Viatrix

Na cesti D500 (D64, Kršan – A8, čvor Vranja) nalaei se četiri naselja zajedničkog imena Čepić, a to su: Polje Čepić (127 stanovnika – 2021. g.), Purgarija Čepić (225 stanovnika – 2021. g.), Zatka Čepić (28 stanovnika – 2021. g.) i Lanišće (76 stanovnika – 2021. g.). Čepić administrativno spada u Općinu Kršan, a 2021. godine je imao 456 stanovnika. Prvi se put spominje 1102. godine kao dio kožljačkog posjeda, kada ga je markgrof Ulrik II. poklonio akvilejskomu patrijarhu zajedno s brojnim posjedima i kaštelima u Istri. Sve do 1932. godine nalazio se na samoj zapadnoj obali Čepićkog jezera koje je isušeno, a danas je uz Čepićko polje. Jezero je bilo široko 2,5 km, dugo 4 km i duboko od 1 do 2,5 m. Imalo je površinu između 5,4 i 8,6 km2, a nastalo je na mjestu gdje je rječica Boljunčica u ledenom dobu nanosima začepila prirodni ponor i polje pretvorila u jezero. Jezero je bilo obraslo trstikom i šašem te bogato ribama (jegulja, šaran) i ptičjim vrstama (divlja patka, bijela roda, labudovi), a bilo je i malaričnih komaraca koji su prouzročili veliki broj bolesti okolnoga stanovništva.



Izlet smo započeli na raskršću ceste D500 i nerazvrstane ceste koja vodi u naselje Zatka Čepić.



Zatka Čepić je naselje sastavljeno od više zaseoka (Šegavci, Cunjani, Parunići, Jančari i Kankaraši).



Krenuli smo nerazvrstanom cestom prema zapadu. Prošli smo kroz zaseok Šegavci pored kojeg se nalazi polje lavande.



Ubrzo smo došli do raskršća na kojem smo skrenuli desno (ravno cesta vodi do zaseoka Cunjani),...



...dok smo na slijedećem skrenuli lijevo.



Tu smo primijetili još jedno polje lavande koje je se pruža do zaseoka Parunići koje je središte naselja Zatka Čepić.



Cestom smo dalje prošli između žitnih polja.



Na slijedeća dva raskršća, na kojima se nalaze kapelice, nastavili smo ravno i izašli s područja naselja Zatka Čepić.



Na prvom raskršću se desno skreće za zaseok Jančari, a na drugom za zaseok Kankaraši.



Ušli smo u područje naselja Purgarija Čepić koje smo ubrzo napustili tako što smo u zaseoku Filipaši skrenuli desno te ušli u područje naselja Lanišće.



Naselje Lanišće, kao i Zatka Čepić, sastavljeno od više zaseoka (Rumanci, Antunci, Tomelići, Baraki, Maslovići i Skrobinci). Na području naselja se nalazi mjesno groblje Čepić.



Na prvom slijedećem raskršću smo skrenuli desno prema groblju. Tu se nalazi izvor ograđen u kamenu s betonskim koritom.



Na groblju se nalazi jednobrodna crkva sv. Justa (Žusta) iz 13. stoljeća. Na pročelju je zanimljiva nadgrobna ploča iz 1873. godine te kameni luk iznad portala i preslica za dva zvona. Crkva čuva nadgrobnu ploču s glagoljskim natpisom koja potječe iz nekadašnje crkve Gospe od jezera.



Vratili smo se nazad do raskršća u zaseoku Filipaši te nastavili ravno i ušli Purgariju Čepić.



Naselje Purgarija Čepić je najveće naselje po stanovništvu na području Čepića i središte područja. U naselju se nalazi društveni dom, mjesni odbor Čepić, osnovna škola Ivana Gorana Kovačića te župna crkva Presvetog Trojstva. Naselje je dobilo ime po "purgerima", od njem. burger – pripadnik plemstva i građanstva njemačkih slobodnih kraljevskih gradova. Oni su uz obale jezera i po okolnim padinama tijekom 15. i 16. stoljeća podigli niz utvrđenih ljetnikovaca. Tu je bio i jedan kaštel obitelji Nikolić koji su bili gospodari Čepića i obližnjeg Starog grada Kožljaka. Kaštel je nakon Nikolića ženidbom naslijedila obitelj markiza Diotalevo iz talijanskoga grada Riminija koja je srušila stari kaštel i na istom mjestu podignula novi. Kaštel je teško stradao u Uskočkom ratu početkom 17. stoljeća. Potom je temeljito obnovljen u baroknom stilu. Posljednji ostatci kaštela uklonjeni pri isušivanju jezera u tridesetim godinama prošloga stoljeća, a kamen je navodno iskorišten za gradnju okolnih cesta i mosta na rijeci Raši.



Župna crkva Presvetog Trojstva je jednobrodna građevina s preslicom s jednim oknom i dva zvona, a izgrađena 1872. godine. U crkvi je glavni kameni oltar s palom Presvetog Trojstva iz 1779. godine. Župu u Čepiću prvi put spominje biskup Zara 1606. godine.



Od župne crkve Presvetog Trojstva nastavili smo ulicom prema jugozapadu. Prošli smo preko središnjeg trga na kojem se nalazi spomenik posvećen žrtvama Drugog svjetskog rata, društveni dom, mjesni odbor Čepić i osnovna škola Ivana Gorana Kovačića.



Nastavili smo dalje glavnom ulicom i nakon tristotinjak metara stigli do raskršća s cestom D500 koja prolazi uz Čepićko polje, nekadašnjom obalom Čepićkog jezera. Nekoliko metara prije raskršća smo ušli u područje naselja Polje Čepić. Osim glavnog naselja koji se nalazi uz samu cestu D500, u području naselja se još nalaze zaseoci Žulići, Purići, Honovići i Kloštar.



Na raskršću smo skrenuli desno i nakon šestotinjak metara s desne strane ceste došli do stare zanimljive kamene građevine na kojoj je natpis koji smo više puta susreli u našim putovanjima po istri "ACQVEDOTTO ISTRIANO" (ISTARSKI VODOVOD). S druge strane ceste se nalazi poučna tabla o Čepiću te tabla s informacijama Općine Kršan.



Dalje smo cestom D500 nastavili još tristotinjak metara i skrenuli na makadamsku cestu s kojom smo došli u zaseok Kloštar.



U zaseoku su vidljivi ostaci najstarijeg istarskog pavlinskog samostana sv. Marije na Čepićkom jezeru (Gospe od jezera) iz kraja 14. stoljeća. Samostan je djelovao od 1383. do 1782. godine kada se reformama cara Josipa II. ukida pavlinski red u Istri. Te je godine obitelj Auersperg kupila cijeli posjed. Crkva samostanskog kompleksa je srušena pred Drugi svjetski rat te je na njenom mjestu napravljena stolarska radionica. Danas je vidljiv nekadašnji zvonik samostana.



Asfaltiranom cestom smo se vratili do ceste D500, skrenuli lijevo i nakon dvjestotinjak metara, poslije mosta koji premošćuje kanal za navodnjavanje, opet skrenuli lijevo.



Dalje smo nastavili nasipom sve do mjesta gdje se kanal ulijeva u veći kanal. Tu smo primijetili stado krava kojih ima u velikom broju u Čepićkom polju. Polje je poznato po proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda.



Nastavili smo nasipom većeg kanala prema jugoistoku. Nakon 1,5 kilometra prošli smo pored mosta i došli do mjesta gdje se kanal ulijeva u rječicu Boljunčicu.



Skrenuli smo desno i dalje nastavili nasipom uz desnu obalu rječice Boljunčice te stigli do brane koja sprječava poplave u slučaju visokog vodostaja rječice.



Nastavili smo dalje uz desnu obalu Boljunčice, prošli smo pored objekta Hrvatskih voda i stepenicama se spustili u obzidani kanal u kojem smo završili izlet.



Tu se nalazi ulaz u 4.250 metara dugački tunel koje je isušio Čepićko jezero i s vremenom pretvorilo područje u obradive površine Čepićkog polja. 11. prosinca 1932. godine u 13 sati i 23 minute probijena je brana ispred ulazna u tunel te je krenula ogromna vodena masa iz jezera koja je za 26 minuta stigla do Plominskog zaljeva. U siječnju 1933. godine sva je voda istekla, a istoga ljeta je započela melioracija i uređenje poljoprivrednog zemljišta. Danas kroz njega teče rječica Boljunčica prema Plominskom zaljevu gdje se ulijeva u Jadransko more. Podnica tunela je od betona. Zbog agresivnog djelovanja vode i mikroorganizama prema središtu tunela podnica je u sve lošijem stanju i na jednom dijelu je više niti nema.



Strogo je zabranjen ulazak i prolazak kroz tunel.
(Fotografija dole: izlaz iz tunela kod Plomin Luke.)



Karta područja Čepić.



Dužina rute 8,64 km.