Viatrix

Naselje Vrsar (1.771 stanovnika – 2011. g.) se nalazi na zapadnoj obali poluotoka Istre, oko dva kilometara sjeverno od Limskog zaljeva, te je sjedište Općine Vrsar (2.162 stanovnika – 2011. g.). Prometno je povezan s ostatkom Istre cestom D75 (Pula-Plovanija). Područje je naseljeno od prapovijesti kada se je na 54 metara visokom brdu, gdje se sada nalazi stari dio naselja, nalazila manja histarska gradina. U antici, za vrijeme Rimskog Carstva, obalno područje između današnjih naselja Vrsara i Funtane nazivalo se Ursaria prema sredozemnom terminu "ur" što je značio izvor ili studenac. U kasnoj antici (4.-5. st.), osim naselja na brdu, razvilo se i lučko naselje s ladanjskim vilama, lukobranom i starokršćanskom crkvom koja je stradala za vrijeme slavensko-avarskih napada početkom 7. stoljeća. Od 983. do 1772. godine Vrsar je bio u posjedu porečkih biskupa.



Auto smo parkirali na parkiralištu koji se nalazi na raskršću ulica Svetog Martina (cesta D75) i Alda Negrija. S parkirališta smo došli do ulice Alda Negrija i skrenuli lijevo prema jugozapadu.



Pratili smo ulicu Alda Negrija sve do jednobrodne crkve sv. Foške iz 17. stoljeća.



Crkva sv. Foške je izgrađena u prvoj polovini 17. stoljeća. Crkva ima renesansnu fasadu kojoj su kasnije dodani i elementi baroka. Na pročelju, iznad portala, nalazi se okrugli prozor, a na vrhu preslica za dva zvona. U preslici su se sve nekada nalazila dva zvona, jedno iz 1680. godine, a drugo iz 18. stoljeća. Mlađe zvono je skinuto za vrijeme Prvog svjetskog rata, iskorišteno u svrhu rata, te je zamijenjeno novim zvonom 1922. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata oba zvona su skinuta, ali nisu uništena. Danas se nalaze, u originalnom stanju, u zvoniku župne crkve sv. Martina. U unutrašnjosti crkve se nalazi pod popločen je kamenim škriljama na kojem se primjećuju i grobnice s latinskim tekstom.



Nekoliko metara od crkve sv. Foške nalaze se Istočna ili Glavna gradska vrata iz 13. stoljeća. Vrata su ukrašena jednostavnim polukružnim romaničkim lukom. S unutrašnje se strane nalaze kameni i željezni prsteni za koje su bila pričvršćena drvena krila.



Kroz vrata smo ušli u najstariji dio naselja Vrsar te nakon nekoliko metara skrenuli desno na ulicu Gradska vrata.



Ubrzo, uz lijevi rub ulice Gradska vrata, primijetili smo kuću s renesansno-baroknim karakteristikama i portalom iz druge polovice 18. stoljeća na kojem je uklesan latinski tekst: "IO PIETRO BOICO Q.M POLLO F (ieri) F (eccit) ANNO D (omini) 1757." (Ja Petar Boico pokojnog Polla svečano napravi Godine Gospodnje 1757.).



Nastavili smo dalje prema sjeveru i ubrzo došli do središnjeg trga na kojem se nalaze župna crkva sv. Martina, Kaštel (nekadašnja ljetna rezidencija porečkih biskupa) i kula sa satom.



Prvi kaštel je vjerojatno izgrađen u 9. stoljeću. Još se sa sigurnošću ne zna da li je bio izgrađen drvenim ili kamenim materijalom. U 12. stoljeću se spominje kao castrum Ursariae. U 13. stoljeću, za vrijeme biskupa Otona, kaštel je rekonstruiran kamenom. U 17. stoljeću ga je obnovio biskup Adelasio, ali je zadržana struktura iz 13. stoljeća. Kaštel je imao središnju trokatnu palaču s dvorištem i bunarom, te kruništem na vrhu, okruženu zidinama s četiri kule na kutovima. Kaštel u 19. stoljeću dolazi u vlasništvo patricijske obitelji Vergottini i dobiva današnji izgled. Kaštel je posljednji put obnovljen 2001. godine.



Župna crkva sv. Martina je trobrodna, a izgrađena od kamena iz obližnjeg kamenoloma. Temelji su položeni 1804. godine. Gradila se tijekom francuske vladavine u Istri od 1805. do 1813. godine. Potom je gradnja bila obustavljena sve do 1927. godine kada je nastavljena sve do završetka crkve 1935. godine. Glavni oltar je drven, a donesen je 2008. godine iz župne crkve sv. Eufemije iz Rovinja. Na oltaru je novi drveni kip svetoga Martina.



Pored crkve se nalazi samostojeći zvonik visok četrdeset metara podignut 1991. godine. U zvoniku su izložena šest crkvenih zvona koja se više ne koriste, a među kojima su i dva zvona iz crkve sv. Foške.



Popeli smo se betonskim stepeništem sve do vidikovca na zvoniku s kojeg se pruža lijep pogled na Vrsar, njegovu luku i Vrsarski arhipelag.



Sišli smo sa zvonika i krenuli dalje prema sjeverozapadu, ulicom između župne crkve sv. Martina i Kaštela.



Kada smo prošli župnu crkvu skrenuli smo lijevo i došli do vrha stepeništa na kojem se nalazi kamena skulptura (Eros ili Amor) i s kojeg se pruža pogled na poluotok Montraker.



Spustili smo se stepeništem sve do ulice Rade Končara na kojoj smo skrenuli desno.



Glavnu cestu smo pratili tristotinjak metara, potom smo skrenuli desno na makadamsku cestu te opet skrenuli desno na stazu koja vodi do uređenog vidikovca koji se nalazi u nekadašnjem kamenolomu Montraker. Kamenolom se eksploatirao od prapovijesti pa sve do sredine 20. stoljeća. U njemu se vadio Vrsarski kamen, od kojega su izgrađene mnoge zgrade u Veneciji, ali i širom Europe i svijeta.



Popeli smo se na vidikovac i nakon uživanja u pogledu prema starom dijelu naselja Vrsar i uvali Funtana sišli strmom stazom sve do mjesta gdje se nalazi kameno raspelo.



Dalje smo nastavili prema zapadu te prošli između dva niza kamenih skulptura. Na ovom mjestu djeluje kiparska škola Montraker.



Dalje smo nastavili makadamskom cestom koja nas je dovela sve do obalne šetnice.



Nastavili smo šetnicom prema zapadu. Prošli smo pored zanimljivog kamenog „prijestolja“ te ubrzo ušli u krug marine Vrsar koja je otvorena 2001. godine.



Na samom izlazu iz marine, s lijeve strane, nalazi se trobrodna romanička crkva sv. Marije od mora koja svojom monumentalnošću (24,5 x 12,5 m) podsjeća na starokršćanske crkve.



Crkva sv. Marije od mora izgrađena je na ostacima ranije rimske građevine (vjerojatno vile rustike ili seoskog dvorca s gospodarskim zgradama) u 8. stoljeću, a današnji izgled tri upisane apside, romaničke arkade i monolitne stupove dobiva u 12. stoljeću. Unutarnji zidovi su bili ukrašeni freskama, ali su danas jedva vidljivi. Freske su naslikane u dva navrata, prvi put u 9. ili 10. stoljeću, a drugi put u 16. stoljeću. Crkva je nekoliko puta restaurirana, posljednji put 1969. godine. Nekada se oko nje nalazilo groblje, čiji su ostaci danas vidljivi samo uz sjeverni zid crkvenog dvorišta. Uz crkvu se nalaze ostaci starog samostana karmelićana (nazvani po brdu Karmel u Palestini) koji su u njemu bili do 14. stoljeća. U 17. stoljeću su se uselili franjevci koji su ga ubrzo napustili zbog svađe s porečkim biskupom oko vlasništva samostanskih posjeda. Danas je od samostana sačuvano samo pročelje. Blizu crkve se nalaze ostaci, prije spominjane, starokršćanske crkve koji su prekriveni zemljom, tako da nisu vidljivi.



Dalje smo nastavili rivom na kojoj se nalaze kamene skulpture koje služe kao bitve za vezanje brodica.



Rivu smo naputili, negdje na sredini, tako što smo skrenuli lijevo u Primorsku ulicu. Primorsku ulicu smo pratili sve do raskršća s Porečkom ulicom te smo dalje nastavili ravno uzbrdo stepeništem s kojim smo došli do ulice Rade Končara.



Skrenuli smo desno na ulicu Rade Končara i nakon stotinjak metara stigli do renesansne crkve sv. Antuna Padovanskog.



Crkva sv. Antuna Padovanskog je jednobrodna građevina s trijemom i preslicom, a izgrađena je 1656. godine. Temeljito je obnovljena 2010. godine. U crkvi se nalazi barokni drveni oltar.



Pored crkve se nalaze Mala gradska vrata iz kraja 12. ili početka 13. stoljeća. Vrata još imaju stare drvene vratnice koje su među najstarijima u Istri.



Uz Mala gradska vrata, s desne strane, na kamenoj klupi "sjedi" kip Giacoma Casanove. Giacomo Girolamo Casanova Chevalier De Seingalt (Venecija, 2. travnja 1725. - Duchcov (Češka), 4. lipnja 1798.), najpoznatiji svjetski zavodnik, boravio je u Vrsaru dva puta. Prvi put u kolovozu 1743. godine, a drugi put tijekom 1744. godine, što je zabilježio u svojim memoarima.



Prošli smo kroz Mala gradska vrata te odmah skrenuli lijevo, potom smo opet skrenuli lijevo u ulicu Vladimira Nazora i pratili putokaz za Vidikovac Casanova.



Na vidikovcu Casanova nalazi se klupa na kojoj "sjede" ženska i muška silueta, sve je napravljeno od istarskog kamena. S vidikovca Casanova se pruža lijep pogled na vrsarsku luku i na otok Sveti Juraj.



Dalje smo nastavili ulicom prema sjeveroistoku. Kada smo došli do središnjeg trga na kojem se nalazi župna crkva sv. Martina skrenuli smo desno.



Spuštali smo se ravno ulicom i kada nam se učinilo da smo došli u slijepu ulicu, s lijeve strane smo primijetili usku uličicu.



Prošli smo kroz usku uličicu i izašli na Trg Degrassi.



S trga smo se spustili do Malih gradskih vrata, prošli kroz njih i pored crkve sv. Antuna Padovanskog te došli na ulicu Rade Končara, na kojoj smo skrenuli lijevo.



Ulicu Rade Končara smo pratili sve do crkve sv. Foške. Kod crkve smo skrenuli desno, nizbrdo, na Motovunsku ulicu s kojom smo se spustili sve do Dalmatinske ulice.



Skrenuli smo lijevo i Dalmatinskom ulicom došli do ulice Aldo Negri s kojom smo došli do parkirališta na kojem smo parkirali auto.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,66 km.