Viatrix

Početak izleta u kojem ćemo posjetiti naselja Vinkuran i Banjole započeli smo na raskršću ceste Ž5178 koja povezuje pulsko prigradsko naselje Valdebek s naseljem Pješčana Uvala i ceste L50175 koja vodi u naselje Vinkuran. Na raskršću se nalazi kamena skulptura mlina za masline.



Od raskršća smo krenuli prema jugu cestom Ž5178, prema kamenolomu Vinkuran, poznatijem kao Cavae Romanae, kojeg smo posjetili u izletu Šuma Soline – ekosustav Mediterana.



Ubrzo smo, kod bunara, skrenuli lijevo i ušli u krug kamenoloma te odmah skrenuli lijevo na šumski put.



Šumskim putem smo došli na vrh kamenoloma i krenuli dalje prema jugu. Od posljednjeg posjeta se razlikuje jer je sada ograđen metalnom ogradom.



Nekoliko desetaka metara od kamenoloma smo primijetili još jednu novost, kapelicu na otvorenom Presveto srce Isusovo.



Kapelica Presveto srce Isusovo s oltarom i osam klupica je postavljena 14. svibnja 2021. godine. Iza kapelice se, u daljini, vidi crkva sv. Nikole putnika iz 2001. godine u naselju Pješčana Uvala.



Nastavili smo dalje prema jugu i prošli pored poznate nam gravimetrijske točke te došli do raskršća koji je zadnja dodirna točka s gore navedenim izletom. Tada smo došli iz pravca sjeverozapada dok smo mi nastavili prema jugoistoku, Putem za Kučine, te ušli u naselje Vinkuran.



Vinkuran je prema popisu stanovništva iz 2011. godine imao 672 stanovnika i administrativno spada pod Općinu Medulin. Naselje se spominje 1303. godine, kada je pripadalo Pomeru, zatim 1424. godine u pulskom Statutu kao Vencoral. Vinkuran je napušten nakon epidemija kuge, a ponovo ee naseljavao u više navrata u 16. i 17. stoljeću.



Kada smo ušli u naselje ubrzo smo skrenuli desno u ulicu Rosandina štancija. Prošli smo pored raspela i došli do Puta za Soline.



Na raskršću kod zadnjih kuća skrenuli smo desno i nakon dvjestotinjak metara došli do uvale Soline ili Vinkuranske vale (najpoznatijeg sidrišta s bovama u južnoj Istri). Tu smo primijetili tri poučne table (Uzgoj kamenica, Periska i Obnova tradicijskog podzida umijećem suhozidne gradnje) i kamenu skulpturu.



Dalje smo prošli kroz lučicu Vinkuran i došli do uvale Kanalić koja je najistočniji dio veće uvale Soline. Uvala Kanalić služi kao lučica-privezište za potrebe mještana naselja Banjole.



Negdje na obalama uvale su ostaci crkve sv. Nikole (Mikule) iz 7. ili 8. stoljeća. Crkva je imala polukružnu apsidu. S vanjske su strane zidovi po cijeloj dužini bili ojačani lezenama, a s unutrašnje su strane uočljivi tragovi oltarne pregrade. Nažalost nismo uspjeli pronaći nikakve tragove crkve. U uvali su izgrađene mnoge kuće i probijene prometnice, a na obali je nasuto mnogo zemljanog i kamenog materijala. Možda su i ostatci crkve zatrpani ili uništeni.



Banjole su prema popisu stanovništva iz 2011. godine imale 983 stanovnika i administrativno spadaju pod Općinu Medulin. Banjole su dobile ime po rimskoj vili koja se nalazila na samoj morskoj obali u uvali Paltana te je bila rimski termalni kupališni kompleks. Latinski naziv mjesta je bio Balneolum minus, što u prijevodu znači malo kupalište. U uvali Centinera pronađeni su ostaci rimskog naselja dok su u Rupicama pronađeni ostaci nekadašnjih rimskih kamenoloma, fragmenti kapitela, sarkofaga i neobrađena statua. U srednjem je vijeku tadašnja kontrada Banjole pripadala zavičajnom području Pomera, nakon što ju je car Corrado II poklonio pulskim biskupima. Zatim je u vlasništvu obitelji Jonatasi, a potom obitelji Castropola. U 15. stoljeću je zbog kuge naselje napušteno te je poglavarstvo, poštujući "biskupska prava", zaplijenilo zemljišta i predalo ih 1585. godine novim vlastelinskim obiteljima nastanjenim na području Pomera, dok je istarski providur Renier raspodijelio banjolske oranice i pašnjake obiteljima iz Premanture.



Nastavili smo cestom koja prati obalu uvale Kanalić sve do istoimene šljunčane plaže. Nakon plaže Kanalić cesta se lagano uzdiže i malo udaljava od obale te približava kućama dijela Banjola imena Kaštenjež. Tu cesta prelazi iz asfaltirane u makadamsku.



Makadamsku cestu smo još pratili oko 150 metara te ju napustili tako što smo skrenuli desno na šumski put.



Šumski put prati obalu te završava na makadamskoj cesti koja vodi do šljunčane plaže na kojoj se nalaze ostaci kamenog mola.



Od plaže smo krenuli cestom prema jugu. Cesta prolazi kroz šumu, a negdje je uz cestu vidljiv i suhozid.



Kada smo došli do asfaltirane ceste skrenuli smo lijevo, a na prvom slijedećem raskršću skrenuli desno.



Dalje smo prošli pored autobusnog stajališta Kaštanjež i na prvom slijedećem raskršću skrenuli desno na ulicu Glavica.



Ulica se vijugavo spušta oko četiristotinjak metara, a kada smo prošli hotel Resort del Mar skrenuli smo lijevo prema lučici Portić koja se nalazi u uvali Paltani (ili uvala Banjole).



Pored lučice smo primijetili skulpturu morskog konjića pored sidra i skulpturu konzerve za sardine, Škatula od sardina (postavljena 2013. godine za sjećanje na tvornicu koja se nalazila u blizini, a poslovala je od 1928. do 1989. godine),...



...te putokazi koji pokazuju lokacije ostalih naselja Općine Medulin (Medulin, Pješčana Uvala, Pomer, Premantura, Valbonaša, Vinkuran i Vintijan) i rta Kamenjaka.



Nakon kraćeg odmora smo se vratili na glavnu cestu, skrenuli desno i nakon što smo opet prošli kraj hotela Resort del Mar opet smo skrenuli desno.



Nakon stotinjak metara smo došli do plaže Lijon te nastavili makadamskom cestom prema istoku.



Cesta prolazi pored bunara…



…i privezišta zaseoka Mušoga gdje smo nastavili asfaltiranom cestom...



...te prošli kroz zaseok Mušoga.



Na prvom raskršću poslije zaseoka skrenuli smo lijevo na makadamsku cestu te nakon tristotinjak metara stigli do ulice Kamik, glavni cestovni ulaz u naselje Banjole.



Nastavili smo pješačko-biciklističkom stazom prema zapadu uz koju su posađeni borovi između kojih se nalaze kamene skulpture „Ženska lica u kamenu“ koje je izradila kiparska kolonija „Cave Romanae“.



Na stazi smo primijetili zanimljiv kameni blok s crvenom zvijezdom petokrakom i s rupom u kojoj je bila umetnuta slavina.



Stotinjak metara dalje, s desne strane ceste, nalazi se spomenik palim borcima iz Drugog svjetskog rata podignut 1946. godine.



Nekoliko desetaka metara sjevernije od spomenika nalazi se jednobrodna crkva Marije Majke Božje Zvijezde mora.



Crkva Marije Majke Božje Zvijezde mora i njezin zvonik izgrađeni su starim obrađenim kamenom preuzetim s nekog kasnoantičkog ili ranosrednjovjekovnog lokaliteta u blizini, možda su se koristili i ostaci crkve sv. Nikole (Mikule). Na zvoniku se vide zanimljivi stari kameni ulomci.



Dalje smo nastavili ulicom Čimulje te prošli pored zgrade mjesnog odbora pored koje se nalazi bista Marije Crnobori-Fotez (Banjole, 1. listopada 1918. – Beograd, 21. listopada 2014.), hrvatske filmske i kazališne glumice.



Nekoliko desetaka metara dalje nalazi se Park povijesti Općine Medulin. Svojevrstan muzej i galerija na otvorenom koji ima ulogu predstavljati kulturnu, povijesnu i prirodnu baštinu Općine Medulin.



Park povijesti Općine Medulin se sastoji od šest dijelova: Audio-taktilna karta, Mediteranski vrt, Banjole, Medulin, Premantura te zajedno Pomer, Pješčana Uvala, Vinkuran, Vintijan i Valbonaša.



Dalje smo nastavili ulicom Čimulje prema sjeveru. Na prvom slijedećem raskršću smo nastavili ravno ulicom Dračice.



Nakon tristotinjak metara skrenuli smo desno na šumsku cestu koju smo pratili do njenog kraja. Na kraju ceste skrenuli smo lijevo na šumski put s kojim smo došli do uvale Kanalić.



Skrenuli smo desno i na prvom slijedećem raskršću opet desno.



Cesta prolazi pored ogradnog zida u kojem je kapelica.



Asfaltirana cesta ubrzo prelazi u makadamsku i dalje smo, na mjestu račvanja ceste (desno) i šumskog puta (lijevo), skrenuli lijevo.



Šumski put vodi prema Debelom vrhu (42 mnv).



Kod prvih kuća naselja Vinkuran počinje makadamska cesta koja ubrzo prelazi u asfaltiranu i na slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo.



Nastavili smo dalje ulicom Debeli vrh s kojom smo došli do raskršća s Vinkuranskom cestom. Na raskršću se nalazi spomenik palim borcima iz Drugog svjetskog rata podignut 1947. godine.



Na raskršću smo skrenuli lijevo i nakon dvjestotinjak metara stigli do Osnovne škole braće Rosanda izgrađene 1904. godine. 2004. godine škola je adaptirana i danas je u njoj dječji vrtić i mjesni dom, gdje se održavaju mnoge kulturne manifestacije.



Nastavili smo dalje, prošli pored boćališta i malonogometnog igrališta i izašli iz naselja Vinkuran.



Nakon četiristotinjak metara stigli smo do kamene skulpture mlina za masline s početka izleta.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 10,56 km.