Viatrix

Lokalitet Kourion, pored kojeg prolazi cesta B6 (Limassol – Pafos), se nalazi na vrhu gotovo 100 metara visokog vapnenačkog brda iznad obale zaljeva Episkopi, nekoliko kilometara istočnije od lokaliteta svetišta Apolona Hilata i drevnog stadiona Kourion koji su opisani u prošlom postu, te se kao i spomenuti lokaliteti nalazi na području Britanskog prekomorskog teritorija Akrotiri i Dhekelia, nedaleko od naselja Episkopi, Okrug Limassol. Kourion (lat. Curium) je bio važan starogrčki grad-država na jugozapadnoj obali otoka Cipra. U 12. stoljeću pr. Kr., nakon propasti mikenskih palača, grčki doseljenici iz Argosa na Peloponezu stigli su na ovo mjesto. Kraljevstvo Kourion, južnociparsko kraljevstvo, osnovano je tijekom cipro-geometrijskog razdoblja (1050. – 750. pr. Kr.), ali lokacija naselja ostaje tajna. Primarni dokazi za ovo razdoblje je nekropola Kaloriziki, ispod litica antičkog Kouriona. Najstarije grobnice datiraju iz 11. stoljeća pr. Kr. Iako je Cipar došao pod asirsku vlast, u cipro-arhajskom razdoblju (750. – 475. pr. n. e.), Kraljevina Kourion je i dalje bila među najutjecajnijim na Cipru. U klasičnom razdoblju (475. – 333. pr. Kr.) utvrđeno je najranije naseljavanje akropole. Godine 58. pr. Kr. Rimsko vijeće plebsa (Consilium Plebis) donijelo je Lex Clodia de Cyprus, potpuno pripojivši Cipar provinciji Ciliciji. Pod Rimljanima, Kourion je imao građansku vlast koja je funkcionirala pod nadzorom provincijskog prokonzula.



Autom smo došli na vrh lokaliteta na kojem se nalazi parkiralište (na cesti koja vodi na lokalitet je rampa i objekt gdje se naplaćuju ulaznice). S parkinga smo krenuli prema ostacima kuće Eustolija (House of Eustolios) koji su prekriveni novijom konstrukcijom, a nalaze se jugozapadno od parkirališta.



Eustolijeva kuća je izgrađena krajem 4. stoljeća na ostacima građevine uništene sredinom 4. stoljeća. U prvim godinama 5. stoljeća, ubrzo nakon dovršetka kuće, uz sjevernu stranu izgrađen je kupališni kompleks. U kompleks se ulazilo sa zapadne strane u pravokutno predvorje. Eustolijeva kuća je bila ukrašena složenim mozaicima koji su i danas vidljivi. Ikonografija mozaika uključuje figuralne prikaze riba i ptica te personifikaciju mlade žene Ktisisa koja drži graditeljsko ravnalo (stvaranje svijeta) na mozaiku koji popločuje frigidarium. Kupalište osim frigidariuma (hladno) je imao i tepidarium (blago toplo) te caldarium (vrlo toplo). Kuća je vjerojatno izgrađena kao privatna elitna rezidencija, ali je početkom petog stoljeća pretvorena u javno dostupno kupalište. Kompleks je ostao u upotrebi sve do uništenja sredinom 7. stoljeća.



Dalje smo nastavili do obližnjeg kazališta (The Theatre).



Kazalište u Kourionu je prvobitno izgrađeno u manjem obimu u kasnom 2. stoljeću prije Kr. na padini brda koja je djelomično poduprla težinu sjedišta cavea (dijelovi za sjedenje grčkih i rimskih kazališta te amfiteatara). Ovaj arhitektonski raspored tipičan je za helenistička kazališta diljem istočnog Sredozemlja s kružnim orkestrom (kružni dio terena u dnu kazališta gdje su nastupali zbor i glumci; riječ znači "prostor za ples", budući da je zbor također plesao u ranom razdoblju) i caveom koja prelazi 180 stupnjeva. Kazalište je obnovljeno krajem 1. stoljeća pr. Kr., vjerojatno nakon potresa 15. godine pr. Kr. 64. ili 65. godine kazalište je rekonstruirano te su uklonjeni krajevi cavee, smanjujući ih na rimskih 180 stupnjeva. Orkestar je također skraćen na polukružni oblik. Između 98. i 111. godine kazalište je opsežno obnovljeno i prošireno čime je dobilo današnje dimenzije. Zgrada scene (scaenae frons) je pregrađena i podignuta do visine cavee te je zaklanjala pogled prema Sredozemnom moru, a danas je sačuvana samo u temeljima. Između 214. i 217. godine kazalište je modificirano za smještaj gladijatorskih igara te lova na divlje životinje (venationes), ali je vraćeno u svoj izvorni oblik kao kazalište nakon 250. godine. Kazalište je moglo primiti 3.000 gledatelja, a napušteno je krajem 4. stoljeća, vjerojatno kao rezultat uzastopnih seizmičkih događaja. Sadašnji ostaci kazališta su opsežno restaurirani.



Nastavili smo dalje prema zapadu, prošli preko asfaltirane ceste i stigli do ostataka kuće srušene u potresu (Earthquake house).



Kuća je vjerojatno izgrađena krajem 1. ili početkom 2. stoljeća. Sredinom 4. stoljeća je preuređena i proširena. Nedugo nakon što je preuređena, točnije 365. godine, potpuno je uništena katastrofalnim potresom.



Dalje smo nastavili stazom prema jugozapadu, kružnom stazom na kojoj je uređeno nekoliko vidikovca s kojih se pruža lijep pogled na okolne doline te na Sredozemno more i njegovu obalu.



Stazom smo ponovno došli do kuće srušene u potresu i nastavili prema sjeveru te ubrzo stigli do Episkopske bazilike Kourion (The Kourion Episcopal Basilica).



Kompleks Episkopske bazilike Kourion je izgrađen krajem 4. ili početkom 5. stoljeća u vrijeme kada se Kourion oporavlja od razornog potresa (365. g.). U to vrijeme svetište Apolona Hilatesa gubi značaj i napušta ga se. To ukazuje na središnju ulogu koju je kršćanstvo preuzelo u gradskim vjerskim institucijama. Kompleks je kasnije renoviran u 6. stoljeću. Bazilika je bila trobrodna građevina s polukružnom apsidom. Brodovi su bili odvojeni kolonadama od dvanaest stupova postavljenih na postolje. Područje je uništeno tijekom arapskih napada u 7. stoljeću, nakon čega je sjedište biskupa Kouriona premješteno u unutrašnjost.



Pored kompleksa Episkopske bazilike Kourion nalaze se ostaci rimskog foruma (The Roman Agora).



Forum u Kourionu je izgrađen krajem 2. ili početkom 3. stoljeća. Bio je središte javnog života antičkog grada, a sastojao se od velikog pravokutnog peristilnog otvorenog dvorišta (35 x 70 m) popločenog s tesanim vapnenačkim pločama. Bio je okružen trijemovima s kolonadama postavljenim duž istočne (The Stoa - starogrčki dugačak trijem čija je samo prednja strana bila otvorena i raščlanjena stupovima u dorskom stilu), sjeverne i zapadne strane. Istočni trijem (65 x 4,5 m) s kolonadom okrenut je prema dvorištu i sa zidom je činio pročelje dućana na zapadnoj strani. Sjeverni trijem je omogućavao pristup monumentalnom nimfeju i kupališnom kompleksu termi izgrađenih oko nimfeja na sjeveru. Zapadni trijem je renoviran početkom 5. stoljeća kako bi omogućio ulaz u biskupski prostor koji se nalazi odmah na zapadu.



Sjeveroistočno od foruma su ostaci velike kamene javne zgrade iz helenističkog razdoblja (325. - 50. pr. Kr.) koji su bili Helenistička javna zgrada i rimski gimnazij (A Hellenistic Public building and the Roman gymnasium). Arhitektonski primjerci dvaju paralelnih trijema duž njezine sjeverozapadne i jugoistočne strane upućuju na to da je nakon razaranja, početkom rimskog razdoblja, ovu građevinu zamijenila monumentalna peristilska građevina koja bi se mogla identificirati kao gimnazij (sportska institucija na području antičke Grčke) grada (kraj 2. st. - 365. g.).



Sjeverno od foruma je rimski nimfej (The Roman Nymphaeum) s kupalištem.



Nimfej se razvijao u četiri uzastopne faze od početka 1. stoljeća do sredine 7. stoljeća i bio je među najvećim rimskim nimfejama na Mediteranu u 2. i 3. stoljeću. U svojoj najranijoj fazi nimfej se sastojao od pravokutne prostorije s troapsidalnom fontanom postavljenom u sjevernom zidu koja se ulijevala u pravokutni bazen duž istog zida. Nakon potresa 77. godine, nimfej je ponovno izgrađen između 98. i 117. godine. Nimfej je iznutra bio podijeljen dvorištem s prostorijom, a na jugu je bila apsidalna fontana i pravokutni bazeni. Tada je nimfej bio dugačak 45 m, a širok 15 m. Nakon što je bio uništen u potresima krajem 4. stoljeća, nimfej je obnovljen kao trobrodna bazilika s apsidama duž južnog zida. Ova se građevina koristila kao privremena crkva između 370. i 410. godine sve dok nije izgrađena obližnja bazilika. U 7. stoljeću kompleks je napušten.



Kupaonice koje okružuju nimfej izgrađene su početkom 4. stoljeća nakon popravaka nimfeja. Terme su bile podijeljene na istočno i na zapadno krilo. Istočne kupelji su bile raspoređene oko središnjeg hodnika koji je prema sjeveru izlazio na tepidarium (blago toplo), sudatorium (izrazito toplo) i caldarium (vrlo toplo). Zapadno kupalište imalo je niz kupališta duž sjeverozapadnog zida nimfeja.



U kompleksu rimski nimfej s kupalištem još se mogu vidjeti donji dio zaobljene vapnenice (Lime-kiln) iz ranog srednjeg vijeka, ostaci piramidalne strukture (Pyramidal structure) izgrađene između 350. i 325. godine pr. Kr., ostaci helenističkih privatnih kuća (335. - 315.pr. Kr.), ostaci rimske privatne kuće (5. - 7. st.)...



Nastavili smo dalje stazom prema sjeveroistoku i prošli pored ranokršćanske kuće s triklinijem (formalna je blagovaonica u rimskoj zgradi) te...



...stigli do Kuće gladijatora (House of the Gladiators) koja je prekrivena novijom konstrukcijom.



Kuća gladijatora datira s kraja 3. stoljeća. Ima tumačenja da je bila elitno-privatna rezidencija ili vjerojatnije javna palestra (antička škola borilaštva). Glavno krilo građevine raspoređeno je oko središnjeg dvorišta, a sjeverni i istočni trijem atrija sadrže dva mozaika koji prikazuju gladijatore u borbi, jedini takvi mozaici na Cipru. Osim atrija, u kojem su postavljeni gladijatorski mozaici, Kuća gladijatora sastoji se od tri galerije (portika), malih odaja, središnje prostorije s tri otvora i niza privatnih kupatila prigrađenih na njenoj istočnoj strani. Građevina je znatno oštećena u potresima krajem 4. stoljeća, ali se čini da su istočne prostorije korištene do sredine 7. stoljeća.



Zadnja znamenitost koju smo posjetili na arheološkom lokalitetu Kourion su ostaci građevine poznate kao Ahilejeva kuća (House of Achilles) koji su isto prekriveni novijom konstrukcijom.



Ahilejeva kuća se nalazi na sjeverozapadnom rubu grada uz ulicu koja je vodila do svetišta Apolona Hilatesa. Izgrađena je početkom 4. stoljeća, u razdoblju umjetničkog oživljavanja mozaičnih podova s temama preuzetim iz poganske tradicije. Ovaj trend se javlja nedugo nakon dekreta o vjerskoj toleranciji, snažnog odricanja od poganstva u korist širenja kršćanstva. Položaj Ahilejeve kuće u blizini ulaza u grad mogao bi upućivati na njenu namjenu, odnosno možda je funkcionirala kao javna zgrada za primanje dužnosnika ili uglednih posjetitelja. Središnja scena mozaika prikazuje Ahilejev susret s Odisejem u Likomedovoj kući u koju je majka poslala Ahileja, prerušenog u djevojku, kako bi izbjegla njegovo sudjelovanje u Trojanskom ratu. Preživjela je i scena koja prikazuje Ahilejevu majku, boginju Tetidu, kako ga prvi put kupa, a datira iz 5. stoljeća.



Karta arheološkog lokaliteta Kourion s posjećenim lokacijama.