. stoljeća se spominje i kao Rumijan ili Montecchio sive Rumian. Smatra se da je naselje nastalo na području na kojemu je zasjedala rimska legija koja je u 1. stoljeću pr. Kr. osvajala histarsku glavnu gradinu Nezakciji. Područje se tada nazivalo Sors Rumeianum (Rumejarum), Rumianum ili Rumiarum, naziv koji se danas veže uz lokvu Runjan koja se nalazi istočno od naselja.



Šetnju naseljem Muntić smo započeli kod boćališta od kojeg smo krenuli ulicom prema sjeveroistoku.



Nakon stotinjak metara smo stigli do raskršća na kojem se nalazi spomenik palim borcima i žrtvama fašizma u narodnooslobodilačkoj borbi (NOB) koji je podignut 1. svibnja 1955. godine.



Na raskršću smo skrenuli desno i prošli pored zgrade područne škole Muntić (OŠ Šijana), koja je izgrađena 1932. godine, te trafostanice.



Na slijedećem raskršću smo skrenuli desno i nakon stotinjak metara stigli do oko 450 godina starog stabla ladonje (Celtis australis) koje ima šuplje deblo.



Vratili smo se ulicom nazad i na raskršću udaljenom dvjestotinjak metara, kod cisterne, skrenuli lijevo.



Sedamdesetak metara dalje je kružni tok u čijoj se sredini nalaze tri stabla masline.



Oko kružnog toka se nalaze autobusna stanica, spomen-obilježje partizanu Ivanu Jadrešku, informativna ploča Bike & trail staze Općine Ližnjan, župna crkva sv. Jeronima (Jerolima) i šterna Muntić.



Župna crkva sv. Jeronima je jednobrodna građevina s bočnom sakristijom te s rozetom i preslicom na pročelju. Preslica ima dva okna i u svakom je po jedno zvono. Ono starije, rad mletačkoga majstora Vendrama i sina mu Marka, je iz 1396. godine i jedno je od najstarijih zvona u Istri, dok je mlađe zvono iz 1497. godine i posuđeno je iz župne crkve sv. Flora u naselju Loborika. Župna crkva sv. Jeronima je izgrađena na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće (posvećena 1602.) vjerojatno na mjestu starije, a temeljito je obnovljena u 19. stoljeću. U unutrašnjosti crkve je gotički svod s likovima i barokni tabernakul (u rimokatoličkoj Crkvi označava prostor gdje se čuvaju posvećene hostije za svetu pričest) s natpisom "Hic est corpus X i" te kip Majke Božje i slika Antonija Samasse Majka Božja sa svecima iz 1827. godine.



Župna crkva sv. Jeronima je imala vrijedne gotičke liturgijske elemente, od oltara do ručno izrađenih klupa, prikaza križnoga puta, do raznih kamenih ploča sa starogotičkim i glagoljskim natpisima kojima više nema traga. Obilovala je freskama koje su zadnjih šezdesetak godina prikrivene zidnom bojom. Freske su imale tipične gotičke prikaze plavog svoda sa žutim zvjezdanim nebom, pa do bogatih prikaza svetaca smještenih iza oltara, koji su devastirani u zadnjoj nestručnoj rekonstrukciji.



Oko župne crkve sv. Jeronima smo primijetili više starih nadgrobnih spomenika koji možda svjedoče da je tu nekada bilo groblje (današnje mjesno groblje Muntić je dvjestotinjak metara zapadno od naselja).



Šterna Muntić je stara komunalna cisterna na Placi iz kraja 19. stoljeća.



Dalje smo nastavili ulicom prema jugu i nakon dvjestotinjak metara stigli do boćališta gdje smo završili šetnju Muntićem.



Karta naselja Muntić s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,11 km.