Viatrix

Kapetan Henry Morgan je bio gusar koji je živio u 17. stoljeću. Jedna istarska legenda kaže da je bježeći pred vlastima uplovio u Limski zaljev, zatim negdje oko Dvigrada sakrio blago i ostatak života proveo u obližnjem selu Mrgani, koje se, navodno, u ono vrijeme zvalo Morgani.



Lov na blago kapetana Morgana započeli smo na parkingu na trgu Svetog Valentina u Kanfanaru. Dalje smo ulicom 16. rujna produžili do Istarske ulice, na kojoj smo skrenuli lijevo.



Prošli smo kraj župne crkve sv. Silvestra. Crkva je izgrađena 1696. godine na mjestu manje crkve iz 13. stoljeća, dok je zvonik podignut 1730. godine.



Istarskom ulicom prešli smo prugu i odmah na slijedećem raskršću skrenuli desno prema Mrganima i Dvigradu.



Nakon otprilike jednog kilometra, s lijeve strane nalaze se ruševine samostana sv. Petronile. Navodno, samostan je osnovan pod utjecajem Svetog Romualda krajem 10. stoljeća. Samostan je napušten početkom 15. stoljeća. Ruševine su jedva vidljive jer su „progutane“ od strane vegetacije.



Ubrzo nakon samostana, na početku desnog zavoja, napustili smo asfaltiranu cestu i skrenuli blago lijevo na šumsku cestu.



Šumsku cestu smo pratili sve do njenog završetka, gdje smo skrenuli lijevo na šumski put.



Početak šumskog puta je teško prohodan, ali kako smo ulazili sve dublje u šumu postaje sve bolji.



Put vodi do crkve sv. Antona izgrađene sredinom 15. stoljeća. U crkvi se nalaze freske koje se pripisuju „Šarenom majstoru“.



„Šareni majstor“ je anonimni kasnogotički slikar i kipar koji djeluje u Istri i Sloveniji krajem 15. stoljeća.



Potom smo se spustili do asfaltirane ceste ispod ruševina srednjovjekovnog grada Dvigrada. Prešli smo cestu i ušli u grad.



Grad je omeđen dvostrukim obrambenim zidinama. U sklopu unutarnjih zidina nalaze se tri kule. Na najvišoj točki grada, u njegovom središtu, nalazi se glavni gradski trg s ruševinama bazilike sv. Sofije (5. stoljeće).



Dvigrad je napušten 1714. godine kada se župa seli u Kanfanar.



Nakon razgledavanja Dvigrada vratili smo se na asfaltiranu cestu i skrenuli desno, nizbrdo prema dnu Limske drage. Limska draga je najduža draga u Hrvatskoj. Ukupna duljina, koja obuhvaća i njen potopljeni dio Limski zaljev, iznosi 40 kilometara.



Na najnižem dijelu ceste koja prelazi Limsku dragu nalazi se malo groblje s crkvom sv. Marije od Lakuća izgrađene u 14. stoljeću. Freske koje se nalaze u crkvi se također pripisuju „Šarenom majstoru“.



Od groblja smo makadamskom cestom krenuli Limskom dragom prema istoku.



Nakon nekih 700-800 metara od groblja, na maloj uzvisini skrenuli smo desno na put kroz makiju.



Put na nekim dijelovima je jedva prohodan, ali smo se ipak provukli do crkve sv. Ilije. Crkva je izgrađena u 15. stoljeću. Na prednjem dijelu fasade primijetili smo malu metalnu pločicu na kojoj piše: „SPOMENIK KULTURE POD ZAŠTITOM“. Crkva nije zaključana i lijevi dio krova je u lošem stanju, daje osjećaj kao da će se svakoga trenutka srušiti.



Od crkve smo pratili najbolje utabani put i s njim došli, bez ikakvih problema, do makadamske ceste, možda nekih dvadesetak metara istočnije. Ako se uputite do crkve sv. Ilije preporučam put s kojim smo se vratili.



Makadamskom cestom smo nastavili prema istoku i divili se Ladićevim krugima, koji su nas s lijeve strane „promatrali“ s visoka.



Kada smo stigli do oznake za pješačku stazu koja nastavlja ravno, skrenuli smo desno na široku i lijepo održavanu šumsku stazu.



Stazom se penjemo kroz šumu sve do makadamske ceste koja se spušta iz Kanfanara i nastavlja prema Kašteljiru.



Mi smo skrenuli desno prema lokalitetu zvanom Kašteljir. Na lokalitetu se nalaze pećine, polupećine i brojni izvori koje su stoljećima koristili stanovnici Kanfanara i okolice.



Na lokalitetu su nedavno postavljena tri drvena stola s klupama, klackalica i ljuljačka.



Nakon kraćeg odmora i malo klackanja, krenuli smo dalje pješačkom stazom broj 201.



Stazu smo napustili skrenuvši desno na prvom bolje utabanom putu.



Nakon nekih desetak metara uzbrdo, s lijeve strane primijetili smo izvor s malim potočićem koji je „skakutao“ po kamenju strmo silazeći niz padinu.



Put dalje vodi do široke staze na kojoj smo skrenuli desno, uzbrdo.



Stazu smo napustili već na slijedećem zavoju, uspinjući se strmo na put s koji smo skratili rutu.



Ubrzo ponovno dolazimo do staze i skrećemo lijevo. Staza prolazi paralelno sa suhozidom i vodi do asfaltirane ceste koja povezuje Kanfanar i Viduline.



Prije nego što smo se uputili cestom prema Kanfanaru obišli smo crkvu sv. Agate. Crkva je najvjerojatnije izgrađena u 10. stoljeću.



U Kanfanaru smo prošli kroz dobro očuvano sajmište za stoku.



Nakon sajmišta smo došli do Istarske ulice, potom smo skrenuli lijevo na ulicu 16. Rujna i na kraju došli do trga Svetog Valentina.



Blago kapetana Morgana nismo pronašli, ali smo pronašli mnogo veće blago, izvore pitke vode Kašteljir.



Karta s označenim lokalitetima.



Dužina rute 10,0 km.