Viatrix

Gračišće je naselje (466 stanovnika – 2011. g.) i sjedište istoimene općine (1.419 stanovnika – 2011. g.). Naselje se nalazi na cesti D64 (Rogovići pored Pazina – Vozilići). Na području naselja Gračišće Histri su imali gradinsko naselje. Kasnije, u antici na tom mjestu je vjerojatno podignuto utvrđeno naselje pod imenom Callinianum. U pisanim dokumentima se prvi put spominje 1199. godine kao Galegnana za vrijeme župana Držiha, Dražiha, Dražić ili Drašica. U pisanim dokumentima nema potvrde da je tada naselje bilo utvrđeno, ali se pretpostavlja da se tu nalazila utvrda starijeg datuma. Naselje su organizirali kao gradska općina ili komuna slobodni seljaci-plemići pod zaštitom istarskih markgrofova. Zatim naselje postaje feudalni posjed akvilejskih patrijarha, a 1374. godine ulazi u sastav Pazinske grofovije. U urbaru (zbirke propisa kojima su se od ranoga srednjeg vijeka uređivali odnosi između vlastelina i kmetova) iz 1498. godine spominje se kao Galiann, a u sljedećem iz 1578. godine dobiva naziv gradića (Städtl). U to je vrijeme Gračišće bilo jedno od najvažnijih naselja Pazinske grofovije, po broju stanovnika veće, a po gospodarskoj moći snažnije i od Pazina. Pripadalo je Pićanskoj biskupiji sve do njezinog ukidanja 1788. godine.



Šetnju smo započeli između Osnovne škole Vladimira Nazora Pazin - Područne škole Gračišće i novog vrtića otvorenog u svibnju 2021. godine.



Cestom smo krenuli prema zapadu i ubrzo stigli do crkve Blažene Djevice Marije od Sedam Žalosti i obližnje kalvarije.



Crkva Blažene Djevice Marije od Sedam Žalosti izgrađena je 1737. godine, a obnovljena je 1856. i 1986. godine. Na pročelju je preslica s jednim oknom i zvonom, a u crkvi se nalazi kameni oltar koji ima dva kamena stupa usred kojih je pala Gospe Žalosne i škropionica koja je u zidu crkve.



Na slijedećem raskršću smo skrenuli desno na cestu koja prolazi između područne škole i mjesnog groblja Gračišće.



Prije nego što smo došli do ceste D64 prošli smo između spomenika žrtvama Drugog svjetskog rata i kipa svetog Ivana Nepomuka (češki svetac zaštitnik protiv poplava, graditelja mostova, ispovjednika, siromašnih i kraljica).



Prešli smo cestu D64 i uputili se prema zapadnim gradskim vratima koja su nekada bila glavni ulaz u zidinama utvrđeni grad. Na tom mjestu se nalazila četvrtasta kula, a u grad se ulazilo preko pokretnog mosta.



U prolazu zapadnih gradskih vrata bila je loža iz 1549. godine, pokraj koje su bili fontik (naziv za spremište za brašno i/ili žitarice) i prostor za stražu. Danas se na tom mjestu nalaze kancelarije Općine Gračišće. Kroz zapadna gradska vrata smo ušli u nekadašnje utvrđeno naselje Gračišće i skrenuli lijevo, prema sjeveru.



Nakon dvadesetak metara smo napustili glavnu ulicu tako što smo skrenuli lijevo i nakon nekoliko metara stigli do crkve sv. Pankracija iz 14. ili 15. stoljeća.



Vratili smo se na glavnu ulicu i nastavili prema istoku.



Oko sto metara nam je trebalo da stignemo do župne crkve Sv. Vida, Modesta i Krescencije (zajednički stradalih u Rimu za Dioklecijanovih progona 304. ili 305. godine).



Župna crkva Sv. Vida, Modesta i Krescencije izgrađena je 1769. godine na "terasi" (454 mnv) iznad strme litice gdje su se nalazili starija crkva i nekadašnje groblje. Današnji tlocrt crkva je dobila 1876. godine kada je proširena. Crkva je trobrodna sa svetištem, sakristijom, baroknim pročeljem i ima sedam mramornih oltara. Na glavnom je oltaru pala svetog Vida.



Nedaleko od crkve se nalazi tridesetmetarski zvonik sa satom podignut u 18. stoljeću.



U krugu oko župne crkve se nalazi više nadgrobnih spomenika koji su vjerojatno iz vremena nekadašnjeg groblja koje se nalazilo na tom mjestu.



Oko crkve su vidljivi ostaci nekadašnjih gradskih zidina, a ako se "baci" pogled prema jugoistoku vidljivo je susjedno naselje Pićan.



Krenuli smo prema zapadu istom ulicom s kojom smo došli do župne crkve, ali smo nakon pedesetak metara skrenuli lijevo.



Ubrzo smo stigli do jednobrodne crkve sv. Antuna Padovanskog (ili crkve sv. Fabijana i Sebastijana).



Crkva sv. Antuna Padovanskog je biskupska kapela koju je izgradio majstor Almerigo 1381. godine, a obnovljena 1486. godine po nalogu pićanskog biskupa Paskazija koji je bio rodom iz Gračišća. Zadnji put je obnovljena 2009. godine. Pored crkve se nekada nalazio biskupski dvor koji je bio povremena rezidencija pićanskog biskupa. Crkva ima višekutnu apsidu, gotički rebrasti svod i gotičke prozore. U crkvi se nalazi barokni oltar, a na njemu je pala svetog Antuna Padovanskog te Raspelo iz 13. stoljeća koje je postavljeno nakon zadnje obnove.



Zanimljivo je da crkva sv. Antuna Padovanskog, zajedno sa sačuvanim tornjem nekadašnjeg biskupskog dvora i prolaza u kojem se nalazi ulaz u crkvu, izgledaju kao jedinstvena građevina.



Prošli smo kroz prolaz i izašli na središnji trg (Placa) na kojem se nalazi crkva Blažene Djevice Marije (ili crkva Blažene Djevice Marije na Placu) i palača Salamon.



Crkvu Blažene Djevice Marije je izgradio majstor Dento 1425. godine prema narudžbi mjesnog seljaka-plemića Petra Beračića, što svjedoči kamena ploča pored ulaza. Na pročelju se nalazi preslica s jednim zvonom i kasnije dograđen trijem (lopica) s drvenim kasetiranim stropom. 1430. godine, po cijeloj dužini zida iza oltara, naslikane su freske koje prikazuju Poklonstvo kraljeva. Iste godine su naslikane i ostale freske koje prikazuju svece i skica Navještenja. Na freskama su vidljivi glagoljaški grafiti iz 15. stoljeća.



Postoji narodna predaja koja govori da su nerotkinje na Velu Gospu zabijale čavle u fuge crkve između kamenih blokova uvjerene da će nakon toga zanijeti milošću Božjom.



Palača Salamon, koja nosi ime po nekadašnjim vlasnicima, izgrađena je oko 1570. godine u venecijanskom gotičkorenesansnom stilu, iako Gračišće nije nikada bilo pod Mlečanima. Obnovljena je 1853 godine i to je dvokatna građevina od pravilno klesanih kvadratnih blokova s gotički okićenim prozorima na prvom katu i renesansnim zaobljenim na drugom.



S trga smo krenuli ulicom prema jugoistoku i nakon stotinjak metara stigli do trobrodne gotičke crkve sv. Eufemije i sv. Blaža.



Crkva sv. Eufemije i sv. Blaža je građevina pravokutnog tlocrta s tri upisane apside i dvostrukom preslicom (bez zvona) nad ulazom. Izgrađena je 1383. godine i više je puta obnavljana, najviše 1864. i 1985. godine. U crkvi se nalazi romaničko drveno raspelo iz 13. stoljeća i obnovljen oltar Bogorodice Zaštitnice iz crkve Blažene Djevice Marije (na Placu). Na glavnom kamenom oltaru se nalaze kipovi svetog Blaža, svete Eufemije i svete Lucije.



Od crkve smo krenuli ulicom "Pod Fumiju" prema jugozapadu.



Ulica "Pod Fumiju" je bila ulica obrtnika s kućama iz 15. stoljeća. Primijetili smo uklesane godine iznad ulaznih vrata, kao što su 1449. i 1451. pored koje je uklesan čekić (simbol kovača). Ulica je, bez većih promjena, sačuvala izvorni izgled do današnjeg dana.



Na slijedećem raskršću smo nastavili ravno i došli do polukružne renesansne obrambene kule iz početka 16. stoljeća.



Pored okrugle kule su se nalazila južna gradska vrata koja su bila manja i uglavnom služila poljoprivrednom stanovništvu za prilaz poljima južno od grada.



Od kule smo makadamskom cestom krenuli prema zapadu i ubrzo stigli do ceste D64, na kojoj smo skrenuli desno.



Dalje smo nastavili cestom D64 još oko 150 metara, sve do raskršća. Na raskršću smo skrenuli lijevo i nakon pedesetak metara stigli do početne točke šetnje naseljem s osebujnom arhitekturom i bogatim kulturnim naslijeđem.



Karta naselja Gračišće s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,70 km.