Viatrix

Na cesti D500 (D64, Kršan – A8, čvor Vranja) nalaei se četiri naselja zajedničkog imena Čepić, a to su: Polje Čepić (127 stanovnika – 2021. g.), Purgarija Čepić (225 stanovnika – 2021. g.), Zatka Čepić (28 stanovnika – 2021. g.) i Lanišće (76 stanovnika – 2021. g.). Čepić administrativno spada u Općinu Kršan, a 2021. godine je imao 456 stanovnika. Prvi se put spominje 1102. godine kao dio kožljačkog posjeda, kada ga je markgrof Ulrik II. poklonio akvilejskomu patrijarhu zajedno s brojnim posjedima i kaštelima u Istri. Sve do 1932. godine nalazio se na samoj zapadnoj obali Čepićkog jezera koje je isušeno, a danas je uz Čepićko polje. Jezero je bilo široko 2,5 km, dugo 4 km i duboko od 1 do 2,5 m. Imalo je površinu između 5,4 i 8,6 km2, a nastalo je na mjestu gdje je rječica Boljunčica u ledenom dobu nanosima začepila prirodni ponor i polje pretvorila u jezero. Jezero je bilo obraslo trstikom i šašem te bogato ribama (jegulja, šaran) i ptičjim vrstama (divlja patka, bijela roda, labudovi), a bilo je i malaričnih komaraca koji su prouzročili veliki broj bolesti okolnoga stanovništva.



Izlet smo započeli na raskršću ceste D500 i nerazvrstane ceste koja vodi u naselje Zatka Čepić.



Zatka Čepić je naselje sastavljeno od više zaseoka (Šegavci, Cunjani, Parunići, Jančari i Kankaraši).



Krenuli smo nerazvrstanom cestom prema zapadu. Prošli smo kroz zaseok Šegavci pored kojeg se nalazi polje lavande.



Ubrzo smo došli do raskršća na kojem smo skrenuli desno (ravno cesta vodi do zaseoka Cunjani),...



...dok smo na slijedećem skrenuli lijevo.



Tu smo primijetili još jedno polje lavande koje je se pruža do zaseoka Parunići koje je središte naselja Zatka Čepić.



Cestom smo dalje prošli između žitnih polja.



Na slijedeća dva raskršća, na kojima se nalaze kapelice, nastavili smo ravno i izašli s područja naselja Zatka Čepić.



Na prvom raskršću se desno skreće za zaseok Jančari, a na drugom za zaseok Kankaraši.



Ušli smo u područje naselja Purgarija Čepić koje smo ubrzo napustili tako što smo u zaseoku Filipaši skrenuli desno te ušli u područje naselja Lanišće.



Naselje Lanišće, kao i Zatka Čepić, sastavljeno od više zaseoka (Rumanci, Antunci, Tomelići, Baraki, Maslovići i Skrobinci). Na području naselja se nalazi mjesno groblje Čepić.



Na prvom slijedećem raskršću smo skrenuli desno prema groblju. Tu se nalazi izvor ograđen u kamenu s betonskim koritom.



Na groblju se nalazi jednobrodna crkva sv. Justa (Žusta) iz 13. stoljeća. Na pročelju je zanimljiva nadgrobna ploča iz 1873. godine te kameni luk iznad portala i preslica za dva zvona. Crkva čuva nadgrobnu ploču s glagoljskim natpisom koja potječe iz nekadašnje crkve Gospe od jezera.



Vratili smo se nazad do raskršća u zaseoku Filipaši te nastavili ravno i ušli Purgariju Čepić.



Naselje Purgarija Čepić je najveće naselje po stanovništvu na području Čepića i središte područja. U naselju se nalazi društveni dom, mjesni odbor Čepić, osnovna škola Ivana Gorana Kovačića te župna crkva Presvetog Trojstva. Naselje je dobilo ime po "purgerima", od njem. burger – pripadnik plemstva i građanstva njemačkih slobodnih kraljevskih gradova. Oni su uz obale jezera i po okolnim padinama tijekom 15. i 16. stoljeća podigli niz utvrđenih ljetnikovaca. Tu je bio i jedan kaštel obitelji Nikolić koji su bili gospodari Čepića i obližnjeg Starog grada Kožljaka. Kaštel je nakon Nikolića ženidbom naslijedila obitelj markiza Diotalevo iz talijanskoga grada Riminija koja je srušila stari kaštel i na istom mjestu podignula novi. Kaštel je teško stradao u Uskočkom ratu početkom 17. stoljeća. Potom je temeljito obnovljen u baroknom stilu. Posljednji ostatci kaštela uklonjeni pri isušivanju jezera u tridesetim godinama prošloga stoljeća, a kamen je navodno iskorišten za gradnju okolnih cesta i mosta na rijeci Raši.



Župna crkva Presvetog Trojstva je jednobrodna građevina s preslicom s jednim oknom i dva zvona, a izgrađena 1872. godine. U crkvi je glavni kameni oltar s palom Presvetog Trojstva iz 1779. godine. Župu u Čepiću prvi put spominje biskup Zara 1606. godine.



Od župne crkve Presvetog Trojstva nastavili smo ulicom prema jugozapadu. Prošli smo preko središnjeg trga na kojem se nalazi spomenik posvećen žrtvama Drugog svjetskog rata, društveni dom, mjesni odbor Čepić i osnovna škola Ivana Gorana Kovačića.



Nastavili smo dalje glavnom ulicom i nakon tristotinjak metara stigli do raskršća s cestom D500 koja prolazi uz Čepićko polje, nekadašnjom obalom Čepićkog jezera. Nekoliko metara prije raskršća smo ušli u područje naselja Polje Čepić. Osim glavnog naselja koji se nalazi uz samu cestu D500, u području naselja se još nalaze zaseoci Žulići, Purići, Honovići i Kloštar.



Na raskršću smo skrenuli desno i nakon šestotinjak metara s desne strane ceste došli do stare zanimljive kamene građevine na kojoj je natpis koji smo više puta susreli u našim putovanjima po istri "ACQVEDOTTO ISTRIANO" (ISTARSKI VODOVOD). S druge strane ceste se nalazi poučna tabla o Čepiću te tabla s informacijama Općine Kršan.



Dalje smo cestom D500 nastavili još tristotinjak metara i skrenuli na makadamsku cestu s kojom smo došli u zaseok Kloštar.



U zaseoku su vidljivi ostaci najstarijeg istarskog pavlinskog samostana sv. Marije na Čepićkom jezeru (Gospe od jezera) iz kraja 14. stoljeća. Samostan je djelovao od 1383. do 1782. godine kada se reformama cara Josipa II. ukida pavlinski red u Istri. Te je godine obitelj Auersperg kupila cijeli posjed. Crkva samostanskog kompleksa je srušena pred Drugi svjetski rat te je na njenom mjestu napravljena stolarska radionica. Danas je vidljiv nekadašnji zvonik samostana.



Asfaltiranom cestom smo se vratili do ceste D500, skrenuli lijevo i nakon dvjestotinjak metara, poslije mosta koji premošćuje kanal za navodnjavanje, opet skrenuli lijevo.



Dalje smo nastavili nasipom sve do mjesta gdje se kanal ulijeva u veći kanal. Tu smo primijetili stado krava kojih ima u velikom broju u Čepićkom polju. Polje je poznato po proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda.



Nastavili smo nasipom većeg kanala prema jugoistoku. Nakon 1,5 kilometra prošli smo pored mosta i došli do mjesta gdje se kanal ulijeva u rječicu Boljunčicu.



Skrenuli smo desno i dalje nastavili nasipom uz desnu obalu rječice Boljunčice te stigli do brane koja sprječava poplave u slučaju visokog vodostaja rječice.



Nastavili smo dalje uz desnu obalu Boljunčice, prošli smo pored objekta Hrvatskih voda i stepenicama se spustili u obzidani kanal u kojem smo završili izlet.



Tu se nalazi ulaz u 4.250 metara dugački tunel koje je isušio Čepićko jezero i s vremenom pretvorilo područje u obradive površine Čepićkog polja. 11. prosinca 1932. godine u 13 sati i 23 minute probijena je brana ispred ulazna u tunel te je krenula ogromna vodena masa iz jezera koja je za 26 minuta stigla do Plominskog zaljeva. U siječnju 1933. godine sva je voda istekla, a istoga ljeta je započela melioracija i uređenje poljoprivrednog zemljišta. Danas kroz njega teče rječica Boljunčica prema Plominskom zaljevu gdje se ulijeva u Jadransko more. Podnica tunela je od betona. Zbog agresivnog djelovanja vode i mikroorganizama prema središtu tunela podnica je u sve lošijem stanju i na jednom dijelu je više niti nema.



Strogo je zabranjen ulazak i prolazak kroz tunel.
(Fotografija dole: izlaz iz tunela kod Plomin Luke.)



Karta područja Čepić.



Dužina rute 8,64 km.

U naselju Šterna nalazi se raskršće ceste Ž5007 i ceste L50016 koja vodi prema naselju Čepić. Šestotinjak metara od raskršća, na cesti L50016, nalazi se raskršće s nerazvrstanom cestom koja vodi u zaseok Prišti. Stotinjak metara prije zaseoka je raskršće s asfaltiranom cestom koja vodi prema sjeveroistoku. Na kraju te ceste se nalaze dva stabla lipe i trobrodna crkva Blažene Djevice Marije od Snijega, pored koje smo započeli ovaj izlet.



Crkva Blažene Djevice Marije od Snijega ima poligonalnu apsidu i kasnogotički mrežasti svod. Kruškolika rebra su poduprta konzolama i sastaju se zaglavnim kamenima. Konzole i zaglavni kameni su figuralno ukrašeni. Prema latinskom natpisu, crkvu su 1492. godine izgradili majstori Matej iz Pule (Pula, druga pol. 15. st.) i Peter Bezlaj (Beslei) iz Ljubljane (Ljubljana, druga pol. 15. st. - prva pol. 16. st.). Na pročelju su dva uska prozora, niša u kojoj je Blažena Djevica Marija, rozeta i zvonik visok 15 metara koji ima dva zvona. U unutrašnjosti crkve je glagoljski monogram i natpis iz 1588. godine, uklesan iznad kapitela prvoga luka južnog niza stupova te oltar s palom Blažene Djevice Marije s djetetom, oltar sa slikom Isusa na križu i oltar s reljefom Blažene Djevice Marije, škropionica i sakristija. Uz crkvu je djelovao Pavlinski samostan čiji su ostatci bili vidljivi sve do 1849. godine.



Od crkve Blažene Djevice Marije od Snijega krenuli smo prema cesti L50016 s kojom smo nastavili u pravcu istoka.



Prošli smo raskršćem s nerazvrstanom cestom koja vodi prema zaseoku Grguri i istočnoj strani „Istarske pustinje" (u izletu Šterna – naselje s izvorom vode pored „Istarske pustinje" ušli smo sa zapadne strane) te nakon sedamstotinjak metara ušli u naselje Čepić.



Naselje Čepić je prema popisu stanovništva iz 2011. godine imalo 57 stanovnika i administrativno spada u Općinu Oprtalj. Naselje je tipičan primjer kamenog ruralnog graditeljstva u kraškoj dolini sjeverne Istre.



Čim smo ušli u naselje, kod kapelice, skrenuli smo lijevo, uzbrdo, prema mjesnom groblju Čepić do kojeg smo stigli nakon 250 metara. S groblja je u daljini vidljiva prije posjećena crkva Blažene Djevice Marije od Snijega.



Na groblju je jednobrodna crkva Presvetoga Trojstva iz 17. stoljeća. Izgrađena je na mjestu starije crkve i na pročelju ima preslicu za dva zvona u kojoj je samo jedno.



Vratili smo se nazad do kapelice i skrenuli lijevo na cestu L50016 koju smo pratili do izlaza iz naselja Čepić.



Tu smo skrenuli lijevo na makadamsku cestu koja vodi do penjališta Čepić.



Na jednom dijelu ceste nam se otvorio lijep pogled prema krškoj dolini, hidrološki zanimljivoj Čepićkoj vali. U njoj se nalaze dva izvora, a potok Malinska ponire.



Ubrzo smo prošli pored odmorišta sa stolom i klupama te stigli do strmih stijena na kojima je uređeno nekoliko smjerova za penjanje koji su većinom lakši i pogodniji za početnike.



Stijene su ujedno i ulaz u Čepićku valu koja poplavi tijekom velikih kiša kada vodene bujice koje se spuštaju s okolnih brda napune potok Malinsku, te se vala privremeno pretvara u plitko jezero.



Izlet smo završili u slikovitoj Čepićkoj vali u kojoj se zahvaljujući vodenom bogatstvu nalazi raskošna travnata vegetacija i raste mnoštvo vrba.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,39 km.

Na cesti Ž5007 koja spaja Buje i Pazin koja je duga oko 35 kilometara, na pola puta, na uzvisini (378 mnv) sjeverno od doline rijeke Mirne, nalazi se naselje Oprtalj. Naselje ima gradinski karakter pošto su Histri ovdje podigli gradinu koja je bila jedna u nizu uporišta na granici s Venetima, a kasnije prema Rimljanima. Nakon što su ga 177. godine prije Krista osvojili Rimljani, bio je ponovno utvrđen i pretvoren u manju vojnu postaju koja je bila u sastavu obrambenog sustava nazvan Zatvarač Julijskih Alpi (Claustra Alpium Iulia). Sustav je branio pristup Italiji s istočne strane. Iz tog vremena je pronađeno nekoliko natpisa. U pisanom obliku se prvi put spominje 1102. godine kao Castrum Portulense. Tada dolazi pod vlast akvilejskoga patrijarha. Mlečani su ga zauzeli 1420. godine i otada pa sve do 1797. godine je dio obrambenoga sustava mletačke granice u Istri. Mlečani su ga nazivali Portole (današnji talijanski naziv) vjerojatno ne samo zato što je to slično njegovom latinskom nazivu već i zato što je imao troja vrata (porte). Hrvatski naziv Oprtalj, ako se ne radi o uobičajenoj jezičnoj pretvorbi, nastao je, možda, prema pridjevu ”otprt” jer je bio otvoren. Od 16. do 17. stoljeća je naseljen stanovništvom iz Dalmacije koje je bježalo pred Osmanlijama. Danas je naselje Oprtalj (79 stanovnika – 2011. g.) sjedište istoimene općine (850 stanovnika – 2011. g.).



Šetnju Oprtljem smo započeli kod jednobrodne crkve sv. Jelene u zaseoku Sveta Jelena koji se nalazi južno od naselja Oprtalj. Prema lokalnoj legendi, nekada je pokraj crkve bio bunar ili izvor začepljen ogromnim kamenom. Kad bi se taj kamen maknuo izvor bi se odčepio i izašla bi voda koja bi potopila cijelu dolinu rijeke Mirne.



Crkva sv. Jelene je izgrađena krajem 14. stoljeća. Na pročelju ima preslicu s jednim zvonom te sa svake strane portala po jedan uski prozor na kojem je izloženo po jedno zvono. Krov je pokriven kamenim škriljama i ima upisanu apsidu. U unutrašnjosti crkve se nalaze freske iz 15. stoljeća koje su se do nedavno pripisivale koparskom majstoru Klerginu II. (postojala su tri rodbinski povezana majstora), ali u novije vrijeme su se preciznije smjestile u furlansku radionicu koja je djelovala i u obližnjim Čirkotima. Freske prikazuju Majestas Domini, svece i evanđeliste, a na trijumfalnom luku Navještenje. Vidljivi su i posvetni križevi te glagoljski grafiti iz 1496. godine.



Od crkve sv Jelene smo krenuli prema zapadu i nakon 250 metara stigli do raskršća s cestom Ž5007.



Na raskršću se nalazi vidikovac s prekrasnim pogledom na dolinu rijeke Mirne te na naselja Livade i Motovun (nažalost nije bilo bisto tako da pogled prema slikovitom Motovunu nije bio u punom sjaju). Ako se s tog mjesta pogleda prema sjeveru vidljivo je i naselje Oprtalj. Na maloj uzvisini s druge strane ceste Ž5007 se nalazi odmorište s info tablom Općine Oprtalj.



Cestom Ž5007 smo krenuli prema naselju Oprtalj.



Prošli smo pored kapelice i nakon nekoliko stotina metara ušli u naselje Oprtalj.



Na ulazu u naselje se nalazi parking i Osnovna škola Milana Šorga koja je izgrađena 1818. godine kao vojarna za potrebe austrijske vojske. Na tom se mjestu nekada nalazila crkva sv. Krševana s malim grobljem što dokazuje nadgrobna ploča koja je vjerojatno bila u podnici porušene crkve, a danas je sazidana u jednom od podzida vrta pored školske zgrade.



Pored škole se nalazi spomenik posvećen žrtvama Drugog svjetskog rata i jednobrodna crkva sv. Roka.



Crkva sv. Roka izgrađena je u 14. stoljeću, trijem je dodan u baroku (17. st.), a 1913. godine je temeljito obnovljena. U crkvi se nalaze loše očuvane freske koje je 1535. godine izradio Antun iz Padove (zapravo iz Kašćerge u Istri). Najočuvaniji je lik sv. Leonarda, sveca s okovima. Crkva je služila kao mauzolej poznatih oprtaljskih obitelji pa je u unutrašnjosti sačuvano više nadgrobnih ploča iz doba baroka.



Nastavili smo dalje i ubrzo, na prvom slijedećem raskršću, skrenuli u ulicu na desno.



U ulici se s lijeve strane nalazi Kasnogotička kula iz 15. stoljeća pored koje je zgrada s križem na vrhu te visokim kamenim zidom i lučnim vratima.



Na kraju asfaltirane ulice se nalazi dio Istarskog vodovoda iz 16. stoljeća.



S tog mjesta ako se pogleda prema jugu vidljiva je kuća Timeus izgrađena 1882. godine.



Dalje smo nastavili uz gradske zidine koje su se sačuvale od nekadašnjih trostrukih obrambenih zidina, građenih u različitim vremenima i različitim stilovima.



Sa zidina se pruža pogled prema dolini rijeke Mirne i naselju Gradinje.



Zidine smo pratili do nekadašnje gradske obrambene kule. Kod kule smo skrenuli lijevo i ulicom krenuli prema središtu naselja.



Prošli smo pored Ubožnice za stare i nemoćne i...



...Potrtala barokne palače Milossa.



Ubrzo smo došli do romaničke kuće i vodospreme iz 1938. godine.



Malo dalje se nalazi glavni trg na kojem su župna crkva sv. Jurja, 27 metara visoki zvonik podignut 1740. godine mekanim pješčenjakom (ukrasi su uklesani u tvrđem sivcu) i zgrada fontika koja je služila kao skladište za rezerve žitarica koje su se čuvale za slučaj opsade i gladnih godina. Nekada se na trgu nalazila i zgrada komunalne palače koja je spaljena 1944. godine, a naknadno je i posve uklonjena. Na pročelju palače se nalazio mletački krilati lav svetog Marka koji je danas u gradskoj loži. Iako je rimskim brojevima datiran 1529. godine, starija literatura ga je smatrala jednim od najstarijih na istarskom poluotoku.



Župna crkva sv. Jurja je trobrodna građevina s poligonalnom apsidom izgrađena 1526. godine u kasnogotičkom stilu na mjestu starije romaničke crkve. Izgradio ju je tajanstveni Majstor iz Kranja (o čemu svjedoče zapisi i znak nad vratima sakristije). Apsida i srednji brod natkriveni su zvjezdastim svodom, a bočni brodovi križnim svodom, dok je zaglavni kamen ukrašen rustičnim skulpturama. Župna crkva ima vrijedan inventar. Posebno vrijedna je oltarna slika svetog Jurja, rad Baldassarea D’Anne (Venecija, oko 1572. – Venecija, 13. kolovoza 1646.) s početka 15. stoljeća te kipovi na glavnom oltaru koji se pripisuju G. Bonazziju i stare orgulje (danas zamijenjene novima) Gaetana Callida (Este kraj Padove, 14. sjećnja 1727 – Venecija, 12. prosinca 1813.). Primjećuje se utjecaj radionice mletačke umjetničke obitelji Carpaccio.



Dalje smo nastavili uz zgradu fontika koja ima zanimljiv kameni grb na jugozapadnom kutu.



Prošli smo kroz lučni prolaz kroz zgradu,...



... pored renesansne kuće obitelji Persico i...



...došli do malog trga na kojem se nalazi zanimljiva loža u žutoj boji, kuće obitelji Persico i Gradska vrata.



Nismo mogli ne primijetiti da se oko zapadnog ulaza u grad cijeli niz kuća pripisuje uglednoj i moćnoj oprtaljskoj obitelji Persico (Percico).



Izašli smo kroz gradska vrata koja su jedina sačuvana od tri vrata koja su služila za ulaz u grad. Vrata su pregrađena 1756. godine u baroknom stilu. S vanjske strane, pored ulaza u grad, nalazi se tabla s planom naselja Oprtalj s popisom znamenitosti, kratkim opisom i točnom lokacijom gdje se nalaze.



S druge strane ceste Ž5007 nalazi se barokna gradska loža. Izgrađena je u 16. stoljeću na mjestu starije. Na jednom od balustara klesar je ostavio autorski stilizirani plitki barokni natpis „ANNO 1765". Za vrijeme Mlečana se koristila kao sudnica, dok je danas u njenu unutrašnjosti uređen lapidariji s rimskim, srednjovjekovnim i kasnijim fragmentima.



Južno od gradske lože se nalazi nekadašnji bastion. U drugoj polovini 19. stoljeća prestala je potreba za smještaj topova te je postao trg novijeg dijela naselja. Na trgu je 1919. godine podignut kameni spomenik sa stupom za zastavu.



Dalje smo krenuli cestom Ž5007 prema sjeveru.



Nakon dvjestotinjak metara smo stigli do mjesnog groblja Oprtalj na kojem se nalazi jednobrodna crkva sv. Cecilije.



Crkva sv. Cecilije je izgrađena 1842. godine, a obnovljena je 1913. godine. Ima preslicu s jednim zvonom na stražnjem dijelu.



Nastavili smo dalje cestom Ž5007 i ubrzo stigli do jednobrodne crkve sv. Marije gdje smo završili šetnju naseljem Oprtalj.



Crkva sv. Marije izgrađena je u 15 stoljeću. Ima preslicu s dva zvona i trijemom koji je dodan 1770. godine. U drugoj polovini 15. stoljeća oslikala su je u unutrašnjosti čak četiri majstora, među kojima su tzv. Šareni majstor i Klergin III. iz Kopra koji je 1471. godine naslikao u renesansnom stilu na trijumfalnom luku i na južnom zidu prizore iz Marijina života. U unutrašnjosti su sačuvani glagoljski grafiti iz 1496. godine.



Karta naselja Oprtalj s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,20 km.

Cesta Ž5007 spaja Buje i Pazin preko Marušića, Oprtlja, Livada, Motovuna i Karojbe. Na dionici između naselja Marušići i naselja Oprtalj nalazi se naselje Šterna. Naselje Šterna administrativno spada u Općinu Grožnjan, a prema popisu stanovništva iz 2011. godine je imalo 70 stanovnika. Šterna je kraći naziv za cisternu, a potječe od nepresušnog izvora koji napaja šest jaraka u dolini sjeverno od naselja. Naselje se prvi put spominje 1102. godine kad je s okolnim područjem postalo feud akvilejskog patrijarha. Potom je prešlo u ruke Goričkih grofova, zatim momjanske gospode, a 1358. godine Venecije. Naselje je stradalo u austro-mletačkim ratovima početkom 16. stoljeća. Potom je ponovno naseljeno izbjeglicama koje su bježali pred Osmanlijama. Uz naselje Šterna veže se legenda koja govori da vrh njena brijega još uvijek duboko u sebi skriva zakopano „zlatno tele”.



Na raskršću ceste Ž5007 s cestom L50016 (koja vodi prema naselju Čepić) nalazi se župna crkva sv. Mihovila arkanđela i izvor koji je uređen 1923. godine kao dio vodovoda.



Župna crkva sv. Mihovila arkanđela je jednobrodna građevina izgrađena 1746. godine na mjestu starije crkve. Na pročelju ima rozetu i preslicu za dva zvona. Na kamenoj osmerostranoj krstionici u crkvi je glagoljski natpis iz 1541. godine, koji spominje župnika Jerolima i župnog ekonoma Mohora. U unutrašnjosti crkve se još nalazi veliko raspelo te jednostavan oltar s drvenim retableom s kraja 16. stoljeća.



Zvonik je nekoliko metara udaljen od crkve i podignut je 1791. godine.



Na raskršću smo nastavili cestom L50016 koju smo napustili nakon pedesetak metara tako što smo skrenuli lijevo na nerazvrstanu cestu. Nakon tristotinjak metara stigli smo do mosta koji premošćuje potok Šternu (koji je bio suh).



Prije mosta smo skrenuli desno uz potok, u pravcu putokaza za „PISKI" (Istarska pustinja Calanchi). „Istarska pustinja“ je udaljena pedesetak metara.



Ubrzo smo stigli do „Istarske pustinje" u kojoj se nalaze dine lapora. Lapor je siva ili žućkasta sitnozrnata sedimentna stijena koja se sastoji od kalcita i gline. Takve dine nisu rijetkost u Istri i u Hrvatskoj. Ova „pustinja" je posebna po tome što se proteže na prilično velikoj površini.



Nakon šetnje po dinama lapora, vratili smo se do mosta i nastavili dalje po nerazvrstanoj cesti s kojom smo nakon jednog kilometra stigli do vrha brda (383 mnv). Tu se nalazi mjesno groblje Šterna na kojem je romanička jednobrodna crkva sv. Kancijana.



Crkva sv. Kancijana na pročelju ima rozetu i preslicu s jednim zvonom. Obnovljena je u 17. stoljeću, a potom je produžena 1885. godine. U crkvi se nalaze grobnice iz 18. stoljeća.



S groblja se pruža lijep pogled na naselje Šterna koja je devedesetak metara niže.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,81 km.