Viatrix

Ancona je grad i općina (98 304 stanovnika – 2022. g.) te je i glavni grad istoimene provincije i regije Marke. 387. godine pr. Kr. skupina Grka iz Sirakuze, protjerani iz tiranije Dionizija I. Sirakuškog (430. pr. Kr. – 367. pr. Kr.), iskrcala su se u Anconi i tamo osnovala vlastitu koloniju, koja je nosila ime Ankón. Za vrijeme Rimskog Carstva, car Trajan (Italica, Španjolska, 18. rujna 53. – Gazipaşa, Turska, 8. kolovoza 117.) je proširio luku jer je tada Ancona obavljala funkciju pomorske veze s istokom. U 11. stoljeću je nastala slobodna općina i pomorska republika, Republika Ancona. Republika je postojala do 19. rujna 1532. godine kada, državnim udarom, gubi samostalnost i pripaja se Papinskoj Državi.



Šetnju sjeverozapadnim dijelom Ancone započeli smo kod jednobrodne crkve sv. Franje na stubama (chiesa di San Francesco alle Scale).



Crkvu sv. Franje na stubama su 14. kolovoza 1323. godine osnovali franjevci i biskup Nicolo' degli Ungari (crkva je izvorno posvećena Santa Maria Maggiore). 1447. godine izgrađeno je veliko stubište, koje je pokrivalo cijelo područje današnjeg trga Piazza San Francesco. Stubište je dizajnirao Juraj Dalmatinac (Zadar, oko 1410. – Šibenik, 10. studenog 1475.). Zvonik iz 18. stoljeća je 1944. godine, kao i susjedni samostan, srušen tijekom bombardiranja za vrijeme Drugog svjetskog rata te je obnovljen odmah nakon rata.



Ispod crkve smo primijetili tunel s vodom koji je možda nekada služio kao vodovod.



Dalje smo nastavili uskom uličicom Vicolo della Serpe koja se spušta do ulice Lungomare Vanvitelli. Nastavili smo prema sjeveru i nakon stotinjak metara skrenuli desno na ulicu Via Papa Giovanni XXIII.



Iznad zidina koja su iz vremena starih Grka (Mura siracusane) nalazi se monumentalna palača Palazzo degli Anziani.



Palača je bila gradsko sjedište još od ranog srednjeg vijeka, a od 11. stoljeća, s rađanjem Republike Ancone, postaje mjesto gdje se sastaje Vijeće staraca, po čemu je i dobila ime. Prema nekim povjesničarima, palača je izgrađena 425. godine, ali je ozbiljno oštećena tijekom invazije Saracena. Zadnja veća rekonstrukcija je bila tijekom 17. stoljeća kada je napravljen unutarnji preustroj, izgrađeno je stubište i središnje uzvišenje krova za podizanje stropa dvorane časti te je izgrađeno bočno pročelje kojim dominira zvonik i s njim povezan šestosatni sat.



Postoje dva stepeništa koja vode prema ulici Via Gabriele Ferretti, jedno sa sjeverne strane, a drugo s južne strane palače Palazzo degli Anziani. Malo dalje od sjevernog stepeništa, na samim zidinama nalazi se izvor Fonte del Filello.



Na ulici Via Gabriele Ferretti, preko puta palače, je crkva Isusa (chiesa del Gesu') iz 1605. godine, a današnji izgled je dobila 1743. Na pročelju se nalaze četiri stupa od kojih su središnji dorskog reda.



Nakon nekoliko metara smo skrenuli desno na usku uličicu s kojom smo došli do ostataka rimskih termi koje su bile u funkciji od 1. stoljeća pr. Kr. do 2. stoljeća.



Vratili smo se na ulicu Via Gabriele Ferretti kod palače Palazzo Ferretti iz 16. stoljeća u kojoj je danas arheološki muzej (Museo Archeologico Nazionale delle Marche).



Malo dalje se nalazi još jedna palača, romanički Palazzo del Senato iz 13. stoljeća.



S druge strane trga Piazza del Senato je crkva sv. Pelegrina i Terezije (chiesa dei Santi Pellegrino e Teresa) iz 18. stoljeća.



Crkva sv. Pelegrina i Terezije ima oktogonalni tlocrt s velikom bakrenom kupolom koja je široka gotovo kao i zgrada. Na vrhu kupole je lanterna.



Dalje nastavljamo prema sjeveru na obližnji trg Piazza Anfiteatro. Na trgu se nalaze, kao i sam naziv trga nagovješćuje, ostaci rimskog amfiteatra.



Rimski amfiteatar je bio prilagođen terenu te je smješten između dva brežuljka, Colle Guasco i Colle dei Cappuccini. Bio je elipsastog tlocrta dimenzija 93 x 74 metara, dok je arena bila 52 x 35 metara, a visina 12 metara. Pretpostavlja se da jezgra građevine potječe iz razdoblja Oktavijana Augusta (Rim, 23. rujna 63. pr. Kr. – Nola kod Napulja, 19. kolovoza 14.), potkraj 1. stoljeća prije Krista. U razdoblju od 1. do 2. stoljeća, za vrijeme cara Trajana, amfiteatar je proširen kako bi pratio povećanje broja stanovnika u tadašnjoj Anconi. Pretpostavlja se da je amfiteatar napušten u 6. stoljeću. Od srednjeg su se vijeka na južnom dijelu gradile stambene zgrade na vanjskoj elipsi, a zatim se pregrađivale između 17. i 18. stoljeća. U sjevernom dijelu amfiteatra, između 15. i 17. stoljeća, potpuno su skrivene strukture izgradnjom samostana i crkve sv. Bartolomeja (San Bartolomeo), koji se kasnije koristio kao gradski zatvor. 1810. godine zahvaljujući radu opata i povjesničara Antonija Leonija amfiteatar je ponovno otkriven. On je prepoznao rimsku tehniku zidanja u ogradnom zidu i u velikom ulaznom luku unutar zgrada plemićke obitelji Bonarelli. U amfiteatru je mozaik sa šahovskom pločom i figurama dupina.



Nastavili smo ulicom Via Pio II prema sjeveru i ubrzo došli do crkve sv. Grgura Prosvjetitelja (chiesa di San Gregorio Illuminatore).



Crkva sv. Grgura Prosvjetitelja izgrađena je oko 1520. godine, sa susjednim samostanom, kako bi zamijenila onaj iz 13. stoljeća koji se srušio u more uslijed urušavanja stijene u 15. ili 16. stoljeću. Tada je nosila ime sv. Bartolomeja. 1760. godine je preuređena, izrađen je bačvasti svod s lunetama i područje apside. 1847. godine kompleks su kupile armenske benediktinke i preimenovan je u sv. Grgur Prosvjetitelj.



Dalje smo nastavili prema zapadu ulicom Via del Guasco s kojom smo došli do vrha brda Colle Guasco na kojem se nalazi metropolitanska katedrala bazilika sv. Cirijaka (basilica cattedrale metropolitana di San Ciriaco) ili poznatija kao duomo di Ancona. Katedrala je sjedište nadbiskupije Ancona-Osimo, ujedno i metropolitansko sjedište Katoličke crkve u Italiji koje pripada crkvenoj regiji Marke.



Katedrala sv. Cirijaka je srednjovjekovna građevina u kojoj se romanički stil stapa s bizantskim, što je vidljivo u tlocrtu i brojnim ukrasima. Izgrađena je na mjestu koje je nekada zauzimala akropola grčko-dorskog grada, odakle je dominirala cijelom Anconom i njenim zaljevom. U svibnju 1926. godine papa Pio XI. (Desio, 31. svibnja 1857. – Vatikanski Grad, 10. veljače 1939.) uzdigao ju je na dostojanstvo Papinske bazilike (ili male bazilike - počasni naslov za crkvene građevine kojim se želi istaknuti da je neka crkva na osobito važan način u svezi s papom). Gradnja vjerskih građevina na vrhu brda Colle Guasco ima povijest dužu od 2000 godina, u kojoj se mogu razlikovati četiri glavne faze. Prva faza je od 4. do 2. stoljeća pr. Kr. kada se na tom mjestu nalazio Afroditin hram (u rimsko doba nazivan Venerin), na čijim ostacima stoji križ i lijevi krak sadašnje crkve. Druga faza je u 5. stoljeću, tada je izgrađena bazilika sv. Lovre (basilica di San Lorenzo) na ostacima antičkog hrama, na istom obodu. Treća faza je u 11. stoljeću kada bazilika sv. Lovre postaje katedrala i proširuje se te čini transept (u crkvenom graditeljstvu, poprečni brod položen okomito na uzdužne brodove crkve tako da razdvaja svetište od ostalog dijela crkve i daje tlocrtu obliku latinskog križa) sadašnje crkve. Dovođenjem tijela svetog Cirijaka crkva je promijenila ime koje je ostalo do danas. Četvrta faza je od 12. do 13. stoljeća kada crkva dobiva grčki križ u tlocrtu i središnju kupolu. S manjim promjenama u narednim stoljećima (izgradnja kora i dviju susjednih kapela) crkva je ostala ista do današnjeg dana. Ispred katedrale se nalaze dva stuponosna lava, lijevi s ovnom i desni s krilatom zmijom.



U unutrašnjosti katedrale sv. Cirijaka se nalazi tri broda. Stupovi su rimski i završavaju kapitelima, od kojih su neki bizantski. U središtu grčkog križa nalazi se vitka dvanaesterokutna rebrasta kupola s polugama koje podupiru figure anđela koji se mole u bizantskom stilu. Bočni krakovi transepta završavaju prezbiterijima podignutim na kriptama i završavaju apsidama. Središnji brod je prekriven drvenim svodovima s obrnutim brodskim trupom koji je tipičan za mletačku umjetnost. Ovi su svodovi oslikani geometrijskim uzorcima u 15. stoljeću.



Katedrala sv. Cirijaka ima dvije kripte koje su smještene ispod bočnih oltara: kripta suza (Cripta delle Lacrime) i kripta svetaca zaštitnika (Cripta dei Santi Protettori). Kripta suza nalazi se ispod kapelice Raspela (cappella del Crocifisso), desno od ulaza, i sadrži grobnice nekih biskupa biskupije Ancona-Osimo. Iz nje je moguće pristupiti arheološkom području hrama Afrodite i bazilike sv. Lovre. Kripta svetaca zaštitnika nalazi se ispod kapelice Gospe Kraljice svih svetih (cappella della Madonna Regina di tutti i Santi), lijevo od glavnog ulaza. U njoj su ostaci svetaca zaštitnika grada koji se nalaze u urnama. Urna od svetog Cirijaka je od mramora, dok su one od sv. Liberija i sv. Marcelina od mekog sicilijanskog jaspisa. U kripti se čuva urna blaženog Antonija Fatatija i pepeo svete Palazije.



Zvonik je udaljen desetak metara od katedrale, a prvi put se spominje 1341. godine. Izgrađen je na temeljima vojne kule s kraja 13. stoljeća.



Pored zvonika se nalazi spomenik svetom Ivanu Pavlu II.



Obišli smo crkvu, uživali u pogledu prema luci i spustili se stepeništem koje vodi prema istoku do kuće Casa del Boia iz 12. stoljeća pored koje se nalazi rimska cisterna.



Dalje smo se nastavili spuštati stepeništem i nastavili stazom koja vodi uz zidine.



Kod crkve sv. Pelegrina i Terezije došli smo do ulice Via Papa Giovanni XXIII te skrenuli lijevo, nizbrdo.



Ulicu Via Papa Giovanni XXIII spratili smo do ispred palače Palazzo degli Anziani gdje smo skrenuli desno na ulicu Lungomare Vanvitelli.



Nakon sedamdesetak metara stigli smo do arheološkog nalazišta rimske luke.



Pored rimske luke se nalazi kuća kapetana luke (Casa del Capitano del Porto) iz 13. stoljeća.



Prošli smo pored gradskih vrata Porta Capoleoni koja imaju rimska i srednjovjekovna obilježja.



Dalje smo nastavili crveno obilježenom stazom na kojoj piše "PASSEGGIATA DEL PORTO ANTICO" (šetnica antičke luke).



Stazom smo došli do mramornog slavoluka Arco di Traiano podignug 115. godine u čast caru Trajanu koji je mornarima omogućio sigurniji pristup Italiji, proširivši, o svom trošku, luku grada. To je ono što piše na slavoluku.



Prošli smo ispod slavoluka te se popeli na lučke zidine (mura del porto) koje imaju elemente iz 16., 18. i 19. stoljeća. Sa zidina se pruža lijep pogled na brdo Colle Guasco i na katedralu sv. Cirijaka.



Vratili smo se nazad na crveno obilježenu stazu te nastavili dalje i došli do gradskih vrata Arco Clementino iz 18. stoljeća. Vrata su služila kao ulaz u grad iz luke. Oblikovana su kao slavoluk s jednim lukom, a izgrađena su od istarskog kamena.



Malo dalje su Fontana dei due Soli (dva Sunca) iz 2017. godine, završetak staze i podnožje Lanterne (basamentao della Lanterna) na kojem je izgrađena Pomorska zdravstvena stanica, a kasnije je korištena kao vojarna za vatrogasce i obalnu stražu.



Podnožje Lanterne je građevina izgrađena 1784. godine s civilnom i vojnom funkcijom. Namjena joj je bila pomorcima pokazati ulaz u luku, ali je ubrzo postala obrambeni objekt s baterijom koja je zatvarala pomorsku obrambenu frontu prema sjeveru. 1849. godine bila je moćna morska utvrda.



Vratili smo se stotinjak metara nazad i skrenuli lijevo te nastavili prema jugozapadu i nakon sedamstotinjak metara završili šetnju sjeverozapadnim dijelom Ancone kod svjetionika Lanterna rossa (crvena).



Karta naselja Ancona s posjećenim lokacijama.



Dužuna rute 4,29 km.