Viatrix

27.03.2019., srijeda

Šuma Soline – ekosustav Mediterana

Brdo Soline (35 mnv) nalazi se južno od naselja Pješčana Uvala. Na brdu je gusta makija zimzelenog hrasta crnike, mjestimično razvijena i do stadija šume. Od 1996. godine područje je zaštićeno u kategoriji park-šume (Park šuma Soline). Šuma hrasta crnike je najstabilniji ekosustav Mediterana, a uz crniku česti su i crni jasen, zelenika, planika, mirta, smrdljika, lovor i dr. Hrast crnika je imala kod drevnih civilizacija sakralnu vrijednost, ali u doba Rimskog carstva poprima negativno značenje, kao stablo povezano s negativnim proročanstvima. Pozitivnu simboliku vraća u srednjem vijeku.



Auto smo parkirali u naselju Pješčana Uvala, iznad plaže, odakle smo se spustili na uređenu šetnicu uz plažu, te skrenuli lijevo.



Šetnica vodi uz lučicu i završava na lukobranu.



Iza lukobrana se nalazi šljunčana plaža, nakon koje počinje kamena staza izgrađena na stjenovitoj obali.



Staza završava kod morske špilje, gdje skreće lijevo i završava na makadamskoj cesti.



Na makadamskoj cesti skrenuli smo desno i ugledali tablu koja ukazuje da ulazimo u Park šumu Soline, gdje počinje edukativna staza.



Osim što je staza opremljena edukativnim tablama, podignuto je više drvenih kućica u kojima se nalaze razne edukativne igre.



Staza i makadamska cesta se poklapaju sve do rta gdje je otok Veruda (ili Fratarski otok) najbliži kopnu.



Na rtu se nalazi bunker.



Mi smo nastavili ravno edukativnom stazom.



Na stazi smo se malo odmorili na odmorištu s drvenim stolom i kupama.



Malo dalje nalazi se drvena konstrukcija koja služi kao vidikovac…



…s kojeg se lijepo vidi uvala Soline ili Vinkuranska vala (najpoznatije sidrište s bovama u južnoj Istri) i otoci Frašker, Fraškerić i Veruda.



Stazom smo došli do raskršća na kojem smo skrenuli desno.



Stazu smo nakratko napustili kod kamenog stola…



…gdje smo skrenuli desno do mora, a kada smo stigli do mora ugledali skupinu školjaka periski.



Vratili smo se na stazu i ubrzo došli na samu obalu.



Obalu smo napustili kamenim stepenicama.



Od obale prvo vodi ravnan šumski put koji se polako „proširio“ u ravnu šumsku cestu sve do makadamske ceste, na kojoj smo skrenuli desno.



Cestom smo došli do raskršća, na kojem smo skrenuli desno, prateći putokaze za biciklističke staze 315 i 319.



Putokaze smo pratili i na dva slijedeća raskršća.



Biciklističke staze smo napustili skrenuvši na cestu koja vodi oštro lijevo.



Cestom smo prošli pored kamene ploče na kojoj se nalazi metalna pločica s natpisom: „REPUBLIKA HRVATSKA/DRŽAVNA GEODETSKA UPRAVA/GRAVIMETRIJSKA TOČKA/EKSCENTAR/Zakonom zabranjeno uništenje“. Ova gravimetrijska točka se nalazi u 0. redu gravimetrijske mreže. Osnovnu mrežu stalnih gravimetrijskih točaka geodetske osnove Republike Hrvatske čine gravimetrijska mreža 0., I. i II. reda.



I na kraju smo cestom došli na vrh kamenoloma Vinkuran, poznatijeg kao Cavae Romanae, gdje je nekada stajala dizalica.



Kamenolom Vinkuran je najstariji kamenolom u Istri i koristi se još od doba antike. Za gradnju pulskog amfiteatra (Arene) koristilo se više kamenoloma uz more u okolici Pule, radi lakšega dopremanja kamenih blokova morskim putem, a jedan od njih je bio i kamenolom Vinkuran.



Sa zapadne strane kamenoloma, šumskim putem spustili smo do njegovog dna.



Debljina naslage kamenoloma je 40 metara.



U kamenolomu je 1995. godine utemeljena kiparska kolonija Cavae Romanae.



Nakon razgledavanja kamenoloma, krenuli smo na sjever pored ruševne zgrade…



…i došli smo do asfaltirane ceste, na kojoj smo skrenuli lijevo.



Cestom smo ušli u naselje Pješčana Uvala.



Prošli smo kroz centar naselja, pored zgrade mjesnog odbora.



Kada smo došli do igrališta, skrenuli smo cestom desno i došli do parkirališta.



Karta sa spomenutim lokacijama.



Dužina rute 5,30 km.


- 21:44 - Komentari (14) - Isprintaj - #

18.03.2019., ponedjeljak

Flavijevska cesta - vremeplov okolice Valture

Flavijevska cesta (via Flavia) je bila rimska cesta koja je povezivala Akvileju (Aquileia) s Trsatom (Tarsatica), preko Trsta (Tergeste), Poreča (Colonia Iulia Parentium), Pule (Colonia Pietas Iulia Pola), Nezakcija (Nesactium) i Plomina (Fianona).



Izlet smo započeli blizu zidina arheološkog nalazišta Nezekcij ili Vizače.



Histri, kojima se pripisuje ilirsko porijeklo, iako neki povjesničari smatraju da su sličniji Venetima (pleme sa sjevera Italije), naselili su područje Istre u željeznom dobu (9.-10. stoljeće prije Krista). Na brežuljku Glavica, gdje je postojalo gradinsko naselje s prijelaza iz brončanog u željezno doba, osnivaju njihov glavni grad Nezakcij, koji je najstariji grad u Istri. Nastanili su cijelu Istru, a po njima je i poluotok dobio ime. Rimljani su 177. godine prije Krista srušili grad, te na istom mjestu izgradili novi. Grad je postojao sve do 7. stoljeća, kada je uništen, pretpostavlja se, slavenskim i avarskim provalama.



Prema legendi, tijekom rimske opsade Nezakcija i sprječavanja dovoda vode u grad, histarski kralj Epulon zapovjedio je masovno samoubojstvo stanovništva Nezakcija, da nitko ne dospije u ruke Rimljana. Među zadnjima se ubio i sam kralj Epulon s vlastitim mačem.



Nakon razgledavanja izašli smo kroz zapadna vrata izvan lokaliteta. Ugledali smo putokaz koji pokazuje da se u obližnjoj borovoj šumici, sjeverozapadno od lokaliteta, nalazi „Ulično vježbalište“. Pošto se na putokazu nalazi rimska kaciga, pomislili smo da je rekonstrukcija iz rimskog doba. Kada smo ušli u šumicu ugledali smo moderno vježbalište na otvorenom.



Nakon što smo se malo pozabavili spravicama, vratili smo se do zapadnih vrata i nastavili makadamskom cestom, koja ubrzo postaje asfaltirana, na jugozapad, prema Valturi.



Cestom, nakon oko 1,5 km dolazimo do centra naselja.



U samom se centru nalazi župna crkva sv. Ivana Evanđeliste. Crkva je izgrađena na mjestu starije crkve sv. Martina u 17. stoljeća.



Iz centra smo krenuli na jug cestom za Šišan.



Cestu smo pratili nekih petstotinjak metara do prvog oštrog lijevog zavoja. Na zavoju smo skrenuli desno na usku asfaltiranu cestu.



Kada smo došli do raskršća, gdje asfaltirana cesta skreće lijevo, mi smo produžili ravno na makadamsku cestu.



Iza raskršća, s desne strane, se nalazi lokva.



Na slijedeća dva raskršća cestom smo išli ravno do maslinika gdje skrećemo lijevo na šumski put koji ubrzo postaje neprohodan.



Vraćamo se nazad do prvog raskršća, na kojem skrećemo desno.



Cestom dolazimo do raskršća s širokom makadamskom cestom, na kojoj skrećemo desno.



Poslije nekih stotinjak metara, na zavoju koji skreće desno, s desne strane se nalazi još jedna lokva.



Iza lokve nalazi crkva Blažene Djevice Marije. Crkva se prvi put spominje u 16. stoljeću. Na pročelju je uzidan gotički natpis iz 1300. godine i ulomak antičkog nadgrobnog spomenika. Ispod lijevog prozora nalazi se kameni blok na kojemu je urezan križ, koji je služio kao kalup za lijevanje križa.



Na lokaciji crkve nalazilo se srednjevjekovno naselje Kostanjica. Zbog epidemije malarije 1585. godine naselje je napušteno, a malobrojno preživjelo stanovništvo se seli u obližnji Muntić.



Teško je zaključiti da li smo koračali rimskom Flavijevskom cestom, na kojoj su za vrijeme Rimskog carstva koračale rimske legije i putovale trgovačke karavane. Pitanje je da li današnje ceste prate slavnu rimsku prometnicu.



Karta s označenim posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,89 km.


- 12:37 - Komentari (19) - Isprintaj - #

12.03.2019., utorak

Prugom do Starog grada Kožljaka

Željeznička pruga Lupoglav–Štalije (Raša) otvorena je 30. prosinca 1951. godine, nakon tri godine izgradnje, i duga je 52,4 km. 2009. godine pruga je zatvorena.



Put nas je doveo na lokalnu cestu 50180 koja povezuje Voziliće i Šušnjevicu, s koje smo skrenuli na usku asfaltiranu cestu prema grobljanskoj crkvi sv. Kvirina (na raskršću se nalazi putokaz koji pokazuje smjer prema crkvi). Raskršće se nalazi između Kožljaka i Jasenovika.



Crkva sv. Kvirina je izgrađena u 12. stoljeću, a proširena u 16. stoljeću. Posvećena je po kršćanskom mučeniku iz Siscije, današnji Sisak, a živio je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Crkva se nalazi iznad željezničke pruge Lupoglav-Štalije.



Cestom smo se od crkve spustili do mosta na kojem pruga premošćuje cestu. Prije mosta smo se uspeli puteljkom na prugu.



Prvo što smo primijetili, kada smo se popeli na prugu, je predivan pogled na Ćepićko polje. Na području polja se nalazilo Ćepićko jezero koje je isušeno 1932. godine prokopom 4.250 metara dugim odvodnim kanalom. Danas sa zapadne strane polja teče rijeka Raša, a s istočne strane rječica Boljunčica. Boljunčica puni kanale za navodnjavanje na Ćepićkom polju, a višak vode se ispušta odvodnim kanalom, koji je isušio Ćepičko jezero, u more Plominskog zaljeva.



Prugom smo krenuli prema jugu.



Šetajući prugom naišli smo na zanimljive oblike tračnica koji podsjećaju na tračnice vlaka smrti u zabavnim parkovima. Zbog popuštanja nasipa na kojem se nalazi pruga, tračnice su se deformirale.



Prugu smo napustili kod prvog prijelaza asfaltirane ceste preko pruge, skrenuvši lijevo, uzbrdo.



Odmah nakon prvog desnog zavoja ugledali smo groblje na kojem se nalazi crkva sv. Križa izgrađena u 16. stoljeću.



Dalje cesta vodi do zaseoka Zagrad.



U Zagradu smo skrenuli desno na šumsku cestu.



Na šumskoj cesti smo se nakratko zaustavili kod križa.



Malo dalje od križa, s lijeve strane, nalazi se ulaz u Stari grad Kožljak.



Stari grad Kožljak je podignut na strmoj litici (184 mnv) na obroncima Učke i s pogledom na nekadašnje Ćepićko jezero. Grad se prvi put spominje 1102. godine kao Castrum Iosilach.



U starom gradu se nalaze ruševine stambenih i gospodarskih zgrada…



…park s bunarom…



…a iznad se nalazi crkva sv. Hadrijana.



Pored crkve se nalaze stepenice urezane u stijenu koje su vodile do rezidencijalnog dijela.



Karta s označenim posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,65 km.


- 20:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

07.03.2019., četvrtak

Istraživanje Kamenjaka (2. dio)

Područje Gornjeg Kamenjaka se nalazi na sjevernom dijelu poluotoka Kamenjak, sjeverno od naselja Premantura. Gornji Kamenjak je zaštićen 1996. godine u kategoriji značajnog krajobraza.



Istraživanje započinjemo kod križa na ulazu u Premanturu, na početku Križnog puta, koji je dugačak gotovo 4 kilometara.



Križni put napuštamo na prvom raskršću, gdje skrećemo desno.



Nakon nekih pedesetak metara, s lijeve strane, nalazi se kapelica sv. Marije Lurdske.



Pored kapelice počinje staza prilagođena slijepim i slabovidnim osobama.



Stazu smo slijedili do prvog oštrijeg zavoja na kojem smo je naputili s desne strane i skrenuli šumskom cestom lijevo prema vrhu brda Gradina.



Navodno se na vrhu brda nalazilo utvrđeno selo koje je uništeno izgradnjom vojnih objekata za vrijeme Austro-Ugarske monarhije.



Od vojnih objekata, na Gradini, u najboljem je stanju bunker, a postoje još nekoliko popratnih objekata koji su u ruševnom stanju.



Nakon razgledavanja nastavili smo dalje cestom s kojom smo stigli do raskršća s Križnim putem.



Na raskršću smo skrenuli desno i odmah nakon nekih pedesetak metara, ispred 3. postaje Križnog puta, skrenuli lijevo prema vrhu brda Gomila.



Uz sam desni rub šumske ceste koja vodi prema vrhu brda Gomila nalaze se dva Nebeska labirinta: Mjesečev labirint – labirint osjećaja i Marsov labirint – labirint energije.



Na vrhu brda, visokog 74 metara, nalazi se armirano betonski stup pored kojega je kameni blok na kojem je urezano „RA 1926“.



S vrha smo se spustili prema moru, na jug.



S desne strane, uz put se nalaze ostaci bitnice Gomile.



Nakon bitnice put se spušta još nekih pedesetak metara gdje završava. S ove se lokacije pruža prekrasan pogled prema zapadnoj obali Donjeg Kamenjaka i otočićima Fenoligi i Poreru.



Nakon uživanja u pogledu, putem smo se vratili do vrha, nakon vrha, skrenuli smo na prvi puteljak koji je vodio u lijevo.



Puteljak se spušta do Križnog puta, ali se ipak nismo priključili na Križni put, nego smo dalje nastavili puteljkom sa stražnje strane kamenog bloka koji označuje 4. postaju.



Puteljak se dalje penje ne vrh brda gdje se nalazi još jedan Nebeski labirint (Jupiterov labirint – labirint mudrosti).



Dalje smo se spustili niz brdo do skupine grmova zelenike koje doslovno izgledaju kao središte kružnog toka.



Na „kružnom toku“ izašli smo na prvom izlazu i opet se spustili na Križni put.



Skrenuli smo lijevo i odmah nakon 5. postaje gdje se s lijeve strane nalazi Tunel fosila. Tunel je iskopala Austro-Ugarska monarhija kao osmatračnicu za navođenje topovske vatre. Duž tunela, u vapnenačkim stijenama, nalazi se veliki broj fosila rudista, kao i drugi fosili npr. Amoniti.



Od tunela nekih dvadesetak koraka, nalazi se najveći primjerak rudista na lokalitetu.



Dalje je Križni put prolazi kroz usjek…



…potom pored 6. postaje.



Kada smo došli do 7. postaje, napustili smo križni put skrenuvši lijevo na put koji vodi uzbrdo na vrh Teraškog brda (69 mnv), s kojeg se pruža pogled na Medulin, Banjole i Pulu. Na vrhu je podignut kameni križ ukrašen hrvatskim pleterom.



Pedesetak metara zapadno od križa se nalaze ostaci bitnice.



Sjeverozapadno od bitnice postoji puteljak s kojim smo se spustili niz brdo.



Pratili smo ga do prvog vidljivog suhozida kod kojeg smo skrenuli desno i spustili se do Križnog puta, te opet skrenuli desno.



Prošli smo pored 9. postaje.



Potom i 8.



Dvadesetak metara prije 7. postaje skrenuli smo lijevo na puteljak koji vodi nizbrdo.



Puteljkom smo došli do ruševina vojnog objekta.



Nakon kraćeg odmora, od objekta smo krenuli na jug, gdje se puteljak strmo uspinje sve do Križnog puta, pored Tunela fosila.



Kada smo došli na Križni put skrenuli smo lijevo.



Križni put smo napustili pedesetak metara nakon 3. Postaje, skrenuli lijevo na puteljak koji se lagano uspinje.



Puteljkom smo došli do jedva vidljivog kamenog zida, s njegove desne strane skrenuli smo desno.



Kada smo došli do prvog raskršća, skrenuli smo desno i pratili bolje utabani puteljak na kojem se nalazi špilja zvana Pećina, koja je najjužnija špilja u Istri. Arheološka istraživanja su dokazala da je bila naseljena u prapovijesti i antici. Jedan od važnijih otkrića je prapovijesna željezna križna sjekira. Špilja je zatvorena za javnost jer je zaštićena sukladno Direktivi o staništima Europske unije.



Nakon špilje puteljak se lagano spušta sve do staze prilagođene slijepim i slabovidnim osobama na kojoj smo skrenuli desno.



Kada smo došli do kraja staze, nastavili smo ravno putem sve do dalekovoda, gdje smo skrenuli lijevo prateći dalekovod.



Kod oznake koja pokazuje da pješačka staza skreće desno na Križni put, mi smo skrenuli lijevo.



Križnim smo putem prošli pored 1. postaje.



I na kraju smo došli na polaznu točku pored križa.



Karta s označenim posjećenim lokacijama.



Dužina rute 7,33 km.


- 00:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Karta s lokacijama i rednim brojevima izleta

E-mail

Popis izleta