Na cesti Ž5007 koja spaja Buje i Pazin koja je duga oko 35 kilometara, na pola puta, na uzvisini (378 mnv) sjeverno od doline rijeke Mirne, nalazi se naselje Oprtalj. Naselje ima gradinski karakter pošto su Histri ovdje podigli gradinu koja je bila jedna u nizu uporišta na granici s Venetima, a kasnije prema Rimljanima. Nakon što su ga 177. godine prije Krista osvojili Rimljani, bio je ponovno utvrđen i pretvoren u manju vojnu postaju koja je bila u sastavu obrambenog sustava nazvan Zatvarač Julijskih Alpi (Claustra Alpium Iulia). Sustav je branio pristup Italiji s istočne strane. Iz tog vremena je pronađeno nekoliko natpisa. U pisanom obliku se prvi put spominje 1102. godine kao Castrum Portulense. Tada dolazi pod vlast akvilejskoga patrijarha. Mlečani su ga zauzeli 1420. godine i otada pa sve do 1797. godine je dio obrambenoga sustava mletačke granice u Istri. Mlečani su ga nazivali Portole (današnji talijanski naziv) vjerojatno ne samo zato što je to slično njegovom latinskom nazivu već i zato što je imao troja vrata (porte). Hrvatski naziv Oprtalj, ako se ne radi o uobičajenoj jezičnoj pretvorbi, nastao je, možda, prema pridjevu ”otprt” jer je bio otvoren. Od 16. do 17. stoljeća je naseljen stanovništvom iz Dalmacije koje je bježalo pred Osmanlijama. Danas je naselje Oprtalj (79 stanovnika – 2011. g.) sjedište istoimene općine (850 stanovnika – 2011. g.).
Šetnju Oprtljem smo započeli kod jednobrodne crkve sv. Jelene u zaseoku Sveta Jelena koji se nalazi južno od naselja Oprtalj. Prema lokalnoj legendi, nekada je pokraj crkve bio bunar ili izvor začepljen ogromnim kamenom. Kad bi se taj kamen maknuo izvor bi se odčepio i izašla bi voda koja bi potopila cijelu dolinu rijeke Mirne.
Crkva sv. Jelene je izgrađena krajem 14. stoljeća. Na pročelju ima preslicu s jednim zvonom te sa svake strane portala po jedan uski prozor na kojem je izloženo po jedno zvono. Krov je pokriven kamenim škriljama i ima upisanu apsidu. U unutrašnjosti crkve se nalaze freske iz 15. stoljeća koje su se do nedavno pripisivale koparskom majstoru Klerginu II. (postojala su tri rodbinski povezana majstora), ali u novije vrijeme su se preciznije smjestile u furlansku radionicu koja je djelovala i u obližnjim Čirkotima. Freske prikazuju Majestas Domini, svece i evanđeliste, a na trijumfalnom luku Navještenje. Vidljivi su i posvetni križevi te glagoljski grafiti iz 1496. godine.
Od crkve sv Jelene smo krenuli prema zapadu i nakon 250 metara stigli do raskršća s cestom Ž5007.
Na raskršću se nalazi vidikovac s prekrasnim pogledom na dolinu rijeke Mirne te na naselja Livade i Motovun (nažalost nije bilo bisto tako da pogled prema slikovitom Motovunu nije bio u punom sjaju). Ako se s tog mjesta pogleda prema sjeveru vidljivo je i naselje Oprtalj. Na maloj uzvisini s druge strane ceste Ž5007 se nalazi odmorište s info tablom Općine Oprtalj.
Cestom Ž5007 smo krenuli prema naselju Oprtalj.
Prošli smo pored kapelice i nakon nekoliko stotina metara ušli u naselje Oprtalj.
Na ulazu u naselje se nalazi parking i Osnovna škola Milana Šorga koja je izgrađena 1818. godine kao vojarna za potrebe austrijske vojske. Na tom se mjestu nekada nalazila crkva sv. Krševana s malim grobljem što dokazuje nadgrobna ploča koja je vjerojatno bila u podnici porušene crkve, a danas je sazidana u jednom od podzida vrta pored školske zgrade.
Pored škole se nalazi spomenik posvećen žrtvama Drugog svjetskog rata i jednobrodna crkva sv. Roka.
Crkva sv. Roka izgrađena je u 14. stoljeću, trijem je dodan u baroku (17. st.), a 1913. godine je temeljito obnovljena. U crkvi se nalaze loše očuvane freske koje je 1535. godine izradio Antun iz Padove (zapravo iz Kašćerge u Istri). Najočuvaniji je lik sv. Leonarda, sveca s okovima. Crkva je služila kao mauzolej poznatih oprtaljskih obitelji pa je u unutrašnjosti sačuvano više nadgrobnih ploča iz doba baroka.
Nastavili smo dalje i ubrzo, na prvom slijedećem raskršću, skrenuli u ulicu na desno.
U ulici se s lijeve strane nalazi Kasnogotička kula iz 15. stoljeća pored koje je zgrada s križem na vrhu te visokim kamenim zidom i lučnim vratima.
Na kraju asfaltirane ulice se nalazi dio Istarskog vodovoda iz 16. stoljeća.
S tog mjesta ako se pogleda prema jugu vidljiva je kuća Timeus izgrađena 1882. godine.
Dalje smo nastavili uz gradske zidine koje su se sačuvale od nekadašnjih trostrukih obrambenih zidina, građenih u različitim vremenima i različitim stilovima.
Sa zidina se pruža pogled prema dolini rijeke Mirne i naselju Gradinje.
Zidine smo pratili do nekadašnje gradske obrambene kule. Kod kule smo skrenuli lijevo i ulicom krenuli prema središtu naselja.
Prošli smo pored Ubožnice za stare i nemoćne i...
...Potrtala barokne palače Milossa.
Ubrzo smo došli do romaničke kuće i vodospreme iz 1938. godine.
Malo dalje se nalazi glavni trg na kojem su župna crkva sv. Jurja, 27 metara visoki zvonik podignut 1740. godine mekanim pješčenjakom (ukrasi su uklesani u tvrđem sivcu) i zgrada fontika koja je služila kao skladište za rezerve žitarica koje su se čuvale za slučaj opsade i gladnih godina. Nekada se na trgu nalazila i zgrada komunalne palače koja je spaljena 1944. godine, a naknadno je i posve uklonjena. Na pročelju palače se nalazio mletački krilati lav svetog Marka koji je danas u gradskoj loži. Iako je rimskim brojevima datiran 1529. godine, starija literatura ga je smatrala jednim od najstarijih na istarskom poluotoku.
Župna crkva sv. Jurja je trobrodna građevina s poligonalnom apsidom izgrađena 1526. godine u kasnogotičkom stilu na mjestu starije romaničke crkve. Izgradio ju je tajanstveni Majstor iz Kranja (o čemu svjedoče zapisi i znak nad vratima sakristije). Apsida i srednji brod natkriveni su zvjezdastim svodom, a bočni brodovi križnim svodom, dok je zaglavni kamen ukrašen rustičnim skulpturama. Župna crkva ima vrijedan inventar. Posebno vrijedna je oltarna slika svetog Jurja, rad Baldassarea D’Anne (Venecija, oko 1572. – Venecija, 13. kolovoza 1646.) s početka 15. stoljeća te kipovi na glavnom oltaru koji se pripisuju G. Bonazziju i stare orgulje (danas zamijenjene novima) Gaetana Callida (Este kraj Padove, 14. sjećnja 1727 – Venecija, 12. prosinca 1813.). Primjećuje se utjecaj radionice mletačke umjetničke obitelji Carpaccio.
Dalje smo nastavili uz zgradu fontika koja ima zanimljiv kameni grb na jugozapadnom kutu.
Prošli smo kroz lučni prolaz kroz zgradu,...
... pored renesansne kuće obitelji Persico i...
...došli do malog trga na kojem se nalazi zanimljiva loža u žutoj boji, kuće obitelji Persico i Gradska vrata.
Nismo mogli ne primijetiti da se oko zapadnog ulaza u grad cijeli niz kuća pripisuje uglednoj i moćnoj oprtaljskoj obitelji Persico (Percico).
Izašli smo kroz gradska vrata koja su jedina sačuvana od tri vrata koja su služila za ulaz u grad. Vrata su pregrađena 1756. godine u baroknom stilu. S vanjske strane, pored ulaza u grad, nalazi se tabla s planom naselja Oprtalj s popisom znamenitosti, kratkim opisom i točnom lokacijom gdje se nalaze.
S druge strane ceste Ž5007 nalazi se barokna gradska loža. Izgrađena je u 16. stoljeću na mjestu starije. Na jednom od balustara klesar je ostavio autorski stilizirani plitki barokni natpis „ANNO 1765". Za vrijeme Mlečana se koristila kao sudnica, dok je danas u njenu unutrašnjosti uređen lapidariji s rimskim, srednjovjekovnim i kasnijim fragmentima.
Južno od gradske lože se nalazi nekadašnji bastion. U drugoj polovini 19. stoljeća prestala je potreba za smještaj topova te je postao trg novijeg dijela naselja. Na trgu je 1919. godine podignut kameni spomenik sa stupom za zastavu.
Dalje smo krenuli cestom Ž5007 prema sjeveru.
Nakon dvjestotinjak metara smo stigli do mjesnog groblja Oprtalj na kojem se nalazi jednobrodna crkva sv. Cecilije.
Crkva sv. Cecilije je izgrađena 1842. godine, a obnovljena je 1913. godine. Ima preslicu s jednim zvonom na stražnjem dijelu.
Nastavili smo dalje cestom Ž5007 i ubrzo stigli do jednobrodne crkve sv. Marije gdje smo završili šetnju naseljem Oprtalj.
Crkva sv. Marije izgrađena je u 15 stoljeću. Ima preslicu s dva zvona i trijemom koji je dodan 1770. godine. U drugoj polovini 15. stoljeća oslikala su je u unutrašnjosti čak četiri majstora, među kojima su tzv. Šareni majstor i Klergin III. iz Kopra koji je 1471. godine naslikao u renesansnom stilu na trijumfalnom luku i na južnom zidu prizore iz Marijina života. U unutrašnjosti su sačuvani glagoljski grafiti iz 1496. godine.