Viatrix
31.07.2024., srijeda
Špilja Lokvarka – slučajno otkriveni geomorfološki spomenik prirode
Cesta Ž5067 povezuje cestu D3, preko naselja Lokve, s naseljem Homer koji se nalazi pored Lokvarskog jezera. Na toj cesti, na pola puta između naselja Lokve i raskršća s cestom D3, nalazi se kapela Blažene Djevice Marije koja je izgrađena 1863. godine.
 Pored kapele Blažene Djevice Marije nalazi se parkiralište i objekt u kojem se prodaju ulaznice za špilju Lokvarku koja je 1961. godine zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode.  S parkirališta smo se uputili cestom Ž5067 prema sjeveroistoku i nakon stotinjak metara skrenuli lijevo na šumsku stazu s kojom smo došli do ulaza u špilju Lokvarku koju je 1911. godine sasvim slučajno, prilikom iskopavanja kamena vapnenca, otkrio Jakov Bolf Talijanetov.  Koliko je do danas istraženo, špilja Lokvarka ima šest dvorana ukupne dužine od 1179 metara, a visinska razlika između ulaza i najniže točke je 277 metara. Do pete Djevičanske dvorane (u kojoj je pronađen jedini primjerak endemskog kornjaša na svijetu, nazvanog Croatodirus ozimeci) i šeste Gordanove etaže vode uski dugački okomiti prolazi s periodičkim protokom vode. Najveća i ujedno najdublja je Gordanova etaža u kojoj teče podzemni vodotok rijeke Lokvarke koji utječe u rijeku Kupu, koja je udaljena desetak kilometara zračne linije, u blizini naselja Brod na Kupi. Osim već spomenutog endemskog kornjaša Croatodirus ozimeci, u špilji borave podzemni pauk Parastalita stygia, stonoga dvojenoga Brachydesmus inferus inferus, podzemni kornjaši Typhlotrechus bilimeki i Parapropus sericerus stilleri, a zabilježeni su i šišmiši veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) i mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros), te drugi špiljski organizmi.  Za posjetitelje su otvorene prve četiri dvorane s visinskom razlikom od 75 metara što predstavlja najdublju turistički uređenu špilju u Hrvatskoj, a temperatura je tijekom cijele godine između 7 i 9 stupnjeva Celzijusovih.  Lokvarka je po postanku zapravo kaverna, špiljski objekt bez prirodnog ulaza, te je nastala korozivnim djelovanjem vode duž pukotine u smjeru jugozapada u doba diluvija (pleistocena), odnosno perioda izmjene ledenih doba na Zemlji, koji je započeo prije oko 2 milijuna godina, a završio prije oko 100.000 godina. Starost sigastih ukrasa je procijenjena na oko 20.000 godina na osnovi vremena potrebnog za formiranje stalagnata visokog 16 metara u drugoj dvorani nazvanoj Katedrala.  Špilja obiluje ukrasima kao što su stalagmiti, stalaktiti i stalagnati koji stvaraju čarobni podzemni svijet, a vrijedi istaknuti "mamuta" u četvrtoj dvorani.  Kraj obilaska špilje Lokvarke je u četvrtoj dvorani u dijelu poznatom kao Kapela.  Karta s lokacijom kapele Blažene Djevice Marije i špilje Lokvarke.  |
